www.tebe-trazim.com

og govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 11,1-4

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Teško je oprostiti i male uvrjede. A što bi rekli o nepravdi, nasilju, nebrizi? Isus nas potiče da o ovome razmišljamo u molitvi. Moliti za nekoga prvi je korak k oproštenju. Čak i kada ne možemo razgovarati s nekim ili pomisliti na nekoga ipak možemo moliti za tu osobu.

Razmišljam na trenutak o Božjoj prisutnosti oko mene i u meni.
Stvoritelj svemira, sunca i mjeseca, zemlje,
svake molekule i atoma, svega što postoji, svega što jest:
Bog je u svakom otkucaju moga srca. On je u meni, sada.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Lk 11,5-13

I reče im Isus: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." "A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje zar će mu dati štipavca? Ako, dakle, vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Možemo osjećati da smo godinama u molitvi kucali na Gospodinova vrata za sebe i druge i možemo se osjećati umornima od stalna traženja. Što znači da uvijek primamo? Bog uvijek čuje molitvu, ali ne odgovara uvijek kako bismo mi željeli. I možemo se pitati što primamo kucajući na Božja vrata i moleći godinama. Svaki put kada molimo primamo nešto od Božje ljubavi i Duha Svetoga.

Gospodine, pomozi mi da otvorim čitavo svoje biće tvojoj prisutnosti.
Okruži me svojom ljubavlju.
Neka se moje srce sjedini s tvojim.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 11,15-26

A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!" A drugi su iskušavajući Isusa tražili od njega kakav znak s neba. Ali Isus, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je, dakle, Sotona u sebi razdijeljen kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako, dakle, ja po Beelzebulu izgonim đavle po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." "Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." "Tko nije sa mnom protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." "Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Napasti da skrenemo s Isusova puta uvijek su dio života. Nalazimo se pred izazovima na različitim životnim područjima kao što su zdravlje, seksualnost, dobra koja posjedujemo, komotnost života, pravednost. Ponizna je osoba svjesna da može opet pasti, ali zna i da se može ustati i u budućnosti činiti najbolje.

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 9. listopada 2009.
[ 9.10.2009 ]

Pripremio: fra Božo Barišić

ČITANJA:

Jl 1,13-15;2,1-2
Ps 9
Lk 11,15-26

'Zbilja je došlo k vama Kraljevstvo Božje'. Ovim riječima iz današnjeg evanđelja Isus se obratio svojim suvremenicima, ali obraća se i nama danas. Božja riječ živa je i djelotvorna, i po svojoj riječi On je živ i djelotvoran među nama. U našoj svakodnevnici, očima vjere, mi gledamo i prepoznajemo njegovu otajstvenu prisutnost među nama. Znakove svoje prisutnosti daruje nam Bog u sakramentima svoje Crkve, u našem kršćanskom zajedništvu, u životnoj otajstvenosti svakog pojedinca. Po toj prisutnosti Boga koja ispunja naše življenje ostvaruje se u nama i među nama Kraljevstvo Božje.

Današnje evanđelje stavlja pred nas jedan od kriterija tog Kraljevstva. To je cjelovitost, jedinstvo. Jedinstvo i cjelovitost svake osobe, ali i zajednice vjernika, Crkve. Snaga se Božjeg Kraljevstva očituje u tome da svi budemo jedno srce i jedna duša, da svaki čovjek živi i ljubi nepodijeljena srca i svom dušom. Protivno tome stoji razdijeljenost o kojoj govori današnje evanđelje. Sotona koji je u sebi razdijeljen želi i nas razjediniti, želi nas odvojiti od Boga, od bližnjih i nas samih.

Svjedoci smo tolike podijeljenosti u svijetu, u Crkvi, u našim obiteljima, u nama samima. Ovo se stanje protivi naumu i volji Božjoj koju on u svojoj ljubavi ima za čovjeka. Isus želi da živimo ujedinjeni s njim, trajno i bez kompromisa. Želi da živimo s njim ono jedinstvo koje on ima s Ocem, jedinstvo koje čovjeka vjernika čini ljubljenim djetetom Božjim. Bog nas želi povezane s njim, i to nije povezanost koja umanjuje našu ljudsku slobodu – štoviše, ona joj je zalog. Čovjek današnjice plješće i divi se individualcu koji je neovisan, ali često i sam u vlastitom uspjehu. I kako se teško radovati sam i ne podijeliti svoju radost s drugima, još je teže biti sam u žalosti i problemima i ne imati s kime podijeliti svoju bol.

Tajna Kraljevstva Božjega leži u tome da ne budemo razdijeljeni, podijeljeni u sebi i oko sebe već da znamo s bližnjima podijeliti otajstvenost vlastitog života. Trojstveni Bog koji je u sebi jedinstvo u ljubavi poziva nas da se i danas odupremo podijeljenosti, da se zauzmemo za jedinstvo, da zajedno s njim oblikujemo čovječniji svijet, da se trajno preobražavamo u njegovoj ljubavi.

'Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.' Molimo danas jedni za druge da naš život bude život sa Bogom. Molimo da naše djelovanje, naš trud i naš uspjeh bude sabiranje u riznice Božjega kraljevstva.

U modernom svijetu, u kojem se sve više govori o ujedinjavanju, a koji i dalje ostaje oslabljen i ranjen razdijeljenošću, budimo danas svjedoci jedinstva koje Bog daruje onima koji s njim sabiru. Učinimo tako očitijim Kraljevstvo Božje među nama.

Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Lk 11,27-28

Dok je Isus to govorio povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Ljudi su često naglas izricali spontane pohvale o Isusu: kada je propovijedao ili liječio ljude. Žena o kojoj se ovdje radi bila je toliko uzbuđena da je hvalila Isusovu majku. Isus u svome odgovoru kaže što najviše godi Bogu: onaj tko živi po riječi Božjoj i riječi provodi u djela. Na ovaj način riječ postaje tijelom svakoga dana među nama.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Prvi susret Ivanovih učenika s Isusom bio je susret koji će se dvojica učenika sjećati s posebnim zadovoljstvom (Iv 1,35). Pozorno su promatrali Isusa slijedeći ga s određene udaljenosti. No, s Isusom nikada ne možemo biti puki promatrači. On nas polako privlači k sebi. Ne bih mogao tražiti Boga da me on već prvi nije našao. Isus se okreće i pita dvojicu koja su ga slijedila: "Koga tražite?" Mnogi bi rekli: "Tražim bilo što. Pokušavam preživjeti." Ali kada smo pribrani shvaćamo da naš život nije samo zarada i potrošnja, hrana i spavanje.
Ovo je prizor koji trebam predočiti kao način moga sudjelovanja. Stoga te pitam Gospodine: "Gdje stanuješ?" A kada od tebe čujem: "Dođi i vidi", poći ću za tobom. Što ću pronaći?
Evanđelje nam ne daje ni najmanju naznaku kako je izgledalo to mjesto boravka. No, dvojica učenika ostadoše ondje do kraja dana. Zadržala ih je tvoja prisutnost. U toj prisutnosti osjetili su nadu i vidjeli dobro u ljudima koji ih okružuju. Bili su uzbuđeni i pričali su svojim obiteljima i prijateljima o čovjeku kojega su upoznali.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Mk 10,17-30

I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Čovjek koji je imao veliko bogatstvo u njemu je imao žalost i nezadovoljstvo. Gospodinov poziv da poda i podijeli to što ima teško ga je uplašio. Isus zna kako nas posjedovanje, bogatstvo i udobnost mogu stegnuti. Zna i da njegova sućut i blagost nadomještaju ljudsku slabost.
Prikažimo Gospodinu u molitvi sve što jesmo i što posjedujemo moleći ga za pomoć da mudro koristimo ono što posjedujemo i neopterećeno živimo bez onoga što bismo željeli posjedovati, a ne možemo.

"Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"

Pitanje bogatoga mladića razotkriva njegovu spoznaju da se vječni život ne može steći ili kupiti, nego samo zadobiti, primiti u baštinu. On je svjestan da svojim bogatstvom može kupiti sve osim onoga što je dar i samo dar. Tek kad smo slobodni od moći kupovanja i posjedovanja, možemo u radosti primiti dar. Baštinik Dara može biti samo onaj tko u iskrenosti čuva zajedništvo s Darivateljem.

Kršćanski život nisu velike riječi i nedjeljni osjećaji.
Je li netko kršćanin pokazuje se istom na oštrom zraku:
tamo gdje je potreban napor, gdje se teško prelazi preko brijega.
Mnogi tada odustaju. Ostali nastavljaju uspon.
Odbacuju nepotreban teret i ostaju na putu koji vodi u život.

Ukoliko se opredijelimo za Boga nećemo biti pošteđeni dvojbi, muka i pogibli, ali ćemo postati baštinici neprolazne radosti i dionici vječnoga veselja. A sve nedaće ovoga svijeta nas neće omesti u blaženom uživanju zajedništva s Bogom sada i u vječnosti.

Gospodine, pomozi mi da otvorim čitavo svoje biće tvojoj prisutnosti.
Okruži me svojom ljubavlju.
Neka se moje srce sjedini s tvojim.


Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Lk 11,29-32

Kad je nagrnulo mnoštvo poče im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju. Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Mnoštvo je naroda slijedilo Isusa, no on nije "patio od brojki". Podsjeća ljude na činjenicu da iako mnogi slijede vjerske vođe, ne žive vjerski život. Molitva je vrijeme kada napuštamo mnoštvo i slijedimo Gospodina koji govori srcu svakoga od nas. Vrijeme u molitvi provedi ulazeći u dubinu, ne zaustavljaj se na površini - radije slušaj nego govori. Čitavo se vrijeme opusti i uroni u tajnu Božje ljubavi.

"Stojim na vratima i kucam", kaže Gospodin.
Koje li divne povlastice da Stvoritelj i Gospodar svih stvorenja želi doći k meni!
Svim srcem prihvaćam njegov dolazak.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Lk 11,37-41

Dok je Isus govorio pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: "Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Jedno je puno govoriti o Bogu i svetim stvarima, a drugo je živjeti po onome što čujemo i vjerujemo. Molitva je vrijeme produbljivanja onoga što je najvažnije o vjeri i životu. To je vrijeme u kojemu dopuštamo da Riječ prodire u naše srce i razum, da očisti nutrinu od nas samih i postanemo što sličniji Isusu, dajući se obuhvatiti božanskim umom.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 11,42-46

Nastavi Isus: "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti." "Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode." Nato će neki zakonoznanac: "Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš." A on reče: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Bog može biti Bog malih stvari, ali nikako maloga uma i srca. Isus odbija ljude koji su kruti i koji se dadu brzo uznemiriti zbog sitnica u pitanjima vjere ili one koji žele da ih se hvali zbog vjerske službe. Vjeru koju Bog traži vjera je srca i ljubavi koja je rođena iz vjere, a sama od sebe onda rađa još dublju vjeru.