www.tebe-trazim.com

Isuse moj, daj mi težnju da Ti omilim i daj da zaboravim sve stvorove, pa i sebe samoga. Što mi koristi da me cijeli svijet ljubi ako me ne ljubiš Ti, jedina ljubavi duše moje?
Isuse moj, došao si na ovu zemlju da osvojiš naša srca…ako Ti ne umijem dati svoje srce, uzmi ga Ti, ispuni ga svojom ljubavi i ne dopusti da se ikada više od Tebe rastavim.
U prošlosti sam Ti okretao leđa, ali sada, uvidjevši zlo koje sam učinio, žao mi je od svega srca.
Tješi me samo to što znam da si beskonačna dobrota i da ne odbijaš ljubiti grješnika koji Te ljubi.
Ljubljeni moj Otkupitelju, slatka ljubavi duše moje, ako sam Te u prošlosti prezirao, sada Te ljubim više od samoga sebe. Prikazujem Ti sebe i sve što imam. Jedino želim ljubiti Tebe i Tebi ugoditi. To je jedina moja težnja; primi je, uvećaj i uništi u meni svaku želju za svjetovnim dobrima. Jedino Ti si dostojan da budeš ljubljen! Toliko mnogo si me obvezao da Te ljubim.
Evo me, želim biti sav Tvoj; želim trpjeti koliko i kako hoćeš Ti, koji si iz ljubavi prema meni od boli umro na križu. Ti želiš da budem svet, Ti me možeš učiniti svetim. U Tebe se uzdam.
Pouzdajem se također u tvoju zaštitu, o velika Majko Božja i Majko moja Marijo. Amen.

"Ne napredujemo duhovno s mnogo razmišljanja, nego s mnogo ljubavi." (Chiara Lubich)


Hvala Ti Majko, jer je ovo hodočašće zaista bilo ozračje ljubavi.

Isus, Josip, Marija, otkud nama sunce sja.
Sunce sja s visine od Voćinske Marije.

Srcem reći

Život imaju,
u izobilju ga imaju,
oni koji srcem
mogu oprostiti…

i srcem reći
oprosti.

(Antun Matošević)




Srcem vjerovati

Ne grade dvore nebeske
zlato i drago kamenje,

već čisto srce

na dlanu ruke
ponizne.



ČISTO SRCE STVORI MI BOŽE.

NEUSPOREDIVA
(Oda Kraljici Neba)

Napadnuta izvana i iznutra
Kao i ti,
Od sebe, od ljudi, od demona,
Bila je i ona,
Ali joj korak nije bio škrt,
Ni ruku nije štedjela,
Ni srce, a jedno je srce imala,
Ne kao ti.
Kitila se samo osmijehom,
A ako joj je lice bilo zauzeto ozbiljnošću ili bolom,
Osmjehivala se pruženim dlanom,
linijom marame, ranjenim tabanom.
Ona nije prigovarala,
Čekala je do vremena.
Tuđu šutnju nikad nije trgala
Prije nego što sazri.
Ona je bila toliko mala
Da je oko sebe pridobila svu ljubav
I odmah je dijelila drugima,
Za sebe je nije čuvala.
Samo jednom sam joj šapnuo, skoro kao usput,
Da mi je mila,
I moju riječ iz srca više nije ispustila.
A ti me ne čuješ, iako ti stalno govorim
Da i tebe jako volim.
Nju sam obukao u svjetlo,
Iz nje sada isijava toplina,
A snaga joj je neusporediva.
Mogla je birati kakvim darom
Da joj se moja Kraljevska ruka za vjernost oduži,
A ona me molila za dopuštenje
Da tebi služi.

(BOŽIDAR PROSENJAK)

Samo čovjek

Kada bih mogao ljubiti – poput Tebe,
Kada bih mogao darivati – poput Tebe,
Kada bih mogao nesebičan biti – poput Tebe,
Kada bih mogao bez boli u duši nenavezan živjeti – samo za Tebe.

Kada bih radosno mogao prihvatiti lišenje svega – osim Tebe,
Kada bih mogao bez predrasuda prihvaćati svakoga – od Tebe,
Kada bih s mirom mogao gledati i na zločinitelje – poput Tebe,
Kada bih mogao prihvatiti slaba i grešna sebe – kao što me prihvaćaš Ti.

Kada bih mogao biti nepristran prema svakom pa i 'slabijem' od sebe,
Kada bih mogao živjeti samo, samo za Tebe –
Tada bi moja radost bila potpuna,
jer bih ljubio samo Tebe,
jer bih ljubio radi Tebe.

Ali, Gospode, Ti vidiš i znaš –
i ja sam samo čovjek.

(Anton Šuljić)

Poznaješ li Isusa?
U vrijeme slabosti, malodušnosti, straha
jako je važno susresti nekog dobrog čovjeka
koji ima razumijevanja , koji može utješiti i prihvatiti.
Svi smo mi slabi ljudi, nitko nije anđeo s krilima
koji hoda na visoku konopcu savršenosti.
Svima nam je potrebno razumijevanje, ohrabrenje i oproštenje.

To je ono što jedni drugima možemo uvijek iznova
ponuditi.To je moguće pomoću Isusa iz Nazareta.
Poznaješ li ga? Mnogi ga poznaju po imenu,
ali malo njih kao najboljeg prijatelja.
On želi ljude osloboditi od zla, od onog najgoreg što postoji,
a to je izgubljena, uskraćena ljubav.
On prilazi siromasima, onima koji trpe, grešnicima,
ljubi ih; jedino ne želi biti u društvu bogatih i prividno
svetih, koji misle da su jako dobri i da ne trebaju oproštenja.
"Tko je bez grijeha,neka prvi baci kamen", kaže on.
Pripovijeda nam o sinu koji je zastranio pa se vratio,
i otac ga prima raširenih ruku i ne pitajući kako i zašto,
prima ga bez predbacivanja.
Isus nije poput drugih ljudi. On je ljubav.
On priprema svečanu gozbu za svakog tko se izgubio.
Izgubljenu ovcu s ljubavlju uzima na svoja ramena.

Tog Isusa volim više nego što to mogu izreći.
On živi za mene. Tako bih volio da ga i ti upoznaš,
ne kao nekog čovjeka iz neke daleke, sive prošlosti,
nego kao prijatelja koji živi. Tu sasvim blizu.


(nepoznat autor)

Dobra ti večer, Isuse, u ovim trenucima tišine koje sam od svakodnevne gužve ukrala da bi ih s Tobom provela. Dobra ti večer, slobodno uđi u ovo srce.

Tu, unutra, malo je razbacano, oprosti mi, ali često ne stižem pospremiti iza drugih koji navrate i za sobom ostavljaju nered.
Ma i ja sama često sam u strci i neorganizirana. Većinu stvari ovdje sama razbacam, a ne volim pospremati. Pospremanje je bolno i dugotrajno.

Znam da sam Te puno puta ostavila pred vratima da čekaš, moram Ti priznati – često mi se i nije dalo otvarati. Ponekad je lakše zaključati vrata i više nikoga ne puštati u svoj mali svijet, ponekad ne želim niti utjehu niti nadu, već samo želim biti sama. Nekad mi se ne da otvoriti Ti vrata srca samo zato što se nadam da možda onda nećeš vidjeti kakav kaos tu unutra vlada. Nekad me je sram pred Tobom, jer svima drugima mogu pričati priče i upućivati lažno smirujuće poglede ako baš hoću. A Ti znaš sve moje slabosti, i znaš koliko te puta u samo jednom jedinom danu zatajim, a opet Te nalazim pred vratima.

I kad ne otvaram, Ti čekaš. Strpljivo i tiho. Hvala Ti što se ne naslanjaš na zvonce kao što to ljudi znaju činiti. Ne znam zašto to čine, pretpostavljam da misle da će me svojom upornošću izliječiti od života. A Ti staneš pred vrata, pa pozvoniš. Ja ne otvaram. A Ti čekaš. Tek povremeno tupo kucneš po vratima i šapneš moje ime, samo da znam da si još uvijek tu i da mogu otvoriti kad sam spremna.

Evo, Isuse, spremna sam. Velim, uđi unutra, napravi si mjesta. Tebi nikad nije puno trebalo, bio si i ostao skroman. Malo razmakni ova razočaranja, strahove stavi na policu. Poslije ćeš mi pomoći da iznesemo grijehe van. Meni su samoj preteški, pa ih se niti ne trudim izbaciti, i onda ih ostavljam da trunu ovdje i ostave težak smrad nevolje. Sad sjedni tu u kut, pored nade. Bila se potukla s iskustvom, još uvijek je malo boli lice, ali izvući će se ona. Nada se uvijek izvuče. Hrabrost sam negdje zagubila, potražit ćemo je. Mislim da hrabrost voli tvoj glas, mekan i svečan. Zato se uvijek vrati kad je zovneš.

Još ti nešto želim reći, Isuse. Hvala Ti, dobri moj Bože, za svaku suzu koju si kao novorođeni kralj isplakao u onoj betlehemskoj štalici na bodljikavoj slami. Tvoja žrtva mi daje smisao, jer ako si Ti kao Kralj prihvatio rođenje u štali, kako da ja onda ne prihvatim ono što si meni namijenio?

Zagrli me sada, Isuse. Svojim velikim nevidljivim rukama me zagrli i čvrsto stisni uza sebe. Tvoji skuti mirišu na vječnost, a pogled tvoj otapa svaku poledicu u našim dušama. Molim Te, pomozi mi da se na poledicu u mojoj duši više nitko nikada ne spotakne. Daj da nam svako buđenje bude novo rađanje za ljubav i veselje. I da Te nikad ne ostavljamo da čekaš pred vratima.


Autor:

Na Božjem dlanu

Molim te za one
koji će večeras
leći razočarani,
prezreni, ojađeni,
umorni i gladni.

Molim te i za sve one
koji će ostati sami,
žalosni, zaplakani,
na smrt bolesni.

A molim te i za one
koji su skrivili tuđu bol,
za one koji će zaspati
s mržnjom u srcu
i osvetom u mislima.

(s. Bogoljuba Cifrek)