www.tebe-trazim.com

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Lk 4,16-30

I dođe Isus u Nazaret gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Od početka svoga javnog djelovanja Isus je posebno gledao na siromahe, obespravljene i sve kojima je pomoć bila potrebna. Bog ga je poslao za njih. Drugi za to nisu marili i htjeli su samo obična propovjednika koji će Boga držati na daljinskome upravljaču. Za Isusa Bog Otac je bio onaj za koga je živio; Bog je u Isusu postao jedno sa svojim narodom.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Lk 4,31-37

I siđe Isus u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: "Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji." Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: "Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!" I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Smirenjem i ozdravljenjem izmučenih ljudi Isusu je porastao ugled u njegovoj službi. Ono što danas nazivamo mentalna ili psihička neuravnoteženost tada se shvaćalo kao znak demona ili nečistoga duha. Kako god mi to shvaćali Isus i danas liječi strahove, tjeskobu i brige svakodnevnoga života.

Podsjećam se da me, dok sjedim ovdje i sada,
Bog blagonaklono i s ljubavlju promatra
dajući mi da postojim.
Na trenutak ću se zaustaviti i o ovome razmisliti.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Lk 4,38-44

Ustavši iz sinagoge uđe Isus u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist. Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: "I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isus je čovjek s poslanjem što će ga nužno voditi iz jednoga mjesta u drugo. Čini se kao da nikada nije zadovoljan ako ostane samo u jednome mjestu i dok ide iz jednoga mjesta u drugo već misli unaprijed. I naš je poziv sličan: od nas se ne traži nužno da moramo ići iz jednoga mjesta u drugo, ali smo uvijek zaduženi za izgradnju kraljevstva Božjega u svojemu mjestu i prema svojim mogućnostima.

Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni - u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.

Lk 5,1-11

Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše Isus pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Je li Petru uistinu bilo pravo da mu Isus preuzme čamac? Čamac je nešto najvrjednije što ribar posjeduje. Vjerojatno je smrdio po ribi i nije bio baš najbolji čamac u Galileji. Isus je izabrao baš Petrov čamac kako bi iz njega govorio mnoštvu. Taj čin uzimamo kao pitanje Petru da dopusti Isusu da uđe u njegov život i ubrzo će nakon toga čitav Petrov život biti za Isusa; i danas je njegov čamac Isusu na raspolaganje.

Da bih ušao u nečiju prisutnost potrebno je da mu u iskrenosti priđem onakav kakav jesam.
U ovom trenutku, Bog je ovdje i očekuje me.
Bog mi uvijek prvi prilazi, želi me upoznati više od mog najboljeg prijatelja.
Zaustavit ću se na tren i pozdraviti Boga koji me ljubi.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Lk 5,33-39

A oni rekoše: "Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju." Reče im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik tada će postiti, u one dane!" A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga. I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine! I nitko pijuć staro ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Čini se kao da nam Isus ovdje poručuje "Živite sadašnji trenutak." Slavite Gospodinovu prisutnost - jednoga ćemo dana osjetiti njegovu odsutnost. Isus je protiv namrštena lica vjere. Naša nam vjera daje puno toga na čemu trebamo biti zahvalni. Sjeti se po kojim ti darovima vjera pomaže u životu. Postimo kako bismo više cijenili te darove. Čak i naš post može biti radostan.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 6,1-5

Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: "Zašto činite što subotom nije dopušteno?" Odgovori im Isus: "Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko nego samo svećenici?" I govoraše im: "Sin Čovječji gospodar je subote!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Iako je Isus vrjednovao obrede nije ih držao izvorom i vrhuncem vjere. Obred je prazan ako svoj izvor nema u odnosu. Obred je živ i važan kada počinje u osobnoj i zajedničkoj molitvi. Ono što u molitvi primamo od Boga daje život, radost i važnost obredu i vanjskome činu i običajima. Ni obred, a ni "subota" ljudi iz Isusova vremena ne mogu gospodariti nad nama.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Isus je jednom citirao snažan izraz proroka Izaije: "Svi će biti učenici Božji" (Iv 6,45). Kako nas Bog poučava? Obično bez riječi, dodirujući nas raznim susretima, zadovoljstvima i bolima svakodnevnoga života. Gospodine, dok molim, pokaži mi u pokretima moga srca što želiš da naučim od tebe. Ti si iznad svakoga govora i razumijevanja i poučavaš me ne toliko riječima koliko u krizama koje potresaju moje srce. Pomozi mi da te razumijem u njima.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Mk 7,31-37

Zatim se Isus ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No, što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isusov je iscjeliteljski čin uključivao tijelo, um i dušu. Neka "kršćanska" naučavanja obezvrjeđuju tijelo. Naše je tijelo "hram" Duha Svetoga jer riječima, dodirom i osjećajima utječemo na živote drugih ljudi. U molitvi zahvali Bogu za svetost svoga tijela i moli ga da možeš dobro voditi brigu o njemu. Tu brigu prikazujemo Gospodinu na način na koji jedemo, pijemo, dodirujmo i kušamo. Vjerujemo da je Isus, Sin Božji, prisutan i utjelovljen u našim tijelima.

Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni - u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 6,6-11

Druge subote uđe Isus u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade. A Isus im reče: "Pitam ja vas: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?" Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On učini tako - i ruka mu zdrava. A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Čovjek s usahlom rukom nije se sramio samo svoje usahle ruke nego i sama sebe. Na takvu se bolest u Isusovo vrijeme gledalo kao na grješnu. Kada je Isus spašavao život u subotu činio je daleko više nego puko ozdravljenje usahle ruke. Ozdravljajući činio je novoga čovjeka tako da čovjeku nije ozdravila samo usahla ruka nego je ozdravio i u svojoj osobnosti; nije se više stidio sama sebe. Prinesimo Bogu u molitvi sramotu koja je često dio nas i molimo za iscjeljujuću milost njegove ljubavi.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Mt 1,18-23

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

*

Blagdan Marijina rođenja usredotočen je na Isusovo rođenje. Čitav je Marijin život bio predanje u brizi i ljubavi za njezina Sina i njegovo poslanje. Znala je kada mu je bila potrebna, a kada ga je trebalo pustiti zbog kraljevstva Božjega. S ljubavlju ga je pratila u njegovoj smrti, a poslije uskrsnuća zauzela posebno mjesto u odnosu prema njemu.

Molitva sv. Ignacija dobro se uklapa u današnju molitvu:
"Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu,
moju pamet i moj razum, i svu moju volju,
sve što imam i posjedujem.
Ti si mi to dao,
tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta."

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 6,20-26

Isus podigne oči prema učenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi! Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Isusove su riječi tvrde i čudne - "radujte se i poskakujte" - kada ste siromašni, gladni i ostalo što nabraja u svome govoru. Molimo ga da budemo poput njega ili da nađemo blagoslov u životu, u dobrim i lošim vremenima. Isus je sve to iskusio znajući da je Očeva ljubav uvijek uz njega.