www.tebe-trazim.com

Vidimo li mi tko je Isus? Prepoznajemo li u Njemu Pomazanika Bozjega?
Dajemo li mu mjesto kojem pripada, ili samo mjesto koje ga dopadne,.. jer svjetovne obveze su prisnije???

Isuse moj dragi,.. Kriste,.. zelim biti posuda u Tvojim rukama... zelim ti predati kormilo mog zivota,.. ali ne znam,...
cesto sam tako navezana na svjetovno, da ne nalazim dostojno mjesto za tebe,...
Oprosti mi,.. nisam svjesna koliko nas Bog voli, da nam je poslao svog pomazanika, da nam pokaze ljubav,.. a opet ta ljubav nije Ljubljena........

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Lk 9,18-22

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Ljudi su često molili s Isusom ili blizu njega za vrijeme molitve. Nešto je od te Isusove molitve i njegova odnosa prema Ocu ostalo i na njima. Dijete uči moliti promatrajući svoje roditelje, bake ili kakvu drugu odraslu osobu. Zajednička molitva daje snagu da se s poteškoćama suočavamo zajedno, kao što je to bilo s učenicima kada su se nakon molitve morali suočiti s Isusovom smrću.

I sama sebi cesto postavim ovo pitanje koje je Isus postavio svojim ucenicima;
Isus ih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Naravno da se u mojem zivotu podrazumijeva da je Isus moj Bog i da zelim svoj zivot usmjeravati snagom Njegovih rijeci. Zivjeti s Njim.
Iako mi se cesto cini da vise ne mogu uciniti ni korak naprijed jos uvijek koracam za Njim. Iako mi Njegove rijeci ponekad paraju usi, jos uvijek najardije ostajem u Njegovoj blizini ON zeli i danas cuti od nas osobni odgovor, ono sto mi osobno mislimo, sto u srcu osjecamo i tko smo. To se toliko puta ocituje u svakidasnjem zivotu, a nas zivot nije uvijek jednostavan i programiran ,cini mi se kao da zaboravim da je moj Bog svemoguc.
Buduci da je Isus zaista Bog i covjek, uvijek smo u napasti da pomislimo da su evandjelja i Isusova egzistencija legenda ili mit... I svaki put kada se nadjem iznemogla,skrhana ,i malaksala ostajem zbunjena,trpim svoju borbu u srcu a istovremeno nemam osjecaj da sam se udaljila od Gospodina. . Isusov je lik cvrsto utemeljen na cinjenicama.Te cinjenice su vidljive na svakom koraku mojeg zivota,grijesnog i mukotrpnog.Kad prihvatim Isusa bas kao takvoga, tu se preobrazavam..
Vjera ukljucuje osobno opredjeljenje za Isusa, a po njemu opredjeljenje za Boga, za ono sto Bog jest, sto cini i sto trazi. Na Petru – Stijeni gradi svoju Crkvu. Isus odabire Petra. Znamo kako je Petar bio jadan,cesto jak samo na rijecima, kao i mi danas , uvijek kolebljiv,uh ..pa to sam i ja cesto, veliki strasljivac koji je zatajio i odrekao se Isusa,kao i ja ,i mi danas.. No ipak, toga i takvoga Petra, Gospodin bira da bude Stijena , temelj Crkve. Time nas je htio pouciti da se Crkva doduse sastoji od ljudi, slabih i gresnih, ali je ona istodobno Bozje djelo.
Ona je istodobno i sveta i gresna; izgradjena Bozjim rukama, a povjerena ljudima, njihovoj ogranicenosti i slabosti, njihovim krhkim rukama.
"A vi, što vi kažete, tko sam ja?" I dalje sam s Njim.trudim se da molim. citam Bibliju,primam Sakramente,i zivim evanjdjelje.Cini mi se ,kao da se nista narocito ne dogadja.Sve nekako nejasno.. Teret ostaje. I onda se sjetim ovih rijeci iz evandjelja. I sve sto mi se dogadja, u cemu se osjecam nemocna,nevrjedna,slaba , sve to od mene trazi da zapitam ,zastanem mozda i u neodgovarajuce vrijeme trebam stati i zapitati se;
"Tko je ON za mene ,tko je Isus?"Vjerujem li mu Tako zaista, cinim se samoj sebi smijesna, pa znam tko je Isus, pa naravno da mu vjerujem. Ali kada ostanem u dubokoj tisini srca onda moram priznati da mi je mnogo puta Isus netko tamo negdje, i da su moji strahovi ,koji su bili cesto puta ,dobili zamah zbog nevjere da mi On moze pomoci. . Simun Petar , istupa u svoje osobno ime i u ime ostalih apostola te priznaje Isusa Mesijom , Sinom Bozjim. Isus prihvaca i potvrdjuje taj odgovor – odgovor koji pocva na vjeri..Kakva je moja vjera, sta kaze moja vjera..??
A opet, taj trenutak je i dragocjen,osjetim da se nesto u mojoj nutrini mijenja jer mi daruje novi pocetak,novu sansu, novu zivotnu radost,snagu, svjetlost na putu, vedrinu duha..Poneki puta dugo mi treba da shvatim da je moj Bog ziv, stvaran, stvaran u mojem zivotu da mi zeli pomoci, da mu je stalo do mene,ON i danas hoda ovom zemljom kao i u ono vrijeme, ON danas cini cudesa, lijeci iznemogle i bolesne, ima njezan pogled, ON sve znana, ima razumijevanja, nece me osuditi, sve mi oprasta,ne gleda na moje bezakonje i jako mu je vazno da budem sretna. Da to je moj Bog, Isus.
Neka nas ON u svemu blagoslovi! Isus je zpravo dosao sebe darovati svijetu, a ne zeli da se ljudi samo zadovolje povrsnom uslugom.Ne znam dali da kazem,kako bismo mi to danas rekli” nije mudro”, ali Gospodin cini upravo to,ON zna zasto bas tako , da bi jasno bilo kako su to djela njegove ruke,da je ON taj ,I da je dar njegove milosti, a ne nase pameti i snage,mozda i znanja; da nas Bog i od razlicitog matrijala "gradi" izgradjuje,mozda i od loseg,ON cini dobri siguran matrijal,koji stvara velicanstvenu gradjevinu svoga kraljevstva.
ON nas zeli odkupiti, da nas spasi, dovede k sebi sve ljude ,sluzi se ljudima,onakvi upravo kakvi jesu..A to smo mi grijesni , smrtni, slabi ljudi, cesto nevrijedni, grijesima zlom optereceni ljudi. Covjek tezi za potpunom srecom, za punim zivotom, za istinskim smislom. To moze dati samo Isus kao osoba. Isus u punini svoje ljubavi.ON je za mene Put,Istina i Zivot...

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 9,43-45

Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: "Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke." Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Neke nas od Isusovih riječi mogu uplašiti, ostaviti nas da se nelagodno osjećamo ili nas mogu izazvati. Sve što je povezano s njegovom smrću imat će isti učinak. Stoga pribjegavamo onim dijelovima evanđelja koji su ugodniji. To su obično one riječi koje su značajne za naš život i temelj su naše molitve. No, povremeno se moramo suočavati i s Isusovim riječima i događajima iz njegova života koje ne volimo; eto prilike da se suočimo s njima zajedno s Gospodinom koji je pun ljubavi i razumijevanja.

Što mi želiš reći, Gospodine?

Bog kuca svakome na vrata.Ali otvoriti Mu moras sam!

Da se pouzdam u Tebe Gospodine, da zelis biti moj unutarnji ucitelj, moje dubine i mojeg srca.Pokazujes mi put,kojim trebam ici.
Ti si uzasao na nebo ,kako bi mi iznutra postali slicni Tebi..Tek kada osjecam da zivis u meni ,da sam u skladu s mojom nutrinom ,tada imam osjecaj da sljedim unutarnjeg ucitelja.
Ti mi govoris preko mojih misli , osjecaja, mojih zelja, mojeg tijela tijela i mnogih drugih poticaja koje svakodnevno dajes preko brata i sestre u Krisu.
Sve sto se u meni javlja, trazi od meine da se suocim s Tobom Isuse .Sve ono sto je u mojem zivotu,na mojem putu ,sve ono sto cinim,cesto dolazi i pitam se "Sto bi na to rekao Isus."
To mi itekako koristi,ako na vrijeme prepoznam..Jer tako prepoznajem da me Ti vodis putem,koji ti daje sliku,koji Ti imas o meni,a to je put ,koji je bolji od svakog drugog puta.Samo taj put nije uvjek jasan ,da bih shvatila sta mi zelis reci,moram slusati moj umutarnji glas.
Uvjek moram da pazim da se ne prevarim ,pa poslusam moju volju umjesto Tvoje volje.Uzdam se u tebe Gospodine,i polazim iz dubine mojeg srca,da si Ti moj unutarnji ucitelj…Moj jedini Gospodin..!

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Mt 21,42

Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Govoriti, a ne činiti, imati divne teorije, ali praksa uvijek škripi... mogli bismo reći za ljude iz evanđelja. Za sebe i za druge tražimo cjelovitost života. Licemjerstvo nas ne raduje; skloni smo opravdati slabosti i grijeh, ali nam je teško živjeti s »prihvatljivim dvostrukim mjerilima« (ovo »prihvatljivim« znači da sami sebi prilagođavamo stvari onako kako nama odgovara). Kritiziramo korupciju u društvu i u Crkvi, a od naših vođa očekujemo da čine ono što govore. U ovoj priči Isus, čini se, kao da prihvaća da nećemo uvijek drage volje činiti dobro. Treba vremena da se u nama izgrade pozitivni običaji i načini ponašanja. Isus bi radije htio da učinimo nešto, iako ne drage volje, nego da ne činimo ništa. To je duhovna realnost ljudi. Kršćanska zauzetost znači hodati zajedno s Isusom, zajedno s njime u ovaj svijet unositi njegove stavove i zauzetost za blagost i pravednost. To znači pokušati utjecati na svijet kao što je to i on činio.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Kada govorimo o Presvetome Trojstvu, uvijek se vrtimo u krug i pitamo se kako se to nas tiče. Prije svega, to je odnos - jedan Bog u tri osobe. Ne razumijemo samu bit Presvetoga Trojstva, ali neko iskustvo ipak imamo.

Duh Sveti je veza ljubavi i zajedništva Isusa i Oca. Kao Isusova braća i sestre s Bogom smo povezani istim Duhom. Kako starimo, osjećamo se sve više usamljenima i izgubljenima. Našu usamljenost možemo umanjiti prisjećajući se naše povezanosti s Presvetim Trojstvom: svaki put kada činimo znak križa blagoslivljamo se u ime Oca koji nas je stvorio, našega brata Isusa koji nas je otkupio i Duha Svetoga koji nas povezuje s božanstvom.