|
Mt 19,3-12
Pristupe Isusu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?" On odgovori: "Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?" Odgovori im: "Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub." Kažu mu učenici: "Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se." A on im reče: "Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati."
Što mi želiš reći, Gospodine?
Obitelj je jedina društvena institucija čiji je direktni stvoritelj Bog. Ni jedan oblik zajedničkog života ili života u zajednici nije i ne mora biti božanska institucija. Jedino je obitelj i kasnije Crkva od Boga utemeljena institucija zajedničkog života. Obitelj je tako temeljna zajednica da je baš kao takva odraz tro–osobnog Boga koji nam se u povijesti objavio. To otajstvo Božje tro–osobnosti čak i kao vjernici teško možemo razumjeti ali snagom vjere možemo prihvatiti da je naš Bog jedan jedincat, ali ipak u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Uistinu tajna vjere. Ipak je prihvaćamo i ispovijedamo. I sada slijedimo dalje naše razmišljanje na temelju objave iz koje je posve jasno da je Bog stvorio čovjeka kao obitelj. U knjizi Postanka čitamo da je Bog stvorio čovjeka, ali ga je stvorio kao muško i žensko i dao mu nalog da napuči zemlju i da je podvrgne sebi. Tako je obitelj – otac, majka, dijete – po svojoj naravi ”hodajuća slika Božja” na zemlji. Ako čovjek teži, što je naravno, prema svome originalu, onda je posve jasno da je jedina vrhovna norma u obitelji ljubav i sloga koja obitelj čini sretnom. Nikakve stvari i nikakvi drugačiji odnosi ne mogu obitelj učiniti sretnom osim istinske ljubavi i jedinstva. Ljubav i jedinstvo su do te mjere ideal da se zapravo po obitelji kao svojoj slici u svijetu i sada očituje sam Bog. To je razlog da je brak i obitelj u Novom zavjetu Isus obdario sakramentalnim dostojanstvom. Dakle, obitelj nije samo živa ”hodajuća” slika Božja, nego je u kršćanskom braku ona i ”svetište”, to jest događaj milosnog susreta osoba jer je sakramentalnost braka i posvećenost obiteljskog života izvor spasenja. Po tom sakramentu očituje se prisutnost Isusa Krista i postaje novi znak odnosa kao što to piše apostol Pavao Galaćanima: ”Između muža i žene kao Krista i Crkve”. Prema tome, u Novom zavjetu dolazimo do još jedne nove stvarnosti – obitelj, utemeljena na sakramentu braka, zapravo je ”Crkva u malom” to jest osnovna ćelija Crkve. A Crkva je mjesto i z n ak spasenja. Obitelj ne samo što je božanska ustanova nego je i sredstvo spasenja. Iz kršćanske teologije je jasno da je obitelj jedna od najsvetijih stvarnosti i nedodirljivo mjesto svetosti. I stoga Crkva kao zajednica i mi kao vjernici ne možemo se odreći ove istine a da ne postanemo izdajice svoje vjere. Stoga vrlo svjesno ispovijedamo da je obitelj savršeno Božje djelo i da je svaka obitelj pozvana da to savršenstvo živi u milosnom zajedništvu ljubavi i sloge.
Sada, gledajući stvarnost oko sebe, moramo priznati s velikim žaljenjem da u velikom postotku kod bračnih drugova i članova obitelji svijest o uzvišenom dostojanstvu i svetosti obitelji više ne postoji, a još manje je ona prisutna u praksi, ne samo općenito nego i kod velikog dijela kršćana.
Temeljna je zabluda misliti da su brak i obitelj čisto ljudska institucija. Bračno zajedništvo i vjernost, a onda i ljubav, herojski su čini ljudskoga duha i teško je vjerovati da bi se mogli živjeti bez Božje pomoći. Stoga tvrdim da svi uspjeli i pravi brakovi, pa i oni izvan kršćanstva, sigurno su Božje djelo jer bračno zajedništvo, vjernost, ljubav i sloga su herojski čini kreposti. Suvremena obitelj, dakle, prvo zaboravlja svoje božansko porijeklo i zaboravlja svoje veliko dostojanstvo. Ta zaboravljivost porijekla i ne življenje vlastitog dostojanstva rađa katastrofalnim posljedicama. Zamislite činjenicu da otac u obitelji nije svjestan svoga očinstva koje mu je podario Bog, koji se u Objavi i sam nazvao Ocem, i da se ”funkcija” oca svede samo na čovjeka koji je ”zadužen” zarađivati kruh. Kakva li zablude da se muž i otac, glavar obitelji, poistovjeti s radnikom i samo radnikom kojemu je jedina dužnost osigurati kruh. S druge strane majka – ”čuvarica ognjišta” u svoj svojoj ”emancipaciji” zaboravlja svoje majčinsko dostojanstvo – da je ona uistinu ljubavlju i nježnošću svetinja i čuvarica obiteljskog ognjišta po kojima su i djeca i muž u trajnom ozračju topline i svjetlosti. Žena u obitelji je iznad svega i po svemu ponajprije majka. Kada se to dostojanstvo zaboravi i taj poziv zanemari, nastaje prvi nesporazum u odnosu muž–žena, otac–majka i njih dvoje više nisu u stvarnosti jedno (iako sakramentalno jedinstvo u biti kida samo smrt!), nego su u najboljem slučaju ”dvije tračnice” istog kolosijeka. Ako se zajedništvo muža i žene ne živi u milosnom ozračju, onda postoji velika opasnost da se i tračnice raziđu te ”vlak” njihovog zajedničkog života stane. Dakle, prvi, kako Vi kažete ”sukobi” nastaju na razini muž–žena. Oni bi trebali svoje zajedništvo živjeti u dnevnom prisjećanju da su pozvani na jedinstvo i da je njihov život samo onda znak ako je očito svima u obitelji da su njih dvoje jedno. To se ne može bez milosti i to se ne može bez svijesti da kao muž i žena imaju zadaću biti svjedoci on e ljubavi kojom Krist ljubi Crkvu. Znam da ovo djeluje idealistički ali je istina i to neoboriva. Kako god je teška, ipak je ostvariva jer Bog pred čovjeka ne bi stavio ovakve zahtjeve ako bi oni bili neostvarivi. S druge strane, takvo zajedništvo može se ostvariti samo uz uvjet da muž i žena jedno drugo poštuju kao najveću vrednotu. Čini mi se da je u tom glavna problematika. Naime, danas se muž i žena ne poštuju a nepoštovanje je najbolje tlo na kojem ljubav umire te nastaju sukobi. Ti sukobi bivaju očiti i zagorčavaju njihov život do te mjere da na kraju gube osjećaj odgovornosti prema ostalim članovima obitelji, a to su djeca koja postaju žrtve njihove ne–ljubavi. Posljedica toga je manjak adekvatnog odgoja djece koja onda rađa i nepoštivanjem djece prema roditeljima.
Sada bih podsjetio na četvrtu Božju zapovijed. Zamislite kako je Bog kao vrhovne norme cijele ekonomije spasenja sve sažeo u deset rečenica. Koliko je bremenit sadržaj tih deset rečenica, a jedna od njih, za koju je vezana zemaljska sreća i sam život glasi: ”Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.” Ne može biti ni duga života ni ”dobroga” na zemlji tamo gdje ne postoji poštivanje roditelja. Često znam govoriti mladima da je pitanje ljubavi prema roditeljima jedino dokaziva samo onda ako postoji poštovanje. Poštovanje je povezano sa štovanjem i poslušnošću. Sa suradnjom i brigom. Sa odricanjem i žrtvom. Nikad roditeljima, makar položili za njih svoj život, ne možemo vratiti ono što smo primili a to je: dar života. I zato ni jedan razlog na svijetu ne postoji da netko ne poštuje svoga oca ili majku, bez obzira kakvi su, jer poštivanje nije utemeljeno na kvaliteti roditelja – kakav je on – nego na činjenici da je roditelj. Sukobi na razini roditelji – djeca nastaju zato što ne postoji osnovni uvjet sloge, a to je poštivanje.
Iz ovoga što sam rekao očito je da je obitelj božanska ustanova prvoga reda. I zato đavao najviše napada obitelj jer kada se ona razara, razara se temeljna stanica ne samo ljudskoga društva nego i Crkve. Od grijeha naših praroditelja pa sve do naših dana đavolska napast najviše se okomila upravo na instituciju braka i obitelji. Jer, to zna i đavao, ako je ta institucija načeta, načeta je Crkva, načeto je društvo i poremećeni su zdravi ljudski odnosi.
Dr Andrija Kopilović, svećenik
|
Login
FAQ
Chat
Traži
Stvarno Naggar, da te nema trebalo bi te izmisliti! 
... 
