www.tebe-trazim.com

Ti znaš što je izdaja, izdao te učenik, izdao te
prijatelj!
Ti znaš što je neshvaćanje i podmetanje!
Nauživao si se toga u vrijeme svoga javnog
djelovanja!
Ti, znaš Isuse, što je borba s licemerjem!
Prokazivao si ga , pokušavajući pomoći
ljudima da se prepoznaju u tvojoj
istini!
Na kraju su te ipak licemjerno
ubili, misleći da time Bogu služe!
Znaš ti i za nepovjerenje!Bilo ga je u srcima ljudi napretek,
ali ti nisi odustao ni od koga.
Za sve si otvorio Vrata svoga
Srca.
I za mene si to učinio Gospodine!
I čekaš me da uđem, da ti sve kažem
što me boli irane ti svoje pokažem,
i dopustim Gospodine, da me izliječiš,da
rane moje iscijeliš.
Hvala ti za ta otvorena Vrata, za tvoje
probodeno Srce!
Ući , ću Gospodine i molim te da mi srce
ozdraviš od svega što boli, i dadeš mi svoju
Ljubav,
svoga Setoga Duha da i ja mogu liječiti
bolesna srca, tješiti žalosne,hrabriti
malaksale....!
Hvala ti za otvorena Vrata i za povjerenje
Gospodine moj i Bože moj!
s.Bogoljuba Cifrek, uršulinka glasnik SIM lipanj 2008

..nadam se da me niste pogrješno shvatili.Jeste Pjesma nad pjesmama, i kažu rijetka ljubavna pjesma u Bibliji istina sve asocira na to, mada bi se moglo i reći da je to molitva obraćenika i zaziv i žeđ za ''živom vodom''.......
''Postoje vode koje iznutra ispiru, čiste čovjekovo srce i oko
čovjekove misli i riječi.Te vode umiju preobraziti i čovjekove ruke i noge, čovjeka samog.....
Božja riječ je živa voda, ona koja ispire iznutra, prodire u dubinu!''
.....apostoli sa Marijom postojani u molitvi...
Molitva je najdragocjeniji dar Duha Svetoga!Crkva-Zaručnica, iz mora zla spašena, Štićenica i Miljenica Gospodnja, po molitvi i u molitvi izražava sve obilje svoje zahvalnosti, te najdjelotvornije slavi Boga!Štoviše, najprodorniji molitelj i najzahvalniji slavitelj jest sam Duh Sveti osobno.On ljubav sama- nastanio se u srcu Crkve i u srcu svakog pojedinog kršćanina da tu dostojno slavi Oca, a nas potiče da svakom očitovanju Božanske darežljivosti uzvraćamo sve velikodušnijim uzdarjem Ocu.( ulomak s. Benedikta)
''Svećeniku današnjice često se čini kako je riječ koju on propovijeda, upućena samo posebnima, ili pak ludama.Ali on mora nositi teret riječi.O tome bismo također trebali razmišljati kad god uzdišemo pod teretom nedostatka naviještaja.Umjesto da psujemo, radije bismo trebali moliti jedni za druge-da Bog dadne par pravih slušatelja onoma koji slušaju, a onima koji propovijedaju da dadne milost pravih navijestitelja,da nas Bog u svakoj riječi uzdržava, da nam Njegova riječ postane kruh istine, za čim žeđa naša duša, pa čak i onda ako sve to ne uspijemo do kraja razumjeti....''( ulomak Papa Benedikt 16)
....nastavit će se....

...podnaslov kriza razumjevanja....
Još kao mladić, X je bio vješt umjetnik, grnčar.Imao je suprugu i dva sina.Jedne noći, najstariji sin dobio je jake bolove u želudcu.Misleći da je pokvario probavu, ni X ni njegova supruga nisu to ozbiljno shvatili.Međutim radilo se o akutnoj upali slijepog crijeva, i dječak je , sasvim iznenada umro te noći.
Saznavši da je mogao da ga spase samo da je shvatio ozbiljnost situacije,X ovo emocionalno stanje se pogoršavalo zbog ogromnog osjećaja krivice.Da bi stvar bila još gora, supruga ga je ubrzo poslije te tragedije napustila i prepustila mu brigu o šestogodišnjem sinu.Zbog svega toga X je bio pogođen i osjećao je neizdrživu bol, pa je utjehu potražio u alkoholu.Vrijemenom je postao pravi alkoholičar.
Kako je sve više upadao u alkoholizam,počeo je da gubi sve što ima-kuću, zemlju, umjetničke prijedmete, sve.Na kraju je umro sam u sobi nekog samačkog svratišta....
Kada sam saznao za njegovu smrt, pokazao sam isti prezir kakav ljudi obično pokazuju kada svoj život okonča netko tko za sobom ništa ne ostavi.Potpuni neuspjeh!!!!-pomislio sam.Kakav promašen život!
Kako je vrijeme protjecalo, počeo sam da mijenjam svoj prestrogi sud.Znate, poznavao sam njegovog sina tada već odraslog.On je je jedan od najljubaznijih i najobazrivijih i najdražih ljudi koje znam.Posmatro sam ga sa njegovom djecom i video kako među njima postoji slobodan protok ljubavi.Znao sam da ta ljubaznost i brižljivost vuku odnekud svoje korijene.
Nisam ga čuo da mnogo priča o svom ocu.Teško je bilo boriti se sa alkoholičarom.Jednoga dana skupio sam hrabrost i započeo razovor o njegovom ocu.''Nešto me stvarmo zbunjuje'' rekao sam.''Znam da vas je otac podigao takoreći sam.Što je on učinio da vi postanete tako izuzetna osoba?''
On je ćutao i nakratko razmišljao.Zatim je rekao''Otkad pamtim za sebe pa do punoljetstva kada sam otišao od doma, otac bi svake večeri dolazi u moju sobu, poljubio me i rekao ''Volim te sine''.

Navrle su mi suze na oči kada sam shvatio da sam bio budala kad sam mislio da je X propalica.On za sobom nije ostavio nikakvih materijalnih dobara.Međutim, bio je otac koji umije da voli, pa je za sobom ostavio najdražeg i najdivnijeg čovjeka kojega sam upoznao.

.................šala
Neka gosođa obratila se pismom na kardinala Spellmana''Nemam djece.Izmolite jednu Zdravomariju za mene.Znam da vas Bog voli.On će uslišiti Vašu molitvu, i ja ću dobiti dijete.
Kardinal je uistinu izmolio jednu Zdravomariju.
Bio je on i zaboravio na to, kad nakon duljeg vrijemena dobije pismo od iste gospođe
''Hvala Vam!Znala sam da ću dobiti dijete ako izmolite za me Zdravomariju.''
Kardinal joj napiše pismo '' Sreća vaša, gospođo da nisam izmolio čitavu krunicu''.........
nastavit će se .............................................................

.....prepoznatljiva imaginacija života...
Dva sjemena leže jedno pored drugog u plodnom tlu u proljeće.
Prvo sjeme kaže''Želim da rastem!Želim da pustim svoje korijenje duboko u zemlju ispod mene, da poguram svoje izdanke kroz zemljinu koru iznad sebe...
Želim da razvijem svoje nježne pupoljke kao zastave da bi objavili dolazak proljeća....
Želim da na svom licu osjetim toplotu sunčevih zraka i na listovima blagoslov juternje rose!''
I tako je raslo....
Drugo sjeme kaže''Plašim se.Ako pustim svoje korijenje u zemlju ispod mene, ne znam na što mogu da naiđem u tami.
Ako se probijam kroz čvrsto tlo iznad sebe, mogu da oštetim tanane izdanke.....
Što ako otvorim svoje pupoljke, a puž pokuša da ih pojede?
A, što ako počnem da cvjetam, a malo dijete me isčupa iz zemlje.
Ne, mnogo je bolje da čekam dok sve ne bude bezbedno.''
I tako je čekalo.
Jedna kokoš koja je čeprkala u rano proljeće po bašti, tražeći hranu, pronašla je sjeme koje čeka i odmah ga pojela.

....malo razmišljanja pa ćemo nastavit....

Da , pa malo kad razmislimo u pozadini priče je vjera a strah neprijatelj vjere.Vjera traži da budemo povezani sa BOgom i nda kada ne vidimo kakve koristi imamo od nje, da se pouzdajemo u Boga i onda kada je situacija beznadna, da slušamo Boga što nam govori iako nam nije jasno .Neshvatljivo potpuno gotovo nenormalno, a o čudima da ne pričamo , ma to je bilo u Svetom pismu, ipak je sad 21 stoljeće(''koja davna prošlost 60 generacija unazad , ko da je jučer bilo), to je imaginacija, autosugestija, placebo efekat.BUDALE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pa svaki dan je čudo Božje svakim se danom Bog događa, obraća ljudima (''ali kako da se BOG ''utakne u'' tvoje srce ako je preko njega poklopac, a taj poklopac ti mogu biti razne stvari).Ali NE MI HOĆEMO SENZACUJU, nešto, spektakularno .Mi i Boga vidimo kao ''aspirin'' uzimati po potrebi (kad ste u nevolji) još fali ''o indikacijama i mjerama opreza....''
Kuda to srljamo, slijepci?
Nedjelja uoči Uskrsa.Poslije zajedničke obiteljske molitve, malo razgovora, šale ,kritike planova i konstatacija i konzultacija ukućana uoči Blagdana.
Situacija tanka, malo brašna , nešto jaja , malo mesa i to je sve.
Pa sad spremićemo što imamo, a otići će mo u posjet djedu i baki pa nek se bar djeca najedu.Zajednički konstatiraju da Uskrs NIJE PUNA TRPEZA NEGO SRCE.
Ono kad na svetoj Misi ,čuješ '','o, sretna i zaista potrebna Adamova grijeha, koji nam je dao takvog otkupitelja''pa kad se zapjeva Kraljice Neba onako ti dođe knedla u grlu, oči zasuze a u grudima ti se razliva radost čini ti se nebo bi zagrlio.Pa sutradan kada se zaori''Uskrsnu Isus doista'',jeste dogadjaj Crkveni i povjesni ali je na prvom mjestu doživljaj.
Sa tim glasnim razmišljanjem su i otišli na počinak.
Narednih dana susjedi, župljani, rodbina, svakog dana je neko a da nije bio obaviješten i zamoljen doneo ponešto tako da je za Blagdan Uskrsa,čak i časne sestre su posle blagoslova uskršnjih jela donele ponešto......za trpezu koja je njima ukućanima bila najmanje bitna.Otvorili su i predali Bogu srca, a Bog im je preko ljudi poslao dovoljno(sjetite se ptica nebeskih, nit ,oru nit siju a opet ih hrani Otac Nebeski).I neka mi nitko ne govori da bog i danas ne čini čudesa, samo smo mi razumni inteligentni, ''nafilovani'', šupljim riječima malovjerni sljepci pa zar nam je onda neobično da se ''čuda'' ne dešavaju....
..priča je pisana po istinitom događaju ....autora
...nastavit će se...

Ne izvinjavam se nikome, i sam sa slično razmišljao, lutao po močvarnim bespućima, dok me Milost nije dodirnula, zato i smatram da treba reći DOSTA.Ili ćemo biti Božji ili nas neće biti!!!!
Bio i kod bioenergetičera, vračara, iscjelitelja, puno toga vidio i doživio i zato uzimam sebi za pravo na ovakvo reagiranje traženja opipljivog, shvatljivog realnog razumnog.Kad čujem rečenicu '' Bila sam na čišćenju''.OPROSTITE NAM ANĐELI, OPROSTITE NAM NEROĐENI.Ništa više sveto, duhovno mi želimo vidjeti , opipati ma kakav nevjerni Toma......

Što smo se pretvorili, kuda to idemo što to radimo i drugima i sebi svojim obiteljima?
Kuda to srljamo?
Izbor imamo , dva puta , dvije staze odaberite srcem punim ljubavi i nećete pogriješiti....

S GORE DOŠLA RADOST
Pošto riječi, o moj Bože, nisu stvorene da ostanu
nepokretne u našim knjigama,
nego da nas zaposjednu i da trče svijetom u nama,
dopusti da taj oganj radosti što si nekoć na
jednoj gori zapalio, da nas varnice te pouke
o sreći zahvate i progore,
obaspu i napune,
učini da njima napunjeni trčimo ulicama grada
kao''plamičci po pokošenom sijenu''
da se zarazi blaženstvom,
zarazi srećom
i razastremo po izgubljenim mnoštvima.
Jer nam je uistinu već dosta
sviju tih uzvikivanja loših vijesti,
žalosnih novosti.
One dižu toliku buku
da Tvoje riječi više ne odjekuju.
Učini da naša šutnja probije njihovu galamu
otkucajima Tvoje poruke.
Učini da u taj bezlični metež uđe naša tiha radost,
zvonkija od izvikivača novina (tv, interneta)
prodornija od krute žalosti mase.
Madeleine Delbel u knjizi.....(1947)god

BLAŽENI SIROMAŠNI DUHOM
.....jer je njihovo Kraljevstvo Nebesko.
Biti siromašan to nije interesantno-svi siromasi tako misle.
Interesantno je-posjedovati Kraljevstvo Nebesko,
ali posjeduju ga samo siromašni.
Međutim,nemojte misliti da se naša radost sastoji
u tome da svoje dane provodimo u ispražnjivanju
svojih ruku, svojih glava, svojih srdaca.
Naša je radost u tome da svoje dane provodimo u pripravljanju
mjesta u svojim rukama,
svojim glavama i svojim srcima
za Kraljevstvo Nebesko koje dolazi.
Jer nečuveno je znati da je ono tako blizu, znati
da je Bog pokraj nas,
čudesno je znati da je njegova ljubav toliko moguća
u nama i na nama,
i ne otvoriti joj ta vrata,
jedina i jednostavna,
tog siromaštva duhom.
Ali zašto ste žalosni, vi svi koje je Bog osiromašio?
ne biste li imali više ufanja pa da ne plačete kao
oni koji ga nemaju?
Ostavite neka plaču oni koji ne osjećaju na sebi zamah,
težinu i omaru Kraljevstva Nebeskog,
a vi koji to znadete izbliza
kad vaša dobra nestaju po volji Božjoj,
ne govorite više o siromaštvu nego o bogatsvu.
Kao ono ono slijepac doveden u svoj rodni kraj, iako ne vidi,
udišite tada to ozračje Kraljevstva,
ogrijte se na njegovu nevidljivu suncu,
dotišite njegovu čvrstu zemlju pod vašim nogama.
....nastavit će se......

Ne kazujte''Sve sam izgubio.''Kazujte radije''Sve sam dobio''.
Ne recite''Sve mi se oduzima''.Radije recite''Sve primam''.
Pođite u svoj radni dan bez unaprijed izgrađenih
pojmovanja i bez predviđenog umaranja,
bez namjera glede Boga, bez sjećanja na njega,
bez oduševljavanja, bez knjižice
njemu u susret.
Pođite bez cestovne karte kako bisze ga pronašli,
znajući da je on na putu, a ne na kraju puta.
Ne trudite se da ga pronađete pooriginalnim
receptima ,nego pustite da budete od njega nađeni
u siromaštvu jednog najobičnijeg života.
Jednoličnost je siromaštvo , primite ga.
Ne tražite lijepa maštovita putovanja.
Neka vam dostaje različitost Kraljevstva Božjeg
i nek vas veseli.
Budite ravnodušni prema svom životu, jer je to veće
bogatstvo nego da ste stalno u brizi za nj, tad
će vam starost govoriti o rođenju, a smrt o uskrsnuću
vrijeme će vam izgledati kao malen nabor na velikoj
vječnosti, sve ćete stvari prosuđivati po
njihovim vječnim crtama.
Ako doista ljubite Kraljevstvo Nebesko, radovat ćete se
što se vaše shvaćanje gubi pred božanskim stvarima
i trudit ćete se da većma vjerujete.
Ako je vaša molitva lišena nježnog osjećaja, tad ćete
shvatiti da Boga ne možete doseći svojim snagana.
Ako ste bez velike smionosti , tad ćete se radovati što
ste pogodni za ufanje.
Ako su vam ljudi dosadni i vidite da vam je srce samilosno ,
tad ćete biti zadovoljni što imate u sebi
nepojmljivu ljubav.
Kada posve osiromašeni više ne budete u svijetu znali
vidjeti drugo no orobljene kuće,
a u sebi bijedu bez lica,
tad mislite na te otvorene zjenice u središtu
vaše duše, upravljene u neizrecive stvari,
jer vaše je Kraljevstvo Nebesko.