SVIJEĆA S VAŠEG VJENČANJA GOVORI Upalili ste ovu svijeću danas, na dan vašeg vjenčanja. Ona je blistavi simbol. Neka vas i godinama kasnije podsjeća na ono što ste danas jedno drugome obećali. Svijeća s vašeg vjenčanja šapnut će vam možda ovako... Vidjela sam . I moj je mali plamičak bio ovdje kad ste jedno drugom pružili ruku i darovali srce. Ja želim biti nijemi svjedok u domu vaše ljubavi. U dane kad sja sunce, ne trebate mepaliti. Ali kad ste izvan sebe od radosti, kad je malo dijete na putu ili neka druga lijepa zvijezda zasja na horizontu vašeg života, tada me upalite. Upalite me kad se smrači, kad u vaš život uđe oluja, kad se pojavi prva svađa, kada nijemo trpite zbog nečega, tada me upalite. Upalite me kad treba učiniti prvi korak a ne znate kako, kad je potrebno razgovarati, a ne nalazite riječi, kad bi ste se htjeli zagrliti a ruke su vam kao oduzete, tada me upalite. Moje malo svjetlo za vas je jasni znak. Ono govori svoj vlastiti govor koji svatko razumije. Ja sam svijeća s vašeg vjenčanja. Volim vas. Pustite me da gorim dokle god je potrebno. Dok me zatim zajedno, obraz uz obraz, ne ugasite. Tada ću vam zahvalno reći do slijedećeg navrata. Phil Bosmans http://www.youtube.com/watch?v=Dajb8fgc ... re=related
Bila dva kamenčića na dnu potoka, svjetlucava, svjetlo-plava, poput neba.Bili su zadivljeni svojom ljepotom, maštali o tome kako će već ubrzo izaći iz potoka, gdje su okruženi drugim bezvrijednim kamenjem, a krasit će ogrlice prekrasnih dama,sjajiti na mekim prstima dama, proći će cijeli svijet , ići u najljepša mjesta.....Bili su sigurni u svoju budućnost.Ma samo je pitanje vremena kada će nas pronaći...Jednoga dana zagrabi nečija ruka u potok pa digne i ov dva kamenčića.''Ostajtezbogom, vi bezvrijedno kamenje!Mi idemo, čekaju nas daleki krajevi.....! Ali ubrzo se nađoše među drugim kamenjem u kutiji.O, kako su bili ljuti i razočarani.Srditi, bacali se s jedne na drugu stranu kutije''Vadite nas odavde , mi smo vrijedno kamenje, mi ne spadamo ovdje...''Najednom se sve kamenje nađe u sementu.''O, ne ...ovaj glupi odvratni cement...kuda smo zašli?Mrzimo ovo mjesto, lopata koja nas okreće i gura sve dublje i dublje u cement.Ovo mora da je samo privremeno!Već će uvidjeti našu ljepotu i izvući će nas odavde''I tako su prošli dani i mjeseci, a oni su još bili zarobljeni na površini staroga zida, nadajući se da će nekako izaši van.Tako su se sprijateljili s mlazom vode za kojeg su shvatili da je bezazlen i da im može pomoći.Nagovorili su ga da što jače udara o kamen , tako da su se pomalo odvajali od cementa, postajali sve slobodniji, dok se jednog dana nisu potpuno odvojili- i pali o tlo.''O, kako je ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada....Sad će nas sigurno netko zamijetiti i pokupiti.'' Tako u čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali.''O, kakav prekrasan mozaik!''Na zidu je bio prekrasan mozaik Isusa od malih sitnih sjajnih kamečića.Sav se sjajio na Suncu.Ali, zamijete i dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku.Nedostajale su Krisove oči.Sada im je bilo jasno.Kristove oči su bili oni-dva kamenčića prekrasne modro-plave boje, stvorena za nešto najljepše-Kristove oči.Kako su se sada na tlu, razočarali .... Ujutro još za mraka, sakristan metući pod, nađe dva kamena, ne vidjeći im razlike, pokupi ih rukom i baci u smeće. ....zvonik 12/2008... Molitva za mog brata u Kristu, Nikija!
Molim Te, Isuse, daj mi da vidim sebe onakvoga kakvog me Ti vidiš, onakvog kakav sam u Tvojim očima, a ne kakav sam u očima ljudi, pa i u svojim.Daj da postanem onakav kakvog me Ti želiš, da idem kamo ti želiš, da postanem vjernim tvojim učenikom, a ne da činim sve kako bi se svidio i ugodio ljudima.TTi si mi , Oče, darovao život i dao mi slobodnu volju.Sada Ti , Isuse, želim povjeriti svoj život, dati Ti slobodne ruke, kako bi ga uredio onako kako ti želiš, a zato jer ja za sebe želim najbolje, a znam da ćešTi uvijek dati meni najbolje.Zato sve svoje želim predati Tebi.Blažena Djevica Marijo, molim te da po svojim rukama, sve predaš Isusu, da uvijek upravlja mojim životom, da mi pošalje Duha Svetoga, da me uvijek savjetuje i jača, hrabri i vodi u dilemama na putovima moga života. AMEN!!!!
Mladi svećenik je bio zabrinut,U roku od 24 sta trebalo je da slavi Badnju sv. Misu, ali nije imao glazbe.Rijeka Salzah koja je tekla blizu seoske crkve u Oberndorfu, Austrija, uzrokovala je kroničnu vlagu u zraku od čega su zarđale orgulje.Bez orgulja nema ni glazbe.A što je Badnjak bez glazbe? Otac Josef Mohr tek je nedavno stigao u ovo seoce.Navečer 23 prosinca bio je na gradskoj božićnjoj predstavi.Ali umjesto da nakon toga ode kući, popeo se na malu planinu koja gleda na grad i utopio u ljepotu i tišinu tmine.Bila je skoro ponoć prije nego je stigao kući.I tako u ove sitne sate 24 prosinca 1818. sjeo je da napiše novu pjesmu, koja bi se mogla svirati na gita
ri- barem to nije bilo slomljeno.Stille Nacht!Heilige Nacht! pisao je- tiha noć , sveta noć.Noćna mirnoća Oberndorfa bila je još uvijek svježa u njegovu sjećanju, iza toga je mogao zamisliti Betlehem kako se kupa u mjesečini. Sve već spi, samo bdi Josip blag i Marija s njim, milo dijete u jaslama tim, spava u slatkome snu. Riječi su sad letjele.Mogao je predočiti si kako se pastiri dovikuju, probuđeni iz mira svog bdijenja slavom koja je brujala s neba.Mogao je vidjeti dječje lice.. Bože moj, smiješak Tvoj kako drag je s ustašca tih, mir nam donosiš sladak i tih, sviće nam radostan dan. Ubrzo jednostavna pjesma je bila gotova.Sad je možda mogao spavati. Sljedećeg jutra odnio je pjesmu svom orguljašu Franzu Gruberu. -Znam da je posljednji trenutak- mora da je rekao- ali bi li mogao uglazbiti ovu pjesmu za večerašnju službu? Otac Mohr je bio nov u župi i malo poznat glavnom crkvenom glazbeniku.Ali, tad je Gruber dobijao plaću a u tom trenutku njegove drage orgulje nisu radile.Gruber se dao na posao i za nekoliko sati bio je gotov baš na vrijeme da obavi probu sa zborom prije službe.Mohr je bio tenor, Gruber bas a služba je protekla divno uz novu pjesmu-''Tiha noć!Sveta noć!'' Štimer za orgulje konačno je stigao u Oberndorf da popravi zarđale orgulje i tu je saznao za Božićnu pjesmu.Prepisao ju je i bez sumnje, pjevušio dok je radio na orguljama u obližnjim selima.Od njega su dvije obitelji putujućih narodnih pjevača sličnih pjevačima obitelji Trapp naručili pjesmu i pjevali je na koncertima širom Europe.1834. obitelj Strasser ju je izvela pred pruskim kraljem, koji je naredio da je svakog Badnjaka pjeva njegov katedralni zbor. Obitelj pjevača Rainer donijela ju je u Ameriku 1839.Sredinom stoljeća postala je popularna širom svijeta ali nitko se nije mogao sjetiti skladatelja. Dugo je trebalo da priča o njezinoj slavi stgne do malih sela u Austriji.1854. Franc Gruber je poslao pismo vodećim glazbenim vlastima tvrdeći da je on napisao glazbu.Otac Mohr 1848. umro od upale pluća, ali je Gruber još uvijek imao izvorni rukopis da ga pokaže i postupno su ga priznali kao skladatelja. Ponekad najmanje Crkve daju najveći doprinos.U ovom slučaju Bog je darovao najljepšu Božićnu pjesmu iz malene zajednice, one koja se slučajno zove crkva sv. Nikole u Oberndorfu. Dr. Ralph F. Wilson preuzeto iz ''Svjetlo riječi'' br.213, prosinac 2000
Božićna priča (malo drukčija) Kad su pastiri već odavno bili otišli, a u siromašnoj štalici nastala tišina, podigne Dijete glavicu i pogleda prema vratima.Ondje je stajao dječak, zaplašen i stidljiv. ''Dođi bliže'', reče Dijete,''zašto se bojiš''? ''Zato što ti nisam ništa donio'', reče dječak. ''A, ja bih vrlo rado od tebe nešto dobio'', reče Dijete u jaslicama. Mali stranac se na to uzruja: ''Ja ništa ne znam!Ništa ne posjedujem!Kad bih nešto imao dao bih ti....Evo.''I dječak je kopao po džepovima svojih starih hlača. ''Evo starog nožića koji sam našao.Evo ti ga!'' ''Ne, ''reče Dijete,''zadrži nožić.Ja od tebe želim nešto posve drugo.Tri stvari......'' ''Vrlo rado,''reče dječak,''...ali što' ''Daruj mi posljednju sliku koju si nacrtao.'' Dječak se zacrveni, bilo, mu je neugodno.Da ni Marija ni Josip ne čuju, dječak se posve približi Djetetu: ''Ali, ta slika je toliko loša da je nitko nije ni htio vidjeti.'' ''Upravo zato,''reče Dijete u jaslama,''upravo zato hoću tu sliku.Donesi mi uvijek sve ono što se drugima na tebi ne sviđa, a što druge u tvom životu ne zadovoljava''. ''A onda,''nastavi Dijete,'' želim da mi daš svoj tanjur.'' ''Ali, njega sam danas razbio'', zamuca dječak. ''Upravo zato ga hoću'', reče Dijete.''Donesi mi uvijek sve ono što je u tvom životu slomljeno, da to opet zacijelim.I kao posljednje, daj mi svoj odgovor roditeljima kad su te pitali kako si razbio tanjur.'' Sad se dječak razžalosti i zamuca: ''Rekao sam im da sam tanjur nehotice gurnuo sa stola, ali to je bila laž.Stvarno sam ga u ljutnji razbio o kameni pod.'' ''To sam htio znati,''reče Dijete.''Donesi mi uvijek sve zlo svoga života, svoje laži i uzmicanja, svoj kukavičluk i svoju okrutnost.Sve ću ih uzeti.Ti ih ne trebaš.Želim te razveseliti i oprostiti tvoje pogreške.Od danas možeš doći svakoga dana k meni.'' (W. Baudet) ....ako ne budete kao djeca, .........
Blago vama , radnici druge i treće tvorničke smjene, koji gubite noći da biste časno zaradili kruh svoj.Na kraju Radnog Vremena osiguran vam je Slobodan Dan. Blago vama, mornari, koji tučete mora i vjetrove, odvojeni od doma i ognjišta.Sačuvate li vjernost i poštenje, vaša će Mirovina biti velika. Blago vama, vozači autobusa, koji na putu iz provincijskih mjesta u grad pokupite desetke recepata i narudžbi, te za onih svojih sat sat i pol slobodna vremena, čekate u repu apoteke ili prodavnice, dok vas na povratku naručilac i ne čeka.Ostanete li mirni, bez psovke i nervoze, i nastavite li činiti ljudima usluge, na kraju Mjeseca čeka vas Zadovoljština. Blago vama, mali ljudi u sjeni na koje se nitko ne obazire, čiji je rad nužan da bi odskočili oni drugi.Ostanete li ponizni i ne precijenite li ni sebe ni njih, vaša će veličina zasjati u Dan Mjerenja sjen i u Dan Prepoznavanja. Blago vama, liječnici, koji znanjem i savjesnošću danju i noću pomažete bolesnicima.Uspijete li ostati vjerni Hipokratovoj zakletvi i raditi iz čistog čovjekoljublja, bez prljave želje za dobitkom, Dežurni će vam liječnik na kraju Dana dati od svoga Lijeka i Vremena. Blago vama, starci i starice po staračkim domovima i ubožnicama, koji umjesto topline, srdačnosti i ljubavi morate oćutjeti da ste suvišni i dosadni.Izlučite li iz svoga srca jal, vaš će život postati blagoslov za sve domare, a vrata Doma Topline i Ljubavi zauvijek će vam ostati otvorena. Blago vama, Bogu posvećene osobe, koje žrtvujete sav svoj imutak za Njega i čovjeka.Ostanete li vjerni prvoj ljubavi i prvom zanosu i sačuvate li srce čisto od svjetovnih požuda, vaša će Svjetlost zasjati kao sjajni nebeski svod, u Dan mjerenja hramskih darova. Blago vam, učitelji, koji se trudite prenijeti znanja na kladi naraštaj.Budu li vaše riječi uvijek istinite i vaš govor poticajan, ostanete li dostojanstveno pravični i zadovoljni radije onim šro ste dali no onim što ste primili, vaši će vas se učenici sjećati sa zahvalnošću, a na kraju Godine vaša će Ocjena biti Izvrstan. Anton Šuljić (''Vjerovati radosti)
Blagoslov jednoga starca Blagoslovljeni koji shvaćaju da su mi noge postale spore i da mi ruke dršću. Blagoslovljeni koji misle na to da teško čujem i da sve odmah ne shvaćam. Blagoslovljeni koji znaju da mi oči više dobro ne vide. Blagoslovljeni koji ne psuju kad nešto ispustim i pomažu mi naći moje stvari. Blagoslovljeni koji mi se nasmiješe i časak sa mnom pročavrljaju. Blagoslovljenikoji imaju obzira s mojim tegobama i blaže moje boli. Blagoslovljeni koji mi daju osjetiti da sam voljen i nježno se odnose prema meni. Blagoslovljeni koji ostaju uza me i na mom putu u vječnost. Blagoslovljeni svi koji su prema meni dobri. Oni mi daju da mislim na dobroga Boga. I sigurno ih neću zaboraviti kad jednom budem s njime. (Phil Bosmans, jedostavno volim te) ....dođite k meni koji ste umorni..... http://www.youtube.com/watch?v=DQARZa8PVd0
''Savršena'' ljubav Božićna verzija 1. Korinćanima 13 Ako prelijepo ukrasim dom borovim grančicama, lampicama i zvončićima, a nemam ljubavi za svoju obitelj onda sam samo dekorater. Ako se ''izlomim'' u kuhinji, ispečem gomilu božićnjih kolačića, pripremim gurmanska jela, i prelijepo postavim stol, a nemam ljubavi za svoju obitelj, onda sam samo kuharica. Ako pomažem u narodnoj kuhinji, pjevam božićne pjesme u domu za stare i potrošim sve što imam na druge, a nemam ljubavi za svoju obitelj, ništa mi ne koristi. Ako ukrasim božićno drvce sjajnim anđelima i vezenim zvjezdicama, ako učestvujem na tisuću proslava i pjevam u crkvenom horu, a nemam Isusa u srcu, onda nisam shvatila o čemu se zaprvo radi. Ljubav prekida sa pečenjem kolača da bih zagrlila dijete. Ljubav ostavlja ukrašavanje doma da poljubi muža. Ljubav je ljubazna uprkos užurbanosti i stresu. Ljubav ne zavidi drugima na njihovom domu sa odabranim božićnim porcelanom i odgovarajućim salvetama. Ljubav ne viče na djecu da se sklone s puta, već je zahvalna što su ona tu i što mogu da smetaju. Ljubav daje ne samo onima koji mogu da uzvrate, već s radošću daruje upravo one koji ne mogu da uzvrate poklonom. Ljubav sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikad ne prestaje. Video igrice će se ''razbiti'', niske bisera rasuti, palice za golf zarđati.Ali poklon ljubavi će ostati. Srećan Božić!(nepoznati autor)
Ima ljudi koji nikada nisu primili ni jednu riječ priznanja, nikada nisu primili ljubaznu pohvalu. Rade najteže poslove i svatko to smatra po sebi razumljivim. Posve tiho obavljaju tisuću malih stvari u kući, u uredu, u pogonu. I nikoga nema to da vidi. Ali, ako samo jednom nije tako ili ako učine koji krivi korak, tada svatko to vidi. Broje im se pogreške i stavljaju na grbaču. Zato previše ljudi ide pogrbljeno u društvu koje ne traži spremnost za pomaganje i dobrotu, pouzdanost i vjernost. Previše se ljudi osjeća isključeno i otpisano. Nemaju više nikakve radosti u poslu, ali ni radosti za život. Potišteni ljudi kao da su se nasukali i ne znaju kako dalje. Oni moraju dobiti krila. S krilima život postaje lakši. S krilima sve postaje poletnije. Riječ priznanja može dati krila. Pohvala je poput opruge. Pohvaliti od vremena do vremena, i ljudi će dobiti krila. Phil Bosmans ....kome ćemo danas darovati ''krila?''.....
Pitanje izbora, pitanje KRIZE IMAGINACIJE, pitanje slobodne volje, ili što bi bilo kad bi bilo............. pismo roditelja djetetu:(priča br. 1) DRAGO MOJE DIJETE! Ono što ti prvo moram reći je da te bezuvjetno volim.Ponekad mi se čini da je cijeli svijet stvoren da ga ti istražiš, da Sunce izlazi samo zato da svoje zrake uplete u tvoju prekrasnu kosu i da te pomiluje po licu, da se svako jutro probudim da vidim kako si naraslo, kako si nešto novo naučilo i da se bezbroj drugih običnih čuda na ovome svijetu događa samo zbog tebe. Da, želim biti roditelj najbolji kakav mogu biti.Želim te voljeti, podupirati te i biti uz tebe kad padneš i kad poskočiš.Također želim da znaš da nisam savršen roditelj, ali ja to ni ne moram biti, najvažnije mi je da znam da me voliš i najvažnije za tebe da znaš da te volim.Ljubav je ono što te pokreće rasti, i u visinu, ali i na onaj drugi rast-rast tebe kao osobe.Priznajem ti da si prava ličnost, da znaš što želiš, da imaš pravo biti ljutito isto kao i ja, kao i da imaš pravo osjećati sreću, ljubav i zadovoljstvo kao i ja. Poručujem ti da te volim -sada i zauvijek. tvoj tata ili tvoja mama ili oboje.
priča br.2
Bok mama. Ja sam tvoja beba. Još me ne poznaješ,tek sam par tjedana stara. Ubrzo ćes me upoznat,obećavam ti. Da ti kažem nesto o sebi? Žensko sam,nazvat ćes me Dora,imam predivne plave oči,i smeđu kosu. Nemam još,ali imat ću kad se rodim. Želim bit doktorica kad odrastem,ti ćes me poduprjeti. Jel tako? Volim te mama!
Mama,danas si bila tako sretna,svima si pričala o meni, imaš prekrasan osmijeh, ...kad pričaš o meni tako si sretna. Danas si rekla tati da si trudna,nije mi se činio sretnim, činio se ljut,zašto mama?Zar me on nevoli? Nije mu drago kao i tebi. Onda je učinio nešto strašno, udario te, osjetila sam kako si pala i kako si rukama zaštitila mene, ja sam uredu,al bojim se za tebe, rekao ti je oprosti i da te voli,ali zašto je onda to učinio? Nesviđa mi se to mama!
Napokon me možeš vidjeti, stomak ti je malo veći,i jako si ponosna na mene. Danas si išla sa svojom mamom i kupovala robicu za mene,bila si tako sretna. Pjevaš mi također,imaš najljepši glas na svijetu. I kad mi pričaš osjećam se tako sigurno, volim te svim svojim malim srcem!
Mamaa,mogu micati rukice i nogice! Kad staviš ruke na svoj stomak,škaklješ me i mičem se, i onda se i ti smiješ,volim te mama!
Danas je opet došao tata,opet te udario, rekao je da moraš abortirati i da me neželi,rastužio me,ali mama, što znači abortirati? Objasni mi, i zašto me nevoli?
Nisi pričala samnom,mama, jel sve uredu?
Hej mama. Prošla su 3 dana otkad si vidila mog tatu,nisi dirala stomak,nisi mi pjevala, nisi mi pričala,ništa, zar me nevoliš? Ja te još uvijek volim,svim srcem. Mislim da si tužna!
Stara sam 21 tjedan,mama,zar nisi ponosna na mene? Idemo negdje, negdje gdje nismo bile, uzbuđena sam, izgleda kao bolnica! Jesam ti rekla kad odrastem da želim bit doktorica? Nadam se da si uzbuđena kao i ja,ja nemogu čekati! Mama,plašim se. Srce ti ubrzano kuca,doktori pričaju s tobom,imam osjećaj da će se nešto loše dogoditi. Jako, jako, jako, jako, sam uplašena mama, reci da me voliš molim te, moolim te ! Ja tebe volim !
Mamaaaaaa, štooo mi to radeee? Boli mee,reci im da prekinu, uzasno me boli, molim te mamaa, pomozi mi, molim tee.. Nebrini mama,na sigurnom sam, sad sam sa anđelima u raju. Rekli su mi što si napravila, i da se to zove abortus! Zašto,zašto? Zašto si to napravila? Više me nevoliš? Zašto si me se rješila? Mama,meni je jako žao,jesam ja nešto loše uradila? Volim te. Volim te svim svojim srcem, ali zašto si me ubila? Što sam učinila da mi ono naprave? Mama, želim živjeti. Boli me kada te nije briga za mene,neželim biti tu, želim da me voliš opet, želim biti doktorica, što sam učinila da si me ubila? Mama, volim te. Zaista te volim mama!
SRCE KOJE NEĆE KUCATI. OČI KOJE NEĆE GLEDATI. RUKE KOJE TE NEĆE MOĆI DOTAĆI. NOGE KOJE NEĆE TRČATI. USTA KOJA NEĆE PRIČATI. ♥ .................................................................................................. Uoči Blagdana Bezgrešnog začeća mi je došla do ruke tema ili dilema , inspiracija svećenika mr.A.A ''Što bi bilo da Marija nije prihvatila Božju ponudu koju joj je prenio anđeo Gabrijel?'' Ili, još gore, gotovo sablažnjivo''Što bi bilo da je Marija pobacila Isusa?'' Priznajem da sam se naježio na tu rečenicu, djelovala mi je strašnije od svih kataklizmičkih, najcrnjih prognoza, propasti svijeta , strašnog suda i ostalih bombastičnih kvazi proročanstava.... A, moglo se dogoditi, pa Bog je svima dao slobodnu volju, zar ne? Mariji nije bilo ni jednostavno, ni lako (pogotovo u ono vrijeme, kada su kamenovali......)prihvatiti Božju ponudu, iako je dobro znala obećanje proroka Izaije:Evo djevica će začeti i roditi sina(Iz 7.14).Iz odlomka Lukinog evanđelja zaključujemo da Marija nije bila prisiljena prihvatiti tu ponudu.Svoju je odluku donijela slobodno, ali nakon promišljanja i traženja adekvatnih odgovora. I tako je Isus počeo živjeti pod njenim srcem, a nakon 9 mjeseci ugledao je svjetlost dana onaj koji jeSvjetlo svijeta, pravi Bog od pravoga Boga, rođen a ne stvoren......po kome je sve stvoreno, kako ispovijedamo u Vjerovanju. Drage naše djevojke, žene, majke, sestre, toliko ste dragocijene u Božjem planu da je čak i trudnoću Nazvao blagoslovljenim stanjem, što i jeste, jer nosite ŽIVOT, pod srcem, svaka od Vas je manje ili više Marija, utoliko ste više dragocijenije...... NIKADA AMA BAŠ NIKADA NE ZABORAVITE OVO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ........................................................................................
Da , pitate se , a sv. Josip pa zar nije htio potajno otpustiti Mariju, da bi je spasio(ali, je Bog u snu intervenirao), pa ni On nije morao poslušati Božji glas, ''ma tko se meni usuđuje soliti pamet, rekli bi danas grubi muškarci'', NE, ponizan, pravedan i poslušan Božjoj riječi i bez rasprave o Njegovim planovima................ Običan, tesar, sirotinja, pošten, vredan ne snaLAŽLJIV, ne tajkun,(evo sine , kupiće tebi tata drugu školu, ova niš ne valja)..... takav primjer sinu Božjem, takav otac................. DRAGI OČEVI SINOVI VAŠI ITEKAKO POSMATRAJU I UČE OD VAS; OSOBITO LOŠE STVARI, utoliko je vaša odgovornost veća............... NE ZABORAVITE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Marijo, jesi li znala? Da će tvoje djetešce jednoga dana šetati po vodi? Jesi li znala.... da će tvoje djetešce spasiti naše sinove i kćeri? Jesi li znala... da je tvoje djetešce došlo učiniti sve novo? Ovo dijete koje si ti poučavala... uskoro će tebe poučavati. Marijo jesi li znala... da će tvoje djetešce darovati vid slijepcu? Jesi li znala.... da će tvoje djetešce utišati oluju svojim rukama? Jesi li znala... da će tvoje djetešce šetati onuda kuda anđeli hode? Kada si ljubila svoju malu bebu ti si ljubila lice Boga Bog je gledao na svako ljudsko srce koje je stvorio i svako srce koje ima doći. On je znao upravo ono što ona trebaju. On je uzeo dio vlastitoga srca i oblikovao savršen odgovor. Zatim je poslao odgovor u svijet:ISUS! Slijepi će vidjeti, Gluhi će čuti., a, umrli će živjeti ponovno. Hromi će prohodati, nijemi će govoriti pohvale Jaganjcu. Marijo, jesi li znala...... da je tvoje djetešce Gospodar svega stvorenoga? Jesi li znala.... da će tvoje djetešce jednoga dana vladati narodima? Jesi li znala.... da je tvoje djetešce savršeni nebeski Jaganjac? Ovo dijete koje spava i koje držiš jest Uzvišeni ''JA JESAM!''
VEČERNJI SUSRET Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me. Dođoh Ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni Tvoje raspelo. Žižak ti osvijetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o, Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle , Ti nijemo šutiš, nitkome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je i srce Tvoje. Kako je tuga tvoja teška I sitne boli moje. Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al, motreć Tebe, isčeznu moja rana. vlč. Zlatko Sudac
Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri života koji čezne za sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas. I mada su sa vama, ona vam ipak ne pripadaju. Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli jer ona imaju vlastite misli. Možete udomiti njihova djela, ali ne i njihove duše, jer njihove duše obitavaju u domu sutrašnjice koji vi ne možete posjetiti, čak ni u snovima. Možete se truditi da budete poput njih, ali ne nastojte da ih učinite sličnima sebi jer život ne ide unazad, niti se završava na jučerašnjici. Vi ste lukovi iz kojih se vaša djeca kao žive strele odapinju. Strelac vidi znak iza staze beskonačnosti, i nadjačava vas svojom moći da daleko odapne strelu. Neka vam stezanje u šaci strelčevoj bude na radost, jer on voli strelu koja leti, ali isto tako voli i luk koji je stabilan. Halil Džubran
Login
FAQ
Chat
Traži
♥