www.tebe-trazim.com

Hvala Isuse...

http://youtu.be/OU-mPfB7Zpg

Ljepota klanjanja




Budimo zaljubljeni u Presveti Oltarski Sakramenat jer to je Živi Bog na našim oltarima. Kad ljude, koji inače ide u crkvu, upitamo mole li, znaju kazati: "Nemamo vremena!" Vremena nema jer se mnogo "radi". Međutim, nedostatak vremena nije pravi problem. Problem je ljubav, još više zaljubljenost u Isusa Krista. Zaljubljenici uvijek imaju vremena jedno za drugo. Dakle, vrijeme nije upitno. Upitna je ljubav i zaljubljenost.

Priča se kako je župnik iz Arsa sv. Ivan Vianey nekome tko ga je pitao što zapravo radi u crkvi pred svetohraništem tako dugo, a pri tom čak ni usne ne pomiče, odgovorio: "Ja gledam njega i On gleda mene!"

Klanjanje zapravo znači biti pred Kristom, biti s Njim. Uvjeti nisu riječi ni pjesma nego samo: biti. U klanjanju prigibamo koljena pred svojim Bogom koji je svet i presvet. On nas poziva u svojemu Sinu Isusu Kristu da dođemo k Njemu svi koji smo izmoreni i opterećeni jer će nas odmoriti.
Odmor kod Isusa je uvjet za naš mir. A mir je uvjet da možemo biti povezani s Bogom i ljudima.
Marija se prva poklonila Isusu. Ona je zaljubljena u svoga Sina i želi nas naučiti da on bude ljubav našega života, naše svjetlo, radost i mir, naš put i naš život.
Klanjamo se Marijinom dušom Živom Bogu na našem oltaru.

Staro uminu, novo gle nasta

«Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!» (2Kor 5, 14-15,17)

Bog je život, a izvan njega nije ništa drugo doli smrt. Ako želimo upoznati Boga, moramo ući u život i živjeti. Trebamo živjeti i živeći upoznat ćemo onoga koji nam je dao život – Stvoritelja. Život ne dolazi sam od sebe: on je dar! Dar možemo jedino primiti, no možemo ga i odbiti. Božji Sin Isus, utjelovljena Riječ je dar. Na poseban način za čovječanstvo koje je upoznalo smrt – On je dar života po kojemu se obnavlja i naš život; naravno, samo ako primimo taj dar.

Darovatelj je Stvoritelj, Riječ je Obnovitelj, a Duh je životvorac: daje život. Naš život sjedinjen s Isusovim jest jedna nova stvarnost – to je stvarnost novog stvorenja koje trebamo postati. Novo stvorenje – to je Isusov život, bezgrešan i čist, neoskvrnjen, kakav je bio i u Mariji. Takav život struji u nama i obnavlja naš život po slici Trojedinoga Boga koji živi u nama. Tada je naš život skriven u Bogu, ali je vidljiv očima vjere, opipljiv osjetilima duše, možemo doživjeti stvarnost neba u svome srcu i svome duhu. Naš život nadahnjuje Duh Stvoritelja i daje nam novi život.

«Staro uminu, novo gle nasta.» (2Kor 5, 17) Isusovim rođenjem na svijetu upravo se događa ova stvarnost: Staro nestaje, novo se rađa! Božja novost nije neka stvarnost samo za jedan narod, jednu skupinu, ona je život Isusa Krista za svaku dušu koja mu se otvara, koja prihvaća da bude, zajedno s Njime, rođena i preporođena.

Hrvoje Ćurić

Život dakle biram….

Prije nekoliko godina našla sam se u situaciji gdje sam došla pred raskršće i trebala odabrati cestu kojom dalje krenuti.

S jedne strane otvarala mi se cesta sva osvijetljena i raskošna, okićena mnogim primamljivim sitnicama. Cesta koja je otkrivala mnogo zamamnih stvari, no ona je ispred mene stavljala jasan zahtjev odreći se sakramenata, a samim time to je za mene značilo odreći se Boga. To mi se nije sviđalo i krenula sam dalje.

Onako umorna od života nesigurno sam koračala i naišla na cestu koja je bila jednostavna, već pomalo zarasla u trnje, na prvi pogled po ničem nije bila posebna i ništa veliko nije obećavala. Zastala sam na trenutak i počela razmišljati.

Glavom su mi prolazile slike đavlovog kušanja Isusa. U sebi sam tada odlučila ne neću nasjesti, idem putem koji ne obećaje mnogo, a opet putem na kojem će me pratiti Bog. Krenuti ću putem istine, vjere, nade i ljubavi.

Krenula sam na put, nije bilo lako, no ispred mene je uvijek netko koračao tko je čistio sve trnje i mene je uvijek čekala prohodna cesta. Danas, kada je dobar dio puta iza mene svjesna sam da sam krenula dobrim putem i da iako nije obećavao mnogo dobila sam sve što mi je bilo potrebno, dobila sam milost i snagu da uvijek ostanem na putu i krećem iako malenim koracima polagano do cilja.

Život mnogo puta nije lagani, no ako se trudimo uvijek i u svemu tražiti Boga, blagoslovljeni je. Svi vi koji birate i ne znate kojim putem krenuti dalje, nemojte se povesti prvotnim sjajem i zamamnim izgledom nego zastanite i razmislite da li je to put kojim želite krenuti dalje. Mnogo puta je onaj pravi put skriveni i treba mudrosti za prepoznati ga.
Anica Herceg

Moliti se treba svakodnevno, jer molitva je razgovor s Bogom. Povuci se u tišinu u osamu i iz srca se obrati Gospodinu, ne samo da moliš za potrebe i probleme, već mu i zahvaljuj.

Kralj srca

Bog je ljubav! To je temeljna istina kršćanstva.

U punini vremena izrekao nam ju je sam Isus Krist. On je iz ljubavi došao među nas. Rođen kao malo, nezaštićeno i ranjivo dijete. Kušao je našu stvarnost. Izloženost progonstvu. Okus tuđine. Miris zavičaja. Rad rukama. Tri godine propovijedanje ljubavi Božje. Ozdravljenje bolesnih. Oslobođenje žalosnih. Dar mira.

Njegove riječi sačuvane u evanđeljima pune su ljubavi. Njegovo srce za nas je otvoreno na Križu. On je uskrsnuo! Svaka nedjelja isijava svjetlom njegova srca. On može naše srce osloboditi od „zlih namisli, bludništva, krađa, ubojstva, preljuba, lakomosti, opakosti, prijevara, razuzdanosti, zlog oka, psovki, uznositosti i bezumlja“. Sve te „zvijeri“ se znaju nastaniti u nama i uništavati nas.

On, Isus Krist Uskrsnuli, jedini Gospodin i Gospodar želi biti Kralj našega srca. Jedino nas On može iscijeliti i usrećiti.

Kušali blagoslov slobode srca!
fra Ljubomir Šimunović

http://youtu.be/S-GqP9gJ2z4

Ovaj mi tekst daje snagu i utjehu..zato ga stavljam ovdje da ga svi vide i da pomogne onima kojima je to potrebno.

SMRT- KAO NAJVECI OBLIK GUBITKA I TUGE

Nama ljudima će pojam smrti uvijek ostati jeden veliki misterij. Gledamo ju poput “ progonitelja “ od kojeg čitav život bježimo, ali nas na posljetku ipak sustigne. Ona u nama izaziva strah, strah od neizvjesnosti; izaziva pitanja poput: zašto, kako, kuda odlazimo? Budući da smo mi ljudi ograničeni sa naših pet osjetila, teško je zamisliti, a kamoli prodrijeti u sfere izvan njih. Tako nam se uvijek nanovo stvaraju pitanja, zašto smo se uopće rodili, koja je svrha naših života, kad smo samim rođenjem “ osuđeni “ na smrt.? Čemu tolike muke, patnje, umiranje djece, nedužnih? ... Tu bi se dalo nabrojiti još mnoštvo pitanja na koja nećemo moći dati zadovoljavajući odgovor.
Zato na ovom mjestu povlačimo paralelu i dolazimo do vjere. Kao prvo smrt trebamo sagledavati kao jedan prijelaz, ne kraj, već kao jedan prijelaz poput rođenja. Ja osobno to volim nazvati- povratak našem Bogu Ocu. Kao što smo Božjom voljom napustili Njegovo “ krilo", te se naš prvi kontakt ovozemaljskog života ostvario našim začećem u majčinoj utrobi, tako je smrt samo vraćanje ka Stvoritelju. Iz Savršenstva izlazimo, ka Savršenstvu se vraćamo, a na ovaj naš život na Zemlji trebamo gledati kao na dar, jer on to i jest, putem njega na slobodan način prije svega upoznajemo sebe, sve što nas okružuje i na posljetku našeg Stvoritelja.
Smrt možemo usporediti sa snom, ona je ništa drugo doli "san" - Isus je za Lazara rekao da spava, te je time ujedno objasnio značenje smrti, a svjesni smo svi činjenice da se čovjek poslije svakog sna ponovno budi. Buđenje nakon smrti nazivamo Uskrsnuće. Uskrsnuće je temeljna istina kršćanstva! Ako nema uskrsnuća, ruše se temelji kršćanske vjere, poništavaju se sve nade vjerujućih! Povjerenje koje kršćani imaju u Boga bilo bi bez uskrsnuća iznevjereno. Ako nema uskrsnuća , Krist koji je umro, ne bi uskrsnuo i apostoli bi svi lagali, a oni su ti koji su tvrdili da su bili četrdeset dana s uskrslim Isusom.
Zasigurno ste često čuli ljude komentirati: “ Nitko se nije vratio s one strane groba, da nam kaže što se tamo nalazi. ” To nije istina! Isus Krist je umro, On je uskrsnuo, vratio se i govorio! Biblija objašnjava jasno sve ono što trebamo znati u svezi onoga s “one strane” . Fizička smrt je vraćanje našeg tijela u prah, ali Bog nas je obdario besmrtnom dušom, te nam je obećao novo uskrsno tijelo! Naš Gospodin je rekao: “Zaista, zaista, kažem vam: Onaj koji vjeruje u mene ima vječni život. “ ( Iv 6, 47 )
Dakle, ako vjerujemo u Isusa Krista, u Njegovo sinovstvo živoga Boga, te Njegovo uskrsnuće kao prvorođenca, onda vjerujemo i u naše vlastito uskrsnuće! Smrt kao takova je u svakom pogledu jedno bolno iskustvo, bilo ono psihičke ili fizičke naravi! Nije lako izgubiti voljenu osobu, dijete, člana obitelji, prijatelje i mnoge druge nama drage osobe. No, pokušajmo to sagledati sa strane našeg Oca. Ja obećavam reci: “Bog toliko ljubi svoju djecu, te kada Mu ljubav na daljinu postane prebolna, On odluči pozvati ih k sebi. “Zato ne budimo “egoistični” pokušavajući zadržati nama dragu osobu u ovom svijetu ( cesto se bolesnicima zadnji dani zivota na zemlji pretvore u bol i patnju), već ju “pustimo“ ka svom Ocu… Kod svih iznenadnih smrtnih slučajeva, npr. stradavanje mladih i djece; ne tražimo odgovor na smisao tragedije ovozemaljskim riječima ili objašnjenjima, jer ga nećemo pronaći. Naša utjeha neka bude vjera u uskrsnuće, te nada u ponovni susret kod svima nama zajedničkog Oca. Tuga i bol će biti prisutni kod svakog gubitka u obliku smrti, te ju stoga nemojmo kriti, oplačimo, odtugujmo, pa to je činio i nas Gospodin, ali neka to u vašim srcima ne predstavlja ono zauvijek Zbogom, već Doviđenja!
Neka vas nas Stvoritelj i Otac ojača duhovno u svim trenutcima boli, tuge i gubitka, te bude pred vašim očima ona svijetlost kojoj svi težimo… svijetlost u vječnosti!

Vaša Jelena Brezić
Teologinja i studentica psihoterapije

MOLITVA ZA UMRLE... POMOĆ PUTEM LJUBAVI
Blago onima koji na sebi osjete snagu koja je (iz)nikla iz ljubavi .... Onaj koji djeluje u ljubavi, njemu se snaga
umnožava i ne pušta ga nikada više da (ot-)padne, duh mu se uzdiže i nikada više ne želi (ići) u svoju ljušturu.
A sada podigni svoj pogled ka gore i sjeti se onih koji spas duše nisu pronašli u zemaljskom postojanju. Što se
srdačnije vine tvoja molitva, utoliko će njima biti lakše breme/muka, jer njima je neprestano nužna pomoć, koja im
uz pomoć/putem molitve biva prenešena/proslijeñena.
Muke/patnje njihovog nesavršenog stanja su neizmjerne, pa ipak moraju ići teškim putem, kako bi proces čišćenja
kod njih bio uspješan i kako bi im omogućio prelazak u kraljevstvo svjetla. Ti jadnici se neprestano ljudima obraćaju
za pomoć i nailaze na tako malo sluha, a od tako je ogromnog značenja za njih hoće li njihov poziv biti uslišen ili ne.
Svakodnevno bezbrojne duše šalju poziv u pomoć na Zemlju, jer su u neprestanoj nevolji. I nikad dosta obraćanja u
molitvi tim dušama, kako bi bile osloboñene od agonije/patnje.
Oslikati ljudima njihovu tužnu sudbinu, beskrajno bi ih opterećivalo i njihov daljnji put na zemlji bi hodili pod
strahovitim pritiskom, ali uvijek trabate znati kako neizrecivo mnogo možete pridonijeti tome da se sudbina tih
jadnika olakša, da vi samo u ljubavi srca možete moliti Oca na nebu za pomoć ovim dušama kako bi time umanjili
njihovu patnju i kako bi im prenijeli/posredovali snagu, koja se ispoljava tako što se volja ovih siromaha okreće ka
svjetlu i da im se tako može odgovoriti od strane dobrih duhovnih bića, koja meñutim tu volju trebaju kako bi uopće
mogla priskočiti u pomoć.
Ako/kada čovjek na zemlji griješi i u onostranom svoju grešku spozna, (tada) njegova situacija/pozicija nije tako
grozna, jer on tada s punom voljom teži/stremi poboljšanju svoje pozicije i nalazi konkretnu podršku; meñutim
neznalice i duhovno potpuno slijepe duše, koje su bez ikakve spoznaje prešle na drugu stranu, prolaze kroz neopisive
patnje zbog svoje okorjelosti/zatucanosti .... Pomoć je i njima spremna, samo ako su je voljni prihvatiti, ali u
potpunom neznanju ništa im ne može pomoći do iskrena molitva ljudi koja tim dušama daje snagu, time što oni
(tada) na sebi osjećaju ljubav i njenu silu i putem tog dobročinstva postaju popustljivi i prilagodljivi i sada sa svoje
strane tragaju za uzrokom tog olakšanja i polagano dolaze bliže svjetlosti .... Donijeti svjetlo takvim dušama je djelo
ljubavi koje je Gospodinu milo.
AMEN

Bertha Dudde


http://youtu.be/S-GqP9gJ2z4

Uzori vjere Katoličke Crkve

Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu- da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama- što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama, da i vi imate zajedništvo s nama.
(1 Iv 1,1-2)


Sve dok ne dođe Gospodin u svome veličanstvu i svi anđeli s njim i dok mu, kad jednom bude uništen smrt, ne budu podložne sve stvari, neki od njegovih učenika putnici su na zemlji, neki se- ostavivši ovaj život- čiste, a neki uživaju slavu gledajući jasno trojedinoga Boga kakav jest.

Ipak svi, iako u različitom stupnju i na različit način, sudjelujemo u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu i pjevamo istu pjesmu slave našemu Bogu. Jer svi koji su Kristovi, imajući njegova Duha, tvore jednu Crkvu i među sobom su sjedinjeni u njemu.

Konstitucija "Svjetlo naroda", II. vatikanski sabor

http://youtu.be/n3oztIOn5ns