www.tebe-trazim.com

5. KORIZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje: Ez 37, 12-14
Psalam: Ps 130, 1-2. 3-4. 5-6. 7-8.
Drugo čitanje: Rim 8 8-11

Evanđelje: Iv 11, 1-45
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
3 Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."
4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!"
8 Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
9 Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."
11 To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."
12 Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"
17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
21 Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti."
23 Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!"
24 A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan."
25 Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
26 I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"
27 Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te."
29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."
33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
34 upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!"
35 I zaplaka Isus.
36 Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"
37 A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?"
38 sus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
39 Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan."
40 Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao.
42 a sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."
43 Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"
44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

ponedjeljak, 11.04.2011.

Prvo čitanje: Dn 13, 1-9. 15-17. 19-30. 33-62.
Psalam: Ps 23, 1-3. 3-4. 5. 6

Evanđelje: Iv 8, 1-11
1 A Isus se uputi na Maslinsku goru.
2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu
4 i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"
6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."
8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
9 Kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini
10 Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"
11 Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

utorak, 12.04.2011.

Prvo čitanje: Br 21, 4-9
Psalam: Ps 102, 2-3. 16-18. 19-21

Evanđelje: Iv 8, 21-30
21 Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."
22 Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?"
23 A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."
25 Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:
26 "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu."
27 Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.
29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo."
30 Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

srijeda, 13.04.2011

Prvo čitanje: Dn 3, 14-20. 91-92. 95
Psalam: Dn 3,52. 53. 54. 55. 56

Evanđelje: Iv 8, 31-42
31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."
33 Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'"
34 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.
37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.
38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca."
39 Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.
40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!
41 Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."
42 Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.

četvrtak, 14.04.2011.

Prvo čitanje: Post 17, 3-9
Psalam: Ps 105, 4-5. 6-7. 8-9.

Evanđelje: Iv 8, 51-59
51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."
52 Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'
53 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
54 Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,
55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.
56 Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."
57 Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"
58 Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"

petak, 15.04.2011.

Prvo čitanje: Jr 20, 10-13
Psalam: Ps 18, 2-3. 3-4. 5-6. 7

Evanđelje: Iv 10, 31-42
31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.
32 Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?"
33 Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš."
34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!
35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti -
36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'
37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."
39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
40 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.
41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome."

subota, 16.04.2011.

Prvo čitanje: Ez 37, 21-28
Psalam: Jr 31, 10. 11-12. 13

Evanđelje: Iv 11, 45-57
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"
49 A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate.
50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"
51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?"

VELIKA SRIJEDA, 20.04.2011.

Prvo čitanje: Iz 50, 4-9
Psalam: 69, 8-10. 21-22. 31. 33-34.

Evanđelje: Mt 26, 14-25
14 Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim
15 i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka.
16 Otada je tražio priliku da ga preda.
17 Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?"
18 On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'"
19 I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
20 Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom.
21 I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati."
22 Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?"
23 On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.
24 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."
25 A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."

VELIKI ČETVRTAK, 21.04.2011.

Posveta ulja:
Iz 61, 1-3b. 6a. 8b-9.
Ps 89, 21-22. 25. 27
Otk 1, 5-8
Lk 4, 16-21

Misa večere Gospodnje
Izl 12, 1-8. 11-14
Ps 116, 12-13. 15-16. 17-18
1 Kor 11, 23-26

Evanđelje: Iv 13, 1-15
1 Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.
2 I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda.
3 A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa
4 usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se.
5 Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
6 Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?"
7 Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije."
8 Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom."
9 Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!"
10 Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!"
11 Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti."
12 Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio?
13 Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!
14 Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.
15 Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."