www.tebe-trazim.com

...podnaslov...opet ljubav....
Za Mozisa Mendelsona , dedu čuvenog nemačkog kompozitora, nikako se ne bi moglo reći da je bio lep čovek.Imao je prilično nisku figuru i bio je grotesno povijen u leđima. Jednoga dana je otišao u Hamburg u posjetu trgovcu, koji je imao prelepu kćerku po imenu Frumtje.Mozis se beznadežno zaljubio u nju.Međuzi, Frumtje je zbog njegovog nakaznog izgleda, osjećala odbojnost prema njemu.Kada je došlo vreme za odlazak, Mozis je skupio hrabrost i popeo se stepenicama do djevočine sobe da bi poslednji put s njom porazgovarao.Ona je bila vizija Nebeske ljepote i zbog toga što je odbijala da ga pogleda, osjećao je duboku tugu.Posle nekoliko pokušaja da započne razgovor, Mozus je stidljivo upita''Da li vjerujete da se ljdi vjenčavaju u Nebesima?''
''Da-odgovorila je ne podižući pogled, ''A vi?''
''Ja vjerujem,''- glasio je njegov odgovor, ''Znate, kada se na nebesima rodi dječak, Gospod Bog mu objavi kojom će se djevojkom oženiti.Kada sam se ja rodio, meni su pokazali moju buduću mladu.Zatim je Bog rekao''tvoja žena bit će grbava''.
''Od tada sam sam povremeno glasno izgovarao''O, Bože grbava žena biće prva tragedija.Molim ti se Bože, daj meni grbu, a nju ostavi da bude lijepa''
Na to ga je Frumtje pogledala pravo u oči i protresla ju je jeza od neko dubokog osjećanja.Ustala je i pružila Mendelsonu ruku.
Kasnije mu je postala veoma privržena supruga.
...................sa jedne propovijedi o ''našem duhovnom sljepilu''
Siromašan bračni par se vjenčavao u I taliji.Pošto su bili toliko siroti (valjda osim svoje ljubavi nisu imali ništa,materijalno), zamolili su župnika da se poslije vjenčanja ispred župe na trgu počaste uzvanike ,kolačićima i čašom vina, no nije imao ništa protiv,župnik se složio.
Ali, poslije vjenčanja je počela da lije kiša , i pošto nisu imali gdje zamolili su da se počaste u župi. Nerado pristavši, uz uslov da bude tiho, dostojanstveno jer je Crkva ipak Božja kuća. Italijani, temperamentni, malo,zapjevali uz njih je bio i kapelan.Otišao je u sakristiju da pozove župnika koji je nervozno hodao, tamo, amo.Velečasni dragi, dođite -''Ovo je Božja kuća kako se usuđuju'' Pa župniče dragi i Isus je bio u svadbi u Kani''-''Jeste, ali, tamo nije bio Presveti Olterski Sakramenat''!!!(znamo biti farizeji i ne prepoznati Boga )
....molitva padra Pia nakon svete mise...
Ostani sa mnom,
Gospodine,jer moram
imati Tvoje prisustvo da
kako je lako napustiti Tebe.
Ostani sa mnom Te ne bih zaboravio.Ti znaš
kako je lako napustiti Tebe.
Ostani sa mnom, zato što sam slab i trebam Tvoju
snagu da ne padam tako čest.
Osatni sa mnom, jer Ti si moj život i bez Tebe ja
sam bez topline.
Ostani , sa mnom, jer ti si moje svjetlo i bez Tebe
sam u tami.
Ostani sa mnom, da mi pokažeš Tvoju volju.
Ostani sa mnom, da čujem Tvoj glas i slijedim Te.
.......nastavit će se....

Ostani sa mnom, jer žudim da te volim jako
mnogo i da uvijek budem u Tvom društvu.
Ostani sa mnom, ako Ti želiš da Ti budem vjeran.
Ostani sa mnom, iako mi je duša siromašna, ja
želim da budem mjesto utjehe za Tebe, gnijezdo ljubavi.
Ostani sa mnom , Isuse, jer smrkava se i dan se
privodi kraju,smrt, sud, i vječnost se
približavaju.Moram da obnovim snagu i ne
posustanem duž ovog puta i zato ja trebam Tebe.
Smrkava se i smrt se približava, plašim se tame,
kušnji, suhoće, križa, tuge.O, kako te trebam, moj
Isuse, u ovoj noći izgnanstva.
Ostani noćas sa mnom, Isuse, u životu sa svim opasnostima
ja Te trebam.
Daj da Te spoznam kao tvoji učenicišto su te
prepoznali u lomljenju kruha, tako da Euharistija
bude svjetlo koje razgoni mrak, sila koja me
krijepi, jedinstvena radost moga srca.
Ostani sa mnom, jer u času moje smrti želim ostati
ujedinjen s Tobom, ako ne u Misi bar u milosti i
ljubavi.
Ostani sa mnom, jer Ti si jedini koga tržim, Tvoju
Ljubav, Tvoju Milost, Tvoju Volju, Tvoje Srce,
Tvoj Duh, jer te volim i ne tražim drugu nagradu
osim da te volim sve više i više.
U čvrstoj ljubavi volješu Te svim svojim srcem dok
sam na zemlji i nastavit ću Te voljeti savršeno svo
vrijeme vječnosti. Amen.
..molitva padra Pia nakon Svete Mise....

...kriza osmijeha....
Poznati književnik Antoan Sent-Egziperi, je izeđu ostalog za vrijeme španskog građ. rata bio pilot borbenog aviona protiv nacista.Oborili su ga ,zatočen u tamnici i osuđen na smrt.
''Postao sam užasno nervozan i zabrinut, preturao sam po džepovima ne bih li našao cigaretu.Pronašao sam jednu, ali su mi se ruke toliko tresle da sam jedva uspeo da je stavim u usta, međutim nisam imao šibice.
Pogledao sam tamničara kroz rešetke i upitao ''Imate li šibicu por favor?''
Kada se približio i zapalio šibicu, sličajno su nam se pogledi sreli.U tom trenutku sam se nasmiješio. Ne znam z ašto sam to uradio.Možda od nervoze, a možda zbog toga što kada se nekome jako približite, teško možete da odolite da se ne nasmiješite.U tom momentu, iako neverovatno, između naša dva srca, između dvije ljudske duše sijevnula je varnica, i on se nasmiješio, gledao me direktno u oči i smiješio se.
Imate li djecu? pitao je
''Imam, evo pokazat ću vam ih,on je također izvadio slike svoje djece i počeo da priča...
Oči su mi bile pune suza.Rekao sam da više nikada neću vidjeti svoju djecu.........
Otvorio je ćeliju, izveo me iz zatvora i pokazao sporedni put do grada.Ćutke se okrenuo i otišao.
Spasao sam život zahvaljujući osmijehu.

Osmijeh je neizvještačena, neplanirana, prirodna veza izmeđ u ljudi.Ispod svih slojeva koje stvaramo da bismo zaštitili sebe stoji naša duša.

Zašto se smiješimo kad gledamo neku bebu?Najvjerojatnije zato što vidimo osobu bez ikakvog odbrambenog sloja, netko tko nam se smiješi, a znamo da je potpuno prirodan i da ne primjenjuje nikakvo lukavstvo.
A ta duša bebe u nama smješka se sretno u znak prepoznavanja.
......nastavit će se....
sinoć oko ponoći otipkao cijeli tekst i pogrešna tipka i danas popravni nešto sto me uvijek'' zdrma''

...mala ispravka...moj ovozemaljski andjeo me čeka na nebu i ne plačem nego Bogu zahvaljujem što mi ju je darovao koliko god to vremenski kratko trajalo...ovo je bilo previše osobno..
ispričavam se
BVB

Sve mi ovo ponekad zvuči šuplje, prazno i kao odgovor našao sam dio propovijedi sv. Antuna
''Djela govore glasnije od riječi,
neka zato tvoje riječi poučavaju i
nek tvoja djela govore.Mi smo
puni riječi, a prazni djelima i
prema tome prokleti od Gospodina, jer On je prokleo
smokvino drvo koje je našao da
roda ne donosi,Beskorisno je
čovjeku mahati svojim znanjem
Zakona ako mu naučavanje ne
prate djela''

..podnaslov....imaginacija srednjih godina ili kriza roditeljske ljubavi....
Mada se je već pojam tzv. srednjih godina pomerio (pošto ionako ne znamo sredinu naših života, a i kozmetika ''čuda čini'') psiholozi kažu da onda kada svojoj djeci spomenemo kako je to bilo u ''naše'' vrijeme je prvi znak starenja.
Usko vezano sa istim pojmom je i roditeljska ljubav.Odjednom i ne primjetiš da tvoje dijete više nije malo, sin počinje da se brije, kći ima sve atribute ženstvenosti i uskoro ih primjetiš u maturskom odijelu ili haljini, zatim vjenčano odijelo, vjenčanica i pitaš sebe ''pa gdje su moja djeca''.
I tako do kraja svojega života , smatraš ih djecom(nažalost, tako se i ophodiš prema njima, kao prema djeci).
Oni jesu tvoja djeca, ali sad sin ili kćerka sa svojim životima i bračnim drugovima.
Doooobro se čuvaj roditeljske ljubomore, ako im dobro želiš, moli za njih, njihove brakove,potomstvo, i kad daš ''nek nezna lijeva.....''ne ucjenjuj, pusti ih da smi prožive svoju životnu školu i nose SAMI svoj Križ, i upamti,
dobro upamti ove riječi
''Roditelji su lokomotiva, a djeca vagoni, koji će na stanici koju Gospod odredi nastaviti svoje životne puteve, zato moli, bez prestanka, kao'' Anđeo Čuvar'' tako ćš im najviše pomoći....
''Idi naprijed u miru, jer ti slijediš dobar put.
Idi naprijed bez straha dušo kršćanska jer ti imaš dobrog Vodiča na tvom putu.
Idi naprijed bez straha jer On te je stvorio, posvetio,uvijek te pazi i uvije VOLI!''
Sv. Klara
Nekada savno živio je jedan veliki čovjek koji se oženio ženom svojih snova.Iz njihove ljubavi rođena je jedna mala djevojšica.Bila je bistra, vesela, i veliki čovjek je mnogo volio svoju djevojčicu.
Dok je bila sasvim mala, on bi je uzeo u naručje, pjevušio govoreći joj''Volim te djevojčice''.
Djevojčica je rasla, a veliki čovjek bi je grlio i govorio joj''Volim, te, mala djevojčice''.Ona bi se durila i govorila ''Više nisam mala djevojčica''.Čovjek bi se tad nasmijao i rekao''Ali za mene ćeš uvijek ostati moja mala djevojčica''.
Mala djevojčica, koja to više nije bila, napustila je kuću i otišla u svijet.Kada je upoznala sebe, tada je bolje shvatila čovjeka.Uvidjela je da je on, velik i jak jer je imao sposobnost da iskaže ljubav prema obitelji.Ma gdje se nalazila u svijetu, taj čovjek bi je dozivao govoreći joj''Volim te, mala djevojčice''.
.....nastavak se odlaže zbog nevrijemena.....

Došao je dan kada je ta mala djevojčiva, koja to više nije bila, primila jedan telefonski poziv.Veliki čovijek se razbolio.Doživio je moždani udar.Djevojci su objasnili da je izgubio govor,nije mogao da govori,a nisu bili sigurni ni da li čuje .Više nije mogao da se smješka, smije, hoda, grli, igra niti da maloj djevojčici koja to više nije bila, kaže da je voli.
Željela je da mu pomogne. Kada je ušla u sobu,vidjela je da je sitan i potpuno slab. Gledao je u nju i pokušavao da govori, ali nije uspijevao.
''Mala djevojčica'' učinila je jedinu stvar koju je umila.Popela se na krevet i legla pored velikog čovjeka.Dok su joj se slivale suze. svojim rukama je obgrlila opuštena očeva ramena.
Držeći glavu na njegovim grudima, razmišljala je o mnogim stvarima.Sjaćala se predivnih trenutaka koje su zajedno proveli.Oduvijek je osjećala da je taj veliki čovjek štiti i pazi.Bilo joj je teško zbog gubitka koji će morati da pretrpi.Žalila je što više neće čuti riječi ljubavi koje su joj toliko prijale.
A onda je čula otkucaje srca tog čovjeka.NJegovo srce bila je mutika i riječi koje je uvijek slušala.Srce kuca ravnomjerno, kao da se ne obazire na ostali dio tijela koji je bio oštećen.I dok je tako smireno držala glavu na njegovim grudima, dogodilo se čudo.Čula je ono što joj je bilo potrebno.
Njegovo srce otkucavalo je riječi koje usta više nisu mogla da izgovore....

Volim te
Volim te
Volim te
Mala djevojčice
Mala djevojčice
Mala djevojčice
I, našla je utjehu.......
..nastavit će se......

...podnaslov ni krize ne bi bilo da je nisu ljudi izmislili.....
Ubrzo posle bratovljevog rođenja, mala x počela je da moli roditelje da je ostave samu sa bebom,Plašili su se da je djevojčica možda, kao većina četvorogodišnjaka, ljubomorna i da želi da ga povrijedi, pa joj nisu to dopustili. Međutim, ona nije pokazivala nikakve znake ljubomore.Prema bebi je bila nježna i sve je više željela da ostane nasamo sa bratom.Najzad su joj dozvolili.
Sva ushićena utrčala je u bebinu sobu, pritvorivši vrata, ali su se ona malo odškrinula, sasvim dovoljno da radoznali roditelji mogu da vire i prisluškuju.Vidjeli su kako mala x prilazi lagano bratu, stavlja svoje lice uz njegovo i tiho govori...
Bebo,reci mi što Bog želi,Ja počinjem da zaboravljam

(ako ne budete kao djeca.........

.....nastavit će se....

....podnaslov...LJUBAV ne poznaje krizu.....

Uoči Duhova u župi je dvodnevna adoracija i što nosim Isusu, samo ove riječi u srcu kroz ovu pjesmu.....

...treba samo da otvorimo svoje srce, svoju dušu, svoj ''tabernakul'', u njemu boravi Bog i da pružimo ljubav čovjeku, ne tražeći i ne očekujući ništa zauzvrat jer mislimo da nas boli kad ne primamo ljubav.Međutim, ne vrijeđa nas to.Naš bol se javlja kada ne pružamo ljubav, ne darujemo sebe .Rođeni smo da volimo i tada poput magneta srce privlači srce u čudesnom i nama nepojmljivom Otajstvu Trojedinog Boga.
Ljudi su nam namjetnuli uvjerenje da zavisimo od ''nečije'' ljubavi,zemaljske i prolazne,ali to je sasvim pogrešno vjerovanje koje nam donosi uglavnom frustracije, razočarenja.Prava je istina da dobrota naše duše zavisi od pružanja ljubavi.
Nije toliko (ma nije uopšte važno)što nam se vraća,

važno je što iz nas izlazi......

...podnaslov kriza nade i imaginacija nade..
Suvremeni svijet tj. čovječanstvo moglo bi se reći da je podijeljeno između ove dvije stvarnosti.Imaginacija nade.....
O, da daleko smo dogurali stigli smo još davno na Mjesec, poslali modul na Veneru, preko satelita možemo posmatrati boju nečijeg gumba na košulji, znanost, medicina je uznapredovala do neslućenih visina poput babilonske kule (pa čak i na Kolumbija univerzitetu u Čikagu , gdje proučavaju ''tajne'' našeg mozga, paranormalne pojave, fotografiraju našu ''auru'' en. polje misli i još mnogo toga).Da li je sve to baš toliko visoko? Dali je to ''već prošlo kroz povijest''?
U svakom slučaju , svega navedenog, riječ nada ne postoji u stručnoj terminologiji, postoje prognoze, analize, vjerovatnoće, mogućnosti događaja gdje je pogreška minimizirana.
O, da i svjedoci nenadanih prirodnih kataklizmi,(da ih ne nabrajam), nepoznatih virusa, bakterija gdje nam visokoumni, učenjaci objašnjavaju posljedice onako hladno,analitički.Pa dobro kad ste već tako pametni , što nam niste to ranije rekli?
Teško je priznati svoju oganičenost, pa čak i neznanje (u tom slučaju se lijepo upakira,zamaskira)
Hajde malo upoznajte što je riječ nada, ne znanstveno nego duhovno, znanost ima svojih granica, mada ih teško priznaje, ali NADA ona ne poznaje ni granice, ni vrijeme, ni prostor samo ljude jer ona je život.Darovana do i za vječnost, pa i oni koji misle da nema Boga , se nadaju pogotovo u teškim situacijama(ne moraju priznavati, jer ih nada odaje da su vjernici).A nama kršćanima , zajedno sa vjerom i ljubavlju Bogoslovna krepost.A beznađe, očaj , tama, bespuće.
''Ma, Ja sam put ,...vi ste svjetlost svijeta''
Uoči, ovog velikog blagdana Duhova, Našeg zajedničkog Rođendana, kada je silom i snagom ognjenog vjetra kroz Mariju i apostole rođena Crkva,kroz molitvu u vjeri oplođenoj ljubavlju i djelima nikada , nikada ne gubite NADU.
O Duše Sveti,
prosvijetli me da Isusa,
svoga Spasitelja tržim
i u životu Njega nađem.
O Duše Sveti,otvori mi srce,
da u Isusa uzvjerujem i svom
snagom Njega ljubim.
O Duše Sveti, obznani mi svoje
putove da Isusa hrabro slijedim.
O Duše Sveti, vodi me svojom
mudrošću i spoznajom da u
istini ipravednosti živim.
O Duše Sveti, pomozi mi kada
te zazovem, učini moje neravne
putove ravnim, osvijetli mi tamu,
nepoznato i zaboravljeno, vodeći me
putem svetosti.
O Duše Sveti, ispuni me snagom
i milošću svojom kako bi se mogao
protiv svijeta, tijela i zloga boriti.
O Duše Sveti, ispuni me darom
vjere da svjedočim Krista.
O Marijo, Majko moja,
Moli za mene, dijete svoje.
o. James Manjackal M.S.F.S.
E, malo ste se prešli nije još gotovo(daviću Vas još)
VRATA
Kada smo u nevolji tražimo izlaz, tražimo otvorena vrata!
Ti, si Isuse, sam sebe nazvao vratima za sve
koji žele ući u tvoj ovčinjak.
Ali još nešto veće dopusti si da ti se to dogodi za nas!
Dopustio si da ti ''vojnik kopljem probode bok''
a to znači Srce!
To su vrata koja nitko više nikada ne
može pred nama zatvoriti.
Ona ostaju otvorena i onda kada mi ne znamo za njih, ili kada ih zaobilazimo u svojoj sljepoći
Proboli su ti, ruke noge i Srce!
''Tvoje nas rane iscijeliše''!
Po ranama su te tvoji
prepoznali, i vjerujući,
mnogi su ozdravili!
Tvoje su rane lijek za naše rane!
Da nisi zadobio rane, kako bi znao,Isuse
koliko nas boli,
koliko smo izranjeni?
I nas probadaju Gospodine!I mi
probadamo jedni druge!
I naše nas rane peku!
A lijek se nalazi u otvorenim vratima tvoga Srca!
Važno je ući i ostati!
Ostati do ozdravljenja!
A tvoje rane zaista liječe jer ti razumiješ naše boli!
Ti znaš Gospodine što je zapuštenost, iskusio si je na križu!
Ti znaš što je prezir, pljuvali su po tebi vrijeđali
te rugajući ti se!
Ti znaš što je montirani proces, suđen si upravo
tako!Morali su te se riješiti!
Ti znaš što je strah, bojao si se do smrti u
Getsemanskom vrtu,a na križu si vikao
''Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?