www.tebe-trazim.com

SVAKA JE MOLITVA SE SRCEM MOLI
.....samo smo mi slabi......

Naslov teme je: savjet za moljenje moćnih molitava i krunica.

Evo ja bi iz svog iskustva nadodala jedan jedini 'savjet': uvijek moliti s svjesnim osjećajem vlastite ništavnosti i kako ste bez Boga ništa. Tada se redovito molitva pretvara u nešto prepuno darova jer molite sa otvorenim srcem, srcem koje svjesno TRAŽI i HOĆE Boga....
To je iskrena, ponizna molitva u kojoj ste spremni čuti i osjetiti Boga, i primiti Njegove darove.
Riječi uopće nisu bitne... zaboga zašto smo tako navezani na formulacije razno razne??? Zašto smo tako kruti...pa Bog čeka da Mu se obratimo u nutrini svoga srca, a ne da "blebećemo ko' pogani". Ili netko doživljava Boga kao Onog koji će nam jednog dana spočitnuti da nismo nešto ispravno izmolili?
Nije smisao molitve izgovaranje tih i tih riječi. Iako i nju Bog voli ako je popraćena iskrenom namjerom, otvorenim srcem.
Ali želim reći, nije dobro navezivanje na te riječi, jer vrlo brzo zaboravimo prvotan i najvažniji cilj.

A to je da se otvaramo neprekidno Duhu Sv. koji nas želi mijenjati na naše dobro i prožeti nas čitave.

od kud vam sve to ?

ja nikad čuo sam moćne molitve...

uostalom, zar nas Isus ne uči kako moliti?

To je dobro pitanje, to pitanje je davno (7.4.2009.) postavila sestra Rebeka, citiram;



Neki argumentirani odgovor za sada nije iznesen ovde, iako je bilo pokušaja. Preostaje nam čekati da vidimo šta su to "moćne molitve", tko je to odobrio, odakle se pojavila ideja tih molitva, koliko su te molitve moćnije od nekih drugih molitva, koji nisu baš tako moćene? Nama koji ne virujemo u moćne molitve, šta god da taj izraz značio, nije teško dokazati da su to gluposti, ali baš me zanima koji su argumenti u prilog moćnim molitvama.

Tko kod Krista traži lagodan život . na pogriješnoj je adresi....Benedikt 16
..na kojoj smo adresi
na kojoj
smo a Kristova je, zaštitimo se......

Evo uključit ću se i ja u ovu temu koju pratim već neko vrijeme i napokon se odlučih da sa svojim skromnim prilogom doprinesem raspravi...
Brate Cirenče, s tobom se najviše slažem po tom pitanju.
I ja također ne volim izraz 'moćna' no ipak ću koristiti taj pridjev.
Znam za neke navedene molitve, volim moliti molitvu u ime Isusovo, ali priznam, nisam znala za mnoge činjenice koje se ovdje navode glede tih molitvi...
Svi mi znamo koja je molitva 'najmoćnija' ili koje molitve su 'najmoćnije' , a isto tako da se u većine vjernika takva molitva izgovara (polu)automatski i uglavnom bez sabranosti, smisla i vjere i kad to napokon shvate, posežu za takvim 'moćnim' molitvama koje su haj'mo reći neobične, 'modernom' vjerniku prihvatljivije, 'zvučnije' i gle događaju se čuda, čovjek se osjeća sigurniji, bliži Bogu!
Ja to uopće ne sporim i vjerujem da je tako i dobro da je tako dok god se ne pretjeruje ili ode u krajnost, ali ako vjernik molitelj želi rasti, uviđa da nije samo ta pisana molitva/riječ ta koja dopire do Božjih 'ušiju' već iskreno, raskajano srce pa kakve god molitve/riječi svome Bogu upućivao.To svi znamo i s time se slažemo. Treba moliti! Ali što mi vrijede 'kilometri očenaša' ako je od sve ostalo samo na Oče i ...
A ovo kako Cirenac primjećuje da je sve više teologiziranja pa i propovijedi više liče na visoko teološke rasprave (ili na ono drugo što ironično navodi o čemu znam samo načelno iz priča) koje puk često ne može dokučiti, u potpunosti se slažem.Teško je danas reći puno s malo...više se ide u širinu, manje u srž...
Za kraj ću navesti riječi jednog svećenika, magistra teologije koji nam je znao reći kako je njegova majka, po njegovu mišljenju, bila 'veći vjernik' od njega jer je bila ustrajna u molitvi, čvrsto je vjerovala dok je molila silne krunice i nije joj trebala teologija da izgradi svoju vjeru, a danas mi se čini da i mi previše kalkuliramo, važemo, ispitujemo, tražimo dokaze...a gdje tu onda naša vjera i pouzdanje u Boga?
Sve ovo govorim iz vlastita iskustva, iz vlastitog vjerničkog rasta u kojem sam i ja često puta u nedoumici, a tad potražim savjet svećenika ili provjerim je li to u skladu s naukom crkve tj. ima li crkveno odobrenje takav oblik pobožnosti.

Slažem se ne postoje MOĆNE ILI NE MOĆNE molitve. Ne spašava molitva i ne pomaže pomaže i spašava Onaj kome j molitv aupućena a ona može biti bilo kaakva važno je samo da je iz srca i da znaš i svjestan si kome se obraćaš. Molitva nije čarobni štapić pa imaš jačih i slabijih čaarobnih moći po kojima se nešto dešava. To je bezveze. I ne razumijem zašto bi mi trebala zašita ako idem moliti. Ako molim onda sam s Isusom ili s Ocem nebeskim zar me molitva treba štiti od njih? Što mi tko ili što može ako sam s Njima. Budimo pametni ne postoji nekakva formula po kojoj trebamo moliti osim one koju nam je Isus ostavio OČE NAŠ...
Isus nikada nije rekao molitva te spasila ili neka ti bude po molitvi tvojoj VJERA SPAŠAVA I NEKA TI BUDE ONAKO KAKO VJERUJEŠ.

da i križ ....pa ipak čuvamo prirodni okoliš, a duševni.............

joj zaboravio sam pa tu su i molitve sv. Brigiti, al to je mala knjižica može za potpalu a ideja....

Cirenac i Ane prije svega lipi pozdrav!

Da vam probam odgovoriti na napisane postove. Najbolje da krenem redom odgovarati, ima dosta toga pa da mi nešto ne promakne.


Bio je to papa Leon XIII. posljednji papa koji je uzeo ime Leon, evo i te molitve;

Sveti Mihaele Arkanđele,
brani nas u boju;
protiv opakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
i Ti, Vojvodo vojske nebeske,
sotonu i druge zle duhove,
koji svijetom obilaze na propast duša,
božanskom krjepošću u pakao strovali.
Amen.

Vizija koju je imao papa i molitva koju je napisao, nemaju veze sa moćnim molitvama, niti je papa ovu molitvu predstavio kao moćnu molitvu. Ova molitva je kao i svaka druga, konkretno, moli se kao što vidimo na nakanu da nas Sv. Mihael brani od đavolskih napasti. Ova molitva je isto kao kad mladić moli Sv. Josipa za dobru zaručnicu, samo je ovde druga nakana. Ili uzmimo molitvu za lipo vrime, sve je to molitva, samo je druga forma i druga nakana. Ne može postojati moćna molitva i ona malo manje moćna iz jednostavnog razloga: molitva nije magija i kršćanstvo nije scijentologija.

Ako bi postojale moćne molitve, a neke ne baš tako moćne, znači da je tu magija na djelu;

Sliku magijskog boga imaju u sebi one osobe koje misle da na Boga mogu utjecati nekim svojim magijskim formulama, strogo određenim ritualima i slično. U našu pobožnost mogu se uvući vrlo lako elementi magijskog mišljenja i doživljavanja Boga. Magijski bog je bog koji bi trebao meni služiti. U ovom slučaju nije primarna vjera u Božju dobrotu, nego vjera u čudesnu magijsku moć raznih molitvenih formula i vjerskih obreda kojima se može utjecati na Boga. Mijo Nikić "Krive i prave slike Boga"

Znači izmolim te moćne molitve i ja sam zaštićen i uslišan. Postavlja se pitanje koliko običnih molitva vridi kao jedna moćna molitva? I koje su to moćne molitve, to nikako da se odgovori.
Napišite jednostavan popis, govorim npr. moćne molitve su; "Očenaš, Zlatna krunica, Vjerovanje, Dušo Kristova" ostale su malo manje moćne ili kako? To nema veze sa molitvom, čista magija, kako vam je već sestra "bit će dobro" napisala. Riči, molitveni obrazci i forme još nikog nisu spasili, niti mogu koga uslišati, molitve uslišava Bog koji je osoba, bilo kad se utječemo svecima, bilo našoj Majci Mariji, Bog rado dopušta da nam sveci i Marija pomažu.

Triba prvo vidit šta je molitva? Molitva je susret, molitva je intima, molitva je razgovor, molitva je razgovor prijatelja: Iv 15,15 "vas sam nazvao prijateljima" , molitva je razgovor Oca i sina, Stvoritelja i stvorenja: Mt 23,9 Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima.

U knjizi "Isus iz Nazareta" Josef Ratzinger kad razmišlja o molitvi piše;

Bog oslovlja svakoga pojedinog njegovim imenom, koje nitko drugi ne poznaje, kaže nam pismo (usp.Otk 2,17). Božja ljubav prema svakomu pojedincu posve je osobna i u sebi nosi onu tajnu jedinstvenosti koje se ne smije prostrti pred ljude.

Također razni su oblici molitve:

Po svom obliku molitva može biti takoder: nutarnja (mislena) ili vanjska (usmena); pojedinačna ili skupna; privatna ili službena (liturgijska); oblikovana (u formulama) ili slobodna; aktivna (kad mi više govorimo) ili pasivna (Bog više govori).
Način i dubina molitve zavisi i o psihologiji molioca. Tako imamo razne tipove molitelja: intelektualni tip kod kojega dominira razum i meditacija; afektivni ili sentimentalni s prevlašću emocija (treba mu prijatni ambijent, ugodne melodije, lijepi obredi); ekstravertirani, kojemu je Bog nebeska veličina te mu imponira transcendencija Božja (stoga osjeća potrebu klanjanja, tamjana, kulta); intravertirani, koji je zaokupljen imanencijom Božjom (Bog je u meni, hram Duha Svetoga, život milosti); vizuelni, koji traži vidne senzacije (trebaju mu sv. slike, raspela, obredi, simboli); auditivni, koji se nadahnjuju zvukovima (propovijedi, pjesme, glazba); aktivni, koji voli rad i pokret (liturgija, sveti čini, službe) i meditativni tip, koji je zaljubljen u tišinu, samoću i voli mistične oblike molitve. U svakom slučaju ne valja biti jednostran. I naša molitva mora biti "katolička". Živan Bezić "Kršćansko savršenstvo"

Upravo zato ne postoje nikakve magijske forme molitve, sve molitve su dobre, naravno, ako su ponizne i sa vjerom. Nema dvi osobe na svitu koje jedanko pristupaju molitvi, molitva je intima. Zato nema neke forumule, triba moliti ove ili one molitve: triba moliti kako pojedincu najbolje odgovora, naravno, da je ta molitva onako kako nas Gospodin uči. I još jedna stvar, ne može se naučiti moliti, potrebno je cili život polazit školu molitve. Kao što su učenici nekad zavapili: Lk 11,1 "Gospodine, nauči nas moliti" , tako i mi danas vapimo.

Davno je psalmista zapisao ključ uspješne molitve;

Ps 51,19 Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Često puta nam upravo to nedostaje.


Da ali to nema veze sa moćnim molitvama, spomenuta dr. Marica Čunčić mogla je tiskati nekoliko tisuća molitva Sv. Josipu i podjeliti našim braniteljima. Smatraš da ako molim u ime Isusovo to mora biti neka posebna molitva- moćna? Bog, sveci i Marija nisu konkurenti, neki suparnici na nebu koji se sebično bore oko toga tko će pomagati ljudima, kome će ljudi više zasluga pripisivati. Bog uživa kad se molimo svecima i Mariji, i jednako će tako dopustiti da te molitve budu uslišane molitve. Ako se molimo svecima i ako idemo njihovim putem možemo doći samo do Boga. To je sad druga tema da ne duljimo o tome.

Istina da pismo kaže kako tribamo moliti u Ime Isusovo (usp. Iv 14,13; Iv 14,14; Iv 16,24) te da pismo kaže; Fil 2,9-10 Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.

Krist je Gopodar svega, tako će i biti kako piše u pismu, prignut će se svako koljeno na to ime, no to ne znači da molitva koje se moli u ime Isusovo ima magijski učinak, samo zato jer se moli u njegovo ime. Mi molimo Osobu, i ta Osoba nas spašava od raznih napasti, a ne neke čarobne formule. Uvjeren sam da je dr. Marica Čunčić podjelila molitve Sv. Josipu, da bi Sv. Josip itakako pomagao našim braniteljima.


Možda, da možda.


Jel ovo neka šala? Ako jest, nisan je skužio. Lol.


Moraš razlikovati šta je izrečen sud a šta je iznošenje Crkvenog nauka. Ako kažem: "ti si narkoman, iz tebe nikad čovik" to je izrečen sud. Ako pak kažem: "ti si narkoman, moraš prestati sa time jer će te to odvest u propast" to je onda dobar savjet koji mi govori da idem krivim putem, putem propasti. Sad na meni je da ga prihvatim ili ne.

Tako i u našoj temi, ako kažem: "svi ste vi glupi, ne postoje moćne molitve" to je onda izrečen sud. Što je naravno strogo zabranjeno činiti. Ako pak kažem: "Cirenac ne postoje moćne molitve, tom tvrdnjom se nalaziš izvan nauka Crkve", onda to nije izrečen sud, već donesen ispravan nauk Crkve. Na tebi je da ga prihvatiš ili ne. Svaki vjernik je pozvan da iznese ispravan nauk Crkve, naravno, ako je upoznat sa njime, u našoj stvari- o pitanju molitve.


Meni je to dužnost da ti kažem kad si izvan nauka Crkve.

Laici su, pak, posebno pozvani na to da Crkvu uprisutnjuju, čine je djelatnom na onim mjestima i u onim prilikama gdje ona samo po njima može postati sol zemlje. II. vat. kon. "Lumen Gentium"



Naravno da para uši, a para uši zato jer to nije nauk Crkve.


Ovo ti nije nikakav argument, "pitajte Grandisa , fra dr. Ivu Pavića" nemam broj mobitela da ih pitam. Ako se pozivaš na spomenute osobe onda ih triba citirati, i to na način kako se citira. Dakle, ime citirane osobe, ime djela, i naravno odlomak iz tog djela. Tako da se taj navod u svako doba može provjeriti. Ovako pitajte ovog ili onog, nema neku težinu. Iako su spomenute osobe poznate kao ekstremni karizmatici, ne virujen da su se usudili iznositi nauk o moćnim molitvama, zato ti lipo citiraj šta su točno rekli i gdje su to spomenuli (ime djela).


Kao i svaka druga, ništa moćnija ili manje moćnija.


Ja nisam.



Nisam vozio autocestom 120km na sat i ostao bez ikakvog osvjetljenja, ali ovo što navodiš govori samo protiv moćnih molitva. Zake? Kad je čovik suočen sa ozbiljnom situacijom, zazivat će onog tko mu prvi padne na pamet. Bio to Sv. Josip, Sv. Juda Tadej, Isus iz Nazareta ili Majka Božja, dragom Bogu svejedno. Ne misliš valjda da ako se nađemo u istoj situaciji i ti ćeš moliti Isusa a ja Sv. Barbaru, ti ćeš se spasiti a ja ne? To su gluposti. Tako se ne gleda na molitvu.



Pa ni ne moraš se slagati, niti pa moraš čitati. Nisu svi jednaki, niti pa su svi pozvani za iste stvari.

Pobožnost se mora očitovati na različit način: drukčije kod čovjeka na visokom položaju a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, a opet drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da jedan biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kapucini koji se moraju odricati vremenitih dobara, ili ako bi jedan trgovac čitav dan htio provoditi u crkvi. Sv. Franjo Saleški "Filotea"

Ti nisi ja, niti pa sam ja ti.

Rim 12,4-8 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju; je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan!

Ne uznemiravaj se zbog teologije, neka te utješi Sv. Pavao kad piše: 1 Kor 12,19 Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?



Triba jedno i drugo.

Evanđelje mora najprije biti razglašeno svjedočenjem. Eto, usred ljudske zajednice u kojoj žive, neki kršćani ili skupine kršćana očituju svoju sposobnost shvaćanja i prihvaćanja, svoje zajedništvo života i sudbine s drugima, svoju uzajamnost u nastojanjima svih za sve što je dobro i čestito. Oni k tome posve jednostavno i neusiljeno zrače svoju vjeru u vrednote koje su iznad uobičajenih vrednota i svoju nadu u nešto što se ne vidi, o čem se čovjek po sebi ne bi usudio ni sanjati. Takvim svjedočanstvom bez riječi kršćani u srcima onih koji ih vide kako žive neodoljivo izazivaju pitanje: Zašto su oni takvi? Zašto provode takav život? Što ih — ili tko ih nadahnjuje? Zašto su među nama? — Već je takvo svjedočenje šutljivo ali vrlo snažno i djelotvorno razglašivanje Radosne vijesti. To je prvi korak u evangelizaciji. Tu su i prva pitanja koja će možda postaviti mnogi nekršćani, bilo da se radi o ljudima kojima Krist nikada nije naviješten, bilo o krštenim ljudima koji ne prakticiraju, koji žive unutar kršćanstva ali ne i prema kršćanskim načelima, ili pak o ljudima koji traže — ne bez patnje — nešto ili Nekoga koga naslućuju iako mu ne znaju ime. Pojavit će se zatim druga, dublja i privlačnija pitanja izazvana tim svjedočanstvom koje znači prisutnost, sudioništvo, uzajamnost i koje je u evangelizaciji bitni, općenito sasvim prvi element.
.....
Crkva će dakle evangelizirati svijet ponajprvo svojim ponašanjem, svojim životom, tj. življenim svjedočanstvom svoje vjernosti Gospodinu Isusu, svjedočanstvom života i predanosti, slobodom pred silama ovog svijeta, jednom riječi svetošću. papa Pavao VI "Evangelii nuntiandi"

No Crkva govori i ovo;

Dužnost je svega Božjeg naroda, osobito pastira i teologa, da uz pomoć Duha Svetoga slušaju, razabiru i tumače razna mišljenja našega vremena te ih prosuđuju u svjetlu riječi Božje, kako bi se objavljena istina mogla uvijek dublje uočiti, bolje shvatiti i prikladnije izložiti. II. VATIKANSKI SABOR "Gaudium et spes"

Jer kad pastiri ne bi vodili Crkvu brzo bi prerasla u kaos. Odjednom bi se pojavilo 10000 inačica katoličke vjere.
O tome i raznim drugim opasnostima govori enciklika: "Humani generis" pape Pija XII. Nije predmet ove teme pa da ne duljimo, samo san želio istaknuti da je potrebno jedno i drugo. Svjedočanstva da, laži, senzacije, nauk koji nije u skladu sa Crkvom- ne!



Ovaj dio ne razumin. To je ono o čemu san ti pisao, citiraj šta i gdje je don Bosko rekao. Ovako, teško da mogu šta razumit.


I meni! Onako ćelav bio san ka ratni zločinac.



p.s. Pročitaj šta kaže Katekizam Katoličke Crkve o molitvi (KKC 2559-2758) , pa ćeš vidit da tu unutra nema nikakvih moćnih molitva.

Molitva je molitva, ako je ponizna i sa vjerom, Bogu je mila.