O ljubavi, raspeta.. Zagledan sam u Tvoje raspeto tijelo u tiho pognutu glavu, zgrčene udove, iznakaženo lice, a tišinu riječi, u bolima raširene ruke, prikovanost za križ, nepomičnost i neodstupanje od odluke da se za mene čitav predaš.. O ljubavi raspeta, nitko me nije i neće ljubiti kao Ti! Pred mene danas stavljaš svjetiljku, na moj radni stol, svjetlo iznad mene kad koračam gradom, u kupaonicu, kad zatvorim vrata sobe, pored kreveta, ujutro i navečer, u tišinu i najveću buku, u samoću i vrevu društva. Stavljaš svjetiljku da osvjetli, da meni osvjetli čitavog mene. Istino pred kojom ništa ne mogu sakriti, istino pred kojom se ne moram bojati, istino koja me prožimaš izvan svih mojih očekivanja i spoznanja o sebi, hvala Ti na Tvojoj blagosti! Ti si svjetlo i želiš da ja svijetlim, a znaš, bolje od mene znaš sve moje najskrivenije tajne, sve čega se i sam sramim, sve što ni sam sebi ne želim priznati. Poznate su Ti moje misli, moje tjeskobe, moja ogorčenost, oholost, izbjegavanje, ljutnja, bahatost, bludnost, baš sve vidiš. I dok ja pokušavam sakriti, zaustavlja me Tvoja prikovanost i Tvoj blagi pogled, Tvoje svjetlo i Tvoja vječna prisutnost.. Tiho vapim: izliječi me! Izliječi me od mojih bolesti, od napasti i zabluda o sebi! Izliječi me od skrivene prošlosti, od grešne samoće, od teških osjećaja.. Izliječi me od straha pred Tobom, izliječi me od laži i maski, umišljenosti.. Izliječi me sobom, svojim svetim Imenom otjeraj sve zlo.. Hvala Ti što si moje oslobođenje! Hvala Ti što si neopisiv i neodkučiv, bezgranično dobar i predivan.. --
|