www.tebe-trazim.com

Ulomak''
križ nam često plijeni hrabrost, snagu i mir srca,Tada se osjećamo kao napušteni od Boga i Bog je daleko.Pri tome se još često budi i naša loša savjest, koja nas podsjeća naprošlu krivicu.Tada se tek osjećamo upravo jadno, odbačeni , obeshrabreni, bespomoćni.Ali to ne treba tako biti,Križ je znak otkupljenja, znak Kristov.Upravo u nevoljama i bolnom križu trebaš to vjerovati-nikada ti Otkupitelj bio tako blizu kao u križu.
Tvoj križ(i moj križ)je dio Kristovog križa.Jer sva nevolja i križ na zemlji je njegovo vlasništvo, slično kao i što je sva ljubav i istina Kristovo vlasništvo.Gdje je ljubav tamo je Isus blizu.Gdje je istina iza toga se nalazi Isus.Jer On je Istina on je ljubav.Na sličan način mora se kazati -on je križ.Jer je on nosio sve križeve ovoga svijeta.''On slabosti naše uze i boli ponese''(Mt8,17).I zasluženi križ provalnika, ubojica i buntovnika Isus je uzeo na sebe da ga učini blagoslovom.Jer je Isus Spasitelj za sve i za svakog čovjeka.On je za sve nas umro.To je sigurni nauk vjere Crkve.Kod svakog griješnika mora prvo Isus trpjeti prije nego što on mogne stanovati u srcu toga čovjeka.Sva vanjska trpljenjai bolovi su samo životna jeka duhovnih patnji koje su nastale po grijehu.Imaj hrabrosti gledati križ kao znak otkupljenja!!
Upadneš u mučeničke boli križa, tada probudi povjerenje u Oca u nebu i reci''Da, Oče!Pouzdajem se da će i meni ovaj križ postati blagoslov''.Ne mudruj dugo jesi li sebi sam natovario tako križ vlastitom krivnjom nemarnošću.To mudrovanje lišava te smopouzdanja i povjerenja u Gospodina.Jer najposlije, nikada ne možeš razlučiti koliko si sukrivac a koliko si nedužanPresti to Bogu koji sve zna.Ali se pouzdavaj u blagoslov križa i osobno zasluženog križa.Misli samo na izgubljenog sina koji se u tuđini mučio sa glađu i osamom, jer je očinsko imanje upropastio sa bludnicama.Ali čak i ta osobno prouzročena patnja postala je za njega blagoslovom.''Tada je došao k sebi''Imaj nepokolebljivo povjerenje u patnju.
Većina dubokosežnih obraćenja dogodila se u sjeni križa.Skoro svi duboki vjernici trebali su iskustvo boli, prije nego su stigli do poniznosti stvorenja.
U dubokoj boli doživi čovjek granicu svoje nezavisnosti i ništavnosti svi prolaznih stvari,Vlastita bespomoćnost gura čovjeka Bogu od koga dolazi svaka pomoć. Stoga mnogi u boli dolaze do svijesti do čišćenja srca i do mudrosti života.Križ te čini manjim, nego što si prethodno bio.A to mnogima služi na dobro. Pouzdaj se u smisao križa, iako ga odmah ne spoznaš!
To povjerenje u Stvoritelja iskazat ćeš najbolje ako kažeš ''Hvala ti Isuse za ovu patnju,Ti ćeš mi je učiniti blagoslovom!''(usp.Rim.8,28)Ta pohvala Bogu i u križu veoma je važna.Jer inače će te progutati malovjernost i obeshrabrenje.I Pavao i Sila su u tamnici u Filipima upravo stoga pjevali pohvalu Bogu(Usp.Dj.16,25).Bog ih je potom čudesno oslobodio.Jačaj svoju dušu u trpljenju time što ćeš iznova govoriti''Hvala ti Isuse za ovu nevolju!Ti ćeš je pretvoriti u blagoslov''
Tvoj križ je blagoslov za tebe, ali i za druge!Ako u povjerenju u Boga ponosiš svoj križ za kojeg se nisi sam nisi ogriješio, to postaje blagoslov za druge.To je pokora za druge-tko podnosi tuđu krivnju,jer ljubi drugoga, taj daje zadovoljštinu.Tko u strpljenju ustraje poradi zajedništva, taj ispašta za tuđe grijehe.Ako ti u ljubavi podnosiš, a sam se nisi ogriješio, ispaštaš za druge.Ispaštati znači nositi teret tuđih grijeha i pri tome ostati u ljubavi.Tako imaš udio u ispaštanju, koje je Isus za nas pretrpio.
Bit pokore je malom području lako prepoznatljiva-koja supruga često trpi zbog grubosti svoga muža, ali je podnosi iz ljubavi prema njemu.Grijesi jednoga postaju dakle teret za drugoga.Svi se grijesi moraju snositi na isti način.Tko svoje grijehe, treba druge koji će ga unjesto njega nositi.To je kao neki prirodan zakon.Na većem području izvor grijeha nije više prepoznatljiv, on je predalako.Ali mi često trpimo zbog tuđih grijeha, koji su se sručili u duhu vremena, u strukturama svijeta.Mi tada ispaštamo za grijehe, koje tvorce i ne poznajemo.
Svaki križ imao smisao i blagoslov!Otac u nebu zna za smisao i on će te blagosloviti.Kaži''Da, Oče!''I onda kad ti se križ često tako neshvatljivo pojavi.Pouzdaj se u njega!''
Oprosti mi Oče, što sam o Tebi tako malo znao
Oprosti mi glupost što sam samo zemlju tražio
ne tebe.
Jer ti si mi sve uzeo,
da bi mi sve dao-mir, svjetlo,
budućnost i svoju prisutnost-Ti si tu!
Što još više hoću?
Zar nije sunce više od deset tisuća svjetiljki?
Hvala Oče što je Tvoja ljubav bila jača
nego moje očajanje.Hvala, što je Tvoj mir bio dublji od moje nevolje.
Hvala što je Tvoje svijetlo
sjen smrti ugasilo.Hvala Ti što si pobijedio zlo u meni.Hvala ti što si od mene uzeo sav strah.

OČE, danas polažem sve što jesam
i što imam u tvoje ruke.
Upotrijebi mene i moj boli,
oblikuj mene i moje misli.
Daj mi, što Ti uvijek želiš
i uzmi mi štogod to bilo.
Jer ti si mi dobro učinio.
Što ti činiš postat će blagoslov.
Hvala Oče , što danas svoj život
smijem staviti u Tvoje ruke.
AMEN

''najdirljivije čudo ljubavi je bol koja se pretvara u ljubav.Kad si mislio da je sve svršeno, tek tad je počela veća ljubav
Zbog čega dolazi do krize u ljubavi?Ta kriza nije nesretan slučaj, nije podlost ''sudbine'' nego kao vrenje grožđanog soka koji će postati vino.I kolko smo puta upitali.......ZAŠTO, Nemogu više učini kraj .Ta kriza je nužna da bismo našli istinsko Blago svog života. Jer do te krize se zadovoljavamo sa blagom ovoga svijeta, njegovim bogovima, kumirima.I pitamo se gdje je smisao? Gdje je razlog za moj život Gdje je pomoć, pravednost,samilost, ljubav?
Gospodine POMOZI MI!!!!!!!!
Tek kad nas zemaljska ljubav razočara okrećemo pogled srca ka onoj ljubavi koja je vječna, koja nikad ne razočarava
Ta konačna ljubav olakšava i ublažuje križ
Oče, oprosti mi što sam se tako dugo s Tobom svađao.
Ja sam sebe propinjao i branio se
kad je moj život odjednom krenuo u tamu.
''Zašto Bože?''Tako sam vikao.
Pomozi mi na križnom putu ljubavi!
Jer put ljubavi je Kristov križni put.
Daj mi njegovu strpljivost
da tinjajući ne ugasim
i savijenu slamku ne slomim.
Daj mi širinu Svoga srca,
da ne prolazim pored nikakve nevolje ,
Daj mi svoju ljubav za sve do posljednjeg,
da time postanem sličan Tebi.
AMEN!

Tu sam
Tu, sam podno Tvoga križa.
Gledam Tvoju muku.
Krv što istiječe iz SRCA kopljen probodenog.
Vojnik bez srca.
I pitam se nije li to učinila moja ruka?
Osjećam stid zbog nemara i želja
Koje nisu marile za Tvoju bol
I prostirem stol za ''prijatelje '' Tvoje
Da sjednu
Da se smiju Tvom porazu.
A ja izdaleka želim bar vidjeti
Posljednju kap KRVI.
Tako bih silno željela podmetnuti svoje suho
srce
Da na njega kapne ta posljednja sveta KAP
Pa da me oživi
Da me ozdravi i oduševi me za Tebe.
Ti si dao sve a ja sam kasnila sa svojih putova
I stigla u zadnji čas
Da si oprostim pred Tobom.
Da primim Tvoje oproštenje
Za sve izdaje i stranputice,
Za sve prečace i nizbrdice
I sada sam tu podno tvog PRIJESTOLJA
I molim te ''Sjeti me se, Isuse''

s. Bogoljuba Cifrek


PO PREGORKOJ MUCI ISUSOVOJ
SMILUJ SE NAMA I CIJELOME SVIJETU!
Isuse sine Boga, živoga smiluj se nama!!!!

Dragocijeni biser, i još ponešto
''Pogledaj ovu školjku sahibe (gospodine)''reče Rambau i izvadi iz pojasa veliku školjku.''Mislim da će biti dobra''.
''Dobra?!Jesi li vidio ikad ljepši biser?Zar nije savršen?''
Morze je ogledao biser sa svih strana, a zatim ga pružio Rambauu.
''O da ali ima i većih bisera, mnogo većih.....ja imam jednog...''Zatim krenuše perašnjavom cestom razgovarajući.
''Pravo kažeš Rambau.Bog nudi savršenu pravednost svakome tko želi jednostavno vjerovati i prihvatiti njegovu besplatnu ponudu spasenja.Zar to ne možeš razumjeti prijatelju?''
''Ne sahibe.Kao što sam ti već više puta rekao, to je prejednostavno.Možda sam preponosan, no moram se potruditi da zaslužim svoje mjesto u Nebu, inače bih se tamo osjećao neugodno.''
''Trebaš se pripremiti za vječni život?'' upita Morze.
''Upravo tako.Pogledaj onoga čovjeka preko puta.On je isposnik.Putuje bosonog i za svoj put pažljivo bira naj oštrije kamenje, a svakih nekoliko metara klekne i ljubi cestu.To treba činiti.Prvoga dana nove godine i ja krećem na hodočašće.Čitav sam se život pripremao, a sada se želim osigurati za Nebo.Ići ću na koljenima sve do Delhija.Trpljenje će mi biti slatko jer ću osigurati Nebo.''
''Rambau prijatelju moj!Ne možeš ti to.Kako da ti dopustim, pa Isus Krist je umro da zasluži Nebo za tebe!''No starac nije ni trepnuo na te riječi.
''Sahibe ti si mi najdraži prijatelj na svijetu.Sve si ove godine bio uz mene.U bolesti i nevolji bio si mi jedini prijatelj, ali čak ni ti me ne možeš odgovoriti od moje velike želje da se iskupim za vječno blaženstvo''.Bilo je beskorisno razuvjeravati ga.Stari lovac na biser nije mogao shvatiti i prihvatiti Kristovo besplatno spasenje.
Nakon nekoliko dana Rambau je pokucao na Morzeova vrata,
''Za tjedan dana polazim za Delhi'' reče Rambau kad su nakon 10 min stigli do njegove kuće.Morzeu je klonulo srce.Sjeo je na stolicu koju je prijatelj izradio samo za njega, na kojoj je već mnogo puta sjedio i objašnjavao roniocu Božji put u Nebo.Rambau je izišao iz sobe i brzo se opet vratio sa okovanom kutijicom u rukama.
''Godinama već imam ovu kutiju'' rekao je,''u njoj čuvam samo jednu stvar.Sada ću ti ispričati o tome.Sahibe Morze jednom sam imao sina.....'
''Sina, zašto mi nikada nisi govorio o njemu?''
''Sahibe nisam mogao.''
Kad je to rekao, na oči mu navriješe suze.''Sada ti moram, reći, jer uskoro odlazim i tko zna da li ću se ikada vratiti!Moj sin, je također bio ronilac.Bio je najbolji lovac na bisere na obalama Indije......Uvijek je maštao da nađe biser kakav još nitko nije pronašao....i jednog dana ga je našao.Ali kada ga je ugledao, bio se već predugo zadržao pod vodom.Iznio ga je na površinu, ali je ubrzo poslije toga umro,''Stari lovac na bisere sagnuo je glavu dok mu se tijelo treslo, ali nije pusti ni glasa.
''Sve te godine čuvao sam taj biser......
nastavit će se...

nastavio je, ''ali sada odlazim da se nikada ne vratim.Biser ostavljam tebi kao svom najboljem prijatelju.''
Božji sluga je na trenutak zanijemio promatrajući prekrasan biser.''Rambau kakav biser!''
''Sahibe, taj je biser savršen,'' odgovorio je Indijac smireno.
Božji sluga ga pogleda i sine mu nova misao''Rambau, to je čudesan biser, izvanredan.Dopusti mi da ga kupim.Dat ću ti za njega 10000 dolara''
''Ma, što je tebi sahibe?'' trgnu se Indijac
''pa dobro dat ću ti 15000 dolara, a ako vrijedi više, radit ću za njega'' nastavi Morze
''Sahibe''reče Rambau gledajući ga zapanjeno, ''ovaj biser nema cijene.Ni jedan čovjek na svijetu nema dovoljno novca da plati onoliko koliko taj biser vrijedi.Ni milijun dolara za njega ne bi bilo dovoljno.Ja ti ga ne želim prodati.Želim ti ga pokloniti.To ti dajem kao dar.''
''Ne, Rambau, to ne mogu prihvatiti.Koliko god želim taj biser, ne mogu ga tek tako prihvatiti.Možda sam preponosan, ali to je prejednostavno.Moram ga platiti ili raditi za njega''
Stari lovac je bio poražen.''Sahibe, ti uopće ne razumiješ.Zar ti nije jasno?Moj jedini sin je dao život da dođe do tog bisera i ja ga ne želim prodati ni za kakve novce.Vrijednost mu daje život moga sina.Ne mogu ga prodati, ali ga mogu pokloniti.Jednostavno ga uzmi u znak ljubavi.''
Božji je sluga ostao bez daha i na trenutak nije mogao odgovoriti.Tada je uhvatio starca za ruku.''Rambau'', rekao je tihim glasom,''zar ti nije jasno?To je upravo ono što govoriš Bogu.''
Ronilac se pozorno zagleda u Božjeg slugu i malo pomalo počelo mu je svitati.
''Bog ti nudi spasenje kao besplatan dar.Ono je golemo i nema cijene, nitko na Zemlji ne može ga kupiti.Milijuni dolara supremalo.Nijedan čovjek na Zemlji ne može ga zaslužiti.Svaki život, pa trajao on i milijun godina, bio bi prekratak, jer Bog ti je omogućio ulazak u Nebo, a to ga je stajalo života i krvi Njegova jedinoga Sina.Ulazak u Nebo, ne možeš zaslužiti ni za milijun godina, ni sa stotinama hodočašća.Jedino što možeš učiniti jest prihvatiti spasenje kao znak Božje ljubavi prema sebi, grešniku.Rambau, uzet ću ovaj biser u dubokoj poniznosti moleći Boga da budem dostojan tvoje ljubavi.Ali, Rambau, zar ti ne želiš veliki Božiji nebeski dar prihvatiti s istom dubokom poniznošću, svjestan da je Njega to stajalo života njegovog Sina?''
Krupne suze potekle su niz starčeve obraze.Kao da mu je s očiju uklonjena neprovidna koprena.Konačno je shvatio poruku Evanđelja.
''Sahibe, sad mi je jasno.U Isusov nauk povjerovao sam još prije dvije godine, ali nisam mogao vjerovati da je Njegovo spasenje besplatno.Sada svaćam.Nešto može biti previše skupocjeno,a da bi se moglo kupiti ili zaslužiti....Sahibe ja prihvaćam Njegovo spasenje.''
priča sa biblecentre.org/language/croatian/precious pearl.htm

dirljivo i istinito istovremeno, ali da nastavimo
Znate svi kako nastaje biser, trenutak kada se otvori školjka, upadne zrnce pijeska, i školjka ga obavija , u dubini, tišini i samoći, gotovo skrivena i posle nekog vremena tekućina otvrdne i stvoren je biser.
Tako je i sa ljudima,AKO se otvore , zrnce pijeska je riječ Božja i u tišini, molitvi , obavija se vjerom dovoljno dugo , da očvrsne, jer samo takva ima vrijednost, postojanost i sjaj dragocijenosti.................
Želite li vidjeti bisere?
Jednostavno, osvrnite se oko sebe, pogledajte osobu u Vašoj blizini u OČI,U BOŽJE bisere, možda ne sijaju svi isto,neki su Vam dragocijeniji od drugih, ali su svi odreda Božji neki više neki manje .................i nasmiješite im se
možda im samo to fali da bi više
zasijali......

ruže za put u vječnost
Jednog je jutra starac teško hodao prema crkvi po blatnjavom putu i razmišljao kako više ne može ići svaki dan na misu.Obazre se i vidi mladića kako hoda iza njega i nosi buket crvenih svježih ruža.Upita ga što to radi?Reče mu mladić''Ja sam tvoj anđeo čuvar i svaki put kada ideš u crkvu na misu iza tebe skupljam ruže.Iza svakog koraka izraste po jedna.Njima će biti okićen tvoj put u vječnost.Nemoj odustajati od svete mise i onda kada ti je teško po blatu, snijegu ili vjetru.Nagrada te čeka.''I anđeo otiđe.
(preuzeto iz katoličkog lista Zvonik Subotica srpanj kolovoz 2011 god)
dovoljno rečeno da je komentar suvišan...

U kući Majke Božje
Molitvu je sastavio don Andrea Santoro nakon hodočašća u Marijino svetište''Meryem ana evi'' u Efezu.Taj svećenik je 2006 ubijen u Turskoj.
Marijo, ženo iz Jeruzalema
gdje si se prikazala
s Isusom na podnožju križa,
Marijo , ženo iz dvorane
Posljednje večere,
gdje si primila dah Duha Svetoga,
Marijo , ženo iz Efeza, kamo si stigla sa Ivanom,
''svojim sinom'',
poslanim u misije
od Duha Svetoga,
moli za nas.
Marijo, Majko ovaca
koje su izvan ovčinjaka,
Majko onih koji ne poznaju
tvoga sina,
Majko onih koji ne znaju što čine,
moli za nas.

nastavit će se

Marijo, majko duša koje ne žive,
majko duša koje nemaju svjetla,
Majko srdaca koje su bez nade,
Majko sinova koji su ti ubili Sina,
Majko griješnika,
Majko nepokajanog razbojnika,
Majko sina koji se nije vratio,
moli za nas.
Majko onoga
koji nije slijedio Isusa,
Majko onoga koji ga je zanijekao,
Majko onoga koji ga je napustio,
Majko onoga koji nije bio pozvan
moli za nas.
Marijo, Majko onih koji s Ivanom
polaze tražiti raspršene sinove Božje,
Majko onih koji silaze u podzemlje
da mrtvima navijeste Život,
moli za nas.
Marijo Majko, dođi živjeti sa mnom
Dođi u kuću
u kojoj sin tvoj želi da stanujem,
dođi u zemlju u koju želi da pođem,
dođi među ljude koje želi da ljubim,
dođi među podjele koje želi da ozdravim,
dođi u srca koja želi da posjetim.
Dođi u moj dom i budi mi kao Majka.
Dođi, Marijo, da mi dadneš svoje srce-Majke.
''Meryem Ana'',
Marijo, Majko svih naroda,
moli za nas.

Uobičajeni radni dan u ordinaciji, oko 8 i 30 kada je stariji gospodin, oko 80 god. ušao u čekaonicu.Imao je ranu na palcu koju je trebalo pregledati.Odmah je rekao da žuri, jer ima sastanak u 9 sati..........
Kada sam skrbio oko njegove rane upitao sam ga zašto se tako žuri.Bilo je čudno jer stari ljudi imaju dosta vremena za ono što žele.Gospodin mi je rekao da žuri u starački dom na doručak sa suprugom.Raspitivao sam se kako je njezino zdravlje.Rekao mi je da je ona tamo već dulje vrijeme i da ima Alchajmerovu bolest.U razgovoru sam upitao hoće li se njegova žena ljutiti ako malo zakasni.....
Odgovorio je da ona više ne zna ni tko je on i da ga već 5 god. ne prepoznaje.Bio sam iznenađen i upitao ga
''A vi i dalje i dalje idete svakoga jutra kod nje iako ona ne zna tko ste?''
Nasmijao se , i potapšao me po ruci i rekao''Ona mene ne zna, ali ja nju znam....''
Tijelom su mi prošli trnci.Jedva sam suzdržavao suze.Kada je napuštao ordinaciju, rekao sam sebi''To je ljubav koju želim u svom životu.''
Istinska ljubav nije ni fizička ni romantična.Istinska ljubav je prihvaćanje svega što je bilo, što je i što će biti, i što neće biti.Najsretniji ljudi ne moraju imati najbolje od svega, oni će napraviti najbolje od svega što imaju!

Ove jeseni, kada ugledate divlje guske kako u obliku slova V lete prema jugu bježeći pred nadolazećom zimom, razmislite o tome što je znanost otkrila vezane uz razloge takvoga letenja.Kada jedna ptica zamahne krilima, stvara zračni tlak koji u usponu pomaže onoj koja se nalazi neposredno iza nje.Leteći u obliku slova V čitavo jato povećava brzinu leta barem za 71 posto u odnosu na let jedinke.Ptice koje zajedno lete ka istom cilju i drže se jata, stižu brže i jednostavnije do cilja jer jedna leti zahvaljujući poticaju druge.Kada se jedna guska odvoji od jata i pokuša letjeti sama, iznenada osjeti aerodinamični otpor pa se brzo vraća na na položaj u jatu kako bi iskoristila snagu poticaja guske ispred sebe.
Ako i mi budemo imali zdravog razuma koliko jedna guska, ostat ćemo povezani s onima koji idu u istom smjeru kao i mi.
Kad se guska na čelu jata umori, polako se povuče i druga zauzima njezino mjesto voditeljice.Razborito je izmjenjivati se u obavljanju zahtjevnih poslova, bilo da je riječ o ljudima ili guskama na lijetu prema jugu.Guske otraga gaču kako bi ohrabrile one sprijeda da održe brzinu.Koje poruke odašiljemo kada vičemo otraga?I na kraju (ovo je važno), kad se neka guska razboli ili je rani metak pa mora napustiti položaj u jatu, druge dvije guske odlaze s njom u pratnji kako bi joj pomogle i zaštitile je.Ostaju s ozlijeđenom guskom sve dok ne bude opet u stanju letjeti ili dok ne ugine.Tek je tada napuštaju kako bi same ili sa nekim drugim jatom ponovo dostigle svoje.

Ako budemo imali zdrav razum koliko jedna guska, i mi ćemo se na ovaj način uzajamno podržavati....
Zvonik 6-7 2010 god.

Pa sad razmislite prije li neku osobu nazovemo guskom, ipak je to kompliment,
jer guske su spasile Rim, jedino nisu postale
senatori.............
ljudi su zadržali zdrav razum...