www.tebe-trazim.com

UMIRANJE SEBI

Kad te zaborave ili zanemare,
a ti si sretan i nisi uvrijeđen
- to je umiranje sebi.

Kad ne poštuju tvoj savjet
i ismijavaju tvoje mišljenje,
a ti to primaš strpljivo, tiho,
s puno ljubavi i ne dopuštaš
da u tvom srcu raste gorčina
- to je umiranje sebi.

Kad s ljubavlju i strpljivo podnosiš
nered, nepravilnosti, sporost i dosadu...
i izdržavaš je kao što je to Isus izdržavao
- to je umiranje sebi.

Kad ti nikad nije stalo da budeš glavni
u razgovoru, da nabrajaš svoja dobra djela,
tražiš pohvalu za svoje djelo,
i kad zaista želiš biti nepoznat
- to je umiranje sebi.

Kad si u stanj gledati brata ili sestru kako
napreduju i kako su u blagostanju,
a možeš se s njima iskreno radovati i
ne osjećaš zavist premda si u većoj
potrebi od njih - to je umiranje sebi.

Kad si zadovoljan bilo kojom hranom,
bilo čime što ti se daruje, bilo kojom
odjećom, klimom, vremenom ili društvom
- to je umiranje sebi.

Kad možeš podnijeti ispravke,
kad se možeš ponizno pokoriti iznutra
kao i izvana, bez ikakave pobune ili
ogorčenja u svom srcu
- to je umiranje sebi.

LJUBLJENA DJECA

Danas postoji jedno nevjerojatno siromaštvo.
Nerođena djeca se pobacuju jer su neželjena.
Narod koji dopušta pobačaj je vrlo siromašan narod.
Majka koja je kadra ubiti svoje vlastito dijete samo zato
što se boji da će imati još jedno dijete, doista je
siromašna. Ona se boji kako će nahraniti još jedno
dijete. Više voli imati još jedan televizor ili jedan auto
umjesto djeteta. I dijete je osuđeno na smrt zbog toga!
A međutim, u Sv. pismu čitamo:
"Ako bi majka zaboravila svoje dijete, ja tebe neću
zaboraviti. Držim te na dlanu svoje ruke."

Ako jedna majka može ubiti svoje vlastito dijete, koliko
će trebati da počnemo ubijati jedni druge? Ne bismo se
trebali čuditi, kad čujemo o ubojstvima, smrti, ratovima
i mržnji u današnjem svijetu. Nemojte nikada dopustiti
da ijedno dijete, rođeno ili nerođeno, bude neželjeno.
Pođimo, s našom Gospom potražiti to dijete i uzeti ga kući.

(Majka Terezija: Srce puno ljubavi)

VRHUNAC OLUJE

Gospodine, komu ćemo otići?
Ti imaš riječi vječnoga života. (Iv 6, 68)

Ja sam s vama. Samo naprijed, bez straha.
Zdravlje i snaga, mir, sreća i radost - sve su to moji darovi.
Vaše je da tražite.
U duhovnom životu (kao i u materijalnom) nema praznina.
I kad svoje ja, strah i brigu, udaljite iz svojega života, dolazi
do toga da sve ono od Duha, što vi toliko tražite, pohrli zauzeti
svoje mjesto. Sve je vaše, vi ste Kristovi, a Krist je Božji.
Kako divan krug, jer vi ste Božji.
Ne bojte se. Ne strahujte. Utopljeniku Izbavitelj dolazi.
Hrabrom plivaču, kojji može i sam dobro plivati, On ne dolazi.
I nema veće radosti od one kad se čovjek raduje svojemu
Izbavitelju.
To je dio moje metode, čekati dok oluja ne bude na vrhuncu
svoje silovitosti. Tako sam činio sa svojim učenicima na jezeru.
Mogao sam zapovijediti prvom bijesnom valu da se smiri,
prvomu žestokom naletu vjetra, ali kakva bi lekcija ostala
nenaučena? Kakav bi osjećaj blage blizine izbavljenja i sigurnosti
bio izgubljen?
Sjetite se, moji su učenici mislili da sam ih u spavanju zaboravio.
Pomislite kako su ppogriješili! Zadobijte snagu i pouzdanje,
radosnu ovisnost i koristite to.
Nikad se ne bojte. Radost je vaša i ižarivanje radosti izbavljenog
bit će vaše.

MOLITVA DA MOGU SLIJEDITI ISUSA

Isuse, vjerujem da si Ti Jedinorođeni Sin Božji.

Vjerujem da me, kao Utjelovljeni Sin Božji, možeš
voditi na način koji časti Tvoga Oca i uči me hoditi
Tvojim Putem kao Tvoj učenik.

Molim Te, dođi u moje srce i povedi me u puninu
bogatstava Tvoga Duha u baštini Tvojih svetih.
Prihvaćam te kao Mesiju i želim častiti kao Gospodina.
Pomozi mi pronaći te ondje gdje te se može naći,
u Kući Oca Tvojega, u hramu, a to je Crkva,
Tijelo Kristovo. Pomozi mi pronaći odgovore na
pitanja koja još uvijek imam, slijediti te u vjeri i
pouzdanju te da me ništa ne odvrati od postojanosti
u vjeri i poslušnosti Tebi.

Molim te, pokaži mi put ka istinskom miru, ljubavi
i radosti. Amen.

NI JEDNO DRUGO IME

Moje Ime je moć koja tjera zlo, moć koja skuplja sve dobro na
vašu pomoć. Zlodusi bježe na taj zaziv. "Isuse!" Izgovoren u strahu
ili u slabosti, u žalosti ili u boli, to je zaziv na koji Ja nikad
ne propuštam odgovoriti. "Isuse!"
Često se služite mojim Imenom. Razmišljajte o beskrajnom zazivu
koji djeca upućuju svojoj majci. Za pomoć, za brigu, za odluku, molbu.
"Majko!" Koristite se mojim Imenom na taj način. Jednostavan,
prirodan, moćan. "Isuse!"
Služite se njime ne samo kad vam je potrebna pomoć, nego da
izrazite ljubav. Izrečeno glasno ili u tišini vašega srca, promijenit
će ozračje iz nesklada u ljubav. Podignut će razinu govora i misli.
"Isuse!"
"Nema drugog Imena pod Nebom po kojem možete biti spašeni."

KOLIKO VRIJEDI JEDNA SVETA MISA

Časna sestra Veronika Murphy ovo je istinito svjdočanstvo
čula od starije redovnice, a ona pak osobno iz usta vlč. Stanislava,
misionara Presvetog Srca Isusova.

Prisutnost istinskog Tijela i istinske Krvi Kristove u sakramentu
euharistije, ne može se spoznati osjetilima, već samo vjerom koja se
temelji na Božjem autoritetu. Ovo je kratka, ali impresivna životna
priča o štovanju i pobožnosti Presvetom oltarskom sakramentu.

Prije mnogo godina u jednoj trgovini u Luxemburgu zapovjednik šumske
straže nadugačko se raspričao s mesarom, kad li je ušla starija siromašna
žena i zamolila komadić mesa. Nije imala novca da plati. Mesar ju je
upitao: "Komadić mesa? Čime ćete platiti?" Odgovorila je: "Novca nemam,
ali prikazat ću za vas jednu Svetu Misu." Oba muškarca, bezvjerci,
podrugljivo su joj se nasmijali. Mesar je kroz smijeh odgovorio:
"Dogovoreno, gospođo! Samo vi pođite u crkvu na misu, a ja ću vam
dati mesa koliko vrijedi vaša misa." Žena je mirno izašla iz trgovine i
pošla u crkvu.
Nakon nekog se vremena vratila. Kad ju je mesar ugledao, rekao je:
"No, dajte da vidimo!" Žena mu je pružila komadić papira na kojemu
je pisalo: "Prikazala sam jednu Svetu misu za vas!" Mesar je na jednu
stranu vage stavio papirić, a na drugu nekakvu sitnu kost, tek da joj se
naruga. Kazaljka na vagi nije se pomaknula ni za gram. Zatim je stavio
na vagu komadić mesa, a kazaljka i opet ni makac. Papir je i dalje bio
teži. Mesar je tada maknuo papirić i utegom provjerio ispravnost vage.
Sve je bilo ispravno. Ponovno je stavio papirić na jednu, a veliki komad
mesa na drugu stranu vage. Kazaljka se ni ovoga puta nije pomakla.
Oba muškarca, i mesar i zapovjednik šumske straže, posramili su se,
ali se nisu prestali rugati. "No, gospođo, hoćete li reći kako treba da vam
dadem cijeli ovčji but?", - upitao je mesar "velikodušno" stavljajući cijeli
ovčji but na vagu. Opet ništa. Vidjevši sve to, mesar se uozbiljio. Shvatio
je da u mesnici nema toliko mesa da bi mogao ispuniti svoje nepromišljeno
obećanje, ali je shvatio i to, da se Bogu ne može izrugivati.
Darovao je ženi sve što je stavio na vagu i obećao joj da će ubuduće
svakoga dana moći dobiti komad mesa besplatno.
Toga dana mesar se obratio. Zapovjednik šumske straže bio je moj otac.
Iz trgovine je izišao obraćeni, ispunjen žarom za Boga. Od tada je gotovo
svakoga dana s velikom poniznošću slavio Svetu Misu. I nas je djecu
poticao da često, sabrano, s vjerom i pouzdanjem slavimo Svetu
euharistiju. Rezultat svega toga bio je da su - osim mene - još dva
moja brata postala svećenici.

PRELJUBNICA
(Iv 8, 11)

Uhvatili su te u grijehu,
teškom te krivicom terete:
Ali ja se protivim tvojoj osudi.

Za preljub Zakon ti je namijenio
smrt kamenovanjem:
Ja ne želim ni da te tko takne.

Tko se laća Zakona osudio bi te:
no tek onaj što nijednog grijeha
nije učinio, smije baciti prvi kamen.

Koji te optužiše odmiču jedan
za drugim, svi: Sjetio sam ih
njihovih vlastitih grijeha.

Ja, vrhovni Sudac, ne prezirem te,
ne želim da te itko osudi.
Znam tvoju slabost, ali i sposobnost,
da se popraviš i odsad više ne griješiš.
Zapravo, ti si bolja nego što misliš:
Poštujem te, vjerujem ti,
nudim ti svoju milost.

Osuđujem svaki tvrdi sud
nad bilo kojim grešnikom.
Moja dobrota ide za spasenjem
i jasno vidi: tko god bližnjega
osuđuje, vara se; prvo bi morao
osuditi sama sebe.

I ako te ja ne osuđujem,
tko smije prisvojiti pravo,
da to učini?

JEDAN ATEIST POSTAJE VJERNIKOM

Da li ćemo donijeti Krista drugima, to ovisi o tome kako činimo ono što činimo za siromahe. To možemo činiti na ovaj ili na neki drugi način. Nikad neću zaboraviti, kako je neki čovjek došao posjetiti naš dom za umiruće. Stigao je baš kad su sestre unosile neke umiruće s ulice. Jednoga su čovjeka izvukle iz jarka, a bio je pun crvi. Ne znajući da je netko gleda, jedna sestra je otišla da se pobrine za tog umirućeg čovjeka. Posjetilac je neprestano gledao što sestra radi. Vidio je kako se nježno brine za tog pacijenta. Opazio je kako nježno pere čovjeka i smiješi mu se. Nije preskočila ni jednu sitnicu, dok je njegovala tog umirućeg čovjeka. I ja sam toga dana bila u kući za umiruće.
Nakon što je pažljivo promatrao sestru, posjetilac se okrenuo k meni i kazao: "Došao sam danas ovdje ne vjerujući u Boga, a srce mi je bilo puno mržnje." A onda mi je rekao kakvo je bilo njegovo uvjerenje prilikom dolaska u kuću umirućih. "Ali sada odlazim odavde vjerujući u Boga. Vidio sam Božju ljubav na djelu. Kroz ruke one sestre - kroz njezine kretnje, kroz njezinu nježnost - što je bilo tako puno ljubavi prema tom nesretnom čovjeku, vidio sam kako je Božja ljubav sišla k njemu. Sada vjerujem." Nisam tada ni znala tko je taj posjetilac, niti sam znala da je ateist.
To je ono što očekujem od naših suradnika. Želite li i vi činiti to isto za one oko vas? Morate biti sjedinjeni s Kristom. Trebate moliti. Vaše služenje mora dolaziti iz srca koje je ispunjeno Bogom. To nije nemoguće. To je moguće s Onim koji može učiniti sve. Bez Njega ništa ne možemo učiniti. "Po njemu, s njim i u njemu", baš onako kako molimo na Misi, moći ćemo služiti. S Bogom ništa nije nemoguće. Naše sestre su živi dokaz toga. Kad ih gledam, vidim beskrajnu Božju veličinu; veličinu koju mi možemo dodirnuti. Vidim kako On može raditi kroz nas. Jer vi i ja nemamo ništa svoga, trebamo Njega. Kao što Biblija kaže, Bog gleda i čeka. Hoćemo li odgovoriti?
(Majka Terezija: Srce puno ljubavi)

KAD VJERA IZNEVJERI

"Gospodine, mi vjerujemo. Pomozi našoj nevjeri!" (Mk 9,24)

Taj usklik ljudskoga srca izražava ljudsku potrebu kao što je bila
izrečena kad sam bio na zemlji. On izražava napredak duše.
Kad duša shavti mene i moju moć, spozna me kao pomagača i
Spasitelj, tada sve više vjeruje u mene. Istodobno sada je svjesnija
svojega nedostatka potpuna pouzdanja u mene.
"Gospodine, ja vjerujem. Pomozi mojoj nevjeri!" Napredak duše,
rast vjere, a onda krik za više vjere, molba da se pobijedi sve
nevjerujeće, svaki nedostatak pouzdanja.
Taj se krik čuje. Na tu se molitvu odgovara.
Više vjere, a istodobno veća moć spoznaje gdje nedostaje pouzdanje.
Moja djeca traže da se penju tom stazom, koja je u svakoj fazi
bliže meni.