www.tebe-trazim.com

Divno, topik na kojem se nitko neće moći buniti na prekomjerno citiranje. Što je odlično, jer teško da će ičega drugog bit.

Naslov ne treba shvatiti doslovno, ne mislim tu stavljat ništa što sam već stavio na moj blog Veritatis splendor.

Evo za početak nešto što pročitah jutros na CERC-u, jednom od najboljih katoličkih sajtova na Netu:

7 Sons Lay Hero Dad to Rest

Priča je to o životu i smrti jednog istinskog vjernika katolika.

Evo, idemo ponoviti nekoliko važnih i korisnih latinskih izreka, sličnih ovoj iz naslova.

Si hoc signum legere potes, operis boni in rebus Latinis alacribus et fructuosis potiri potes!
(If you can read this sign, you can get a good job in the fast-paced, high-paying world of Latin!)

Da mihi sis bubulae frustrum assae, solana tuberosa in modo Gallico fricta, ac quassum lactatum coagulatum crassum.
(Give me a hamburger, french fries, and a thick milk shake.)

Cum catapultae proscriptae erunt tum soli proscript catapultas habebunt.
(When catapults are outlawed, only outlaws will have catapults.)

Homo sapiens non urinat in ventum.
(A wise man doesn't piss into the wind.)

Latine dictum, sit altum videtur.
(What's said in latin always seems to be more interesting.)

Fabricati diem.
(Make my day.)

Vah! Denuone Latine loquebar? Me ineptum. Interdum modo elabitur.
(Oh! Was I speaking Latin again? Silly me. Sometimes it just sort of slips out.)

Sane ego te vocavi. Forsitan capedictum tuum desit.
(I did call. Maybe your answering machine is broken.)

Di! Ecce hora! Uxor mea me necabit!
(God, look at the time! My wife will kill me!)

Nitko ne može živjeti bez zanosa, i to je razlog zašto se čovjek lišen duhovne radosti predaje tjelesnim užicima. (Sv. Toma Akvinski)





Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. (1 Pt 5, 8-10)


Evo još nekoliko savjeta svetih:

123 Ako si čvrsto odlučio živjeti čisto, čistoća za tebe nije teret već pobjednička kruna.

126 Proždrljivost je predhodnica nečistoći.

128 Stidljivost i pristojnost mlađe su sestre čistoće.

132 Nemoj biti kukavica pa se praviti hrabrim. Bježi!

133 Sveci nisu bili nakazna bića, niti slučajevi za istraživanje modernističkih liječnika. Bili su i jesu normalni ljudi, od krvi i mesa, kao i ti. I pobijedili su.

("Put", Sv. Josemaria Escriva)


Čistoća je ljiljan među krijepostima i čini ljude gotovo jednake anđelima. (Sv. Franjo Saleški)

Onaj tko se odlučio boriti sa svojim tijelom i sam ga pobijediti uzalud se trudi. Jer ukoliko Gospodin ne uništi kuću tijela i izgradi kuću duše, čovjek je bdio i postio uzalud. (Sv. Ivan Klimaks)

Ne možemo živjeti u čistoći ako nam Bog ne da snage za tu vrlinu, a daje je onome tko moli za nju. (Sv. Alfonz Liguori)

Molitva je bedem čistoće. (Sv. Grgur Veliki)

Onaj tko je čist u tijelu neće biti ohol, jer zna da dar uzdržljivosti duguje Drugome. (Sv. Klement Aleksandrijski)


Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! (Heb 12, 1)

Sv. Augustin u svojim "Ispovijestima" svjedoči koliko je teško donjeti odluku da uistinu želimo živjeti čisto:

Još su me zadržavale ludosti nad ludostima i ispraznosti nad ispraznostima, stare prijeteljice moje. Hvatale su me potajno za haljine moje putenosti i tiho šaptale: "Zar nas ostavljaš?" Pa onda: "Od ovoga časa nećemo više biti s tobom dovijeka!" Pa onda: "Od ovoga časa neće ti biti dopušteno ovo i ono dovijeka!" I na što su me podsjećale, Bože moj! Neka to izbriše iz duše sluge tvoga milosrđe tvoje! Na kakve su me prljavštine, na kakve sramote podsjećale!
...
Ipak su mi usporavale korake jer sam oklijevao da se otrgnem i oslobodim od njih i da preskočim onamo kao sam bio pozivan; nasilna mi je moja navika govorila: "Misliš li da ćeš moći bez njih?"

A čak i kad ta odluka posve dozrije u nama, uvijek je moguć pad... Pogotovo oholicama i "filozofima" poput Tolstojevog Oca Sergija:

Postojahu dva uzroka borbe: sumnja i tjelesna požuda. I oba neprijatelja uvijek ga napadahu zajedno. Činilo mu se da je to jedan te isti. Čim bi nestalo sumnje, nestalo bi i požude. Ali on mišljaše da su to dva različita đavola, i borio se sa svakime napose.
"Bože moj, Bože moj - mišljaše on - zašto mi ne daš vjeru? Da, ta požuda, da, protiv nje su se borili sv. Antun i drugi, ali s vjerom. Oni su je imali, ali u mene su i takve minute, sati, dani (i mjeseci) kad je nemam. Zašto postoji cio svijet, sva njegova ljepota kad je on grešan i kad ga se treba odreći?

Bez pozdanja u Boga i molitve - sve uzalud.

Iz mog iskustva, najbolje je nikada ne pomisliti da smo izliječeni, od bilo čega.

U zadnjih 10 godina otkako sam povjerovao u Boga, bilo je dugih perioda u kojima nisam imao baš nikakvih napasti na polju čistoće (niti u mislima, pa čak niti u snovima). I u nekoliko navrata sam pomislio da sam konačno "izliječen". Jao, pogubnog li samozadovoljstva!

Pred slomom ide oholost
i pred padom uznositost. (Izr 16,18 )

Ono što je najgore od svega, dopuštao sam da (zapravo) trivijalni padovi na polju čistoće u meni izazovu teško samosažaljenje kombinirano sa strastvenom mržnjom na sebe zbog vlastite grešnosti. A to je vjerojatno najopasnija vrsta oholosti, ponosa i samoljublja. Jer kako je moguće da JA budem tako slab? Nakon tolikih odluka, molitve, posta, askeze... da se MENI takvo što dogodi?

I umjesto da se ponizim pred Bogom, zavapim poput Davida u Psalmu 51, ne, ja sam (i to ne jednom) upadao u očaj sličan onome oca Sergija u istoimenoj Tolstojevoj pripovjetki (doduše, bez suicidalnosti):

Bijaše rano izjutra, pola sata prije izlaska sunca. Sve bijaše sivo i mračno i sa zapada puhaše hladan vjetar ranog jutra: "Dakle, treba svršiti. Boga nema. Kako svršiti? Sunovratiti se? Plivati znam, ne možeš potonuti. Objesiti se? Pa da, evo ramena, o granu". To mu se učini tako lako i blisko da se užasnu. Ali se moliti nije imao kome. Boga nije bilo.

Hvala Bogu, nikad nisam ozbiljno razmišljao o samoubojstvu, ali jesam bio ateist i nihilist. Poznajem sve argumente protiv kršćanske vjere. I nije mi teško izracionalizirati nekakav svemir u kojem Boga nema a ljudi su obične životinje, biokemijski strojevi bez slobodne volje. Vidite li dokle seže ljudska oholost? Sve je bolje nego biti slab i ponižen...

Od straha da budem ponižen, oslobodi me Isuse!
(iz litanija poniznosti Sluge Božjeg Rafaela kard. Merry del Val y Zulueta)

Sv. Bernard je bio posve u pravu kad je napisao:

Vjerujte mi, poroci koje smo posjekli iznova niču. Kad ih otjeramo, vraćaju se. Kad ih ugasimo, opet se zapale. Kad ih uljuljkamo u san, nanovo se probude.

Zato je uzaludno i oholo očekivati lagodan život bez kušnji ili pak nekakvu monolitnost u opiranju napastima. Treba se osloniti na Boga, tražiti milost i snagu za sadašnji trenutak i današnji dan. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (Mt 6,34)


Željeli bismo da nikada ne padnemo. Koje li obmane! Kakve veze ima, moj Isuse, ako padnem u bilo kojem trenutku? Tako spoznajem koliko sam slaba i to je dobitak za mene. Ti na taj način uviđaš koliko malo sam u stanju učiniti i bit ćeš skloniji nositi me u svojim rukama. Ako tako ne učiniš, to je zbog toga što me želiš vidjeti ispruženu na podu. Ali, neću se brinuti, nego ću uvijek pružati svoje otvorene ruke prema Tebi s velikom ljubavlju. Ne vjerujem da ćeš me Ti ikada napustiti. (Sv. "mala" Terezija)


Kada se nađeš ranjena jer si upala u kakav grijeh zbog svoje slabosti ili čak ponekad zbog želje i pakosti, nemoj biti malodušna i nemoj se zbog toga uznemirivati, nego se odmah obrati Bogu govoreći mu: "Evo, moj Gospodine, ponašala sam se onako kakva sam, od mene se drugo i nije moglo očekivati doli padovi." I ovdje načini kratku stanku, osjeti se ponižena u vlastitim očima, probudi žalost zbog uvrede prema Gospodinu i da se ne smutiš, u sebi probudi odvratnost protiv poročnih strasti i osobito one koja ti je prouzročila pad. Nastavi potom: "Ni ovdje se, Gospodine, ne bih zaustavila da me ti nisi svojom dobrotom zadržao." I ovdje mu se zahvali i uzljubi ga više nego ikada čudeći se tolikoj milostivosti budući da ti, premda od tebe uvrijeđen, pruža desnu ruku kako ne bi iznova pala.
Naposljetku, s velikim pouzdanjem u njegovo neizmjerno milosrđe, reći ćeš mu: "Učini, Gospodine, prema onome kakav si; oprosti mi, ne dopusti da ikada živim odijeljena i daleko od tebe niti da te više uvrijedim." Nakon što to učiniš, nemoj misliti o tome je li ti Bog oprostio ili nije: to nije drugo doli oholost, nemir razuma, gubljenje vremena i đavolska varka pod prividom dobrih izlika. Stoga, slobodno se prepustivši Božjim milosrdnim rukama, nastavi svoje vježbanje kao da uopće nisi pala. I ako bi puno puta na dan iznova padala i bila ranjena, čini ovo što ti rekoh ne s manje pouzdanja drugi, treći ili posljednji put. I sve više prezirući sebe i sve više mrzeći grijeh, nastoj razborito živjeti.
Ova vježba je jako mrska đavlu budući da vidi kako je Bogu jako draga, a i stoga jer ostaje zbunjen našavši se pobijeđen od onoga koga je on prije pobijedio. Stoga se na razne prijevarne načine upinje kako bismo napustili ovu vježbu i mnogo puta uspije zbog naše nemarnosti i premale budnosti nad nama samima. Ako bi ti zbog kakva razloga u ovoj vježbi našla kakvu poteškoću, tada se još više trebaš upinjati započinjući ovu vježbu više puta iznova čak i u jednom padu.
Ako bi se nakon grijeha osjetila uznemirenom, zbunjenom i bez pouzdanja, prva stvar koju trebaš učiniti jest nanovo zadobiti mir, smirenost srca i pouzdanje. Opskrbljena ovim oružjem, obrati se potom Gospodinu budući da uznemirenost koja se osjeća zbog počinjena grijeha nema kao objekt uvredu Bogu, nego vlastitu štetu.
Način na koji iznova možeš zadobiti mir jest da za trenutak zaboraviš posve svoj pad i počneš razmatrati neizrecivu Božju dobrotu te kako je on, iznad svakog načina, uvijek spreman i želi oprostiti bilo kakav grijeh, čak i teški, pozivajući grešnika na razne načine i raznim putovima da se vrati njemu i da se s njime sjedini, kako bi već u ovom životu bio posvećen njegovom milošću te njegovom slavom učinjen vječno blaženim u drugom životu.
Budući da ćeš ovim ili sličnim razmatranjima umiriti razum, okrenut ćeš se potom svome padu te učiniti kako ti rekoh. Zatim ćeš se za vrijeme sakramentalne ispovijedi, a potičem te da je često obavljaš, prisjetiti svih svojih padova i s novim bolom, sa žalošću zbog uvrede Bogu i s nakanom da ga više ne uvrijediš, otkrit ćeš svoje padove svome duhovniku. (Sv. Franjo Saleški, "Filotea")

Jedna od najboljih molitvi protiv oholosti, tog "grijeha velikoga" (Ps 19)...

Isuse blaga i ponizna srca, usliši me!
Od želje da budem poštivan, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem ljubljen, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem slavljen, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem počašćen, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem pohvaljen, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem drugima pretpostavljen, oslobodi me Isuse!
Od želje da me pitaju za savjet, oslobodi me Isuse!
Od želje da mi izraze priznanje, oslobodi me Isuse!

Od straha da budem ponižen, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem prezren, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem ukoren, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem ocrnjen, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem zaboravljen, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem ismijan, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem nepravedno optužen, oslobodi me Isuse!
Od straha da budem lažno osumnjičen, oslobodi me Isuse!

Da drugi budu cijenjeni više od mene: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi budu ljubljeni više od mene: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi rastu na ugledu više od mene: daj mi, Isuse da to želim!
Da druge upotrijebe u poslovima, a mene zapostave: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi budu cijenjeni, a ja zaboravljen: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi budu u svim poslovima meni predpostavljeni: daj mi, Isuse da to želim!
Da drugi postanu svetiji od mene, no da se i ja posvetim, koliko mogu: daj mi, Isuse da to želim!
Isuse, udijeli mi milost, da tako uvijek želim!

(Sluga Božji Rafael kard. Merry del Val y Zulueta)

Izvstan tekst sa CERC-a:

The secret of true love, John A. Hardon, S.J.