.... pronađi me....
opet sjedim u hladnoj noći,
tami koja mi je s vremenom postala prijateljica.
..i više ne znam što se slijeva niz moje lice,
očaj duše ili hladne kapi kiše.
Opet sama, ostavljena, crnoj zemlji prodajem suze boli,
puštam da ih pohlepno upija, da se gube u crnom bezdanu.
Opet vrištim, al se krik gubi u noći...nitko ga ne čuje.
Odbija se od sivilo zida moje duše, gdje više nitko neće kročiti.
...ne dopuštam....ne otvaram na kucanja, ne reagiram na molbe.
....i padam, na tlo natopljeno gorčinom života koji sam prodala za milijun suza....
....i vidim ga....ne prepoznajem ga a nekad sam ga znala....
...njegova ruka u mojoj budi stari poznat osjećaj mira koji je zamjenila panika....
njegove suze griju moje zgrčeno lice.....
...i udiše mi dah svoj....
...srce ponovno kuca...u njegovom srcu....
...nosi me...mene malenu slomljenu....
glava mi se privija na njegovo srce, njegovi otkucaji me hrane....
...jer su za mene....svaki otkucaj govori moje ime....
...on me zna....njegovo srce nosi moje boli....
njegova duša plače nad mojom.....
...a ja sam ga zaboravila....i sad kad me nosi....
slušam priče njegovog srca, upoznajem ga ponovo.....
...pronašao me, a dugo sam ga čekala....uspjevam mu samo drhtavim glasom reći...ne puštaj me nikada više.....
....i nije ništa rekao...otkucaj njegovog srca tada mi je pokazao sve....sad znam da sam njegova.....zauvijek!
