www.tebe-trazim.com

Na kraju smo jedne kalendarske godine, bez želje i potrebe za stvaranjem nekih osvrta, jer je kraj često i početak nečeg novoga , ne samo godine, nego i promjena u našim životima.
Ono , neko da tako kažem prilično dominantno, što zaokuplja ljudsku pažnju (odvraćajući je od suštine našeg ovozemaljskog života) je neki osjećaj, beznađa, apatije, tjeskobe pa i straha.Dotaknut ćemo se i te teme, korijena i izlaska...
STRAH JE NARAVNA POJAVA, ALI.....
''Bog je tako sazdao čovjeka da on
spontano reagira na neke pojave i to na tjelesni-psihički-duhovan način.To znači da se čovjek jednostavno u pojedinim životnim situacijama mora plašiti.
No, postoje i strahovi koji nisu ''normalni'', koje treba otklanjati , izbjegavati, nadvladavati....I to zato što strahovi i brige iscrpljuju i zaustavljaju dotok Božje milosti u naš život.Čovjek koji se tako boji i tjeskobno brine pokazuje da se oslanja na sebe ili na ljude a ne na Boga, na Isusa.Takav strahdolazi često od iskrivljenih činjenica koje nam se na taj način počnu činiti stvarnima a u biti, 99 postotaka slučajeva stvari ili događaja kojih se bojimo niti se ne dogode.Takvim stahom mi dajemo prostor đavlu.Strah i sumnja su njegovi narkotici, koji nas opijaju, omamljuju i odvlaće od prave istine.Kad god se čovjek preda strahu doživljava poraz.Strahom on počne privlačiti ono čega se boji, kao što magnet privlači metal.
STRAH=vjera okrenuta naopako
Tu istinu najbolje je objasniti na prizoru oluje na moru kada je Isus spavao na krmi.......:''Što ste plašljivi malovjerni'??''(usp Mt8.26)Malovjerni su ljudi male ili nikakve vjere.Strah se dakle pojavljuje ondje gdje nema vjere..................
I Isusove učenike je uhvatila panika, pokušali su vlastitim silama spasiti sebe i lađu, ali kad to nisu uspjeli, probudili su Isusa.TEK TADA!!!!!!!!.I prije , dok su svojim silama se pokušali oduprijeti oluji, nisu se ''sjetili'' da je Isus s njima.A cijelo vrijeme je bio s njima.To je slika i svakodnevnog života mnogih kršćana( tu sam , negdje i ja).Što sve ne pokušavaju kad zapadnu u nevolje.isus je s njima , a oni zaborave za njega.mnogi ga se sjete kad već zapadnu u očaj, a mogli su pino toga izbjeći da su odmah tražili pomoć od Boga, Isusa.
Strah dolazi kad se čovjek počne baviti negativnim mislima i okolnostoma.Kad ne vidi rješenje i počne sumnjati da će to izaći na dobro.Sumnja uvijek vodi u strah, a strah u poraz.Strah je uvijek ondje gdje svoje velike probleme uspoređujemo sa svojom snagom i ljudskim mogućnostima umjesto sa Bogom i sa onim što On može.Božju pomoć treba tražiti na vrijeme.Pa ćemo izbjeći strahu, tjeskobi i očaju.''
vlč.mr.Andrija Anišić
Subotička Danica za 2012 god.
......nastavit će se......(maloprije mi se sve pobrisalo)..

U jednom sasvim običnom gradiću gostovao je cirkus.Neki psić lutalica dali bježeći ili u potrazi za hranom zalutao je u dvorište cirkusa, i njuškajući okolo uže u jednu prostoriju nalik lavirintu okružen zrcalima.Prvo što je ugledao bio je naravno pas, dal instiktivno, il po navici namrštio se, potom kad je vidio da je suparnik isto učinio, zarežao a potom i zalajao, odgovor identičan, bio je sve glasniji, naprosto je pobjesnio.I na koncu je krenio u ''verbalni'' dijalog, skočio je na tog nevaljalca, epilog poznat.Ozljedio se, ništa ne shvatajući.
da li se prepoznajem-mo u ovoj priči
jer moglo je biti i drugačije, da je ugledavši ''kolegu'' zamrdao ušima, nakrivio glavicu, umiljato zacvilo, mahnuo repom.Igrao bi se potom satima, srećan što je pronašao prijatelja pa bi tako i lako pronašao izlaz van, veselo mašući repom, kakav divan dan, pomislio bi....
U nekom drugom opet manjem mjestašcu, udaljenom podosta od drugih mjesta, na ulazu u njega boravio je jedan vremešan čovjek koji bi dočekivao strance i za milostinju davao informacije o mjestu, ljudima, trgovini, smještaju , ishrani....
Dolazio je neznanac , stigao do starca, i na pitanje odakle i zbog čega dolazi, odgovorio:''Mjesto u kojem sam prije boravio je ružno, prljavo, ljudi su grubi i zli, ni jednog prijatelja nisam imao!!''
Starac mu odgovori:''Ovdje je isto tako!''
Slijedeći dan , opet novi neznanac, isto pitanje, ali je odgovor bio iznenađujući:''Mjesto iz kojega dolazim je predivno, ljudi ljubazni i pažljivi, gotovo sućutni, stekao sam mnogo prijatelja u toj varošici okupanoj suncem, ali me je put poneo dalje.''
Starac mu je odgovorio:''Ovdje je isto tako!''
Bilo je ljudi koji su prisluškivali te razgovore , pa su riječima napali starca, što laže i zavarava ljude.Odgovorio im je:''I jedan i drugi nose to u svome srcu!''
.......ev. po sv. Luki, ..''.iz obilja srca usta govore''....
Srpanjsko, toplo, popodne.Čovjek sjedi u sobi i posmatra bitku na život i smrt jedne......muhe.Ona uporno pokušava proletjti kroz prozorsko okno.trudi se sve jače.Ne ide.Taj sitni insekat žrtvuje svoj život ne bi li postigao svoj cilj kroz jalov napor i upornost.
Na drugoj strani sobe vrata su otvorena, za samo 10 sek leta muha bi bila van, na slobodi, ali ne ona nastavlja.
Uporniji trud ne mora obavezno da znači put ka većem uspjehu(ma šta god on nama značio),ne pruža ni nadu da ćemo od života dobiti ono što želimo...........
Koliko puta udaram-mo, o staklenu, prozirnu prepreku, naših iluzija, prizemnih želja, nadanja da bude baš sve po ''mojemu naumu'', a ne vidimo da je sasvim blizo, Bog ostavio otvoren prozor koji nas čeka..........

Ukoliko ima svjetlosti u duši,
biće i ljepote u toj osobi.
Ukoliko postoji ljepota u nakome
vladaće sloga u kući.
Ukoliko u kući ima sloge,
biće reda u zamlji.
Ukoliko postoji red u zemlji,
biće mira u svijetu.
(kineska poslovica)
sretna slijedeća godina...vaš ''farizej'' na popravnom...cirenac

TVOJE DJELOVANJE IZ TVOJE MOLITVE (meditacija)
Lk 6, 12-19
''Onih dana izađe na goru da se pomoli.I provede noć moleći se Bogu.Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu koje prozva apostolima:Šimuna koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.
Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu.I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolest.I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi.Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.''

Meditacija o tekstu
a)Gledam te, Gospodine, kako ostavljaš ljude(''gora'') i svoje ljudske želje(''provodiš noć moleći'') da se susretneš s Ocem....
-Zadržavam se pri tome - u toj otvorenoj, molbenoj spremnosti da iz dubine tvoje skrivene prisutnosti u meni rastu
-vjera da i mene pozivaš na takav susret....
-nada da i meni želiš darovati takav susret....
-ljubav koja se u žudnji već začinje....
b)Gledam te, Gospodine, kako u ovoj noći molitve osluškuješ Očevu volju.....
- Zadržavam se pri tome - u toj otvorenoj, molbenoj spremnosti da iz dubine tvoje skrivene prisutnosti u meni rastu
-vjera da se tvoja konkretna volja čini i meni prepoznatljivom....
- nada da svoju volju želiš objeviti meni...
-ljubav koja ne čezne ni za čim drugim....
c) Gledam te, Gospodine, kako izlazeći iz ove molitve ispunjuješ Očevu zapovijed i izabireš svoje učenike.....
-Zadržavam se pri tome - u toj otvorenoj, molbenoj spremnosti da iz dubine tvoje skrivene prisutnosti u meni rastu
- vjera da si i meni povjerio jedan mali ali jedinstven zadatak koji treba dalje djelovati.....
- nada nada da imaš pripravljene ljude koji će mi pomoći i dopuniti me...
- ljubav koja ove ljude nalazi.....
d)Gledam , Gospodine, kako u ovo društvo tvojih učenika uzimaš i izdajicu, kako ni ti nisi oslobođen ''pogrješnog zahvata''......
-Zadržavam se pri tome - u toj otvorenoj, molbenoj spremnosti, da iz dubine tvoje skrivene prisutnosti u meni rastu
- vjera da ni pogreške, ni zablude ni grijeh ne mogu spriječiti tvoje djelo....
-nada da čak i pogrješke, zablude i grijeh mogu tvoje djelo tjerati naprijed.....
- ljubav koja ti ponizno povjerava sve pogreške, svaku zabludu, svaki grijeh....
e)Gledam, Gospodine, kako od tebe izlazi spasonosna snaga na ljude......
- Zadržavam se pri tome- u toj otvorenoj, molbenoj spremnosti, da iz dubine tvoje skrivene prisutnosti u meni rastu
- vjera, da je tvoja snaga i u nama živa....
- nada da drugi ljudi doživljavaju spasonosno djelovanje tvoje snage u nama....
- ljubav, koja je pripravna sasvim se razdati.....

(franjevačka meditacija, uz dozvolu fra Eugena P.)

Dopusti da se ljubav
rađa svakoga dana.
Tada više neće biti
ni zime ni pustinje.
Radost će tada cvasti
na svakome stablu,
a zvijezde pjevati pjesmu.
Bog će tada otvarati
vrata raja,
a ti ćeš se moći
smijati sreći.
Phil Bosmans

ČEŽNJA ZA PUNINOM
Lk 6, 37 - 42
'' Ne sudite i nećete biti suđeni.Ne osuđujte i nećete biti osuđeni.Praštajte i oprostit će vam se.Dajte i dat će vam se:mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.''
A kaza im prispodobu:''Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?
Nije učenik nad učiteljem.Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.''
'' Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u svome oku ne opažaš?''
Temeljna meditacija
'' Želio bih biti kao.....''
(moja skrivena čežnja za puninom i za savršenošću....)
Meditacija o tekstu
a)Gospodine, obećavaš mi da će mi se dati punina....
- Meditiram o ovoj slici dobre, nabijene, natresene, preobilne mjere....
-moje malo ljudsko nesuđenje - simbol koji prima skrivenu, ali zaista prepunu mjeru Tvoga praštanja......
-moje malo ljudsko davanje - simbol koji prima skrivenu, ali zaista prepinu mjeru Tvoga dara.....
- moje malo ljudsko neproklinjanje - simbol koji prima skrivenu, ali zaista prepunu mjeru Tvoje naklonosti....
b)Gospodine, moja puna mjera važna je u prvom redu za druge, ne za mene......
-Meditiram o ovoj slici slijepca koji vodi slijepca:
- gledam te kako si izvodio ''slijepce'' iz tame na svjetlo...
-ima li ''slijepaca'' u mome životnom prostoru koji čekaju na to da ih ja povedem.....
-ili želim li katkad voditi druge, a ne htjeti opaziti svoju vlastitu sljepoću?
c) Gospodine, tko teži za savršenošću, mjera mu moraš biti ti, nipošto ljudsko zatajenje drugih....
- Meditiram o ovoj slici o gredi i trunu u oku.....
-zatajenje drugih - u njegovu značenju između tebe i mene - trun....
-moje vlastito zatajenje - u njegovu značenju između mene i tebe - greda......
-moj rad na meni samome, dobar koliko god je to ljudski moguće - simbol koji skriveno, ali stvarno prima tvoju punomoć.....
(meditacije sa dozvolom fra Eugena P.)
http://www.youtube.com/watch?v=xpG4vAdm ... re=related
http://www.youtube.com/watch?v=9ncVR0hn ... re=related

Grijeh kao kamen
Dva su muškarca posjetila pustinjaka želeći ga upitati za savjet.
''Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena.Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?'', upitaše ga.
''Kažite mi svoje grijehe'', reče im pustinjak.
''Učinio sam veliki grijeh,'' odgovori prvi muškarac.
''A ti?'' , upita pustinjak drugog muškarca.
''O '', odgovori ovaj, ''ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive.''
Pobožni čovjek je dugo razmišljao.''Evo što morate napraviti,'' konačno reče, ''Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.''
Muškarci su otišli.Prvi se brzo vratio sa iznimno velikim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio.Stavi ga pred pustinjaka.Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića.I on ih stavi pred pustinjaka.
''Sada ,''reče pustnjak,''uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.''
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti.Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je zadača preteška.
''Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje.Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvata težinu grijeha, a kad se iskreno pokaje, tada mu je oprošteno.Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju, pa mu zato nije žao i ostaje grešnik.Sad vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha''
(nepoznati autor)
http://www.youtube.com/watch?v=-YNF9Ozs ... re=related

Ti u meni
Lk.4, 22-30
''I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.Govorahu: ''Nije li ovo sin Josipov?''A, on im reče:''Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče izliječi sam sebe!Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje u svom zavičaju.''I nastavi:''Zaista ,kažem vam, ni jedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.Uistinu kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa je zavladala velika glad po svoj zemlji.I ni k jednoj od njih nije bio posalan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj.I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja.I ni jedan od njih se ne očisti doli Naaman Sirac.''
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave.No on prođe između njih i ode.''
Temeljna meditacija
Gospodine, ti si sebi pripravio stan u meni - želiš u meni biti'' kod kuće''....
Meditacija o tekstu
a) Gospodine, kad tebe osjetimo u sebi, tada nas sačuvaj od toga da ovaj događaj odbijemo kao nešto što ne - može- biti
nego nam pomozi klanjajući se diviti ''riječima milosti'' u našoj vlastitoj nutrini....
b)Gospodine, kad te u sebi oćutimo,
tada nas sačuvaj od toga da sve želimo protumačiti čisto naravno, nego nam pomozi diviti se tvomu djelovanju usred prirodnih datosti....
c)Goepodine, kad u sebi osjetimo tvoje djelovanje, ne daj nam tada dvojiti, jer u sebi nalazimo još toliko lošega,
nego nam pomozi da se potpuno prepustimo tebi, očekujući da nam ti kažeš što nam je činiti, a što ne....
d) Gospodine, ako vjerujemo u tvoju prisutnost u nama, onda ne dopusti da se ova vjera slomi na tome da tvoje mogućnosti, za kojima i sami čeznemo, doživljavamo vjerojatno samo na drugima, na ''onima izvan'', nego nam pomozi slaviti te zbog djela koja na drugima činiš....
e)Gospodine, kad u sebi doživimo tvoju prisutnost, tada nas sačuvaj od toga da te želimo izbaciti ili čak zatrpati, nego nam daj pozvati te da budeš uvijek kod nas kod kuće....
Meditacija o Kristu
Gospodine, gdje ti se ne ponudi dom, ti odlaziš - tiho i nenapadno....
Egzistencijalna meditacija
''onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja''.....(Iv 1,12).

Očevi zaboravljaju
Slušaj sine.....Ovo ti govorim dok spavaš, s malom šačicom skvrčenom ispod malih obraza, plavih kovrdža na malenom čelu.Potajno sam ušao u tvoju sobu.Samo nekoliko minuta prije, kada sam u knjižnici počeo čitati novine, prošao me težak val grižnje savjesti.S osjećajem krivnje, prišao sam tvom krevetu.
Ovo je ono što sam mislio u tom trenutku, sine:Bio sam ljut na tebe.Psovao sam te kad si se oblačio za školu jer si jedva obrisao lice ručnikom.Pozvao sam te na odgovornost jer nisi čistio cipele.Ljutito sam vikao kada si bacio neke svoje stvari na pod.Za doručkom sam opet našao prigovor.Prolijevao si čaj.Gutao si hranu.Stavljao si laktove na stol.Predebelo si mazao maslac na kruh.A kad si se počeo igrati, a ja bio spreman za vlak, okrenuo si se, mahnuo i viknuo :''Doviđenja, tata!'', a ja sam se namršzio i odgovorio :''Ispravi ramena!''Onda je kasno popodne sve krenulo ispočetka.Kad sam se vratio, špijunirao sam te kako se na koljenima igraš pikulama.Imao si rupe na čarapama.Ponizio sam te pred prijateljima potjeravši te u kuću ispred sebe.Čarape su bile skupe, i da ih moraš sam kupovati , bio bi oprezniji!Zamisli to sine, od oca!Sjećaš li se kako si kasnije dok sam čitao u knjižnici, došao bojažljivo s izrazom povrijeđenosti u očima?Kada sam podigao pogled s novina, nestrpljiv i prekinut, oklijevao si pred vratima.''Što želiš?'' prasnuo sam.Ništa nisi rekao, ali si naglo potrčao, zaletio si se, ovio ruke oko mog vrata i ljubio me, a tvoje su me male ruke stezale od uzbuđenja koje se Božjim darom rascvjetalo u tvom srcu i koje čak ni moje zanemarivanje nije modlo oslabiti.a onda si otišao tapkajući po stepenicama.Pa, sine, ubrzo nakon toga novine su mi iskliznule iz ruku i prošao me užas, osjećaj kao da sam bolestan.Što mi je navika donijela?Navika pronalaženja mana, prigovaranja, to je bila nagrada što si bio - dječak.To nije značilo da te ne volim: značilo je da sam previše očekivao od mladosti.Uspoređivao sam te sa sobom u istim godinama.A bilo je toliko toga dobroga i osobitog i iskrenog u tvom karakteru.Tvoje malo srce bilo je veliko kao samo svitanje iznad širokih brda.To se vidjelo iz tvog spontanog poriva da mi pritrčiš i poljubiš me za laku noć.Ništa drugo nije večeras važno , sine.
Prišao sam noćas tvom krevetu, kleknuo i bio posramljen!!!To je slaba nadoknada, znam da ti ne bi razumio da sam ti ovo rekao dok si bio budan.Ali sutra ću biti pravi tata!Bit ću ti pravi prijatelj, i patit ću kad ti patiš, smijat ću se kad se ti smiješ.Pregrist ću jezik kad mi popusti strpljivost.Stalno ću ponavljati kao na obredu:''On nije ništa drugo nego dječak, mali dječak!''Bojim se da sam te zamišljao kao muškarca.Ipak, kada te sad vidim ,sine, izgužvanog i klonulog u tvom krevetu, vidim da si još dijete.Još jučer si bio u majčinom naručju, tvoja glava na njenim ramenima..........
Tražio sam previše, ....previše.
(W.L. Larned)

SLUŠATI - ŠUTJETI - GOVORITI
Lk 1,57 - 66.80
Temeljna meditacija (meditacija o Zahariji)
''Slušati - šutjeti - govoriti''...Uživljavam se u Zaharijin doživljaj. - kako mu je bilo pri duši dok je ''slušao''.....
-Kako mu je bilo pri duši dok je morao šutjeti devet mjeseci....
-Kako mu je bilo pri duši kad mu se ponovno odriješi jezik i otvoriše usta...
Meditacija o tekstu
a)Tebi, Gospodine, nije ništa nemoguće: rađanje u poodmakloj dobi: - Simbol da plod koji ti donosimo, ne ovisi o našim ljudskim pretpostavkama....
b)Tebi, Gospodine, nije ništa nemoguće: Novo ime: -Simbol za to da zemaljske ljude pripravljaš za novi, od Boga dan bitak...
c)Tebi, Gospodine, ništa nije nemoguće: Tražena poslušnost vjere: - Simbol za to da katkad samo jedan čin potpuna (''slijepa'') povjerenja u tebe daje ući u prostor u kojem se događa tvoje spasenje....
d)Tebi, Gospodine, ništa nije nemoguće: Vraćanje govora: - Čudo je u očima ljudi simbol toga da ti želiš da se dogodi nešto posebno...
e)Tebi, Gospodine ništa nije nemoguće: Ivanov život u pustinji: - Iskustvo pustinje kao sveta priprava na svetu službu.

Milost je ušla na velika vrata
U zoru su me probudili lagani bolovi u trbuhu.Nisu bili mnogo jači ni pet sati poslije, kada je malo, slatko stvorenje, lakše od tri kilograma došlo na svijet.
Sestra ga je položila na moja prsa, a ja sam ga nježno obujmila dlanovima u koje je, onako i malen gotovo čitav stao.Oči su mu bile zatvorene, očne vjeđe natečene i spojene kao dvije male loptice. -Ti si ko mali žabac - nježno sam mu tepala.
Odnijeli su Filipa, već smo u utrobi nadjenuli ime našemu trećem djetetu, na odjel za novorođenčad, a mene su smjestili u prostor ispred ređaonice da me mogu nadzirati prva dva sata nakon porođaja.
Nisam mogla kontrolirati osmijeh: ležala sam zatvorenih očiju, a usta su mi se nehotice širila prema ušima.- Troje djece! - Napokon imamo troje djece!
Kad bih otvorila oči, vidjela bih oko sebe namrgođene sestre i liječnike.Onima koji su prisustvovali Filipovu dolasku na svijet izgovarala sam ''hvala'' kad bi nam se pogledi susreli.A oni su i dalje bili nekako mrk,i i neraspoloženi, ni sama ne znam kako bih opisala ta njihova lica.
nakon što su me smjestili na odjel, Filip je stigao na dojenje.bio je presladak, s usnama poput trešnjica.Druga djeca su već gledala, plakala, a on je spavao.Vjeđe su mu bile još natječene.
Uvečer je stigao budan.Pogled mu je bio odsutan, kao da je gledao kroz mene.
- Ti si maleni izvanzemaljac - tepala sam mu, još uvijek ništa ne sumnjajući.lice mu se trgalo u grču kao da plače, a glas nije ispuštao.To se ponovilo i nakon hranjenja.
Ujutro je došla pedijatrica i upitala kako su mame i dojenčad.
- Mpj '' bebač'' ima neobičan pogled, kao mali izvanzemaljac - rekla sam, ne sluteći da je i njima neobičan, ali da oni znaju zašto.Pedijatrica je rekla da su i oni posumnjali, pa su dali krv na analizu, a nalazi će doći za šest dana.
Nešto me presjeklo.Do tog trenutka nisam ništa posumnjala, a nisam ni znala na što su to oni posumnjali , pa sam je upitala.
- Downov sindrom, ili takozvana ''mongoloidna'' djeca - rekla je.Imaju kromozom viška.Ali ne mora biti, možda netko u obitelji ima takve oči!Vidjet ćemo za 6 dana.
Više nisam vjerovala da je Filip ''obično'' dijete.Što sam ga duže posmatrala, sve sam više znala.A, zasigurno, znala sam tu noć, jedinu noć u životu koju am probdjela ležeći: zamišljala sam zdravog dječaka, u dobi od dvije tri godine kako hoda uz ogradu u našoj terasi.Unatoč sve većem naporu volje nikako mi nije uspijevalo zamisliti zdravo dijete.Svaki put je to bio, slatki kosooki dječak s osmijehom.TAD SAM ZNALA:BOG MI JE POSLAO ZNAK.Srce mi je snažno lupalo, uhvatio me je neobjašnjiv strah.Kad bih se primirila, suze bi se počele slijevati na jastuk.A onda bi se strah ponavljao i tako do jutra.cijelo to vrijeme provela sam u molitvi: nisu to bile neke naučene forme, ni'' Oče naš''...nisam mogla izgovoriti a da se ne izgubim u mislima, nego sam razgovarala s Bogom.Kao osoba sa Osobom.
-Bože, hvala Ti za našeg sina! - govorile su moje misli - Ako je Tvoja volja da ovoakav dođe na ovaj svijet, neka bude!!Smiluj se i daj nam snagu za iskušenje koje nas čeka,Bože, jesi li siguran da imamo snage?Hoćemo li biti sposobni odgojiti to dijete?Ne znamo ništa o njima, jedva sam ih katkad susrela u životu.Hoćemo li se znati nositi sa nepoznanicama? Ljubit ćemo ga beskrajno, jedino to mogu jamčiti.Smiluj se da naša djeca prihvate svoga brta i da zbog njega nemaju problema.Hoće li moći hodati, govoriti, hoće li išta razumijeti - stotinu je pitanja dolazilo, a odgovor.....
.......nastavit će se....