https://sites.google.com/site/jeshuahdi ... om-grijehuevo zanimljivo poglavlje o istočnom grijehu!
I danas se vode polemike i lome koplja oko te stvari
10. I kao posljedica takvog četverostrukog grijeha - (tj. oholosti, neposlušnosti, požudljivosti, bludnosti), a naročito radi ovog četvrtog grijeha (bludnosti), krune
čitavog nesretnog grješnog djela - kao stvar koja se može povezati s grijehom oholosti
ili neposluha ili pozudljivosti, ali koja se bolje povezuje s grijehom bludnosti - oči Adama
i Eve se otvore i oni primijete da su goli, načiniše pregače od smokvina lišća i njima se zaogrnuše (Post 3,7).
11. Tako zgriješivši njih Dvoje umriješe u duhu ... Milosti …. i kaznu za grijeh je da
Bog udari Praroditelje i potomstvo kaznom smrti upepeljenjem tijela koje treba da se izvrši u svoje vrijeme: a k tome kazni ženu u njezinom svojstvu majke i supruge;
muškarca u svojstvu radnika - obrađivača (Post 3,16-19). Ovim osudama Bog nadoda
izgon iz zemaljskog Raja (slika isključenja iz Nebeskog Raja) i zato gubitak božanske prisutnosti (Post 3,22-24). »Poniženog tako tijela, iskvarene duše, degradirana duha, spoznaše bol i smrt duha lišena Milosti i tijela lišenog besmrtnosti. I rana Evina rodi trpljenjem, koje neće uminuti dok ne bude nestao i posljednji par na zemlji« (str. 149)
I drugdje: »Materinstvo, bez onoga što ga sad ponizuje, bilo je od Oca Stvoritelja udijeljeno takoder i Evi. Nježno i čisto materinstvo bez težine osjetila ! ... Čega se je lišila Eva odričući se ovoga bogatstva ! Više nego i same besmrtnosti ! Ali materinstvo, bez njemu svojstvenih povreda, iskusila sam jedino ja, nova Eva, da bih mogla reći svijetu na kakvu je njeznu sudbinu bila pozvana žena da bude majkom bez tjelesne boli ... « (str. 146) (P.D.Marija)
12. Knjiga Postanka pripovijeda o grijehu Praroditelja i o kaznama zadanim zbog neposlušnosti prema Bogu – za cijelu ljudsku populaciju. Sv. Pavao pak nadasve (Rim 5) osvjetljuje grijeh koji se od Praroditelja prenosi na potomstvo, t.j. na čovječanstvo od pokoljenja na pokoljenje i koji sačinjava upravo Istočni Grijeh.
Apostol iznosi svoju nauku postavljajući neku vrstu paralelizma ili usporedbe između Adama i Isusa, između prvog i Drugog Adama. Sveti Oci, na primjer Justin i Irenej
već od II. stoljeća, dosta brzo protegnuše takav paralelizam i tako, imajući pred očima Navještenje, usporediše Evu i Mariju, tj. prvu i Drugu Evu. Naša spisateljica prosljeđuje analognim načinom i stavlja u usta Mariji slijedeće izraze: »Ja sam prošla, u suprotnom pravcu, puteve dvaju grješnika ... Na sve sam načine slušala ... "slična Bogu stvarajući tijelo Božje" ... poništena u poniznosti ... Službenica Božja ... "Da" - rekla sam. Taj
"da" poništio je Evin "ne" na zapovijed Božju ... Iz mog krila rodit će se novo Stablo
što će donijeti Plod koji će upoznati sve zlo da bi ga ispatio u Sebi i dati će sve dobro ... «
(str. 149)
13. Takav paralelizam ili poređenje između Marije i Eve, dotjeran ili nadopunjen
u nekoj točki, jasnoće radi, mogao bi se izraziti i sažeti ovako:
a) Mariji se ukazuje i govori dobri anđeo, Evi zli anđeo;
b) Mariji anđeo govori o božanskom Materinstvu, Evi ljudskom rađanju;
c) Marija s božanskim Materinstvom postala bi slična Bogu Roditelju svoje
Riječi i Stvoritelju svakog bića; Eva, s ljudskim rađanjem, postala bi slična
Bogu Stvoritelju;
d) Marija se na takav prijedlog duboko ponizuje, Eva se visoko uzoholi;
e) Marija se pokorava Bogu i odupire se Zavodniku, Eva otkazuje poslušnost Bogu
(koji je sebi pridržao objavu tajne formiranja čovjeka) i sluša Zavodnika;
f) U Mariji nikakva duhovna pohotljivost za Plodom, u Evi neobuzdana pohotljivost
za plodom (fizičkim i simboličnim);
g) Bog ne oskvrnjuje Mariju nego oplodivši je sublimira joj Čistoću i Djevica ostaje
najčistija u pameti i u tijelu; Zmija Zavodnica pomiluje Evu i djevica pade
postavši bludna i u duhu i u tijelu;
h) Marija ostade uvijeke kakvu ju je Bog zamislio, htio i stvorio: dapače, Puna Milosti
postade Nositeljica Milosti i Života u sebi samoj i u Čovječanstvu; Eva se međutim
lišila Milosti i postala uzrok gubitka Milosti za Adama i preko Adama za
Čovječanstvo;
i) Marija ostade Kćerkom Božjom i nije htjela znanje od ‘oca laži’; Eva postade
rasipnom i buntovnom kćerkom i prionu uz oca laži;
j) Marija po pouci i zahvatu božanskom bi uzdignuta na osobito dostojanstvo Zaručnice
Božje i Majke Utjelovljene Riječi. Eva nije bila napuštena od Boga mističnog zaručnka,
koji će dapače nastaviti utjecati u svakom supružništvu priopćujući ljudskom suprugu
oplođujuću energiju, vodeći - tajanstveno - glavnu riječ pri formiranju tijela,
stvarajući i ulijevajući dušu svakom sinu Evinu do svršetka svijeta: više zaručnik od
svakog zemaljskog zaručnika, više otac od svakog ljudskog oca ... Ali Eva i zato Adam
i zato čitava rasa koja od ‘Dvoje prvih’ putem rađanja nasljeđuje ljudsku narav,
poučena i zavedena od Sotone izda i napusti Boga postavši mu neposlušnom
zaručnicom, koja bludniči i preljub čini sa Sotonom: koji širi posvuda i neprestano tu
oholu, neposlušnu, pohotljivu i bludnu želju da bude prokreator ne po volji – nego
protiv volje Božje, sretan što u času u kojem Bog stvara - čistu - dušu i ulijeva je u
jedno tijelo koje je u ‘Dvoje prvih’ stupilo u rodbinsku vezu sa Sotonom, u tom istom
trenutku duša sama kalja se Istočnim Grijehom, tj. stupa u srodstvo s Demonom
zavodnikom i zamračuje sinovsko i zaručničko srodstvo s Bogom (radi pomanjkanja
sjaja Milosti) ... (Radi čega žena, nakon porođaja, u Starom Zavjetu osjeća nužnost,
a u Novom želju da se podvrgne čišćenju).