www.tebe-trazim.com

PRIJEDLOZI ZA KRŠĆANSKI RAST

Duhovni rast proizlazi iz pouzdanja u lsusa Krista. » će živjeti od vjere« (Galaćanima 3:11).

Život vjere će ti omogućiti da se sve više pouzdaješ u Boga u svakoj sitnici života i da prakticiraš slijedeće:

Da svakog dana dođeš Bogu u molitvi (Ivan 15:7)
Da svaki dan čitaš Božju Riječ (Djela 17:11) - započni s evandjeljem po lvanu.
Da neprestano budeš poslušan Bogu, (Ivan 14:21).
Da svjedočiš za Krista svojim životom i riječima (Matej 4:19 i Ivan 15:8).
Da se oslanjaš na Boga u svakoj sitnici svojega života (1. Petrova 5:7).
Da dopustiš Svetom Duhu da nadzire tvoj svakodnevni život i da ti da silu potrebnu za svjedočenje (Galaćanima 5:16, 17 i Djela 1:8).


--------------------------------------------------------------------------------

VAŽNOST KRŠĆANSKOG ZAJEDNIŠTVA

U Hebrejima 10:25 apostol Pavao opominje nas da ne zaboravimo da se zajedno sakupljamo... već da sokolimo jedan drugoga... Nekoliko grana zajedno lijepo gori, ali izvadite li jednu iz vatre, brzo će se ugasiti. Isto je s tvojim zajedništvom s drugim kršćanima. Ako ne posjećuješ crkvu gdje se slavi Krist i propovijeda Njegova Riječ, preuzmi inicijativu i pridruži se ljudima koji su takodjer pronašli Krista kao svojeg Spasitelja i iskusili Njegovu ljubav.

MOLITVA FRANJEVAČKE MLADEŽI



Gospodine Isuse Kriste, ti koji si svjetlost i radost
našega života, daruj nam, molimo te, svoga duha
siromaštva da nas štiti od svih zala;
daruj nam duha poniznosti i jednostavnosti da nas
oslobađa od robovanja nama samima;
daruj nam smisao i velikodušno razumijevanje
križa da možemo ljubiti samo tebe,
te po tebi i u tebi sve ostalo, ljude i stvari.

Iznad svega, Gospodine, daj nam čisto srce i tijelo,
da možemo sijati radost gdje god prolazimo,
da se zauzimamo za dobro a budemo protiv zla,
da pomažemo braći u kojima si ti prisutan,
da svaki dan činimo dobra djela i tako budemo
što bliže tebi.

Pogledaj, Gospodine, naše duše i naša srca koja su
spremna odazvati se na svaki poziv dobra;
daj nam radost da budemo veseli navjestitelji
tvoga kraljevstva.

To te molimo, Gospodine, po Majci tvojoj i našoj,
Djevici Mariji, po našem serafskom ocu Franji
kojega smo izabrali za vođu na svome putu.
Amen.


Hvala ti Gospodine , za dan koji je prošao i za sva dobra koja si mi u njem darovao. Hvala ti za svaku radost koju sam doživjela, za svaki uspjeh koji sam postigla, za svaki napor koji sam učinila. Hvala ti za sve ljude koje sam danas susrela, za svako dobro, za patnje, boli i teške trenutke. Uzdižem svoje ruke prema svjetlu Tvoga lica i molim Tvoju blagost i dobrotu da oprosti sve moje slabosti i sve grijehe koje sam danas počinila. Oprosti svako zlo, očisti srce moje od grijeha, obasjaj mi dušu milošću i podari mir i blagoslov svoj. Molim Te za siromašne, za beskućnike i gladne, za one koji putuju i lutaju. Molim Te za vojnike, za ranjene, progonjene, izbjegle , uplašene, za sve koji su danas umrli.
Molim Te za neprijatelje, za one koji nam zlo misle, koji se raduju našoj nevolji.
Blagoslovi čitav svijet, posjeti svako srce, rasvijetli svaku dušu, zaštiti sva svoja stvorenja, koji živis i vladaš u sve vijeke vjekova. Amen

TI SI KRALJ

Hodah u tmini srca svog ,životom što ploda nedaše...sve dok me ti Gospode ljubavlju svojom dotače...
Ti si kralj srca mog,ooo Bože veliki,ljubav je tvoja plam srca koji se za nas ne gasi...

Morale su proci mnoge godine moga zivota u boli i tuzi...u padanju i dizanjima...ponekad u svjetlosti...ponekad u tami...Hodala sam i trazila odnemila do nedraga za spasenjem svoje duse...Molila sam Te Boze cesto i dolazila pred Tebe,ali su moje misli lutale tko zna kuda....
Nije to bilo ono cvrsto pouzdanje u Tebe Boze...Nisu to bile molitve iz srca kao danas...Gubila sam se na tim putevima trazeci Te posvuda pa i na krivim mjestima...i opet sam padala u ocaj u svojim grijesima koji su razdirali moje srce...moju dusu...tonula sam i oboljevala od raznih bolesti radi svojih grijeha....postajala sam depresivna,mrzila samu sebe i sve oko sebe...Bila sam izgubljena,jadna ,ocajna i pomisljala da nikoga nemam....
Pitala sam se da li uopste postoji Bog i ako postoji zasto me tako kaznjava ?...Moje srce bilo je kameno...bilo je prazno...Moliti ? Kome ?...Vjerovati ? Kome ?...Godine su prolazile,a ja se borila i trazila,trazila neumorno put bez cilja...Ti si Isuse i tada bio uz mene,ali ja sam bila sljepa i nisam Te vidjela...Sama sam sebe sazaljevala imisleci da sam u pravu...u sebi sam gledala samo one moje dobre strane ,a one lose pokvarene potiskivala sam u dubinu svoje duse ne mareci za njih....Odlazak u Crkvu na Svete Mise bio je vise tradicionalan jer tako su me djed i baka od malena ucili...Primala sam Isusa u svoje srce bez da sam znala i razmisljala da je On sada zaista prisutan u meni...On je postojao ali za mene je bio stranac...On je mene zvao i poznavao ali ja nisam bila dostojna upoznati Njega,a bio mi je tako blizu...Ispovjedala sam se i kajala za svoje grijehe,ali opet sam ih cinila bez obzira na obecanje-necu nikada vise ?...I dalje sam hodala putem bez svjetla tamne duse i mrkog pogleda okrivljujuci druge za moj tezak zivot,za moju patnju i moje bolesti...Svi su bili krivi ,svi samo ja najmanje...U ovom sam nasla ovo,u onom ono,a u sebi opravdanje...Tada je dosao dan 7.8.2004 kada sam spontano na Mariji Bistrici kupila knjizicu sa 15 molitvi Sv. Brigite i pocela citati....Svakim danom moje su se oci otvarale sve vise i vise i tada sam pocela upoznavati Boga i Bozju ljubav,ali i sebe...O moj Boze i sada me je stid kada pomislim tko sam ja zapravo bila i kolike sam godine bez obzira na molitve koje sam molila i bez obzira na odlazak na nedeljne svete Mise bila grijesnica...bila daleko od vjere i od <Boga....Zasto je tako moralo biti i danas se pitam, mada znam sada da je grijeh bio taj koji je razdirao moju dusu,da je krivnja bila to sto zapravo samu sebe nisam poznala...zalosno ali istinito...Moja teska bolest koja se dogodila nedugo po citanjima sv. Brigite 17.01.2005 me je jos vise sjedinila sa mojim Isusom i onaj teski Kriz koji sam tada ponjela na svojim slabim ledima dao mi je da progledam...poveo me je u istinu zivota...poveo me je uskim putem spasenja...oslobodio me je svih zamki zloga i dao mi vjeru...vjeru u mog Gospodina...Hvala Ti Isuse na tome krizu...hvala Ti Isuse na svim pretrpljenim bolovima i na svim spoticajima...hvala Ti Isuse za mog supruga i nasu djecu...Hvala Ti Isuse sto sam prihvatila Tvoju ruku koja me i sada vodi putem kojim Ti zelis da idem...Hvala Ti Isuse sto si mi dao dar Razuma da sam u sebi pronasla svoje grijehe i sve krivice i da sam mogla svima sve oprostiti pa i onima koji su mi u zivotu nanjeli najvecu bol i za koje sam mislila da to nikada necu moci...Hvala Ti Isuse sto si mi dao dar Molitve da mogu moliti za sve ljude svijeta...Hvala Ti moj Isuse sto si umjesto mrkog pogleda na moje lice stavio osmjeh koji moze ublaziti mnoge umorne duse...Hvala Ti moj Isuse sto te svakoga dana mogu primati i donositi te radosno svima koje susrecem i u svoj obiteljski dom...HVALA ISUSE ZA DAR MOGA ZIVOTA....LJUBIM TE ISUSE:::NE ISPUSTAJ ME NIKADA VISE IZ SVOJE RUKE !

PRVI ADVENT

Danas palimo na nasim malim Adventskim vjencicima prvu svjecicu...

Ta svjecica podsjeca nas na put kojim su prolazili Josip i Marija...

Ta svjecica podsjeca nas na rodenje maloga Isusa u Betlehemskoj stalici...

Zagledajmo se i mi u tu svjecicu, u to malo svjetlo i razmisljajmo malo....

Razmisljajmo o putu kojim su morali proci Josip i Marija...

Za njih nije nigdje bilo mjesta osim u jednoj stalici ...

Gledam sada u tu malu svjecicu i taj mali Adventski vjencic i ...

Ni tada ljudi nisu imali razumjevanja jedni za druge, ni ljubavi...

Zato je mali Isus dosao u takvom siromastvu na svijet da bi mi bili bogati.

Bogati ljubavlju i razumjevanjem,bogati svjetlom ove male svjecice...

Ipak ni danas nema dovoljno ljubavi u nasim srcima ni razumjevanja...

Ni danas nema mjesta u nasim domovima,u nasim velikim kucama...

Nemozemo zajedno jer je nesloga,jer zelimo svoj mir i slobodu...

Ne slazu se svekrve i snahe, ne slazu se svekri i zetovi...

Nekada su kuce bile malene i tijesne,i puno djecice,ali i puno ljubavi...

Bilo je veliko siromastvo i dosta gladi i patnje,ali zato vise sloge...

Nije bilo modernih strojeva ,perilica suda i rublja,strojeva za peglanje...

Bila su vretena i kolovrati za sto danas mnogi pojma nemaju...

Bilo je siromastvo ali bilo je vise sloge i razumjevanja i uzajamne pomoci.

Danas imamo velike kuce i sva pomagala ,ali nitko s nikim nemoze...

Ugledajmo se danas na ovu obitelj iz Nazareta,na Josipa i Mariju...

Razmisljajmo danas o prvoj upaljenoj Adventskoj svjecici....

Razmisljajmo danas o nasim praznim kucama i o nama samima...

Razmisljajmo o siromasnima i gladnima,o djeci na ulici,o bolesnima...

Mi se radujemo ovom malom vjencicu i ovoj prvoj upaljenoj svjecici...

Neka nam ova svjecica i ovo svjetlo razbistri um i razari srca ljubavlju...

Neka u njoj izgori sva nasa slabost,nasa tuga,nasa oholost,nasa bol...

Neka se i u nasim srcima zapali ljubav za naseg bliznjeg....

Zaboravimo na proslost,jer proslost je iza nas i pruzimo ruku pomirenja...

Pruzimo ruku pomirenja jedni drugima i donosimo svjetlo ove svjece...

Svjetlo vjecne ljubavi neka izgara u nasim srcima za svakoga brata ,

za svaku sestricu,za svakoga putnika i siromaka...

Budimo i mi svjetlo jedni drugima i uzor Nazaretske obitelji-Josipa i Marije.

A M E N !

Od slutnje do obraćenja
[ 2.12.2008 ]

Autor: don Ivan Bodrožić

Pa i onda kada čovjek u sebi prepozna slutnju o Bogu, kad joj prepusti prostora u svome srcu, svjestan je njezine krhkosti. S jedne strane kao da se nema za što čvrsto uhvatiti, jer mu materijalizirani svijet želi predstaviti Božju duhovnu prisutnost nestvarnom fikcijom, ljudskim umišljajem, mameći ga u isto vrijeme 'konkretnijim' sadržajima života, vrlo opipljivima i stvarnima. Usprkos napasti takve 'konkretnosti', on svejedno, stječući potvrdu o svojoj slutnji, osvjedočen o miru koji ona rađa u duši, ima potrebu u sebi zaštititi njezinu krhkost, te prijeći u veću sigurnost onoga što sluti, za što mu je potrebno mnogo snage i pravo umijeće.

Othrvavši se napasti, na slabašnoj, krhkoj slutnji nastavlja graditi život. Dajući prednost svojoj slutnji, čovjek stječe jasniju svijest o tome kako se on ne približava Bogu, nego se Bog približava njemu. Štoviše, on je u njemu, samo što ga uvijek ne uspijeva jasno vidjeti. Da nije tako, da mu On ne dolazi ususret, ne bi se ni dogodio susret slutnje. A dok se Bog približavao njemu, on sam je lutao od sebe i od svoje slutnje, od drugih ljudi i od svoga Stvoritelja.

Gradeći napokon na slutnji, iščekujući i osluškujući u šutnji, želeći u sebi iskristalizirati onu prisutnost koju sluti, čovjek postaje svjestan sebe pred Naslućenim i neslućeno uzvišenim. U njemu to rađa nove spoznaje, te se osjeća pozvanim stati pred njega. Osjeća potrebu uskladiti svoju volju s njegovom, što nije moguće ako ne odluči zastati na trenutak, napraviti zaokret u samom sebi i sa samim sobom, svjestan kako nije dovoljno dobar, a ni dostojan slutnje što u njemu uzima maha.

Tako slutnja u njemu rađa plod koji on zove obraćenje, ali mu je jasno da bi ga mogao nazvati prosvjetljenje, pristajanje uz dosljednost svoga smisla i cilja ili čak nekim drugim imenom. Obraćenje je u njemu kao smirivanje vode u uzburkanom jezeru, jer dok se na njoj stvaraju valovi i valići, dok je bilo čime uznemirena, nikakav lik se u njoj ne može jasno nazrijeti. Obraćenjem smiruje svoje srce, da bi mogao vidjeti neslućeno lijep odraz u sebi naslućivane Slutnje koja je napokon dobila jasne obrise u Naslućenome. Obraćenje je vijača kojom se odstranjuje pljeva iz duše, da bi ostao čisti plod koji hrani postojanje.

Ovaj rast u duhu došašća poziv je vjernicima da i sami pretvore slutnju u obraćenje, da bi mogli zadobili daljnju sigurnost Božjeg dolaska u njihov život. Trajno obraćeni pred Bogom, poput onih malenih koje Isus hvali u Evanđelju, stječu svijest i krepost vjerničke dosljednosti, bez koje je nemoguće doživjeti Božić. Zato za njih obraćenje postaje put čišćenja duše od vlastite nedostojnosti, čime dolaze još korak bliže Onome koji je i prije njihova obraćenja Emanuel – Bog s nama.

Nahraniti gladna usta
[ 3.12.2008 ]

Autor: don Ivan Bodrožić

Započinjući vrijeme došašća, Crkva liturgijskim čitanjima bez daljnjega želi upozoriti na bitne teme i probleme čovjeka i čovječanstva. Jedna od tih tema je ljudska glad. Čovjek je u svojoj duši i biti gladan istinskih božanskih sadržaja, gladan je Boga, pa i onda kad to ne zna izraziti, ili kad eventualno svoju glad zasićuje na krivi način nastojeći se zasititi kruhom i stvarnostima koje ne mogu utažiti njegovu životnu glad. Čovjek je takav da u sebi nosi onu iskonsku glad, te da mu život prolazi kao vapaj za nasićenjem nasušnih potreba.

No i njegovo je stanje takvo da on sam to ne može zasititi, te provodi život prosjačeći ovim svijetom, tražeći mrvice, a često i otpatke, tješeći se i time kao da sudjeluje u najobilnijoj gozbi. Vrijeme došašća mu stoga naviješta dolazak onoga tko ga istinski može zasititi, tko mu može donijeti hrane u izobilju i pozvati ga na gozbu života kao počasnog uzvanika.

U tom duhu čitamo i današnji evanđeoski tekst u kojem Isus jasno kaže kako mu je žao naroda, te na neki način otkriva razloge svoje prisutnosti u svijetu. Njemu je žao naroda što gladan i izmučen luta ovim svijetom, te je zato i došao nahraniti ga svojom utjelovljenom prisutnošću, ostajući s njime sve do konca svijeta. A doista je toliko gladnih usta koja treba nahraniti, te je bilo neophodno da im se ponudi božanska hrana, a ne nikakva ljudska.

I kao što ptice hrane svoje mlade donoseći im hranu u gnijezdo i stavljajući im u usta, Gospodin tako želi nahraniti nas. I dok se u duhu spremamo za odlazak do Betlehema – mjesta njegova rođenja, dok se za proslavu njegova dolaska planiramo okupiti oko njegovih jaslica, nastojmo ne smetnuti s uma da Gospodin ne dolazi među nas kao gladni ptić otkidati od naših usta, nego dolazi u betlehemsko gnijezdo, da bi on nas nahranio kad se okupimo oko njega.

Otvorimo stoga svoja gladna usta i pripremimo se na ovaj veliki događaj, da nas Kruh s neba nahrani ulaskom i u našu osobnu povijest, kao što je učinio s cijelim čovječanstvom došavši prije 2000 godina u Betlehem, koji je učinio kućom kruha za sve narode.

IZGUBLJENI-VRATITE SE ISUSU ...

O-moj Isuse ! Kolika je moja zelja ,da Te pronadu izgubljeni ljudi...
Da povjeruju u Tebe nevjerni,da ozdrave bolesni,da progledaju sljepi...
Da se svi ukljuce u molitve i povjeruju Tvojoj Rijeci-"Trazite i naci ce te "...
Znam Isuse,da Te mnogi traze ,ali Te ne nalaze,jer malo je vjere u njima...
Ne poznaju dovoljno velicinu Tvoje dobrote i ljubavi,ne citaju Tvoju Rijec...
Zeljela bih promjeniti svijet,zeljela bi promjeniti ljude,zeljela bi zagrliti sve...

Ali nemocna sam i malena za te moje zelje koje bi zeljela da se ispune...
Svaki dan kad palim svjecicu na Adventskom vjencicu ,gledam u to svjetlo...
Gledam i molim ,da to svjetlo obasja svako ljudsko srce tim malim zarom...
Zarom iskrene ljubavi,mira,radosti,zdravlja ,zadovoljstva i veselja...
Zeljela bih da ne bude gladnih u svijetu i da sva djeca imaju svog oca ...
Svoju majku i sve sto im je potrebno u zivotu,da rastu u igri i veselju...

Zeljela bi da bude mir u svijetu i da ima posla za sve narode...
Zeljela bi da smo svi braca i sestre u Kristu bez obzira na nacionalnost...
Zeljela bi da u obiteljima nestane tuge i nerazumjevanja,da svi budemo jedno...
Mnogo je zelja u mome srcu,ali najveca mi je zelja da se vrate izgubljeni...
Da se vrate svom nebeskom Ocu u zagrljaj ,jer On ih radosno ceka...
Molimo za njih,molimo za bolesne,molimo za mir i ljubav u svijetu...
Molitva i vjera cine velika cuda-stog vas sve pozivam na molitvu...
IZGUBLJENI-VRATITE SE ISUSU...On vas ceka...

ŠTO ZNAČI ADVENTSKI VIJENAC


Adventski vijenac plete se od zimzelenog lišća ili grančica, najčešće od bora ili smreke. Tako je pleten da nema početka ni kraja pa označuje Boga koji je vječan. Ponajprije nam zelena boja – boja nade i očekivanja ukazuje na vrijeme iščekivanja Isusa Krista (do 16. prosinca), kao milosrdnog oca. Potom opet do 25. prosinca, do Božića, iščekujemo rođenje maloga Isusa. Dakle, ta zelena boja označava našu kršćansku nadu i iščekivanje.
U vijenac su usađene četiri svijeće - one označuju četiri nedjelje Došašća. Tri od njih su ljubičaste i podsjećaju nas na pokorničku prirodu vremena. Ružičasta se pali u treću nedjelju Došašća (nedjelja radosti, što znači: radujte se!). Prve nedjelje pali se prva svijeća, i tako redom, pa do Božića gore sve četiri svijeće. No, svijeće ne znače samo četiri nedjelje Došašća; svijeće nam znače i četiri godišnja doba, to jest, četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i četiri posljednje stvari čovjeka (smrt, sud, pakao ili raj).
Kad upalimo svake nedjelje Došašća jednu svijeću više, taj plamen koji očigledno raste, treba također planuti u srcima ljudi. Samo tada, toplina njegovog žara može ugrijati bližnje, onom ljubavlju, koju utjelovljeni Isus ima za svakoga.

DRUGI ADVENT

Palim danas drugu svjecicu na malom Adventskom vjencicu i zelim da ta dva mala svjetla razare srca onih koji su jos daleko od Boga..Sve ih uzimam u svoje molitve i vjerujem da ce me mali Isus uslisati i dodirnuti ta okorjela nemocna srca koja su ispunjena necim jacim od njihovih zelja.Isuse,Ti sve znas i sve poznajes ,jer svi su upisani na dlanu Tvoje ruke.Ti isto znas zasto su se mnogi od Tebe udaljili,zasto su krenuli krivim putevima i zasto jos nije doslo njihovo vrijeme obracenja...Ipak Isuse ja Ti ih sve redom predajem i za sve njih Te zdusno molim da ih pomilujes po glavi da osjete Tvoj dodir i da pronadu put svoga spasenja,a to si Ti.Dodirni Isuse moju djecu,moju sestru i bracu i polubracu,dodirni i moga oca i sve moje bliznje i daljne rodove,isto tako znance i prijatelje smoje i suprugove strane...Tebi je Isuse sve poznato i sve moje molitve i sve moje zelje i ja vjerujem da ces me uslisati i pomoci ovim bjednim izgubljenim Tvojim sinovima i kcerima i dovesti ih sve pred svoje lice.
Uslisi Gospodine i moje molitve za one bolesnike koje Ti prinosim u molitvi iz dana u dan i daj mi snage da sve izdrzim kao i do sada.Vodi me svojim putem i nedaj da ikada klonem duhom pod teretom svoga kriza koji si mi dodjelio.Znam da mi ga Ti pomazes nositi,jer bez Tvoje pomoci sama nebi izdrazala.Hvala Ti Isuse za sve sto mi darujes,a napose hvala Ti sto mi se sam darujes iz dana u dan.Hvala Ti sto si me ozdravio i sto me i sada ozdravljas kada naidu bolesti i patnje,hvala Ti sto si uvijek uz mene i sto me podizes.Hvala Ti za ovo Adventsko vrijeme i ove dvije upaljene svijecice koje me poticu na razmisljanje bliznjih i bolesnih,koje me zovu na darivanje siromasnih i gladnih,koje me salju u posjetu bolesnima i nemocnima.Hvala Ti Isuse za sve dosada uslisane molitve i za moga supruga.Hvala Ti za nasu djecu i sav nas rod i nase prijatelje.Nastojim ovo vrijeme Dosasca ocistiti potpuno svoje srce od svega sto nije od Tebe i pripremiti mjesto za Tvoj slavni dolazak.Zelim da se rodis i u mome srcu i u srcima svih ljudi svijeta.Neka ove upaljene svjecice izgaraju i u mome srcu ljubavlju za svakoga brata i sestricu,za svaku izgubljenu i ocajnu dusu.Amen.

Adventsko svjetlo svjeca...

Gospodine Isuse...znam da si tu...osjecam Te kroz svjetlo ovih upaljenih svjecica...Moje srce radosno kuca i moje ruke podizem sretna prema nebu...Molim Te ponizno i prikazujem Ti u molitvi sve osobe koje mi saljes na molitvu...Volim Te Isuse i radujem se Tvom rodenju i vjerujem da se radas svakoga dana u mome srcu...Vjerujem da si uvijek tu u meni, uz mene ,iznad mene i ispred mene...vjerujem da me svim mojim putevima upravlja Tvoja sveta ruka...Dao si mi dar vjere,a to je nesto najljepse sto moze biti...vjerovati i nadati se, nadati se Tvom skorom dolasku i docekati Te budno i spremno...Da Isuse-Vjera-Ljubav i Nada, to troje neka ostane u meni i to isto zelim svakom ljudskom bicu...Jedino sto mi jos nedostaje je dar velike ljubavi...jer ljubavi mi ponekad nedostaje...ne Isuse ,ne zelim da drugi ljube mene toliko koliko zelim da ja ljubim druge...Daj da donosim ljubav svakom zivom stvoru,kao sto i Ti sam ljubis sve nas...Daj mi snagu da budem svjetlo svima ,kao svjetlo ovih upaljenih svjecica...Daj da i ja izgaram za sve ,kao i ove upaljene svjece na ovom malom Adventskom vjencicu...Daj mi snagu da podnosim sve zrtve i kad me nitko ne razumije,daj da ja njih razumijem...i kad traze nemoguce od mene,daj da to bude moguce...Zelim i ja biti kao Tvoja Majka Marija i reci "Neka mi bude po Rijeci Tvojoj "...Daj da prihvatim zivot i kad se moram boriti i tezi kriz podnjeti...kad su tu nepravde i neistine...kad su tu ruzno izgovorene rijeci i mrki pogledi...kada se misli da se dalje tako ne moze,Ti Isuse i tada budi uz mene kao i sada...Ne napustaj me nikada i po svojoj svetoj volji uslisi moje vapaje-moje prosnje i moje nakane sa kojima Ti svakoga dana neumorno dolazim...Za sve Ti mogu samo reci HVALA ISUSE....Vjerujem u Tebe i uzdam se u Tebe Isuse moj,jer Ti si moja snaga i zastita,Ti si stit zivota mojega...Ti si me otkupio i u Tvome dlanu i moje Ime stoji zapisano....Hvala Ti Isuse za svaki dan moga zivota,za moju djecu i moga muza,za moga oca,bracu i sestre i za sve drage ovoga foruma TTa...Hvala Ti za ove upaljene svjecice koje me podsjecaju iz dana u dan na svjetlo Tvoje ljubavi...Tko moze ljubiti kao Ti , nicega se bojati ne treba...jer ljubav spaja sva srca slomljena...ljubav sve podnosi i jaca je od svakog zeljeza...Isuse ispuni nasa srca ljubavlju i svjetlom ovih upaljenih svjecica...Mir i ljubav neka bude u svim srcima....Amen.