Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!
Kada pomislimo danas koliko covjeku malo treba, samo ako je u svojim zeljama i zahtjevima umjeren . Isus porucuje da ne koristi covjeku ako sav svijet zadobije, a samoga sebe izgubi.
A nas zivot ,zivotni ruksak i zivotna prtljaga suvremenog covjeka je poprilicno velika,jer danasnji covjek mnogo treba. Isus trazi da se njegov ucenik oslobodi navezanosti koje nisu u skladu s nasljedovanjem Na put se ne moze s velikim ruksakom.on je teret . Ne trebamo ici daleko da bismo te zahtjeve objasnili.
Isus kaze: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe." Ako gleda Boga svaki covjek on je na pravom putu, jer gledajuci Boga, on zaboravlja brige On misli da uz Bozju pomoc nije tesko postici takav zivot i ustrajati u njemu. I otkriti bogatstvo svoga krscanskoga poziva i vrednotu krscanskoga aktivnijeg zauzimanja u drustvu.
Danasnja trka covjecanstva za novcem i bogatstvom uzrok je ratova, osvajanja, ubijanja, tlacenja, izrabljivanja... Bogatstvo budi u covjeku i tamnu stranu njegovog karaktera: pohlepu, egoizam, zavist, mrznju, bijes, sljepocu, smrt... Sve to izaziva razdore, svadje, neprijateljstva izmedju naroda, clanova obitelji, pojedinaca...
Mnogi clanovi obitelji su se "na smrt"zavadili pri dijeljenju ostavstine i bogatstva. Vaznije im je bogatstvo od svoje rodbine, brace i sestara. Cesto novac postaje vazniji i od samoga zivota Ponekad ljudi, pa cak i vjernici, govore kako o stvarima vjere imaju svoje misljenje.
To je sasvim krivo. Jer ne vjerujemo ono sto sami mislimo, nego vjerujemo ono sto nam je objavljeno.Da to nevjerniku nece znaciti nista drugo osim opterecenja i ogranicavanja vlastite slobode. Nevjernici koji govore protiv onoga sto pise u Bibliji, jer oni zele progurati svoje stavove i misljenja i zele biti apsolutna istina koju bi svi trebali prihvatiti kao nesto napredno ,jos je donekle i za razumjeti jer nisu upoznali Bozji zakon...
Ali ne razumijem krscane koji isto tako nevjernicki reagiraju i govore,one koji su toliko slijepi i mlaki u svojoj vjeri. Zasto, zbog cega govore da su krscani ako ne zive po onome sto nam je zapisano u Bibliji. To je bio problem bogatasa i u ono vrijeme.Bog nam donosi drugaciji program covjekova zivota. To je program koji covjeka cini otvorenim za potrebe ljudi koji nisu toliko uspjesni u zivotu i s kojima se zivot mozda poigrao. Jer nismo svi na istoj razini.
To je njegov veliki program za ovaj svijet, za njegove ucenike, za nas krscane. To je program koji se ne smije izigrati i promasiti. Ne uzdajmo se u svoju dobrotu, nego radije pogledajmo oko sebe i kolikima mozemo u zivotu pomoci. i dati u svakom pogledu. Teskoce nam pocinju tamo, gdje se ne zadovoljavamo onime sto sada posjedujemo,nego zudimo za sve vise i vise. Nasi zahtjevi i zelje protezu se u beskonacnost i uvijek smo zabrinuti za buducnost.
Zato nam je potrebno da budemo smireni a smiren je onaj covjek koji se oslobodio svojega ega i sebe predao Bogu, koji je postao miran u svojem srcu jer je dopustio da padne na bozansko tlo. Smirenost kao stav nutarnje slobode, nutarnjeg mira, kao zdrava distanca u odnosu na ono sto dolazi izvana i prijeti da me 'zaposjedne' i sasvim posjeduje, nije naprosto stvar karaktera. U svakom vremenu smatralo se da je vjera pala na niske grane. Uvijek se od vjernika ocekivalo vise, kao u dobu nasih oceva, koji su imali jaku vjeru,nista nije samo od sebe dolazilo,nego uz velike zrtve,molitve i djela postali su cvrsti i jaki u vjeri.Ne zaboravimo da danas dnevno se izgovori mnogo nepotrebnih rijeci koje ranjavaju, uznemiruju, dijele, omalovazavaju, ponizavaju, cak i jedna gruba rijec vrijedja covjeka.
Izgleda da nam svima ,puno vise treba rijec koja tjesi, koja donosi mir, koja ohrabruje, podize, vraca nadu i vjeru u zivot.,nesto sto nam zivotu daje smisao .Da li smo stvarno spremni ostaviti sve ,i poci za Njim...A kako gledati , i mozemo podnositi da siromasi i prosjaci , kojih je danas tako mnogo, propadaju u bijedi, u gladi i studeni, kad bismo im mi mogli lako priteci u pomoc.Mozda i susjed ,koji je cak i svojim greskom ,ostao na minimumu,da nema dovoljno za zivot..
Bog cesto daje smisao onda kad je sve propalo, ulijeva nadu u ljudsko srce, daje mu lijek od kojega se zaboravljaju brige. U sjedinjavanju s Bogom covjek se oslobadja straha, drhtanja i tjeskobe koje stvara opstanak,koi stvara mir. Mir je potreban ponajprije u osobnom srcu, u obitelji, u zajednici, u drzavama i medju narodima. Gdje nema mira, vlada nemir. Izvor nemira je ljudsko srce ,samo cisto i prociseno srce moze biti oaza mira. Dakle, do mira se dolazi preobrazbom ljudskog srca i uma,nase nutrine. Mir je blagodat Bozjeg Duha. Mir je tamo gdje je Bog. Ako netko nije sposoban da ostavi sve , to ne znaci da je njegov zivot promasen, ali zato svjedno treba teziti svakim danom ,da daje ono sto mu je ciniti,da pronadje svoj mir,i svoju vjeru ...da se ne nadmece u uzivanju ovoga svijeta..i mode i zablude. Isusov ucenik je onaj covjek koji je odrekao dosta toga,pronasao mir ,kroz djela siri ga dalje jer u svom srcu nosi Boga.
A gdje je mir, tu je zivot, tu je radost, tu je ljubav, tu je nada, tu je nebo. To je otkrice bogatstva unutarnjeg mira. Divan je Isusov nauk i u ono vrijeme ,vjerujemo da ga je prekrasno bilo slusati. No,to je i u ono vrijeme bilo tesko ,i tko je bio spreman slijediti ga ? Prije,a tko danas.?Da li smo Ga pogresno razumjeli?
A danasnji zivot uzitka i lukcuza ,trazi od nas da sve to ostavimo,i da napokon preispitamo svoj raniji zivot, da li smo Spremni ,vrsiti ono sto On trazi od nas.. U svakodasnjem zivotu moramo mnogo uciti , samo se ucenjem i ponasanjem moze besprijekorno svjedociti vjera , osvrnimo se na nasu obitelj. Veoma je vazno, pomoci roditeljima , bracnim parovima da ljudski i duhovno sazriju kako bi mogli odgovorno vrsiti krscansku roditeljsku duznost. Jedino ce tako shvatiti kako je njihova ljubav jedinstvena i nerazrjesiva te da brak pridonosi potpunom ostvarenju njihova krscanskoga i ljudskog poziv,i da oni svojim zivotom ostavljaju uvjek primjer svojoj djeci…koji cu zivjeti svoju vjeru istinski...
|