''Savršena'' ljubav Božićna verzija 1. Korinćanima 13 Ako prelijepo ukrasim dom borovim grančicama, lampicama i zvončićima, a nemam ljubavi za svoju obitelj onda sam samo dekorater. Ako se ''izlomim'' u kuhinji, ispečem gomilu božićnjih kolačića, pripremim gurmanska jela, i prelijepo postavim stol, a nemam ljubavi za svoju obitelj, onda sam samo kuharica. Ako pomažem u narodnoj kuhinji, pjevam božićne pjesme u domu za stare i potrošim sve što imam na druge, a nemam ljubavi za svoju obitelj, ništa mi ne koristi. Ako ukrasim božićno drvce sjajnim anđelima i vezenim zvjezdicama, ako učestvujem na tisuću proslava i pjevam u crkvenom horu, a nemam Isusa u srcu, onda nisam shvatila o čemu se zaprvo radi. Ljubav prekida sa pečenjem kolača da bih zagrlila dijete. Ljubav ostavlja ukrašavanje doma da poljubi muža. Ljubav je ljubazna uprkos užurbanosti i stresu. Ljubav ne zavidi drugima na njihovom domu sa odabranim božićnim porcelanom i odgovarajućim salvetama. Ljubav ne viče na djecu da se sklone s puta, već je zahvalna što su ona tu i što mogu da smetaju. Ljubav daje ne samo onima koji mogu da uzvrate, već s radošću daruje upravo one koji ne mogu da uzvrate poklonom. Ljubav sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikad ne prestaje. Video igrice će se ''razbiti'', niske bisera rasuti, palice za golf zarđati.Ali poklon ljubavi će ostati. Srećan Božić!(nepoznati autor)
Ima ljudi koji nikada nisu primili ni jednu riječ priznanja, nikada nisu primili ljubaznu pohvalu. Rade najteže poslove i svatko to smatra po sebi razumljivim. Posve tiho obavljaju tisuću malih stvari u kući, u uredu, u pogonu. I nikoga nema to da vidi. Ali, ako samo jednom nije tako ili ako učine koji krivi korak, tada svatko to vidi. Broje im se pogreške i stavljaju na grbaču. Zato previše ljudi ide pogrbljeno u društvu koje ne traži spremnost za pomaganje i dobrotu, pouzdanost i vjernost. Previše se ljudi osjeća isključeno i otpisano. Nemaju više nikakve radosti u poslu, ali ni radosti za život. Potišteni ljudi kao da su se nasukali i ne znaju kako dalje. Oni moraju dobiti krila. S krilima život postaje lakši. S krilima sve postaje poletnije. Riječ priznanja može dati krila. Pohvala je poput opruge. Pohvaliti od vremena do vremena, i ljudi će dobiti krila. Phil Bosmans ....kome ćemo danas darovati ''krila?''.....
Pitanje izbora, pitanje KRIZE IMAGINACIJE, pitanje slobodne volje, ili što bi bilo kad bi bilo............. pismo roditelja djetetu:(priča br. 1) DRAGO MOJE DIJETE! Ono što ti prvo moram reći je da te bezuvjetno volim.Ponekad mi se čini da je cijeli svijet stvoren da ga ti istražiš, da Sunce izlazi samo zato da svoje zrake uplete u tvoju prekrasnu kosu i da te pomiluje po licu, da se svako jutro probudim da vidim kako si naraslo, kako si nešto novo naučilo i da se bezbroj drugih običnih čuda na ovome svijetu događa samo zbog tebe. Da, želim biti roditelj najbolji kakav mogu biti.Želim te voljeti, podupirati te i biti uz tebe kad padneš i kad poskočiš.Također želim da znaš da nisam savršen roditelj, ali ja to ni ne moram biti, najvažnije mi je da znam da me voliš i najvažnije za tebe da znaš da te volim.Ljubav je ono što te pokreće rasti, i u visinu, ali i na onaj drugi rast-rast tebe kao osobe.Priznajem ti da si prava ličnost, da znaš što želiš, da imaš pravo biti ljutito isto kao i ja, kao i da imaš pravo osjećati sreću, ljubav i zadovoljstvo kao i ja. Poručujem ti da te volim -sada i zauvijek. tvoj tata ili tvoja mama ili oboje.
priča br.2
Bok mama. Ja sam tvoja beba. Još me ne poznaješ,tek sam par tjedana stara. Ubrzo ćes me upoznat,obećavam ti. Da ti kažem nesto o sebi? Žensko sam,nazvat ćes me Dora,imam predivne plave oči,i smeđu kosu. Nemam još,ali imat ću kad se rodim. Želim bit doktorica kad odrastem,ti ćes me poduprjeti. Jel tako? Volim te mama!
Mama,danas si bila tako sretna,svima si pričala o meni, imaš prekrasan osmijeh, ...kad pričaš o meni tako si sretna. Danas si rekla tati da si trudna,nije mi se činio sretnim, činio se ljut,zašto mama?Zar me on nevoli? Nije mu drago kao i tebi. Onda je učinio nešto strašno, udario te, osjetila sam kako si pala i kako si rukama zaštitila mene, ja sam uredu,al bojim se za tebe, rekao ti je oprosti i da te voli,ali zašto je onda to učinio? Nesviđa mi se to mama!
Napokon me možeš vidjeti, stomak ti je malo veći,i jako si ponosna na mene. Danas si išla sa svojom mamom i kupovala robicu za mene,bila si tako sretna. Pjevaš mi također,imaš najljepši glas na svijetu. I kad mi pričaš osjećam se tako sigurno, volim te svim svojim malim srcem!
Mamaa,mogu micati rukice i nogice! Kad staviš ruke na svoj stomak,škaklješ me i mičem se, i onda se i ti smiješ,volim te mama!
Danas je opet došao tata,opet te udario, rekao je da moraš abortirati i da me neželi,rastužio me,ali mama, što znači abortirati? Objasni mi, i zašto me nevoli?
Nisi pričala samnom,mama, jel sve uredu?
Hej mama. Prošla su 3 dana otkad si vidila mog tatu,nisi dirala stomak,nisi mi pjevala, nisi mi pričala,ništa, zar me nevoliš? Ja te još uvijek volim,svim srcem. Mislim da si tužna!
Stara sam 21 tjedan,mama,zar nisi ponosna na mene? Idemo negdje, negdje gdje nismo bile, uzbuđena sam, izgleda kao bolnica! Jesam ti rekla kad odrastem da želim bit doktorica? Nadam se da si uzbuđena kao i ja,ja nemogu čekati! Mama,plašim se. Srce ti ubrzano kuca,doktori pričaju s tobom,imam osjećaj da će se nešto loše dogoditi. Jako, jako, jako, jako, sam uplašena mama, reci da me voliš molim te, moolim te ! Ja tebe volim !
Mamaaaaaa, štooo mi to radeee? Boli mee,reci im da prekinu, uzasno me boli, molim te mamaa, pomozi mi, molim tee.. Nebrini mama,na sigurnom sam, sad sam sa anđelima u raju. Rekli su mi što si napravila, i da se to zove abortus! Zašto,zašto? Zašto si to napravila? Više me nevoliš? Zašto si me se rješila? Mama,meni je jako žao,jesam ja nešto loše uradila? Volim te. Volim te svim svojim srcem, ali zašto si me ubila? Što sam učinila da mi ono naprave? Mama, želim živjeti. Boli me kada te nije briga za mene,neželim biti tu, želim da me voliš opet, želim biti doktorica, što sam učinila da si me ubila? Mama, volim te. Zaista te volim mama!
SRCE KOJE NEĆE KUCATI. OČI KOJE NEĆE GLEDATI. RUKE KOJE TE NEĆE MOĆI DOTAĆI. NOGE KOJE NEĆE TRČATI. USTA KOJA NEĆE PRIČATI. ♥ .................................................................................................. Uoči Blagdana Bezgrešnog začeća mi je došla do ruke tema ili dilema , inspiracija svećenika mr.A.A ''Što bi bilo da Marija nije prihvatila Božju ponudu koju joj je prenio anđeo Gabrijel?'' Ili, još gore, gotovo sablažnjivo''Što bi bilo da je Marija pobacila Isusa?'' Priznajem da sam se naježio na tu rečenicu, djelovala mi je strašnije od svih kataklizmičkih, najcrnjih prognoza, propasti svijeta , strašnog suda i ostalih bombastičnih kvazi proročanstava.... A, moglo se dogoditi, pa Bog je svima dao slobodnu volju, zar ne? Mariji nije bilo ni jednostavno, ni lako (pogotovo u ono vrijeme, kada su kamenovali......)prihvatiti Božju ponudu, iako je dobro znala obećanje proroka Izaije:Evo djevica će začeti i roditi sina(Iz 7.14).Iz odlomka Lukinog evanđelja zaključujemo da Marija nije bila prisiljena prihvatiti tu ponudu.Svoju je odluku donijela slobodno, ali nakon promišljanja i traženja adekvatnih odgovora. I tako je Isus počeo živjeti pod njenim srcem, a nakon 9 mjeseci ugledao je svjetlost dana onaj koji jeSvjetlo svijeta, pravi Bog od pravoga Boga, rođen a ne stvoren......po kome je sve stvoreno, kako ispovijedamo u Vjerovanju. Drage naše djevojke, žene, majke, sestre, toliko ste dragocijene u Božjem planu da je čak i trudnoću Nazvao blagoslovljenim stanjem, što i jeste, jer nosite ŽIVOT, pod srcem, svaka od Vas je manje ili više Marija, utoliko ste više dragocijenije...... NIKADA AMA BAŠ NIKADA NE ZABORAVITE OVO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ........................................................................................
Da , pitate se , a sv. Josip pa zar nije htio potajno otpustiti Mariju, da bi je spasio(ali, je Bog u snu intervenirao), pa ni On nije morao poslušati Božji glas, ''ma tko se meni usuđuje soliti pamet, rekli bi danas grubi muškarci'', NE, ponizan, pravedan i poslušan Božjoj riječi i bez rasprave o Njegovim planovima................ Običan, tesar, sirotinja, pošten, vredan ne snaLAŽLJIV, ne tajkun,(evo sine , kupiće tebi tata drugu školu, ova niš ne valja)..... takav primjer sinu Božjem, takav otac................. DRAGI OČEVI SINOVI VAŠI ITEKAKO POSMATRAJU I UČE OD VAS; OSOBITO LOŠE STVARI, utoliko je vaša odgovornost veća............... NE ZABORAVITE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Marijo, jesi li znala? Da će tvoje djetešce jednoga dana šetati po vodi? Jesi li znala.... da će tvoje djetešce spasiti naše sinove i kćeri? Jesi li znala... da je tvoje djetešce došlo učiniti sve novo? Ovo dijete koje si ti poučavala... uskoro će tebe poučavati. Marijo jesi li znala... da će tvoje djetešce darovati vid slijepcu? Jesi li znala.... da će tvoje djetešce utišati oluju svojim rukama? Jesi li znala... da će tvoje djetešce šetati onuda kuda anđeli hode? Kada si ljubila svoju malu bebu ti si ljubila lice Boga Bog je gledao na svako ljudsko srce koje je stvorio i svako srce koje ima doći. On je znao upravo ono što ona trebaju. On je uzeo dio vlastitoga srca i oblikovao savršen odgovor. Zatim je poslao odgovor u svijet:ISUS! Slijepi će vidjeti, Gluhi će čuti., a, umrli će živjeti ponovno. Hromi će prohodati, nijemi će govoriti pohvale Jaganjcu. Marijo, jesi li znala...... da je tvoje djetešce Gospodar svega stvorenoga? Jesi li znala.... da će tvoje djetešce jednoga dana vladati narodima? Jesi li znala.... da je tvoje djetešce savršeni nebeski Jaganjac? Ovo dijete koje spava i koje držiš jest Uzvišeni ''JA JESAM!''
VEČERNJI SUSRET Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me. Dođoh Ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni Tvoje raspelo. Žižak ti osvijetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o, Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle , Ti nijemo šutiš, nitkome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je i srce Tvoje. Kako je tuga tvoja teška I sitne boli moje. Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al, motreć Tebe, isčeznu moja rana. vlč. Zlatko Sudac
Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri života koji čezne za sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas. I mada su sa vama, ona vam ipak ne pripadaju. Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli jer ona imaju vlastite misli. Možete udomiti njihova djela, ali ne i njihove duše, jer njihove duše obitavaju u domu sutrašnjice koji vi ne možete posjetiti, čak ni u snovima. Možete se truditi da budete poput njih, ali ne nastojte da ih učinite sličnima sebi jer život ne ide unazad, niti se završava na jučerašnjici. Vi ste lukovi iz kojih se vaša djeca kao žive strele odapinju. Strelac vidi znak iza staze beskonačnosti, i nadjačava vas svojom moći da daleko odapne strelu. Neka vam stezanje u šaci strelčevoj bude na radost, jer on voli strelu koja leti, ali isto tako voli i luk koji je stabilan. Halil Džubran
O dvojici prijatelja... Išli su pustinjom, na putu su se sporječkali i jedan je udario drugog.Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šutke napisao u pijesak: DANAS SAM DOBIO UDARAC OD MOG NAJBOLJEG PRIJATELJA! Produžili su dalje sve dok nisu naišli na jednu oazu gdje su se odlučili okupati.onaj što je dobio udarac zamalo se nije udavio kupajući se, ali mu je život spasio onaj drugi.
Kad je došao k sebi, ureazao je u jednom kamenu: DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ŽIVOT! Onaj drugi koji je udario svog najboljeg prijatelja upita:Kad sam te udario poruku si napisao u pijesku a sad u kamenu.Zašto? Prijatelj mu odgovori:Kad nam netko napravi nešto loše, to trebamo zapisati u pijesak da bi vjetrovi izbrisali, ali kad netko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ga ništa ne može izbrisati! NAUČI SE RANE UPISIVATI U PIJESAK, A SERĆU UREZIVATI U KAMEN!
Došašće sa skitnicom Bilo je, dobro se sjećam u vremenu došašća.U lijepom parku u središtu grada.Jelke su bile okićene tisućama sitnih žaruljica što su blistavo žmirkale poput zvijezda na nebu. Nije me niti pogledao, niti pozdravio.Sav je zaudarao po lošem alkoholu.Duga, sijeda kosa, lice danima neobrijano.Takav, obučen u neki masni ogrtač neodređene boje sjeo je na klupu u parku uz mene, odložio plastičnu bocu s pivom na tlo i promrmljao nešto nerazumno ne obazirući se na mene.Iz džepa je izvadio rukovet starih novina, odmotao ih i rasprostro na krilo.Zapljusnuo me vonj truleži dok je mljackajući grickao kruh i komad salame iz koje se širio miris bijelog luka.Skitnica. Obuzeo me osjećaj nelagode i nekakve ogorčenosti.Prema njemu, skitnici.Ljutio sam se što je baš morao sjesti na moju klupu, ovakav nikakav, smrdljiv, ušljiv i prljav.Kupio sam svoje papire spremajući se da odem.Koji smrad!Bože, pa tko su ti ljudi?Što se ne nađe netko pa ih zbrine.Država.Gdje je tu država?Ovi su sramota našega grada.I gradskih službi:skupljaju smeće po kućama i stanovima, što ne zbrinu i ovakve, nego im dopuštaju da ovakvi hodaju po našim lijepim parkovima i uglancanim ulicama.Digao sam se da odem.Ogorčen na njega.Parazit.kud baš mene da nađe. -Hej, imaš cigaretu?- upita. -Nemam.Ne pušim.- kažem s visoka. -Onda daj koju kunu. -Što kunu?Za to?! -pokažem prstom na bocu s pivom uz njegove noge. -Šta se ti ljutiš na mene?-upita me pomirljivo. -Pa da. -Ljutiš se.Pa ljuti se.Oprosti .Kao da te nisam ništa pitao- reče i nastavi žvakati kruh i salamu. Okrenuo sam mu leđa i otišao niz stazu.Obuzeo me neki nemir.Sjetio sam se jednog sličnog skitnice.Bilo je to davno , dok sam još studirao u Rimu.Negdje pred Božić u došašću.Bili smo na izletu u okolici Vječnog grada.Nedjelja popodne.pošli smo razgledati mjesnu župnu crkvu na malome brijegu.Do crkve su vodile široke stube.Naslonjen na crkveni zid uz glavni ulaz, na jednoj od stuba sjedio je takav skitnica, obrastao u dugu zapuštenu bradu.Drijemao je s masnim šeširom spuštenim na oči prepustivši se milovanju toplih zraka kasnojesenskog sunca.Kraj sebe je imao hrpu najlonskih vrećica.Svu svoju imovinu. I dok smo zastali razgovarajući na hrvatskom, on se odjednom trgnuo i jednom rukom protrljao snene oči.-Bok, Klaudije!-vikne piskutavim glasom. Klaudije se iznenađen okrene prema skitnici i gotovo nevoljko izusti ''bok''. -Baš mi je drago sresti te- reče skitnica pružajući, onako sjedećke, ruku na pozdrav.-Ne poznaš me?Ja sam Vanja. -Vanja?!- krikne u čudu Klaudije.Okrene se prema nama i poviče:-ljudi , dođite, evo nam Vanje.Sjećate se Vanje iz redakcije Radiogiornala?To je on! Obradovani skupili smo se oko Vanje.Svatko se htio pozdraviti s njim, jer Vanja je bio legenda u redakciji.Poliglot.Osim hrvatskog, tečno je govorio desetak jezika i prevodio tekstove za Radiogiornale. .......nastavit će se.....
Kako je poznavao tolike jezike, nije imao zaprjeke za komunikaciju u mnogojezičnoj i mnogonacionalnoj zajednici Vatikanskog radija.S većinom bi rado razgovarao na njihovu materinskom jeziku.To nas je oduševljavalo.Uvijek je bio spreman na šalu.Znalo se da je potomak jedne stare hrvatske plemićke obitelji izbjegle iz domovine zbog konfiskacije svih njihovih dobara koju su proveli komunisti 1945.Školovao se u prestižnim školama i sveučilištima diljem svijeta.Iz Francuske je došao kao prevoditelj na Radio Vatikan.Jednoga dana Vanja nije došao na posao.Nestao je kao da ga je zemlja progutala.Svašta se pričalo.S vremenom je otišao u zaborav.Život ide dalje. Probudila mi se savjest.Odlučio sam se vratiti do svojega skitnice s klupe u parku.No, klupa je bila prazna, a skitnici ni traga.Otišao sam se raspitati o skitnici kod konobara u obližnjem kafiću. -A, vi pitate za profesora? -Ne- kažem .Zanima me samo kamo je otišao onaj skitnica koji je prije pola sata sjedio tamo na onoj klupi. -Da, profesor- potvrdi konobar.A tko zna kamo je nestao.Dođe povremeno i gazda mu dadne bocu piva i nešto za jelo.Kaže da mu je bio dobar i da su ga u razredu svi voljeli.Jednoga dana je napustio obitelj, kuću i školu i nestao kao da ga nikad nije bilo.Tražila ga je obitelj, a našla policija.Spavao je na klupi u parku.Vratili su ga kući ali on je opet otišao.Čini se ,zauvijek.Tko zna što mu se dogodilo u glavi?- reče konobar. Postidio sam se samoga sebe.Bio sam još student u Rimu dok je tamo jedne kasne večeri na glavni željeznički kolodvor Stazione Termini, nekako prije Božića, u vremenu zahuktalog došašća, vlakom doputovala majka Terezija iz Calcutte.Neugodno se iznenadila vidjevši brojne skitnice kako drijemaju umotani u kartone od odbačenih kutija.Uz njih su svakodnevno ravnodušno prolazili ljudi svih dobi, vjera i zanimanja.Najviše katolici:vjernici, redovnici i redovnice, klerici, biskupi i kardinali.Blaženu Tereziju iz Calcutte to je sablaznilo.Odlučila je sama nešto poduzeti kako bi pomogla tim odbačenim ljudskim bićima i uklonila sablazan iz središta katoličanstva.Otišla je papi i rimskom gradonačelniku i izložila svoj plan.Ljubav je domišljata.Dobila je na uporabu prostor u samom Vatikanu, poslije i palaču blizu željezničkog kolodvora.Organizirala je svoje sestre kojima su se ubrzo pridružili brojni volonteri.Svake se kasne noći skitnicama na kolodvoru dijelio topli čaj i obrok.Bolesne bi prebacivali u sklonište u Vatikanu i brinuli se o njima.Danas je to u Rimu- institucija koju pomaže Vatikan, država i grad.trebala je iz Calcutte stići majka Terezija da u Rimu shvate veličinu problema sa skitnicama i da im pomognu. Ja, nažalost, više nikada nisam sreo svog skitnicu-''Profesora''.Ne znam što se s njim dogodilo.Da bih umirio svoju svjest, u ovom sam došašću imao potrebu i vama priznati svoj nekadašnji propust.Samo ljubav ima oko i srce za drugoga.A ljubav je takva: sve može.Samo treba odlučiti - ljubiti. -skice jednog svećenika- P. Tonči Trstenjak, DI Glasnik Srca Isusova i Marijina prosinac 2011
NEPROCJENJIVO Jako poznati govornik započeo je svoj seminar izvadivši iz džepa 20 eura.U velikoj prostoriji bilo je 200 ljudi i svi su pozorno slušali. -Tko želi ovih 20 eura?- zapitao je.Ruke su se počele dizati jedna za drugom. -Dat ću ovih 20 eura jednom od vas, ali prvo ću ovo napraviti. Počeo je gužvati novčanicu.Tada je ponovno zapitao: -Tko je još uvijek želi?- Još uvijek su ruke bile u zraku. -Dobro- odgovorio je- što ako napravim ovo?Bacio je novčanicu na pod i počeo gaziti po njoj svojim cipelama.Podigao ju je svu zgaženu i prljavu. -Tko je sada želi?-Još uvijek su ruke bile u zraku. -Prijatelji, danas ste naučili jako važnu lekciju.Bez obzira što sam ja napravio novčanici, još uvijek ste je željeli, jer nije izgubila na svojoj vrijednosti.Još uvijek vrijedi 20 eura. Puno puta smo u životu bačeni na pod, zgaženi i zaprljani zbog odluka koje smo donijeli i zbog situacija koje dolaze pred nas.Osjećamo se bezvrijedno.Ali bez obzira što se dogodilo i što će se dogoditi, nikada nećete izgubiti vrijednost u Božjim očima.Za Njega, prljavi ili čisti, zgužvani ili ispeglani uvijek ste neprocjenjivi. Vi ste POSEBNI!!!!!! (NN)
Jednom su se djed i baka posvađali.Baka se toliko naljutila da nije htjela razgovarati sa svojim mužem.Sutradan je djed zaboravio na svađu.Ali, baka se uopće nije obazirala na njega i nije htjela govoriti.Što god bi djed učinio kako bi ona progovorila bilo je BEZUSPJEŠNO.Djed se napokon dosjetio pa je počeo prevrtati po policama i ladicama. Nakon nekoliko minuta baka se nije mogla više suzdržati pa je uzviknula:''DOBRO ŠTO TRAŽIŠ?'' ''Evo našao sam, hvala Bogu!''- odgovori djed s nestašnim osmijehom.''Tražio sam tvoj glas!'' (A. de Mello)
Login
FAQ
Chat
Traži
♥