www.tebe-trazim.com

JERUZALEMSKI DIJALOG
-A tako?On je iz Nazareta?
-Pa naravno...piljarica na uglu-to mu
je rođena teta!
-A ja sam čula da je on nezakonito
dijete i da mu otac ulice mete.
-Rođen je u štali, to je stalno,
uopće-podrijetlo toga dečka je
nejasno i kalno.
S nekakvim starcem da mu se klati
mati.Tko bi mogao, gospa sve te skandale
znati?
-Pa dobro.Ima li on kakve škole?
Je li svršio maturu?
-Ali!
Gospa se po svoj prilici šali!
Kakvu božju maturu?
Neki dan na cesti
poljubio je jednu javnu curu!
S dangubama pije, za njim idu
sami, bokci,slijepci i ribari,
a sad je stao i djecu da nam kvari.
Već su i prijave stale da protiv njega
policiji stižu.

Pazite dobro, gospa,
taj će dečko svršiti na križu!

Miroslav Krleža

PISMO LJUBAVI PRAVOG OCA
Dijete moje, moguće je da me ne poznaješ, ali ja o tebi znam sve.Znam kada sjedaš i kada ustaješ.Sve su mi tvoje staze poznate, pa i svaka tvoja vlas na glavi je izbrojena.Sazdan si prema mojem obličju.Nalaziš se u meni i tamo se krećeš i živiš, jer si od mojega roda.Znadoh te prije nego si začet u majčinoj utrobi.Izabrao sam te još kad sam planirao stvaranje.Tvoj život nije slučajnost, jer su svi tvoji dani u mojoj knjizi zabeleženi.Ja sam bio taj koji je odrijedio pravo vrijeme tvojega rođenja i mjesto tvojega življenja.Načinjen si čudesno i predivno, jer ja sam te satkao u majčinoj utrobi.Ja sam te na dan tvojega rođenja izveo na svijet.Oni koji me ne poznaju, krivo me predstavljaju.Ja nisam udaljen i gnjevan, nego sam izražaj savršene ljubavi.A žudnja mi je da tu svoju ljubav obilato izlijem na tebe i to jednostavno zato što si moje dijete a ja tvoj Otac.
.....nastavit će se.....

Pružam ti više nego ti je tvoj zemaljski otac mogao pružiti, zato što sam ja savršeni Otac.Svaki dobri dar koji primaš dolazi iz moje ruke, jer se brinem za tebe i podmirujem tvoje potrebe.Moj plan za tvoju budućnost uvijek je ispunjen nadom, zato što te ljubim ljubavlju vječnom.Moja su razmišljanja o tebi bezbrojna i ne mogu se izjednačiti s pijeskom na morskoj obali.Nad tobom se radujem pun veselja i nikada ti neću prestati činiti dobro, jer ti si moja predraga svojina.Želim te čvrsto utvrditi svim srcem svojim i svom dušom svojom.I želim ti objaviti predivne i nedokučive tajne.Ako me potražiš svim svojim srcem, naći ćeš me.Raduj se u meni i ja ću ispuniti sve želje tvojega srca, jer ja sam taj koji proizvodim te želje u tebi.Ja sam kadar učiniti neograničeno više nego ti možeš i pomisliti, jer nitko te ne može utješiti i ohrabriti kao ja .Ja sam također Otac koji te tješi u svim nevoljama.Kada si bio skršena srca bio sam ti blizu.Nosio sam te blizu svojega srca, kao što pastir nosi janje u svom naručju.Dolazi dan kada ću otrti svaku suzu s tvojega lica.I uzet ću svaku bol koju si podnosio ovdje na zemlji.Ja sam tvoj Otac i ljubim te kao što sam ljubio svoga sina Isusa, jer je u Isusu moja ljubav prema tebi savršeno objavljena.On je potpuni izražaj moje biti.On je došao praktično pokazati da sam za tebe, a ne protiv tebe.I da ti kaže da ja ne brojim tvoje grijehe.Isus je umro radi toga da se mi , ti i ja izmirimo.Njegova je smrt najuzvišeniji izražaj moje ljubavi prema tebi.Dao sam sve što sam ljubio , samo da bih mogao pridobiti tvoju ljubav.Ako primiš moj dar, mojega sina Isusa, mene primaš.I nikad te više ništa neće moći odvojiti od moje ljubavi.Vrati se kući i ja ću sazvati najveću veselicu kakvu nebo još nije vidjelo.Oduvijek sam bio Otac, uvijek ću Otac i ostati.Sada ću ti postaviti najvažnije pitanje tvojega života-''Želiš li biti moje dijete?''
Čekam na tvoj odaziv.Ljubi te tvoj Otac, svemogući Bog!!!!

Napomena
Svaka je rečenica navod ili citat Svetog pisma (Evanđelja, Poslanice, Djela apostolska i Psalmi)Pisac (Tom Magdić) je na na kraju svake rečenice označio gdje ćemo pronaći pojedini citat.Izostavljeni su.......

.....podnaslov kriza današnjeg nedostatka vremena...
Današnje vrijeme je vrlo zahtijevno, po mnogo čemu.Dominantan je permanentan osjećaj straha, a strah ubija ljubav.Živimo u vrijemenu žurbe, stresa, tjeskobe od sutrašnjice, od gubitka posla......Tankih nerava,napeti i na poslu i doma u obitelji, i na taj način negativno utječemo jedni na druge, u stvari jedni druge svjesno ili nesvjesno ''razboljujemo'' tokom sitnijih'' ispada''.
I kada se nakupi da kažemo''kritična masa'', ljudi pucaju po ''šavovima'' u toj mjeri da se čak javljaju i fizička oboljenja ne samo psihička.Vrlo često ni sami liječnici ne znaju što im valja činiti i onda se krene kod raznoraznih gatara, iscjelitelja, bioenergetičara kojih danas ima toliko da ih se ne da izbrojiti gotovo čitava .......LEGIJA....(čitajte u Svetom pismu što znači ta riječ)
Mi u stvari, na taj način Bogu kažemo''NE', ti nam ne možeš pomoći, nego kojekakvi.....ti si Bože nemoćan...u stvari izložili smo se kao na pladnju znate kome......i zar su čudne posljedice
Sjetite se kada je Isus bio kušan u pustinji, da mu je ponudio sva blaga ovog svijeta.....samo mi se pokloni....
Često Bog u svojoj dobroti dozvoli ili''dadne'' ljudima nevolju bilo koje vrste recimo baš zdravstvenu, i što se dešava.......
Svi se okrenu Bogu, neki licem, neki leđima......
I milosrdni Otac, i Sin Božji po svojoj dobroti daje pobožnim ljudima po Duhu Svetom dar ili karizme, pa i ozdravljenja..ali mi smo ljudi,malovijerni,(sjetite se da je Isus uvijek tražio izričaj vjere,da li vjeruješ da ti to mogu učiniti, i neka ti bude po vjeri tvojoj,vjera te je tvoja spasila........i jedan koji je progledao , a gdje su ostalih devet)nezahvalni i jedan istinit primjer možda i znate.....
Osobi sa darom ozdravljenja javila se majka djevojčice oboljele od leukemije, metastaza, Sveta misa, molitva, polaganje ruku.Djevojčica ozdravila, liječnici u čudu, predivno ali dobri Bog nas pusti da uvidimo koliko smo kratkovidi...
Poslije godinu dana, javlja se istoj osobi sa darom majka sa riječima''Bolje da sam dozvolila Bogu da je uzme k sebi, sada kao zdrava odala se drogi, prostituciji gurnula sam je u ruke....''
Svi vi manje više znate ili ste čuli što je ''nardov mir'' ili miris,kažu predivan,BOGOUGODAN, i BOgu se ''sviđa''.A znate kako se dobija.Jednostavno u kamenu posudu priiiiilično duboku ubace se do vrha listići od pomenute biljke i onda kamenim ''tučkom''žeeestoko udaraju duugo sve dok se ne dobije nekoliko kapi mirisa.........
I kada vas sustignu ''udarci'', sjetite se ove priče, i razmislite.....

Čekajući u redu ispred pošte, posmatrala je jednu djevojčicu.Nije imala više od sedam godina.Odjeća na njoj bila je stara i prljava.Lice joj je bilo sa tragovima ostataka hrane,Dok je veselo skakutala, bujne crne lokne su letjele i lijepile se za njene prlkave obraze.Samo su crne oči kao dva velika klikera sijale na njenom licu, dajući mu poseban sjaj i toplinu.
''Čija si ti?'' pitala je djevojčicu neka žena iz reda.''Ničija'', odgovorila je djevojčica veselo skakućući unaokolo.''Kako ničija, nekome moraš pripadati!'' začuđeno reče žena.''Nisam ničija''odgovorila je djevojčica odlučno.Zaprepašćena, žena je nastavila da komentariše sa osobom pored sebe''Strašno, ta ničja djeca, se vuku po ulicama, šire zarazu, kradu i prošenjem maltretiraju prolaznike...''Spisak njenih zamjerki bio je predug za njenu pažnju.Pažljivo je posmatrala sićušno lice sa velikim sjajnim očima.Veselo se igrala malom kutijom u ruci,Njeno lice, ukrašeno velikim osmijehom, nije odavalo da nikome pripada i da je prepuštena sama sebi.
Ostala je zamišljena pred pitanjem pripadnosti.Što nam to daje osjećaj da nekome pripadamo?Kako znamo gdje nam je mjesto?Što nas povezuje sa onima kojima pripadamo?
Postoji mnogo toga što ljude razdvaja.Imamo različita životna iskustva,Svatko od nas proživljava život na svoj način..Različito regiramo na iste stvari.Svatko od nas je jedinstven, ne postoji nitko tko je potpuno isti kao ja .Bog nas je takve stvorio, želio je da budemo jedinstveni.
Ali, imamo i mnogo toga zajedničkog.Od trena kada smo došli na ovaj svijet imamo potrebu za hranom, njegom, pažnjom i ljubavlju.Potrebno nam je da nas svijet oko nas vidi, razumije i prihvati takve kakvi jesmo.Potrebno nam je da budemo dio tog mnoštva različitih ljudi oko nas.Čeznemo za mjestom gdje ćemo pripadati.
Kao što svaka ptica ima svoje jato i svako mladunče svoje gnijezdo tako i čovjek traži svoje mjesto a dijete utočište u obitelji.Dešava se nerijetko, da se ljudi osjećaju usamljeni i da nemaju osjećaj da nekomu pripadaju.Mnogo je napuštene djece..Da li je Bog vidi, pitala se gledajući razigranu , ničiju djevojčicu.
Njen osmijeh i sjajne oči su joj dale odgovor.Da, Bog je sigurno vidi.On je to rekao u svojoj riječi ''Pogledajte ptice nebeske.....zar vi ne vrijedite mnogo više od njih?''(Mt.6,26).Poslao je svoga sina da dođe na svijet, da bude dijete da bismo mi imali obitelj-kršćansku obitelj.Dao nam je jato kjem zasigurno možemo da pripadamo, stvorio je gnijezdo za ničiju djecu.
Da On ne vidi ovu djevojčicu i da Njegova ruka nije nad njom, ne bi u njenim očima bilo sjaja koji je odraz nade.Ne bi bilo osmijeha koji govori''Ja nisam sama''
Bog nas je tako stvorio da i onda kada ne pripadamo nitkome na ovoj zemlji, pripadamo njemu.Pripadajući njemu, dobijamo svoje mjesto u Kraljevstvu Nebeskom.Više nismo sami, imamo svoje jato, svako dijete ima svoje mjesto u velikom Božjem gnijezdu.
Svakoga Božića slavimo rođenje Isusa, sina Božijega, svakoga Uskrsa slavimo što nas je sin Božiji otkupio smrću na križu od vječne smrti i tame grijeha.Slavimo Boga zbog svih darova koje nam je dao.Sjetimo se da pripadamo velikoj Božjoj obitelji.Zahvalimo Bogu što je On naš Otac i što smo jedno u Kristu.Amen.
......nastavit će se....

Malo ćemo zaustaviti'' krizu''.Naime zbog zdravstvenih razloga se povlačim malo u tišinu, pa ćemo kasnije nastaviti.Poslije 6 meseci od lomova noge(1 otvoren i 2 zatvorena preloma) imam bolove pogotovo kada sa ovim mojim trapavim prstima , duže sjedim dok tipkam, a i hodanje se još nije normalizovalo.Osim toga u molitvi iščekujemo rezultate iz Novog Sada iz Centra za nuklearnu medicinu, jer je kćerkin jedan bubreg vrlo upitan i pod znakom pitanja je.Sve to me malo ''koči'' u pisanju(ja više volim reć brljanju).
Hvala na strpljenju i razumijevanju....
BVB

U jednom engleskom romanu iz devetnaestog stoljeća radnja se dešava u malom gradu u Velsu u kom se svake godine, već pet stotina godina, svi ljudi okupljaju u crkvi na Badnje veče i mole.Neposredno prije ponoći, upale fenjere i pjevaju božićne pjesme, krenu seoskom stazom nekoliko milja do stare napuštene kamene kolibe.Tamo izvedu scenu Kristovog rođenja kompletno sa jaslama.Onda jednostavno kleknu na koljena i mole se.Njihova pjesma zagreje ledeni prosinački zrak.Svi iz grada koji mogu da hodaju tu su.
U tom gradu postoji vjerovanje da ako su svi građani prisutni na Badnje veče i ako se svi mole iskreno vjerujući, onda će -ali samo onda- kada otkuca ponoć, moći da se dogodi drugi Dolazak.Oni su pet stotina godina dolazili do te kamene ruševine i molili se.A Drugi dolazak još uvijek im izmiče.
Pitali su jednog od glavnih ličnosti romana
-Vjerujete li da će Isus ponovo doći na Badnje veče u vaš grad?
-Ne, ne vjerujem-tužno je odmahnuo glavom.
-Pa, što onda to činite svake godine?
-A,-reče nasmijavši se-što ako On dođe a ja jedini ne budem tu?
Moglo bi se reći da je njegova vjera slaba.Ali on ipak vjeruje.Kao što piše u Novom zavjetu, potrebna nam samo vjera, sitna kao zrno gorušičino, da uđemo u Kraljevstvo Nebesko.A, ponekad kada radimo sa djecom poremećenog ponašanja, problematičnim tinejdžerima, alkoholičarima i partnerima koji su zli, depresivni ili suicidarno raspoloženi, prijateljima i klijentima..., u tim momentima potrbna nam je ta mala količina vjere koja čovjeka stalno tjera da se svake godine vraća do te kamene ruševine na Badnje veče.Samo još jednom.Samo još jednom i onda vjerojatno više neću.
Ponekad moramo da radimo sa ljudima od kojih su svi digli ruke.Možda smo, čak, došli do zaključka da kod njih ne postoji mogućnost za promjenu ili razvoj.Upravo tada, ako možemo da pronađemo trunku nade, možemo da riješimo problem, postignemo uspjeh, vjerom spasemo koga se još može spasti.
Molim te, vrati se, prijatelju,....još samo jednom......