www.tebe-trazim.com

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Budući da je prošla jesenska ravnodnevnica polako se vraćamo u mirniji tijek godine. Ljeto, vrućine, buka, nervoza... sve je iza nas. Nastupa jesen koja nas očarava svojim bojama, a u isto nam vrijeme doziva u svijest tijek života. U proljeće smo gledali kako pupoljci cvjetaju i zeleni se listovi šire u krošnjama. Sada ti isti listovi polako opadaju što nam govori o smrti i umiranju. No, ta smrt i umiranje nisu konačni. Nakon jeseni i zime rodit će se novi život.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Lk 9,46-50

U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!" Prihvati Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama." Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Prihvaćajući djecu i posvećujući im svoje vrijeme Isus je išao protiv načina shvaćanja kulture i vjere svoga vremena. Učitelji vjere, iako su voljeli djecu, nikada nisu nalazili vremena za njih. Isus je jedan za sve, a najsigurniji način da to pokaže jest njegovo odvajanje vremena za djecu usprkos savjetu svojih učenika. Kakav je moj stav prema djeci?

Isus čeka da uđe u moje srce, u tišini i nevidljiv.
On dolazi s neizmjernom ljubavi i moći.
Neka me obuzme radost što sam u njegovoj blizini.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Iv 1,47-51

Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva dok si bio pod smokvom." Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isus nikada ne posustaje činiti dobro. U trenutcima najdublje utjehe Natanaelu obećava puno više dobara Božjih. S Isusom najbolje, uvijek, tek dolazi. Naše vrijeme molitve vrijeme je vlastitoga otvaranja, riječju ili šutnjom, najboljemu od Božje ljubavi. Bračni par može otkriti daleko veću radost i puninu ljubavi u kasnijim godinama.

Moja duša čezne za tvojom prisutnošću, Gospodine.
Kada usmjerim misli prema tebi,
pronalazim mir i spokoj.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Lk 9,57-62

Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Bacimo pogled na protekli mjesec i zahvalimo za milosti primljene u molitvi i u svakodnevici. Gledajmo unaprijed kao što to Isus danas preporučuje: krenuti naprijed punim srcem i ljubavlju prema njemu znajući da njegov poziv uključuje sve u našemu životu: molitvu i djelovanje, ljubav i prijateljstvo, pravednost i pomirenje.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Lk 10,1-12

Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću. Kad u koji grad uđete pa vas prime jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isus ovdje ohrabruje da, dok radimo za kraljevstvo Božje, jedino povjerenje imamo u njega. Za putovanje nam ne treba puno. Ono što činimo u vjeri i ljubavi čini se kao da donosi malo roda. Ako to pridružimo Isusovu djelovanju u svijetu nikada ne znamo kada može uroditi plodom. Ljudi smo koji naporno rade za Gospodina, a njemu prepuštamo rezultate svojega rada.

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 1. listopada 2009.
[ 1.10.2009 ]

Pripremio: don Marinko Duvnjak
ČITANJA:

Neh 8,1-12
Ps 19
Lk 10,1-12

''Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: 'Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću! Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.''

Isus najprije šalje Dvanaestoricu izgubljenim ovcama doma Izraelova, potom Sedamdesetdvojicu svim narodima. Mesija nije došao samo za izabrani narod, nego i za sve poganske narode. Došao je svima. Svi imaju potrebe čuti Radosnu vijest. Jer svi ljudi žive u strahu od smrti, vječne smrti. Ova sedamdesetdvojca učenika koji su vezani uz Isusovo doba označavaju sve one koje Gospodin šalje u svoju žetvu do svršetka svijeta. Da bi mogli vršiti ovo poslanje, trebaju biti slobodni od svih zemaljskih interesa, oslonjeni samo na ovu Riječ, na blago koje nose i naviještaju. I na dobrotu onih koji je primaju.

Oni su glasnici kraljevstva Božjega. S njima dolazi kraljevstvo Božje. Ono ih prati. Ono ih nadilazi. Ono preobražava one koji ga primaju otvorena srca. Za Crkvu je ovo poslanje temeljno. Naviještati Radosnu vijest. Evangelizirati. Uvijek iznova imamo potrebe čuti da nismo sami, da postoji Bog koji nas ljubi. Sin Božji je postao čovjekom da bi mi postali sinovi Božji, da bi imali udjela u božanskome životu. Umro je na križu za nas, ušao u smrt da bi razorio smrt, uskrsnuo i nama otvorio vrata neba. Doista, u Isusu Kristu nam se približilo kraljevstvo Božje!

Sveticu čiji spomen danas slavimo, sv. Tereziju, mučilo je pitanje koje je njeno poslanje u Crkvi. Evo što ona piše u svom autobiografskom djelu 'Povijest jedne duše': 'Promatrajući mistično tijelo Crkve nisam prepoznala sebe ni u jednom od udova koje opisuje sv. Pavao, ili bolje, htjela sam se prepoznati u svima. Ljubav mi je dala ključ moga zvanja. Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od različitih udova, da joj onda ne nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova; shvatila sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od ljubavi. Shvatila sam da jedino ljubav oživljuje udove Crkve, i kad bi se ljubav ugasila, više ne bi apostoli navješćivali evanđelja, mučenici više ne bi htjeli prolijevati svoju krv. Shvatila sam da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ljubav sve, da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta. Jednom riječju, da je vječna!

Tada sam u zanosu svoje mahnite ljubavi uzviknula: 'O Isuse, moja ljubavi! Napokon sam našla svoje zvanje! Moje zvanje je ljubav! Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi, i to si mi mjesto dao ti, o moj Bože! U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav. Tako ću ja biti sve. Tako će se ostvariti moj san!'

Znaš li koje je tvoje mjesto u Crkvi? Znaš li koje je tvoje poslanje, na što te Bog zove? Ako ne znaš, pitaj ga, kao sv. Terezija.

"Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti."
Evo me, Gospodine.
Došao sam tražiti tvoju blizinu.
Čeznem za tvojom moći koja liječi.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 10,17-24

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi." Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: "Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Ljudi vole da se njihova imena nalaze urezana na klupama u parku, u crkvi, na zidu poviše radnoga mjesta; tako znaju da će ih drugi pamtiti. Naša su imena urezana u Božje dlanove i zapisana na nebesima. To će reći da nas Bog poznaje i da smo mu važni. Nema boljega mjesta od neba gdje su naša imena zapisana. Tako znamo da nas Bog očekuje.

ŠTO BOG ZDRUŽI, ČOVJEK NEKA NE RASTAVLJA!

Evanđelje: Mk 10, 2 - 16

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" On im odgovori: "Što vam zapovijedi Mojsije?" Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti."
A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.


...Zbog okorjelosti srca našega...

Mnogi će nepromišljeno reći da je danas brak u krizi kao da je moguće da sakrament dođe na manje ili da Božja milost zakaže. Nije problem u braku nego u mentalitetu svijeta u kojemu živimo. Problem je u okorjelosti srca našega. Problem je u tome što za mnoge brak nije osobno opredjeljenje, nego nužnost uvjetovana tradicijom ili situacijom. Problem je u tome što mnogi koji stupaju u brak, zajednicu života muškarca i žene, doživljavaju kao priliku za uživanje, a ne kao odgovorni suživot. Problem je u tome što mnogi vjenčanje doživljavaju kao cilj i ostvarenje, a ne kao početak onoga što se ima zajednički ostvariti. Problem je u tome što mnogi ne shvaćaju da je brak živ te da ga je potrebmo uzdržavati na životu nježnošću, dobrotom i ljubavlju. Problem je u tome što mnogi ne izgrađuju sebe i ne bore se protiv zlih sklonosti i napasti. Problem je u tome što mnogi šute i pretpostavljaju, a rijetki pitaju i razgovaraju. Problem je u tome što rijetki zajednički mole i slave euharistiju.
Ali sreća je da se svi problemi mogu riješiti vlstitim nastojanjem, djelotvornom ljubavlju partnera i Božjom milošću.
(Nikola Kuzmičić)

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Ivan Krstitelj Isusa naziva "Jaganjcem Božjim" (Iv 1,29). Naziv je imao biblijski prizvuk pashalnoga janjeta i sluge patnika kakvog naviješta prorok Izaija: vođen kao janje na klanje, nevina žrtva koja će podnijeti muku da otkupi svoj narod.
Gospodine, kad god čujem za zločine koje su počinili pripadnici ljudske rase i kada slušam o nepravdi i boli koju ljudi trpe zbog tuđe zloće, sjetim se da je to svijet u koji si ti ušao, teret koji si uzeo na sebe. Imao si snažna leđa koja su mogla nositi zlo koje je u svijetu. Isuse, Jaganjče Božji, ne možemo nikada iscrpiti sve naslove koje poznajemo. Daj da postojano rastemo u znanju stvarajući o tebi što bogatiju sliku.

A sada svoje misli uzdižem k tebi Gospodine.
Ostavljam po strani sve svoje brige i zanimacije
i tražim odmor i okrepu u tvojoj blizini.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Lk 10,25-37

I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita Isusa: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš isplatit ću ti kad se budem vraćao.' Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Ovaj odlomak Evanđelja nazvan je najboljom pričom ikada ispričanom i onom koje se ljudi najviše sjećaju! Neka te u molitvi iznova "pogodi". Upitaj se: što me goni da bježim na drugu stranu? Zbog čega izbjegavam neke ljude koji su u potrebi? Tko bi oni mogli biti?
Molit ću da mogu prepoznati bilo kakvu blokadu, prepreku, u meni koja uzrokuje da ljude ignoriram ili umanjujem potrebe drugih. Svi ljudi vapiju s Isusovim vapajem. Zbog toga i ja želim dati svoj odgovor.

Moja duša čezne za tvojom prisutnošću, Gospodine.
Kada usmjerim misli prema tebi,
pronalazim mir i spokoj.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Lk 10,38-42

Dok su oni tako putovali uđe Isus u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj, dakle, da mi pomogne." Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."
Što mi želiš reći, Gospodine?


Isus se ne obraća Marti zbog njezina posla, nego je blago kori zbog brige koja u nju unosi nemir. Na drugim mjestima Isus govori kako ne trebamo biti zabrinuti što ćemo jesti, piti ili obući, ali ne kaže da se ne moramo brinuti. Isus je bio čovjek cjelovita pogleda na svijet. Bio je zabrinut za dušu i tijelo i dobro je znao da nam svakodnevne brige oko uspjeha, hrane, komotnosti i drugoga mogu oduzeti zahvalnost i vrjednovanje onoga što je najbolje. Marijino ljupko slušanje bilo je bolji dio koji je Isus pohvalio.