www.tebe-trazim.com

" Rekao sam: " Premda Milost ne poništava sve posljedice Grijeha...". To je točka protiv koje se mnogi bune govoreći: "Zar je to pravedno? Zar Otkupitelj nije mogao vratiti sve savršenstvo?"
Pravedno je. Sve je u Boga pravedno.
Čovjek nije ranjen u okršaju s Bogom, zbog čega bi se Bog morao osjećati dužnim nadoknaditi štetu nanesenu hotimično ili nehotimično. Čovjek se sam svojevoljno ranio, i svjesno ranio. A kada se čovjek u svagdašnjem životu tako teško rani, ostane li sakat, ili boležljiv, ili barem obilježen teškim ožiljcima; ni liječničko nastojanje ne može sasvim izbrisati štetu, a osobito ne ponovno napraviti izgubljene dijelove.
Adam je sebe osakatio izgubivši Milost i nadnaravni život, nevinost, integritet, imunost, besmrtnost i znanje. I kao praotac cijele ljudske obitelji prenio je svoju tešku baštinu na sve svoje potomke.
Ali Čovječanstvo, sretnije od pojedinog čovjeka, postiglo je ozdravljenje po Isusu Spasitelju Otkupitelju. Još više, postiglo je "novo stvaranje (ricreazione)" u Milost: život duše. A po sakramentima što ih je On ustanovio, po krepostima što ih oni ulijevaju i po mojim darovima (Duh Sveti o.p.), postiglo je i sredstva da može sve više rasti u savršenosti, tako te s "nadstvaranjem" (supercreazione) može stići do vrhunca, tj. do svetosti.
Ipak ni Žrtva Bogočovjeka, koja je sposobna i dovoljna da vam vrati izgubljene darove i da vas ponovno digne u nadnaravni red - tj. u sposobnost da Boga ljubite, spoznajete, da mu služite u ovom životu da biste ga u drugome životu posjedovali u radosti u vijeke - nije izbrisala ožiljke teških rana što ih je čovjek svojevoljno sebi zadao, a osobito rana trostruke požude, koja je uvijek spremna da ponovno postane ranom ako duh ne bdije da zle strasti održi podložnima.
Rekao sam također: " Sa spoznajom božanskoga milosrđa." Da. Kao što vam je nasljedstvo istočnoga Grijeha postiglo Otkupitelja, tako vam je postiglo i spoznaju božanske ljubavi, i mudrosti i moći.
Čovjek preporođen kao dijete Božje po Isusu zna ono što Adam nije znao. Zna do koje neizmjernosti dopire ljubav Oca, koji daje svoga Jedinorođenca da svojom Krvlju izbriše kaznenu odredbu za Čovječanstvo koje je palo u svome Praocu."

" Bog, Otac Stvoritelj, bijaše stvorio čovjeka i ženu sa zakonom ljubavi tako savršene da vi ni shvatiti ne možete njezine savršenosti. I vi se gubite u mislima kako bi se nastavljala ljudska vrsta, da je čovjek nije polučio poukom Sotoninom.
Gledajte biljke s plodom i sjemenom. Postiže li se sjeme i plod pomoću bluda, posredstvom jednog oplođenja na stotinu bračnih drugova? Ne. Iz muškog cvijeta izlazi pelud i vođen spletom zračnih i magnetskih zakona ide k jajniku ženskog cvijeta. Ovaj se otvara i prima ga i proizvodi. Ne onečišćuje se zatim, i ne odbija ga, kao što vi činite, da okusite već sutra isto uzbuđenje. Rađa; i ne kiti se cvijećem sve do novog godišnjeg doba, a kada procvate to je zato da se razmnoži. Gledajte životinje. Sve. Jeste li ikada vidjeli jednog mužjaka ili ženku da idu jedno drugome za jalov zagrljaj i na pohotan osjećaj? Ne. Izbliza ili izdaleka, leteći, puzeći, skačući ili trčeći, one idu kad je vrijeme za oplodni čin, ali se ne izmiču, zaustavljajući se samo u uživanju, nego idu dalje k posljedicama, ozbiljnim i svetim, k potomstvu, jednom cilju što bi u čovjeku, polubogu po porijeklu Milosti koju sam Ja (Isus o.p.) potpuno povratio, trebalo proizvesti da prihvati životinjstvo nužnog čina otkad ste se spustili za jedna stupanj prema životinji.
Vi ne činite kao što čine biljke i životinje. Imali ste za učitelja Sotonu. Htjeli ste ga i hoćete ga za učitelja. I djela koja činite dostojna su učitelja kojega ste htijeli imati. Ali da ste bili Bogu vjerni, bili biste imali radost zbog djece, na sveti način, bez boli, bez iscrpljenja u sramotnim i nedostojnim odnošajima, što ih čak ni životinje ne poznaju, životinje bez razumske i duhovne duše."

" Po ulivenom znanju i k tome po Milosti koja ga je uzdigla u nadnaravni red i tako učinila sposobnim da spoznaje Boga, Adam je mnogo toga znao kako ga je Bog ljubio, jer je sve oko Adama i u njemu oglašavalo božansku ljubav. Zbog uzdignuća u nadnaravni red Adam je znao i mnogo ljubiti. Znao je ljubiti u onoj pravoj mjeri što ju je Bog smatrao dovoljnim za vrijeme života da čovjeka pripravi na gledanje i uživanje Boga nakon prijelaza sa Zemlje u Nebo. Ali nevini Adam nikada, pa ni u zanosima najveće ljubavi, nije mogao doći dotle da se, sa svojom željom spoznati i ljubiti, popne do središta istine, nikada nije mogao utonuti u onu peć Ljubavi koja je i Istina, nikada nije mogao posjedovati potpunu spoznaju one istine kojoj je ime Beskrajna Ljubav.
Čovjek koji živi na zemlji ne može vidjeti Boga kakav jest. Pa niti čovjek Adam, netom stvoren i bogat darovima. Sve je imalo Božji glas. Sve mu je govorilo o Bogu. Sve ga je privlačilo Bogu. Čovjek je bio veoma ljubljen i obasut darovima kako bi mu pomagali da ljubi. Ali između čovjeka i Boga postoji bezdan. To su dva bezdana koji se gledaju i veći privlači manji, blista ispred njegova duha, zahvaća ga svojim žarom, obogaćuje ga svojim svjetlom kojim zrači u čovjekov duh kao s neprestanim ulijevanjem mudrosti. Božanska ljubav poziva čovjeka gestom dviju ruku i s grudima što se otvaraju i što se nude za zagrljaj koji usrećuje, a ljudska ljubav dariva čovjeku krila da bi mogao zaboraviti Zemlju i vinuti se prema Nebu, prema Bogu koji ga zove. Ali zakon pravednosti određuje da potpun susret, sjedinjenje, bude samo nakon kušnje koja utvrđuje u milosti.
Zbog toga što se čovjek više uzdiže u nastojanju i želji da stigne Bogu, to Bog više izmiče, povlači se u svoj ponor bez dna. A to ne čini iz neumoljivosti, nego da čovjekove sile i volju drži u nastojanju stići k Njemu,i da tako poveća ljudsku sposobnost te primi s dobitkom i dade se ispuniti Milošću, tj. još sa samim Bogom. Jer uistinu čovjek je to sposobniji primiti i posjedovati Boga i njegovu svetu Milost, što se aktivnije, neumornije, intenzivnije kreće prema Bogu."