www.tebe-trazim.com

....ljubav bez imaginacije
Saznavši da je neivlječivo bolestan napisao je....
''Kada bi mi Bog darovao još malo života, iskoristi bih to vrijeme najbilje što znam.Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali bih sasvim sigurno porazmislio o svemu što kažem.Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.Spavao bih malo, više bih sanjao.Uvjeravao bih ljude kako se varaju kako u starosti nije moguće voljeti.Ne znaju da stare, zato što izbjegavaju ljubav.Bio bih češće blizu onih koje ljubim i našao bih vremena izreći im žao mi je, molim te, oprosti i sve ostale riječi ljubavi koje poznajem, jer sada znam da nitko ne poznaje i pamti naše skrivene misli.Starijim osobama bih rekao da smrt ne dolazi sa starošću već sa napuštenošću....(G.G.Markes)
bračna ljubav
Kako se dvoje ljudi susreće,
kako se toliko zbližuje
da jednoga dana u tihoj privrženosti
ili strastvenom oduševljenju
zaželi zajedno koračati kroz život?
To je velika tajna.
Nije moguće izreći
što to dvoje toliko privlači
jedno drugomu.
Možda pogled, pokret, osmijeh.
Pri svakom susretu
srce je kucalo brže.
Sanjli su jedno o drugome
i odlučili zajedno stanovati.
Osjećali su se kod kuće,
zaklonjeni u velikoj tajni
koju ljudi zovu ''ljubav''.
Urastali su u partnerov život
kao što dvije grane na jednom deblu
rastu iz jednog korijena.
Ali, životni put je dug.
Blagdanska zvona ne zvone
svaki dan.
Prvo oduševljenje prođe
i dođu mnogi jednolični dani.
S vremenom se sve više opaža
da onaj drugi nema samo
dobre strane.
Ti se ljutiš i možda misliš...
Pogriješio sam.
Ali nisi pogriješio.
Ti si samo čovjek kao i svi drugi ljudi.
Svaki život slijedi ritam dana i noći,
uspona i padova, plime i osjeke.
Svake godine dođu proljeće i jesen,
ljeto i zima.
Budi strpljiv, jako strpljiv
sa samim sobom
a još više sa onim drugim,
nemoj nikad napustiti dom
ljubavi i vjernosti.
Strast ljubavi može navaliti kao oluja
koja čovjeka iskorjenjuje.
Njena sila nagoni jedne
da budu zajedno,
a druge rastavlja.
Ali jednoga dana stiša se i
najjači orkan.
Razmjeri razorenoga
postaju tada vidljivi.
Kad navali oluja,
Nemoj zapadati u paniku,
nemoj sve napuštati.
Čvrsto se drži korijenja.
Pričekaj i budi strpljiv,jako stpljiv.
Oluja će proći,
prava ljubav će OSTATI.

Phil Bosmans ''Pljesak životu'

......nastavit će se...

...vjerojatno si se ponekad zapitao (la) kad ,kako koliko je u Božjem planu stvarana osoba za tebe, ali samo za tebe od svih tih milijardi duša, Bog ti je dao (da se međusobno darujete) baš nju ili njega....
Misterij te dragocijenosti,rađa se iz onoga što je najljepše u zemlji i zraku.Iz vjetra s juga koji stoljećima šapuće poljima zelenih žita,iz miomirisa klijajućih trava, u kojima zeba nalazi svoje utočište, a koje se talasaju iznad rodnog cvijeta djeteline i ljupke veronike krijući ih od pčela, iz grmlja obrasla cvijećem, iz ''kozje krvi'' i azurno plavog različka koje raste kraj sjevernih zelenih borova.
U njoj je sva slatkoća skrivenog potočića u kojem se sunčane zrake odražavaju u duginim bojama, sva draž divljih šuma,blagih brežuljaka punih mirisa majčine dušice i potpune slobode.
Sve se to stvaralo u nizu godina cvjetanja jagorčika,zvončića,ljubica, nastalo je iz purpurnog proljeća i blage jeseni, iz sunčane svjetlosti, plahe kiše, rosnog jutra i neprolazne noći, ritam vrijemena koje teče.
Nenapisana je to kronika, kojo nije dorasla ni jedna pisana , jer tko bi sačuvao uspomenu latica koje su pale s ruža odavno..
Sjeti se i lastavica, koje su se vraćale na stare krovove, svo to vrijeme.....
Odatle je ona(on), i u susretu , stapanju, ''uranjanju',četiri ogledala vaše duše, otvori Bog ,tabernakul vaša dva, sada jedno srce............da bi Vas ..Isus zagrlio u sakramentu..braka
Zato se darujte, jer ste darovani jedno drugomu...

....podnaslov Bog bez imaginacije...
Jak zemljotres 1989 god. skoro je sravnio Jermeniju sa zemljom i ubio preko 30 000 ljudi za samo nekoliko minuta.
Usred toga razaranja i haosa jedan čovjek je zbrinuo suprugu kod kuće i krenuo u sinovljevu školu, no ta zgrada je bila sravnjena sa zemljom.
Sjetio seobećanja koje je dao sinu (posle prvog šoka) ..što da se desi ja ću biti tu..
Brisao je oči dok je posmatrao ruševinu, ali se stalno sjećao obećanja koje je dao sinu i počeo da kopa po kršu.....

..nastavit će se...

Dok je kopao naišli su i drugi neutješni roditelji, pokušavajući da ga odvuku od onoga što je ostalo od škole, svakom roditelju odgovarao je postavljajući pitanje''Hoćete li mi sada pomoći?''Onda je nastavljao da vadi ciglu po ciglu ne bi li pronašao svoga sina.
Pojavili su se i vatrogasci upozoravajući ga na opasnosti,dobili su isto pitanje ''hoćete li mi pomoći?
Došla je i policija, odgovarajući ga od potrage , isto pitanje ''hoćeteli mi pomoći?''
Hrabro je nastavio jer je morao sam da se uvjeri da mu je sin živ.
Pretraživao je 8, 12, 24, 36, sati ...a onda je u trideset i osmom satu izvukao neki kamen i čuo sinovljev glas.Viknuo je ''Sine''.Čuo je sina kako mu viče''Tata, ja sam, tata.Govorio sam ostaloj djeci da ne brinu, Rekao sam im da ćeš me spasiti ako si živ, a kada mene izbaviš i oni će biti spašeni.Obećao si mi da ćeš, bez obzira što se dogodi, uvijek biti tamo gdje si mi potreban.Tako si i uradio.
Što se tamo dešava , kako je
Ostalo nas je 14 od 33.Preplašeni smo i gladni i zahvalni što si tu.Kada se zgrada srušila, napravio se neko rog kao trougao, i to nas je spaslo.
Izađi sine
Neću tata,Neka najprije iziđu druga djeca jer ja znam da ništa ne može da mi se desi kada si ti tu.Bez obzira što god da se dogodi bit ćeš uvijek tu da mi pomogneš.

To je vjera , to je naš Dobri Otac.
Koliko nas (ne izuzimam sebe) bi po svaku cijenu ,odmah pa i preko drugih pohrlilo van, pitam prvo sebe...
Koliko nas (ne izuzimam sebe) bi se predalo očaju ,beznađu umjesto molili Boga, i vjerovali da će nas spasiti.
Lako je koračati ovim svijetom stazama sigurnosti, čak pomalo i dosadno o..da ..ali kad naiđu olujni vjetrovi, kada se i nebo zamrači, kad misliš da i tlo gubiš pod nogama , ponor i bezdan bez dna......e..onda ljubiti Boga i vjerovati Mu...
''Mi mislimo idemo u crkvu, molimo se , jer će nas Bog zaštiti od vragova, bolesti, dat će nam zdravlje,materijalni blagoslov ili se bojimo da ne izgubimo Nebo......nema sigurnosti kad se vjeruje, vjera nije sigurnost nego nesigurnost, ...ono što kažu hodaj po Božjim stazama,...ne moja volja Bože nego tvoja...''

...podnaslov..(ja Vas molim u ime Krvi Kristove da se niko ne sablazni na ovaj podnaslov, nije mi namjera parodija ni izrugivanje , nažalost više podsjetnik na Isusove riječi....
OVAJ ME NAROD USTIMA SLAVI ; A SRCE MU JE DALEKO OD MENE.....

hvalospjev konzumizmu
Kada bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske
(raširio bi svoje poslove po cijelom sijetu, uh al, bi pala dooobra lova)
a nešto bi se našlo i za ljubav(ako su kamere prisutne)
bio bih lider za ovacije.
Kada bih imao dar prorokovanja
lakše bi mi bilo na burzi
ali uz otajstva bi bila poželjno i tečaj valuta
i sve spoznanje (milina , nema konkurencije)
i kada bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao(tražio bih novo nalazište nafte)
a ljubav, pa i nju bih kupio (Juda je bio ''biznismen'' vražji , ali ipak biznismen)
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže
(prokleo bih porez, narod, državu)
ali bih ljubavi imao samo za ono što sam utajio u inozemstvu
a što će mi ljubav kad su mi oduzeli nepravedno,
ono što sam mjesesima gazeći po ljudima sticao

....osjećam muku, odvratnost i sram i ovo je previše
ali je česta svakodnevica....

...nastavit će se.....
podnaslov....kriza radosnog kršćanstva, da li je virtuelna imaginarna ili je radosno kršćanstvo stvarnost

tekst sa dozvolom autora mons.dr.Andrija Kopilović(duhovnik, teolog, bibliograf i direktor Radi Marije Srbije)

''Ovo je u stvari zapravo tjeskoba koju Crkva kao zajednica vjernika osjeća kroz duga stoljeća, napose od seobe naroda do da.nas.Kada čitamo svete tekstove,Evanđelje, a posebno Djela apostolska, o tom razmišljamo i razumljivo da nam je to izvor vjere.
Uistinu kršćanstvo danas nije nimalo lako.Isus je izvor spasenja , ali je zahtjevan i veoma konsekventan u promjeni čovjekova načina mišljenja i življenja.Najvažnije je uočiti da tu promjenu od nas traži ali nam i daje po sakramentima i drugim načinima milosnog djelovanja.Sada se pstavlja pitanje, sviju nas, a to je ''u čemu se sastoji kršćanstvo'''?
Ponajprije, treba istaknuti da je to susret Boga i čovjeka.Vjera je milost, ali od nas zahtijeva odgovor ne samo prihvaćanja, ni razumijevanja nego opredjeljenja.To je tzv. temeljno oprijedeljenje ZA i PROTIV BOGA.
Ako je kršćanin u svojo vjeri temeljno okrenut Bogu, onda Bog postaje vrhovna norma njegova mišljenja i življenja.Jasno da ta i takova vjera pretpostavlja i zrelu osobu koja zna za koga se opredjeljuje i s kime je u savezu povjerenja.
Naime , čin vjere je i čin saveza Boga i čovjeka.Ovu tvrdnju možemo potkrijepiti rečenicom apostola Pavla''Znam komu sam povjerovao''.
Da, ali ćete i vi kao i svi reći..to su bila apostolska vremena i druge prilike.Istina je da se vrijemena mijenjaju, ali se ne bi smio mijenjati čovjek u smislu odnosa prema Bogu jer se Bog ne mijenja
Dakle, prilagodba vjere može biti ljudska potreba, ali temeljni stav vjere kojim se čovjek opredjeljuje za Boga ostaje .
Dakle,pitanje je ,stoji li ova rječenica...
PUNO JE KRŠĆANA; ALI JE MALO VJERNIKA
Naime , ako vjera kroz život ne sazrijeva u osobnu vjeru i osobni stav prema Bogu, onda ostaje samo na tzv.zajedničarskoj vjeri,a to je više skup običaja, propisa i rituala.......

.....nastavit će se....

Treba biti trezven kada se o ovoj temi razgovara.Tvrdimo da i danas postoje pravi vjernici koji su duboko oprijedjeljeni za Boga i svojim životom žive i svjedoče evanđeoski način mišljenja i ponašanja.Ima ih i oko nas, ima ih i među nama.Primjećuju se upravo po tome što su strpljivi, radosni, mirni.Ako se sjetimo da su mir, radost darovi Duha Svetoga, onda možemo tvrditi da prava vjera i ispravni odnos prema Bogu rađa radošću, mirom i ostalim darovima Duha Svetoga.Takve ljude susrećemo i vidimo, Jesu li bezgrješni? Nisu.Čovjek je po naravi , nakon Adamova pada, krhko i lomno biće, jednom riječju grješno .
Onaj tko se bavi svojom griješnošću, ne može biti ni radostan, ni miran, ni pun Duha.Međutim Krist nas je otkupio od grijeha i vratio nam milost prvog čovjeka, ali nam nije izmjenio narav.U tome i jest milosno djelovanje otkupljenja što na ovu našu griješnu narav Bog po Isusu Kristu po Duhu Svetom ‚‚nadograđuje‚‚'' novoga čovjeka stvorena ne po naravi nego po milosti.
Temeljni problem je što mnogi vjernici ne razmišljaju tako.Ne žive s tom radošću otkupljenosti, nego se pokušavaju ''otkupljivati'' vlastitim silama.Na otkupljenje smo pozvani, ono je ponuđeno i bitna je suradnja s Bogom Spasiteljem da bi smo osjetili svoju spašenost.
Izvor našeg mira, radosti pa i svjedočenja nije dakle naš vlastiti i samo naš rad ili nastojanje nego je to Božja milost koja je ''suradnički'' prihvaćena i pretočena u svagdašnji život.Ako je istina da je vjera odnos i savez, onda je istina da se bez Boga ne može živjeti.Ne može temeljno oprijedeljenje biti dovedeno u pitanje ako je stvarno temeljno i ako je stvarno oprijedeljenje.
Pitanje je dakle u svijesti osobne vjere i u volji koja se oprijedjelila slobodno.Dakle nama nedostaju takvi svjedoci (čovjek oprijedjeljen po riječima apostola Pavla'pobožanstvenjen')koji to za sebe vjeruju i koji tako žive.
Čovjek vjernik ne da neće, nego ne može bez molitve.Ako je uvjeren u svoju spšenost, onda ne može biti bez radosti.Radost rađa mir, a mir zrači prijateljstvom.
Dakle, pravi vjernik je čovjek koji živjeći vjeru ili po vjeri, jednostavno zrači.......
Što je tjeskobno?
Odgovor je sada već jasan, nedostaje nam karizmatska vjera. Što to znači?

.....nastavit će se.....

Vjeru daruje Bog, mi je primamo a vjernički život je suradnja c Bogom.To nam nedostaje.Stoga je lakša linija biti -neka nikoga ne uvrijedi- vjernik druge kategorijekoji ide ‚‚ide unatrag‚‚,Lakše je izvršavati vanjske forme molitve, posta, slavljenja, pa čak i sudjelovanja na Svetoj Misi, a da se ne dopusti zahvatiti iznutra-duboko u duši- Bogom i to Bogom živim koga prepoznajemo baš u molitvi, skramentima, susretima milosti,
Konačno, još jedan od razlog treba istaknuti.Spomenuo sam zajedničarsku vjeru, koja je takođr bijeg od prave vjere, jer prava vjera je vjera u zajednici.A zajednica je‚‚ jedno srce-jedna duša‚‚.
Nama danas nedostaje takva zajednica u kojoj ćemo živjeti vjeru.
Što nam preostaje?
Vama i sebi odgovorio bih s Karlom Rahnerom‚‚''NA KOLjENA‚''
Moliti za dar vjere i moliti za pravu zajednicu.Tada će nam vjera biti svjedočka, a radost nehinjena i mir postojan.

....nastavit će se...
podnaslov...da li je Duh Sveti imaginacija u krizi

Bio je četvrtak, maglovit dan. Poprilično dubok snijeg nosio je pokrov od ledenog inja pomiješanog sa snijegom. Otac Serafin započe samnom razgovor na maloj poljani koja se nalazi između dva eremitska obitavališ ta.Reče‚‚''Bog mi je objavio da si u mladosti želio znati koja je svrha i cilj našega kršćanskog života i da si o tome više puta pitao važne ljude i stručnjake u duhovnim stvarima.No nitko ti nije rekao ništa preciznoga o tome.Rekli su ti‚‚''Idi u Crkvu, moli Boga , vrši zapovijedi Božje i čini dobro.Evo svrhe kršćanskog života za tebe‚''Nisu ti govorili onako kako je trebalo. I sada ću ti ja jadni siroti Serafin objasniti koji je uistinu cilj kršćanskog života.

Molitva, post,bdijenja i sva ostala kršćanska djela, bez obzira na to koliko su u sebi izvrsna, nisu svrha kšćanskog života, premda su prijeko potrebna sredstva kako bi se do nje došlo......
...nastavak slijedi....

Cirenac, ovi tekstovi su ti izvrsni!!!! Svaki krscanin bi to trebao procitati...super

Istinska svrha i cilj kršćanskog života nalazi se u primanju, ‚‚'' u zaradi ‚'' Duha Svetoga''.''Kakvo primanje? Kakva zarada?'' - upitah oca Serafina.-''Ne razumijem''. Ti dakako razumiješ što znači zaraditi novac. Dobro isto je i sa Duhom Svetim.''Trgovačka roba'' su djelatni čini koje je ostvario Krist.Oni nam donose milost Duha Svetoga, bez kojeg se nitko ne spašava, niti se može spasiti. ali je poglavito molitva ta koja nam je daje.
VELIKA JE SNAGA MOLITVE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Po njoj smo pripušteni govoru i razgovoru s našim Spasiteljem i Gospodinom.
''Oče, rekoh mu-vi mi nastavljate govoriti o zaradi, o pribavljanju Duha Svetoga, i kažete mi da se u tomu nalazi svrha krš
anskog života.Ali kako to mogu vidjeti?Dobra djela se vide, ali kako se može vidjeti Duh Sveti?Kako ću znati je li u meni ili nije?''
''Jednostavno, Božji prijatelju'', odgovori.Idržeći me čvrsto za ramena, doda''Sada smo obojica u Božanskom Duhu.Zašto ne gledaš prema meni?''.Odgovorih''Ne mogu vas gledati, oče, jer iz vaših očiju vrcaju iskre, vaše lice je postalo sjajnije od sunca''.Serafin reče''Ne boj se, prijatelju Božji, u ovom trenutku ti sjajiš poput mene.Sada si u punini, u Božanskom Duhu Svetom, jer inače ne bi mogao vidjeti mene u takvom stanju.To je milost Božja koja se, kao majka udostojala osnažiti tvoje skrušeno srce po zagovoru Presvete Djevice''
''Gledaj me bez straha, jer Bog je s nama!Što sada osjećaš? upita me otac Serafin.''Kušam osjećaj beskrajne dobrostivosti'' odgovorih.''Što to znači dobrostivost? Što točno osjećaš?''
Odgovorih''Osjećam takvu smirenost, takav mir u svojoj duši koji ne mogu izreći riječima''.To je onaj mir za koji je Isus rekao svojim učenicima''Dajem vam mir. Dajem vam ga ne kao što svijet daje''Iv. 14,27
''Što još osjećaš?''- upita starac.''Neobičnu slast''- osgovprih.''I što još?'' ''Neizrecivu radost u čitavom srcu''.''Ta je radost- reče otac-''ona radost o kojoj govori Gospodin u evanđelju i ona koju osjeća žena kada na svijet donese čovjekaIv.16,21.''Oko nije vidjelo, uho nije čulo ono što je Bog pripremio onima kojiga ljube''1Kor.2,9''
''Što još osjećaš, Božji prijatelju?'' Odgovorih''Osjećam izvanrednu toplinu''.Kako to- toplinu!Mi sjedimo u šumi!Zima je , pod nogama nam je snijeg, na nama leži naslaga snijega debljine prsta, a s neba se spušta susnjžica.O kakvoj toplini može biti riječ?''
''To je onakva toplina kakva se kuša u toploj kupki''.''Je li miris onakav kao što je u kupki?''.''Ne-odvratih-na zemlji nikada nisam osjetio sličan miris''.
Tada mi duhovni otac, smiješeći se pun srdačnosti, reče''Mali moj, oče poznajem sve što si rekao i pitam te zato da bih znao osjećaš li to uistinu.Kraljevstvo Božje je sišlo među ljude i u tomu nema ničega čudnoga.Treba da bude tako, jer Božja milost boravi u nama, u našim srcima.Nije li ti to rekao Gospodin?''Kraljevstvo Božje je među vama!''Lk.17,21
''Mislim da više nećeš pitati kako se ljudi nalaze u milosti Duha Svetoga.Hoćeš se spomenuti ovoga očitovanja beskrajne božje milosti koja nas je danas pohodila?'' ''Ne znam, oče.Ne znam hoće li mi Bog udjeliti dar sjećanja i snažnog osjećajaove Božanske milosti kao što osjećam sada- odgovorih.''Što se mene tiče, vjerujem da će ti Gospodin pomoći uvijek sačuvati spomen na ovo, budući da se njegova milost drukšije ne bi povinula mojoj poniznoj molitvi, to više što to nije dano samo tebi, već po tebi čitavom svijetu, kako bi to moglo poslužiti za dobro drugih''.

...ulomak iz knjige Tomaš Špidlik
''Poznaješ li Trojedinoga Boga?''
otac Serafin Sarov 1759-1833 god. Ruski svetac

....nastavit će se.....

podnaslov EU kao imaginacija ili naše dvorište kao realnost.....

Pa na samu riječ EU, nakostriješimo se, sa puno opravdanih razloga.Počev od''nazovi'' Ustava EU (u nekim govornim područjima ta riječ znači brana, kao na rijeci) pa do tisuća i tisuća raznih propisa, i ''normalno'' ucjena , uslovljavanja pa i guranja u pozadinu ''malih'' naroda , a sve pod krinkom tzv. demokracije pune sloboda lažnim vrijednostima, sem malom čovjeku. I tako je odsiječen korijen, a stablo bez korijena ne može imati ploda (pomalo me podsjeća na ONU SMOKVU iz evanđelja)
Kao što u svakom tunelu postoji izlaz, svjetlo pa tako i u ovom .
Krist, svjetlo svijeta(tema ekumenske skupštine u Sibiu).
Naš kršćanski identitet(iako ugrožen, do zgražavanja).
Europi možemo biti korisni , ako smo doista kršani, ako živimo i svjedočimo Evanđelje.To je bitno za Europu, neophodno joj je da ne zaniječe samu sebe, nego da otkrije svoje poslanje u svijetu.
Bitno je da u našem svijetu, u kojem se globalizacija odnosi samo na tržište i siromaštvo, dođe do globalizacije ljubavi i solidarnosti.
Tko to može učinti ako ne KRŠĆANI!!!!!!!!!

Ali da pogledamo, malo u naše dvorište, ono što je važnije od EU ili NATO su naša djeca , mladež.
Omiljene zabave kladionice, poker automati, omiljeni uzori tajkuni sa preko noći (ili pod okriljem noći) olako stečenim bogatsvom.Učenje jezika, čitanje knjiga , sviranje ,instrumenata,kazalište, kino je već postalo prevaziđeno.
Uzori nisu ni roditelji ni nastavnici.Pa čak ni roditelji rijetko razgovaraju sa svojom djecom.

''Dječak se po ko zna koji put obraća ocu sa željom da porazgovaraju o nečem važnom(u stvari traži pažnju).Otac je doneo dokumenta kući da bi ih što prije završio, nervira ga mali i već van sebe govori kako teško radi izdržava obitelj...itd.
Dječak ga upita ‚‚Tata koliko ti plaćaju, za 1 sat rada?‚‚
Otac odgovori 20 eura!
Tata ja sam uštedeo 20 eura, hoćeš li provesti sat vremena samnom!!!''
Najveću i najbitniju ulogu u izlasku iz ovakvoga stanja...ne samo roditelji, nego cijela vjerska zajednica.
Od svih kateheza najvažnija je kateheza ODRASLIH.Mi smo odgojitelji u vjeri.
Zatim STVARANJE KATOLIČKIH DRUŠTAVA, gdje će se mladi okupljati, družiti i nalaziti kao kršćani. To nije odvajanje pogotovo ne odgoj za netoleranciju, nego pravo Crkve i obitelji da u svom duhu i za trajne vrednote odgaja svoje članove koji će se baš radi tih vrednota lakše uklopiti u širu zajednicu i obogatiti je vlastitim vrednotama.
Mladi vole biti drukčiji pa i izazovni, ljubopitljivi kritički a ponekad i buntovni(u cilju traženja sebe i svojega identiteta, onda i ima svrhu).Težak put i težak zadatak,ali neizbježan put nove evangelizacije.Ostaje nam da molimo i vjerujemo da neće biti ''izgubljena generacija'' i da učinimo i mi a ne da čekamo samo na Dobrog Pastira.Bavimo se više sa, i o njima, a Europa ta Stara Dama ide na'' DUHOVNU LIPOSUKCIJU.''... sretno joj bilo

....podnaslov..Kriza civilizacije ...talenti..
Nažalost smo svjedoci sporog odumiranja jedne civilizacije, ili ba..barem smene njenih vrednota.Započeto francuskom revolucijom, nastavljeno do današnjih dana raznim ''izmima''.Čovjek ne samo da je izgubio Boga izgubio je i sebe.Bog se ne može izgubiti.
Nastupila je civilizacija čija je vrhovna vrednota , i interes novac.
Ti danas moraš postati netko i nešto(funkcija), da bi te ljudi uvažavali,poštivali,ugledan i uspješan i to je djelomično finansijski blagoslov(pod uslovom da je i tvoje srce od Boga blagoslovljeno pa ćete svime što radite i stičete znati slaviti Boga).Medjutim mnogi u svemu tomu vide tebe kao ''zlatno tele '' i klanjaju se u stvari Nj.Vel. novcu

Pa i za Križ kada bi postojao neki grejs period, jer on je ''tamna strana medalje'' ,barem ''uspješnih''.Križ je muka, boli, patnja, tjeskobe(tako imaginarno, a nema tržišnu vrijednost)
Križ je zapravo prihvaćanje borbe,a borba na zemlji nije ništa drugo nego prihvaćanje života na zemlji kakav jest, neprestana borba između dobra i zla, svjetla i tame .
A gdje smo mi tu ,pitam se ,mi koji živimo život u rastezanju skromnih prihoda, zatezanju kaiša itd.......
Da li mi manje vrijedimo od uspješnih, uglednih da li smo za sažaljenje u trčarenjima uz popodnevnu kavicu...
Bez sumnje DA...
ALI BOG NE GLEDA KAO ŠTO GLEDA ČOVJEK;
čovjek gleda na oči a Bog gleda što je u srcu
i ako umjesto novčanika vidi ljubav, spašeni smo.
...........................................................
Svakome od nas Bog dade talenat, sposobnosti ,nešto u čemu smo dobri (na slavu Božju).Da li smo toga svesni, da li ih koristimo?
Mnoge blokade postoje u nama, možda još iz djetinjstva , neispunjene ambicije roditelja npr. i još mnogo toga čega nismo svjesni.
U Aziji kada majka slonica donese na svijet mladinče, odmah ga vežu debelim lancem. I tako svako veče, godinama.Kada poodraste slon bi lakim trzajem pokidao lanac ali on to ne čini jer je on (lanac)isuviše jak ali samo u njegovom mozgu.
Koliko takvih mentalnih blokada postoji u našim glavama?
.....pozitivan primjer...
Poslije jedne pobjedničke partije golfa (radnja se dešava 70 tih) šampionu prilazi slepac, čestita i govori mu kako mu je životni primjer šampiona promijenio tok života.Sada je uspješni prodavac nekretnina(zamislite koliko volje šarma i elokvencije je potrebno slijepom čovjeku da proda nešto što ne vidi)
Šampion je doživeo tešku saobraćajku bez nade da će ostati živ, hodati a kamoli igrati golf i još postati šampion.
Slijepac mu u znak divljenja nudi da odigraju partiju golfa ali za ulog 5000 dolara.(zgražavanje, odbijanje, sažaljenje i na kraju laka zarada).
Može, reci samo vrijeme i mjesto....
Ovaj teren, večeras u 10 i 30!!!!!!!!!
Tko se bolje snalazi u mraku?

Najčešće ljudi tek u nesreći ili bolesti shvate vrijednost života kao Božjeg dara i ljepotu svakog dana koji je poput kovčežića s blagom. ne znamo što je unutra ali znamo da je dragocijeno.Prečesto i voljene uzimamo zdravo za gotovo, mislimo da ćemo imati vrijemena za sve,a onda shvatimo da smo zakasnili.Tada obično želimo‚‚da bar imam još jednu priliku, rekao bih..učinila bih...
Ali prilike nema više ......zato za života..učini što više..LjUBAVI...