www.tebe-trazim.com

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Iv 5,1-3.5-16

Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda..Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe." Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Za vrijeme molitve vraćaju nam se uspomene i sjećanja - bol i uvrjede koje su se dogodile u prošlosti, žalost, gubitak voljene osobe i naše tugovanje, sva uznemirenja srca. To je ljudski i mi smo poput tridesetosmogodišnjaka pokraj bazena u Bethezdi. Sve što Isus želi znati jest želimo li mi poduzeti određene korake, a njegova ozdravljujuća milost i ljubav vodit će nas kako bismo kroz život koračali barem malo slobodniji.

Lk 1,26-38

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* U molitvi danas dopusti Gospodinu da ti objavi da su tvoje srce i životna energija pozvani u službu Sina Božjega. Naš je prvi poziv taj da smo našli milost u Božjim očima i da je Bog s nama. Nakon toga pozvani smo dopustiti Božjemu životu da duboko zahvati u naš život te da božanski život i ljubav po nama dopru do drugih ljudi. Svatko je od nas dio Božjega plana koji voli i spašava svijet.

Kada jednom Bogu dopustite da ude u vase srce ,nikada Mu vise ne dopustite da iz njega izade.Predajte Mu se tada cijeli i potpuno da budete samo Njegovi i On vas,jer tako je lijepo zivjeti sa Isusom,tako smo bogati u svemu kad je On,zivi Gospodin bez prestanka sa nama.Tako je lagan tada nas kriz jer nam On pomaze u svemu.Tada sve boli i patnje nestaju i osmjeh zauzima glavno mjesto na nasem licu,osmjeh koji i sve druge usrecuje.Otvorite stoga vasa srca samo Gospodinu.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Iv 5,31-47

"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Može li svatko od nas, poput Ivana Krstitelja, biti svjetiljka što "gori i svijetli"? Naš je poziv da Božji život pronosimo poput Marije i Ivana Krstitelja i navijestimo Isusa u riječi i djelima. Molitva je vrijeme kada palimo to svjetlo i dopustimo mu da zahvati naš život.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Iv 7,1-2.10.25-30

Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica.Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!" Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao." Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isus je svoj javni život živio pod prijetnjom smrću. I to je sigurno utjecalo na njegove riječi i postupke, no on je bio taj koji je sve imao pod kontrolom, čak i kada su ga okruživale sile zla i smrti. On će sam izabrati i prihvatiti svoj "čas".

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Iv 7,40-53

Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." I otiđoše svaki svojoj kući.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Mnogi su bili zadivljeni snagom Isusovih riječi. Šaputali su jedni drugima da nitko nije govorio kao on. U isto vrijeme njegov je autoritet utjecao na njih i bio im izazov. Mnogi su ga pokušali osporiti s obzirom na to odakle je došao, no njihova nevjera nije pokolebala mnoge. Isus je bio znak osporavanja i suprotnosti.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Kako starimo, ovi tjedni koji vode prema Velikome petku imaju posebnu oštrinu i žaljenje da Isus nije nikada doživio srednju ili stariju dob, nego je umro u trideset i trećoj godini, u punoj snazi. Iz evanđelja ne znamo je li Isus bio bolestan i kako bi izgledao u starijoj dobi: kako bi se nosio s gubitkom pamćenja, bolovima u zglobovima, gubitkom prijatelja, bolešću i nemoću. Sve se dogodilo iznenada, u dvadeset i četiri sata: od četvrtka navečer do petka poslijepodne. Nama se sve te stvari događaju polako, s više vremena da ih prihvatimo ili ne. To je i više nego tragedija pojedinca, ili razapinjanje: to je naš udio u Isusovoj sudbini.

Iv 12,20-33

A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

U svakoj smrti postoji život - to je velika poruka korizme i Uskrsa. Pšenično će zrno umrijeti i po svojoj će nas smrti hraniti. Kada umru naši odnosi, zdravlje, nama bliske osobe - to je poziv da dublje pogledamo u svoj život. Naša je konačna smrt poziv na vječni život.

Iv 8,1-11

A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

* Isus je onaj koji nikada ne osuđuje, čak ni onda kada mi sami sebe najviše osuđujemo. Isusov pogled spašava ženu koja je osuđena - pogled božanske i vječne ljubavi. U molitvi iznesimo sav stid, osude i krivnje vlastitoga života stavljajući ih u kontekst ovoga događaja i čujmo Isusove riječi upućene nama: "Ni ja te ne osuđujem!"

Iv 8,21-30

Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći." Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?" A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu." Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo." Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Isus je u svome životu osjećao da nikada nije sam. Čak i na križu kada je vapio: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", nije bio sam jer je razgovarao s Ocem. Bog nas sve ljubi u Isusu i mi nismo napušteni. Naša je molitva vrijeme kada uranjamo u intimno zajedništvo s Bogom.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Iv 8,31-42

Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'" Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca." Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Molitva je vrijeme kada uranjamo u značenje riječi Bog: da "ostanemo u njegovoj riječi". Riječ Bog vodi nas u srca Boga u kojemu nalazimo ljubav, ljubav koja se prima i koja se zahtijeva. Tajna Isusove muke i smrti je tajna ljubavi, a ne toliko tajna patnje. Kristova patnja i muka je patnja ljubavi do kraja, tajna ljubavi za sve ljude.

Iv 8, 51-59

"Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."
" Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."
Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"
Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"
Oni pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Što mi želiš reći Gospodine?
Braćo svaki put kad uradimo nešto protiv svoje savjesti bacamo kamen na Gospodina.
Sveti Jedini smiluj se nama griješnima.