FarizejčićPrije nekoliko dana vratili smo se suprug i ja iz posjete našoj susjedi,živi sama pa ju češće posjećujemo i često pozivamo k sebi jer mi je nekako tužno da bude sama,pogotovo za Blagdane.
Uvijek se rado odazove,nije dosadna samo je željna razgovora pa nekad oduži,no to mog muža ne smeta da zahrče nakon ručka u dnevnoj sobi.
Uvijek s istom rečenicom :
-moram cure malo prileći nakon ručka ,da ne smršam sad sam 115 a kakav bi ja bio da smršam..samo se vi nedajte smetati-nasmije se svom humoru mi isto i ..tako godinama.
Imali goste ili ne i T. je naša draga gošća.
Tog dana kad smo došli doma i dalje smo komentirali ljepotu Isusove slike u njenoj dnevnoj sobi,ali i veličinu,pa cijenu,pa..
Mi kao mi,nimalo sveto ali ljudski lijepo smo ju doma izogovarali.
-Čovječe jesi vidio kol'ka slika,ma lijepa je ali pol' zida je pokrila s njom-ja narafski prva..-
a nikad ju u crkvi nisam vidjela...
-I..što želiš s time reći..moj suprug će onim tonom..znam te "ptičice"..
-Zar si joj baš morao reći :"zar ga se ni malo ne uplašiš" ?
-Zašto joj ne bi' rekao,na njenom mjestu,svaki puta kad bi prošao kraj te slike uplašio bi' se svoje nevjere,pa koliko sam ju platio,pa znaš i sama da u prvim klupama u crkvi uvijek sjede zvaničnici,a odozada vjernici,nje nema ni u jednog grupi a i nevjernik najčešće ima najveću i najskuplju zbirku umjetničkih djela s religioznom tematikom ...
Riječ po riječ i ravni nam nisu bili ni najvrsniji teolozi a ni "tračelozi"...od da li je humano toliki novac dati za umjetničko djelo a oko nas toliko onih koje znamo a pomoć im je i te kako potrebna,do da li je to bilo ogovaranje ili razmjena mišljenja ..
Jučer ona došla k meni a ja se osjećam kao najveća ovca,izdajica,trač baba..

Stalno imam osjećaj da zna kako sam ju bezdušno izogovarala.
I tako nas dvije pričamo o "ničem" sve nešto pa se zastane i taman se htjedoh hrabro optužiti,u sebi se pomolim Isusu znaš da sam pretjerala ,ali ti me i takvu voliš..kad krene ona prva..
-Znaš kaj moram ti nekaj reći,onak ma baš me mučilo..
-Reci T. ,-naravno da mi možeš reći
-Pa čuj odkad ste otišli nisam mogla proći kraj onog Isuseka kojem ste se tak divili a da me ne zaboli želudac,malo al' zaboli sve me nešto frče pa frče..Danas sam ju prodala ,sve peneze sam odnesla znaš one Č. što stanuju...
-Znam ih -jedva izgovorim
-Prvo me nisu šteli pustiti unutra ,.ma nekaj sam s njima bila u svađi oko dece stalno galamiju i tak..pa kad sam rekla da nisam došla zbog dece,ustvari jesam ..onda su mi tek otvorili ,jer nisu razmeli kaj uopće hoću...
Sam da znaš svi smo se isplakali,a na odlasku su mi poklonili sliku Isuseka ovu kaj ti imaš (Božanskog milosrđa,najobičnija reprodukcija,ali ju ja jako volim) i tak je lepa puno lepša od one kaj mi ju je ono mazalo napravil.
-Jel znaš nekog da mi ju urami,da mi paše uz ...a da ne čekam predugo ?
-Budem ja odnjela -jedva dočekam da konačno i ja nešto za nju uradim,mislim si ne idem iz "radnje" dok ju ne urami-to ti bude naš poklon za Uskrs.
-Super,baš si srčeko veliko.
Nisam se baš osjećala k'o srčeko više k'o farizejčića,ali..
-Mogu ja s vama na Misu za Uskrs,ionak se uvjek na ručak pozovem hihihi,nasmije se naša T. od srca.
-Ma naravno da možeš a nakon Mise lijepo kod nas kaj buš sama doma...Sve smo u trenu dogovorile.
Isuse moj u sebi sam zahvaljivala puno puta,čuvat ću svoj lajavi jezik ubuduće,ako želiš budem sve priznala ..
Nisam priznala,ne što ne bih smjela ili mogla.
Kad "zglajzam" i znam da jesam, uvijek sam u stanju reći oprosti,ali tu nije bilo potrebe,barem ne taj dan.
Sreća na njenom licu je bila tako velika da ju nisam željela kvariti pričom ..baš smo mi o tebi pričali bla bla..to bi mi bilo nekako kao da sam ja zaslužna ili..
Nisam,Isus ju je potaknuo,njegovo Milosrđe učinilo je sretnom tri obitelji.
Hvala ti Isuse moj dragi na svemu!
Hvala za sve!