www.tebe-trazim.com

Nedjelja, 12. travnja, Nedjelja uskrsnuća Gospodnjeg

Iv 20,1-9

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Što mi želiš reći, Gospodine?

Prazan je grob poruka da u životu ništa nije konačno, čak ni smrt.
Božja je ljubav jača od bilo koje ljudske moći, nasilja ili okrutnosti.
Ljubav sve pobjeđuje.
Hvala ti Gospodine.

Mt 28,8-15

One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!" Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.' Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige." Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas.

Što mi želiš reći, Gospodine?

Kao što su učenici ponovno susreli (pronašli) Gospodina u Galileji, tako ga i mi pronalazimo na poznatim mjestima iz vlastitoga života. Nalazimo ga u uspomenama stare ljubavi i radostima sadašnje; nalazimo ga u suzama i smijehu, u divnu jutarnjemu svjetlu izlazećega sunca. Možemo ga lako naći i susresti jer Gospodin nije vezan mjestom i vremenom. Aleluja!
(www.sacredSpace.ie)

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Učenici i pobožne žene na uskrsno jutro nisu vidjeli nekakvu Isusovu prikazu. Vidjeli su ga u tijelu, ali drukčijemu tijelu. Zastanimo pred tajnom tijela, ne samo Isusova, nego i vlastitoga, koje predstavlja ono najbolje u nama. Gospodin zna moje ime i moje tijelo. On gleda moj život oblikovan poviješću koji pokazuje crte ljubavi, patnje, užitaka, humora,blagosti i dobrote. Kao što izreka kaže: "Lice koje imaš u četrdesetoj godini života jest lice koje zaslužuješ." Nauči me kako voljeti moje lice i tijelo, moj hram Duha Svetoga. Ono će starjeti i umrijeti sa mnom, ali to nije kraj. Moje je tijelo sveto, a Uskrs mome tijelu i meni otvara mogućnost tajanstvena, ali beskrajna pogleda. To je tajna koja nadilazi našu maštu, ali je u središtu naše vjere. Kako starimo, ništa nam u našoj vjeri ne daje smisla koliko Muka i Uskrsnuće; sigurnost da će i naša tijela, kao i Isusovo, trpjeti i umrijeti i da će naša tijela imati život nakon smrti. Kada jedni drugima zaželimo sretan Uskrs, to ne znači samo nekoliko dana u naslonjaču, nego istinsku i duboku radost i svijest da će najbolji dio nas "prevariti" grob. Naše klimave kosti, umorno tijelo i zaboravni mozak već u sebi nose sjeme uskrsnuća.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Iv 20,11-18

A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Jesi li vidio Gospodina? Kao i kod Marije, "vid" ne mora biti samo nešto tjelesno, Gospodina možemo vidjeti u svjetlu ljubavi, boji brižnosti i ljepoti blagosti i sućuti. Vidimo, osjećamo ili naslućujemo Gospodina u svemu što je ljudsko. Marijino se raspoloženje promijenilo: od suza je nastala radost. Gospodinova je prisutnost jedino što je željela, sada i uvijek, Gospodin uskrsnuli od mrtvih.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Lk 24,13-35

I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Tragovi hoda našega životnog puta podudaraju se s tragovima Isusova životnoga hoda. Srca su gorjela, a suze su se osušile u trenutku kada je uskrsnuli Isus ušao u živote svojih nasljedovatelja. Molitva je vrijeme kada njegova riječ ulazi duboko u naše srce, spaljujući svu sebičnost i strah, ostavljajući samo plamen ljubavi.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Lk 24,35-48

Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Isusov pozdrav njegovim sljedbenicima bila je želja za mirom. U molitvi Isus kuca na naša vrata riječima: "Mir vama." Molitva donosi mir u teškim i prevrtljivim vremenima.
* Isus nudi svoj mir i zahtijeva od svojih sljedbenika da budu mironosci. Neka mir bude riječ naše današnje molitve - mir koji primamo i za kojega molimo.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Iv 21,1-14

Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Zamisli kako hodaš obalom prema skupini koja se nalazi oko vatre. U zraku se osjeća miris doručka. Shvatiš da je to Isus sa svojim učenicima. Uskrsnuo je od mrtvih. Približivši se skupini vidiš kako se Isus okreće prema tebi i čuješ njegov poziv: "Dođi i doručkuj s nama." Neka ovaj prizor vodi tvoju današnju molitvu.

Isus je bio sa ucenicima i cinio cuda i poslje svoje smrti,ali oni su to jedva povjerovali,iako su Ga vidjeli uzivo...Mi Ga danas ne vidimo,ali On i danas cini ista cuda kao i tada dok je hodao medu ljudima...On i danas ljeci,ozdravlja,bdije uz nas,hoda sa nama,doruckuje sa nama i uslisava nase molitve...Oni koji u Njega vjeruju osjete Ga u svojoj blizini.Primaju Ga u svoje srce sa radoscu i svjesni su toga da je tu i sada medu nama.Stog ,vjerujmo nasem uskrslom Gospodinu jer po vjeri biti cemo svi spaseni.Amen.

Ako gledamo to iz svoje zivotne situacije. Posao koji u zivotu obavljamo, susreti s ljudima,sve komunikacije s ljudima i sve sto se tice nasega zivota ,sve to moze izgledati tako jednostavno i normalno zivot ima svoj ritam. No , cesto se dogadja da stvari u zivotu ne idu onako kako smo mi planirali,uvjek ich inetko kvari: ni posao, ni susreti s ljudima, sve nam zapinje, nema rezultata, mreze nasih pothvata ostaju i dalje prazne i s tugom u srcu. te noći ne uloviše ništa (21,3)..Tesko je sve uciniti, a ipak nista ostvariti . Cesto nam se to dogadja u zivotu. Jednostavno sve zapinje,i onda kada nam je vidljivo,sve kako treba,a ipak nesto nedostaje. .Nije lako,ne uspjeti u poslu, ne uspjeti u zivotu,ne uspjeti u obitelji, ne uspijevati u susretu s ljudima,mozda biti odbacen,porazen.Vidimo kakav su samo apostoli imali osjecaj, s kakvim osjecajem mi tako cesto zivimo u svojim svakidasnjim neuspjesima! Koliko samo gorcine u nasim srcima u srcima ljudi: na poslu, na ljude, jednostavno - na zivot! Koliko puta razmisljamo , ostaviti mreze i ladju, ostaviti sve poslove i pobjeci od ove situacije i to s osjecajem samoce i bez cilja .A znamo , Isus je u sredistu nasega zivota na obali je Isus ,On nas ceka. Isus je onaj koji uvijek uspijeva,onaj koji nas dize,koji ima rijesenje, onaj koji i poraz pretvara u uspjeh, smrt pretvara u zivot .Isus pita; imate li što za prismok? (21,5) a odgovor apostola je deprimiran: nemamo – rekose,kao i nas u mnogo cemu. U neuspjesnoj situaciji ocekujujemo barem neko razumijevanje, neko ohrabrenje,neku utjehu,a cesto nije tako.. Znamo da nasa ljudska iskustva jako su ogranicena, nije nam dovoljno nase znanje i nase sposobnosti da mozemo ostvariti ono sto mislimo i pokusavamo. Isus Krist nas svojom rijecju vraca u vrtlog zivota. On ne dopusta, da ostanemo porazeni i bezuspjesni, niti da pobjegnemo od zivota. Pitanje je , da li cemo vjerovati Njegovoj rijeci i Njegovom obecanju, ili ce prevagnuti nase ljudsko iskustvo. Zbog negativnih iskustava razlicitih neuspjeha u zivotu cesto mislimo da nam ni Bog, ni Isus Krist ne mogu pomoci i da je to jednostavno tako kao neko prokletstvo nad nama… Isus je tu, on je vidljiv, Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.
i već se treći put očitova učenicima pošto uskrsnu od mrtvih (21,14), Isus im je pripremio dorucak - ribu.Dozvolimo i mi da budemo njegovi ucenici,da i nama pripremi dorucak.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Iv 21,1-14

Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Što mi želiš reći, Gospodine?


* Zamisli kako hodaš obalom prema skupini koja se nalazi oko vatre. U zraku se osjeća miris doručka. Shvatiš da je to Isus sa svojim učenicima. Uskrsnuo je od mrtvih. Približivši se skupini vidiš kako se Isus okreće prema tebi i čuješ njegov poziv: "Dođi i doručkuj s nama." Neka ovaj prizor vodi tvoju današnju molitvu.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mk 16,9-15

Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Vjera u uskrsnuloga Gospodina polako je jačala samo kod nekih učenika, ne kod svih. Trebalo je nekoliko susreta i ukazanja da ih uvjeri da je to Gospodin koji je ustao od mrtvih. Vjera ima svoje uspone i padove; molitva ima svoje dobre i loše trenutke. Vjera raste u povjerenju da nam je Bog uvijek blizu, iako nam se ponekad ne čini tako. Ponekad je to tamna ljubav, a ljubav u tami je ono što oživljuje vjeru.