www.tebe-trazim.com

Mt 23,23-26

Nato im Isus reče: "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu! Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista."

Što mi želiš reći, Gospodine?

Vjera bez milosrđa je mrtva. Bez milosrđa zakon je jači nego ljubav u svome korijenu. Po milosrđu Bog nam je bliži nudeći nam uvijek novu priliku da živimo evanđelje ljubavi.
www.sacredspace.ie

Mt 23,27-32

Nastavi Isus: "Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!"

Što mi želiš reći, Gospodine?

Bog gleda u nutrinu. Bog vidi naše napore da činimo dobro i ne da se zavarati ispraznim molitvama ili bogoslužjem. Isus je oštar prema licemjerstvu, prema pretvaranju da je nečiji život ispunjeniji vjerom negoli život drugoga. Poziva nas na iskrenost, poniznost i povjerenje u njega.
www.sacredspace.ie

Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni,
a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

Ni jednoj ljubavi nije se vratilo tolikim zlom,
nijedna ljubav nije bila tako razočarana kao
ljubav nebeskog Oca. Ni jedna ljubav nije naišla
na tako malo uzvraćanja ljubavi, ni jedna ljubav,
ni trud odgoja jednog oca nije iskusila tako bogato
odgovor protivljenja i prkosa, kao ljubav nebeskog
Oca. Zato bi najviše radosti trebalo učiniti Božjem
srcu. To je životni cilj i smisao za koji se isplati
živjeti.

Mt 24,42-51

Reče Isus: "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

Što mi želiš reći, Gospodine?

Milost i prisutnost Božja mogu nas zahvatiti u bilo koje vrijeme. Trenutak u prirodi, molitva za vrijeme mise, zagrljaj voljene osobe, pomoć u nevolji - sve to mogu biti "vrata" koja se otvaraju Bogu. Neki su osjetili Božju prisutnost na smrtnoj postelji. Zamijeti trenutke kada ti je Gospodin dolazio u susret i ostavio rumenilo (kao kod zalaska sunca) koje je trajalo godinama.
www.sacredspace.ie

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mt 25,1-13

Isus im reče ovu prispodobu: "Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!' Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Svjetiljke nam je dao Bog, a ulje je naše vrijeme koje posvećujemo Bogu u molitvi. Božje djelovanje u našemu životu njegov je dar, ali treba našu otvorenost i prihvaćanje. Molitva nadopunjuje naše "rezerve ulja" koje daju svjetlo i miris ostatku našega života.

'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' uzviknule su lude
djevojke mudrima kad im je ponestalo ulja. Mudre im odgovore:
'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama.'
Ovo nam hoće reći kako životnu mudrost svatko od nas za sebe
treba priskrbiti. Mi možemo jedni drugima pomagati odgojem,
savjetom, upozorenjem, tumačenjem. No nitko ne može umjesto
drugoga njegovu svjetiljku života opskrbiti potrebnim uljem vjere.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Mk 6,17-29

Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Kamo me sve zaslijepljenost i mržnja mogu dovesti? Gospodine, molim te za mudrost i razboritost da mogu donositi zdrave i ispravne sudove o sebi i drugima.

MISNA CITANJA

1 Sol 4,9-12
Ps 98
Mt 25,14-30

Kako samo čovjek može biti jadan u svome lažnom ponosu! Ima različitih ropstava, ali je čini se najgore ono kada čovjek robuje vlastitom krivo shvaćenom ponosu. Kad poremeti svoje dostojanstvo, kad se sam u sebi krivo odredi, kad se dokazuje protiv vlastite savjesti kako bi drugima i pred drugima stvorio o sebi sliku veličine, čovjek zbilja izgleda jadan i smiješan. To je u stvari najveća tragedija za njega.

Teško se osloboditi robovanja samome sebi, krivo stvorenoj slici o sebi. Ako se još k tome radi o čovjeku koji u svojoj ruci drži moć, onda mogu stradati drugi oko njega, najčešće nevini. Koliko li je samo nevinih ljudi stradalo, sposobnih i dobronamjernih ljudi onemogućeno i uklonjeno, dobrih prilika propušteno ili namjerno uskraćeno samo zato jer je odluku donosio tašt čovjek povrijeđena ponosa. Posebno je bolno kad se to događa unutar crkvenih zajednica.

Nije lako čovjeku samog sebe odrediti, zauzeti prema sebi ispravan stav. Nije lako pronaći i razviti zdrav ponos koji čovjeku treba pomoći kad ga drugi obezvrjeđuju, ali ga treba čuvati i od robovanja vlastitoj umišljenoj veličini. Za to je potrebno dosta rada na sebi, dosta promišljanja o sebi i drugima. Potrebno je znati ispravni vrednovati vlastita iskustva, pa i ona bolna. Konačno, potrebno je dosta molitve i askeze. Jer kada čovjek sebi previše ugađa, kada život svodi na to da se sve vrti oko njega, kada misli da je vrjedniji od drugih, onda lako postane ponajprije rob sebe i svog lažnog ponosa, a onda i kojekakvih izvitoperenih ljudskih mjerila koje ovladaju društvom.

Danas, kada u liturgiji slavimo Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, zanimljivo je promatrati zajedno njega i Heroda, uspoređujući njihov odnos prema samome sebi i prema svojoj službi. Obojica su bili neobični. Herod je bio kralj, a Ivan prorok. Zamišljam da su oba bili energične naravi, uporni, možda čak tvrdoglavi, nezadovoljni prosječnim, svjesni svoje posebnosti. Herod je sebi uvelike popuštao te si je čak dopustio preuzeti bratovu ženu, što je bio očito golema povreda židovskog zakona.
A on je tom zakonu trebao biti garant. Vjerojatno je bio bonvivan, čovjek koji se rado prepuštao svakovrsnim užicima ne mareći pri tome za moral ili vjerske propise. U svojoj pohlepi i potrebi da ugodi sebi ili pak svojoj nezakonitoj ženi, ništa mu nije bilo sveto, pa ni život čovjeka kojemu se duboko u sebi divio. Ivan je bio prorok, od malena odgajan u bogobojaznosti i odanosti zakonu. Bio je asketa koji se dragovoljno opredijelio za život odricanja, molitve i propovijedanja. Nije ga ništa ograničavalo u tome da se zalaže za istinu i pravdu. Nije se dao impresionirati niti ugledom ili veličinom jednog Heroda. Njemu je onako 'u brk' skresao sve njegove nepodopštine.

Što možemo zaključiti iz usporedbe ova dva lika? Herod je bio u stvari kukavica, jadan i bijedan rob vlastitih nagona te slabić kojim je upravljao lažni ponos i nagon. Jer kako čovjek mora biti jadan da bi dao tako ružno ubiti i osramotiti nekoga komu se sam divio radi njegove istinoljubivosti i hrabrosti.

Ivan je bio nadasve odan Bogu. Posebno plijeni njegova poniznost, unatoč silnoj popularnosti do te mjere da su ga neki držali za Mesiju. Mogao je to zloupotrijebiti. Mogao je dobro zaraditi možda pišući i prodajući svoje govore ili naplaćujući ulaznice svojim slušateljima. Mogao je možda stvoriti političku moć sa svojim pristašama. Toga su se neki i bojali. Ivan je međutim ostao u svojoj pustinji. Ljude je upućivao na Isusa. Čak je i svoje učenike sam poslao da idu za njim. S druge strane, bio je nepokolebljiv, ustrajan i onda kada mu se radilo o glavi. Sam Isus ga časti titulom 'najveći rođen od žene'.

Ugađajući sebi, čovjek postaje ponajprije rob vlastitih nagona i lažnog ponosa. Takav lako postaje rob onih koji to znaju lukavo iskoristiti. Naprotiv, molitvom i pokorom čovjek ovladava sobom i stvara drugačiji ponos, ponos koji se zasniva na dostojanstvu, na istinoljubivosti, na odlučnosti koja se ne da pokoriti niti hirovitom kralju i njegovim drskim taštim sustolnicima.

Mučeništvo Ivana Krstitelja, kojeg se danas u liturgiji spominjemo, dobar je trenutak da porazmislimo o ovim dvjema stvarnostima koje se tako duboko tiču svakog od nas. Ivan nam pokazuje kako se postaje slobodan od bilo koga i čega, za razliku od Heroda koji unatoč idealnim životnim uvjetima, ta bio je kralj koji je krojio slobodu i blagostanje, živi životom jadnog roba vlastitog ponosa, slabića kojeg se tako lako izmanipulira.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mk 7,1-8.14-15.21-23

Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Bog vidi srce i njegova kolebanja. Sudi nas po ljubavi u našemu životu i našim naporima da postignemo ljubav. Na svršetku života neće gledati samo ono što smo učinili, nego po srcu ispunjenu ljubavlju po kojemu smo živjeli. Zahvalnost je praktična stvar po kojoj se dobrota razlijeva. Duh radosti i blagoslova djeluje u nama i po nama kada smo zahvalni.

"Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene."

OČISTI SRCE
Nasuprot licemjernom stavu farizeja koji su do u pojedinosti pazili na obdržavanje obrednih propisa a zanemarivali opsluživanje Božjeg zakona, Krist naglašava preobrazbu srdaca koja se ostvaruje čišćenjem po njegovoj krvi. Opominjući farizeje zbog njihovih strogih odredaba o čistoći, Isus na prvo mjesto stavlja "nutarnjeg čovjeka". Čovjek se ne može osjećati čistim ako iznutra nije čist. Ono što iznutra raduje, to sjaji na licu. Što iznutra ranjava, to zatamnjuje lice. Čistoća srca temeljni je zahtjev duhovnog života i zajedništva s Bogom.