www.tebe-trazim.com

U vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. (Iv 15, 1-8)

»Bez mene ne možete učiniti ništa!« - posvješćuješ nam danas, Gospodine.

A mi smo uvjereni kako toliko dobra činimo ne gubeći ni djelić vremena.

Usuđujemo se reći da »puno činimo«.

Tom našem »puno« ti suprotstavljaš svoj pravorijek - »ništa«.

Sve što činimo, pa taman i nadvisivalo snage naše, ako je bez tebe - ništa je.

Da, puno toga možemo bez tebe, ali sve što je bez tebe - ništa je.

Doista najumornije ruke nisu žuljevite ruke, nego prazne ruke - one koje čineći puno ne donose ništa.

Ko suha su grana koja trsu snagu odnosi ne donoseć'ploda.

Blagoslovi, Gospodine, žuljeve naše i daj nam snagu života svog da djela naša plodom tvojim urode.

Amen.

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega... Ne klanjaj im se niti im služi - govori Gospodin. (Mt 13, 18-23)


Gospodine, pripremi moje srce,moj duh, osjećaje i dušu za sebe. Stvori šutnju u meni i kad bude posve mirno; ispuni, Bože, šuteću prazninu svojom nazočnošću, svojim blagim svjetlom, svojom mudrošću i ljubavlju.

S disanjem probudi u meni slutnju svoje nazočnosti, dok mi ne postane znanje i uvjerenje.

Odmori me u svojoj šutnji bez slika i maštanja. I kad, Gospodine, izmaknem vremenu, daj da čujem poruku, riječ, koja će u pravo vrijeme u meni donijeti plod.

I mi vjerujemo pa zato i besjedimo. (Mt 20, 20-28)


Bog je htio spasiti ljude i donosi spasenje onima koji ga traže, ali ljudi se pokazuju toliko nedostojni pa je pravedno što Bog ne spasava neke, koji ga uporno odbijaju, a druge spasava po milosti.

Blaise Pascal

Za jedno molim Gospodina; da živim u Domu Gospodnjem .(Iv 6,1-15)

Mnoštvo oko Isusa vidi kruh, hranu za tijelo, a Bog im želi dati puno više.

Zapravo, sva umnožavanja kruhova o kojima čitam u Svetome pismu, uključujući i Isusovo umnožavanje kruhova iz današnjeg čitanja, upućuju prema većoj tajni.

Na posljednjoj večeri Isus je razlomio kruh i razdijelio ga svojim apostolima rekavši: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!".

Na taj je način odlučio ostati trajno prisutan u svojoj Crkvi pod prilikama kruha i vina koje blagujemo u svetoj pričesti.

Ipak im taj grijeh oprosti... (Mt 13, 31-35)


Nemoguće je u životu ne biti slab.

Nemoguće se uvijek održati na nogama, ne proplakati, ne osjetiti samosažaljenje i muku, ne upasti u depresiju, nemoguće je ne naljutiti se, ponekad ne baciti koplje u trnje, ne doživjeti mračne trenutke, kad ti se čini da su ti svi ljudi neprijatelji i da život nema smisla.

No, ne samo da dođu takvi trenuci, nego ti smiješ biti slab.

Slabost je trenutak kad te Bog zove da podigneš ruke k Njemu i vikneš: Oče bez tebe dalje ne mogu.

Pad je trenutak milosti i ako je Bog dopustio da padneš, On ima neki veći cilj, veći razlog zbog kojeg je to dopustio.

Na tebi je da ga upitaš zašto i kreneš u ono novo prema kojemu ti je otvorio vrata.

Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed.

Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.

T. Ivančić, 'Povratak nade'

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.


Mt 13,36-43

Isus tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"


Što mi želiš reći, Gospodine?

Pšenica i kukolj rastu zajedno do žetve i tada se razdvajaju. U svakome od nas jakost i slabost stanuju zajedno, kao i dobrota i grješnost. Bog nas vidi u našoj cijelosti. Sve u nama skupa raste i ako samo gledamo na ono što je slabo možemo zaboraviti na dobrotu koja je u nama. Prikaži Gospodinu u molitvi dobro koje će on još ojačati i slabosti koje zahtijevaju ozdravljenje i oproštenje.

Lk 10, 38-42

Isus je na putu u Jeruzalem. To je put u smrt, put bez povratka. Njegov pohod bit će dvijema sestrama posljednja prigoda da budu s njime. Taj neponovljivi tranutak evanđelje naziva "kairosom". Riječ je o "terminu" koji nam Bog daje, o času u životu kad mi osobno želi donijeti spasenje. Marija je prepoznala taj "kairos", Marta ga je propustila. Marija zbog toga nije bolja u moralnome smislu. Samo je "izabrala bolji dio". Jer je Gospodinov pohod vidjela očima vjere. Ima mnogo važnih stvari. No pored svega važnoga samo je jedno nasušno potrebno, do te mjere da sve mora ostati iza toga. To je "termin" zakazan s Bogom.

Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.« ( Iv 6, 24-35 )

Vjerujem, Gospodine!

Vjerujem da si prisutan u sakramentu euharistije.

Vjerujem u tebe, Isuse, u tajni posvećena kruha i vina.

Vjerujem da je to tvoje predano tijelo i prolivena krv, tj. tvoj život koji si potpuno predao za nas.

Taj kruh i to vino: to je istinski život.

Vidljivi je znak tako neznatan i slab, a stvarnost dara je neizrecivo velika i snažna.

Pozivaš me, Isuse, da vjerujem jer o tom sakramentu ljubavi ovisi život svakoga čovjeka, život svih ljudi, spasenje čitavoga svijeta.

Ti nam govoriš, Isuse: "Tko vjeruje, ima život vječni!Nekada su očevi vaši vapili za hranom u pustinji. Bili su gladni tjelesne hrane".

Otac im je dao takvu hranu, manu u pustinji, ali u njima se nije dogodila promjena života.Nisu zbog toga iskrenije povjerovali Bogu, njegovim planovima.Ostali su u pustinji i nisu dočekali ulazak u obećanu zemlju.

Tjelesna hrana i pun želudac nisu bili jamstvo trajnog, sretnog i boljeg života.

Ono što nam ti, Isuse, daruješ jače je od svega.

Tim životom, tom ljubavlju, snagom svoga uskrsnuća hraniš nas u svakoj misi, u svakoj pričesti.

Vjerujem, Isuse, u tvoju ljubav. Ona je nužna za život svijeta.

Hvala ti što nas tom ljubavlju hraniš u svakoj svetoj pričesti.

Fra Zvjezdan Linic

Otvori svoja usta da ih napunim - govori Gospodin. (Mt 14,13-21)


Crkva nam je povjerila veliki apostolat - donositi Isusa u ljudska srca.

Za to nam je potrebna Euharistija.

Istina je da nam je život težak i da nije riječ samo o materijalnom siromaštvu nego o siromaštvu punom ljudske patnje i suočavanja sa smrću.

Samo nam Euharistija, samo nam Isus može darovati radost u obavljanju svojega posla s osmijehom na licu.

Blažena Majka Terezija