Privitak:
unnamed.jpg
Pozvao si me i izvukao iz mojih beskraja, pozvao me da stanem ovdje, ali s druge strane, pogledam svijet iz Tvoje, meni potpuno nepoznate perspektive.
Pronašao sam Te iako se nismo poznavali i tvoja stvarnost svidjela mi se kao da je moja vlastita. Kao da si ju oduvijek zamislio za mene i za mene ju takvu stvarao. Umoran sam i zbunjen, podvojen, razapet između mišljenja, nagovaranja, pravila, izvornog morala, etike, Ljubavi. Samo čujem glas: „Dođite k meni, umorni i opterećeni.“
Taj sam. „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene.“
Hvala Ti moje Bože, moje BOŽE što si u svoj svojoj veličini i tajni ostao blizak meni. Što si po neobjašnjivom križu sebe spustio do mojih najblatnijih ponora, a čudesnim stvaranjem Duha Svetog, mene uzdigao sebi. Hvala Ti što me danomice zoveš i upravljaš, što si iz boli napravio slatko breme. Hvala Ti što si moje najveće strahove o porazu i poniženju pretvorio u svoje najljepše darove meni, u milost krotkosti i poniznosti.
„Tako si predivan dostojan, uzvišen, beskrajan, presvet i ponizan, milostiv, vjeran.. Da, TI si Ljubav. Tvoja me Ljubav ljubi do beskraja.“