www.tebe-trazim.com

ZATO JER TE VOLIM........

Kada si se jutros probudio, promatrao sam te i nadao sam se da ćeš mi se obratiti, uputiti makar koju riječ, pitajući me za mišljenje ili zahvaljujući mi za nešto dobro što ti se jučer dogodilo, ali primjetio sam da si jako zauzet traženjem robe koju ćeš obući za posao.Nastavio sam čekati dok si još trčao po kući oblačeći se i spremajući, znao sam da bi imao vremena tek da se na trenutak zaustaviš i kažeš mi ''Bok!'', ali bio si prezauzet.Zato sam za tebe osvijetlio nebo, ispunio ga bojama i pjevom ptica da vidim hoćeš li me barem tako čuti, ali ni na to se nisi osvrtao.
Promatrao sam te dok si se spremao na posao i strpljivo sam čekao čitav dan.Pretpostavljam da si, zbog mnogih stvari koje si trebao napraviti, bio previše zauzet da mi išta kažeš.
Kad si se vratio doma, vidio sam umor na tvome licu i pomislio sam da te malo osvježim blagom kišom koja će odagnati taj umor.To je bio moj dar, ali ti si se naljutio i uvrijedio moje ime.
Toliko sam želio da mi ispričaš........Ima još toliko vremena , mislio sam.Poslije si uključio televizor.Ja sam te strpljivo čekao dok si gledao televiziju.Večerao si , uronivši u svoj svijet, ti si ponovno zaboravio popričati samnom.Primjetio sam da si umoran i razumio sam tvoju želju za tišinom.Zato sam spustio sunce i na njegovo mjesto stavio zvjezdani pokrivač.A u njegovu središtu sam upalio jednu svijeću...bio je to prekrasan prizor! Ali ti ništa od toga nisi primjetio.
Kada si išao spavati, poželio si laku noć svojoj obitelji, i legao si, gotovo isti trenutak si zaspao.Pratio sam tvoj san glazbom i blagim mislima, a moji anđeli su bdjeli nad tobom.Ali nije važno, jer vjerojatno ne primjećuješ da sam uvijek tu s tobom.Imam više strpljenja nego što misliš i bilo bi mi drago da te makar naučim da ti imaš strpljenja sa drugima.
(nepoznat autor)

Dvadeset prvo stoljeće i KRV Kristova

Na jednom od snimaka predavanja hagioterapije prof.dr. Tomislava Ivančića, ''zapela mu je za uho'', jedna rečenica''dvadeset prvo stoljeće će biti stoljeće ljubavi''.....
Kako da ne, pomislio je s obzirom na globalnu i lokalnu i osobnu situaciju sa dosta ironije i sarkazma, kriza, ratovi, neizvjesnosti na svakom koraku.....rezime ''divno''.....
slijedećeg momenta gotovo strelovitom brzinom, mu se u srce, da baš u srce urezale dvije riječi, koje ama baš nikakve logike, veze ili spone sa prethodnom rečenicom nisu imale.....KRV KRISTOVA.....
E, Bože ti baš umiješ da , me zbuniš , pomislio je iznenađeno i sa nekim neodređenim i blagim osjećajem topline, pokušavajući u svojoj glavi, snagom intelekta i razuma pronaći dodirne točke te dvije rečenice................uzalud,.........uzalud......pa dobro, sutra je novi dan pomislio je....
Ni novi dan mu nije ''dao'' odgovor, tek navečer u molitvenoj zajednici, kada je svećenik izložio Presveto, upitao je Isusa, i na jedno pitanje dobio bujicu, ma ''cunami'', odgovora.......

''Dijete moje,......
(nastavak slijedi)

...zar sumnjaš , točno tako kako je rekao moj svećenik, stoljeće ljubavi, a ti se ironično pitaš kako...O malovjerni, pa kako ti uopće čitaš Sveto pismo, i da li si uopće naučio što iz njega, čitaš li ti znakove vremena u kojem živiš? Da?! I kako ih tumačiš, onako po ljudski svojim razumom ograničen svojim osjetilima, pa čak i presiguran u njih!
O , zabludjela ovčice, gdje to srljaš, za gomilom?!I što još hoćeš, kad imaš sve, baš sve, sve ti je dao moj Otac, i Zapovijedi i Sv.pismo i najvažnije SAKRAMENTE, eej , jesi li svjestan uopće, što ti hoćeš, nije ti dobro?Pa, preispitaj malo sebe i svoju savjest, ispovijedi se, pričesti i živi u miru, sa sobom , sa ljudima i sa Trojedinim Bogom, a , što ti radiš, koliko grijeha, koje je moj Otac oprostio ,izbrisao ti, ti i dalje nosiš godinama sa sobom, i tko ti u tome pomaže?I nije ti dobro.
Ako, tebi nije dobro, pa kako ćeš dobro prenositi, davati drugim ljudima, kako pitam te?Sve što ti je darovano, pa nije samo za tebe,jest dragocijen si mi isto kao i svaki drugi i oni koji me ne poznaju ili ne žele upoznati, zar si zaboravio da sam iz ljubavi i dragovoljno raspet na križu, i križ vam je darovan, i moja KRV....
I ti se opet pitaš, kako to može biti stoljeće ljubavi, pored toliko ratova, gladi , siromaštva, nesloge, razvratnosti, nepogoda i katastrofa.....Otvori srce, oči te ionako varaju jer slušaju glas tvoga razuma, s kojim se toliko ponosiš, a poniznost.............
Darovana vam je znanost, i što ste učinili, od sebe i od zemlje koja vam je isto tako darovana, što?
Stvorili ste oružja, skupa, stvorili ste tvornice ogromne, stvorili ste mnoštvo stvari koje vam uopće nisu potrebne, zbog svoje lijenosti, da ugodite tijelu......i sjeti se što ste još stvorili ili možda uništili, nekoliko stotina biljnih i životinjskih vrsta koje je moj Otac stvorio ste uništili, na 100, 200, 300km. od tvoga doma ljudi gladuju, umiru od gladi, ubijaju ih, nevine i malene.....
Klimu ste uništili, i čudite se katastrofama, zemljotresi, plimni valovi, vazduh ste zagadili, zbog čega?Zbog svoje sebičnosti, pohlepe, da vam sutrašnji dan bude bolji, vama ili djeci........
Darovana vam je medicina, dok ste još vjerovali i ona je bila korisna i Otac ju je podupirao, a sada, želite sebi produljiti život, a djecu pobiti, želite biti ljepši, mlađi a stare iznemogle pobiti...............
I vjerujete ,da će prije mog dolaska na zemlju biti katastrofe, pa pred nosom su vam, ali vi ste ih stvorili, jeste dešavaju se, ali vašom zaslugom i to je vaš ''veliki znak'', moj nije, moj je upravo suprotan, LJUBAV, to je moj znak, i neka bude u tebi i svim drugima, meni na slavu, tako ćete pobijediti tamu zloga....
Da, baš točno, tamu.......
Meni treba tvoje srce, pročišćeno kroz kušnju, patnju, oprano od grijeha, ma ga peri opet sve dokle god ne zasvijetli, i to svjetlo što u tebi zasvijetli, ma samo malu iskru ljubavi, molitve prenesi drugome, pa dalje, svako od vas neka gori plamenim ognjem ljubavi, jednih za druge i tu sam i ja...................
I opet ti i tvoje malovjerne sebičnosti, pa dali sam ti rekao svima, DA SVIMA, a ti me pitaš kako, kada me onaj mrzi, kada onaj i ne mari ''uživa '' u životu, a mene nisu mrzili, za mene nisu svi marili, pa i razapeli ste me i ti me pitaš................
Ajde reci mi, koliko moliš za takve.Koliko postiš. koliko pokore činiš za njihovo obraćenje, a o gladnima da te i ne pitam...
E, tu je ljubav, privedi mi što više takvih, i oni će svojim primjero isto činiti....ali mi za to trebaš ti, baš ti takav kakav si, stvoren si na Očevu sliku, a ovo sad popravi imaš sakramente......
zar ne shvataš kolko sam se oslonio na tebe, kamečiću mali u zidu moje nebeske Crkve, jer je rekao sam vam da je kraljevstvo nebesko u VAMA i opet mi ne vjerujete, da ti mi trebaš, dijete moje...
Vidiš ja sam prolio krv na križu za oproštenje grijeha, po Očevoj volji, stvorio čistilište i raj i pakao.....da prvi puta,a drugi put nije direktno više je to bilo upozoravajući znak spasenja kroz moga sluge u srcu Zemaljske Crkve.....Znao je da ide u smrt, nije znao kad i gdje i kada ali je znao i vjerovao mi je, predao se i meni Majci mojoj.....
Ta krv nije ona kojom ćete jednom oprati haljine, duše vaše, krv jaganjca, to je krv ljubavi, to je i tvoja krv koju očekujem od tebe....
I ljubav , to je tako malo što očekujem, za spasenje svih vas,
djeco moja.
Zato će ovo stoljeće biti stoljeće ljubavi, a to zavisi itekako i od tebe, jer zlo neće, ne može nikada nadvladati, podnijeti ljubav, koja će plamtjeti u vašim srcima, zato mi trebaš
dijete moje.''
Ovo nisu nikakve objave,'' tajne poruke'' ili slične stvari, mogu se shvatiti kao mašta, moguća stvarnost, izmišljotina već kako kome odgovara, snovi.....odaberite sami, pa možda se i zamislite...
nakratko.......

PRIČA JEDNE SVIJEĆE
Zapalili ste me i gledate moje svjetlo.
Radujete se jasnoći i toplini koju darivam.
Veselim se da smijem gorjeti za vas,
da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj kutiji
bez ikakve koristi.
Smisao dobivam tek po tome što gorim.
Ali, dobro znam, što dulje gorim,
to kraća postajem, to se više bližim svome kraju.
-Izgorjela je!- reći ćete, a ono što je od mene ostalo
bacit ćete.
Znam, za mene postoje uvijek dvije mogućnosti
ili da ostanem u kutiji nedirnuta, zaboravljena u tami, ili
gorim, postajem sve kraća, dajem sve što imam.
U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju.
Ipak , mislim da je ljepše i pametnije ako smijem
nešto dati od sebe
nego ostati hladna i ležati u mračnoj kutiji......
-Gledaj , isto je tako i sa vama ljudima...
ili se povučete, ostanete sami za sebe i sve je hladno
i prazno,
ili se približite jedni drugima i darujete im od svoje topline i
ljubavi i tek onda vaš život dobija smisao-on je
ispunjen.
Ali, znajte i to da za ovo morate dati nešto od sebe
samih, nešto od svoje radosti, od svoje srčanosti, od
svojega smijeha, možda i nešto od svoje tuge.
I ne treba bojažljivo razmišljati o tome kako ćete
sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli, postaje još
veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima, sam će primati
svjetlo.
Što više gorite za druge, to će svjetlije biti u vama
samima.
Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i
neraspoloženi jer se plaše biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo.
Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još nisu shvatili-ovo jedno jedino svjetlo koje gori
više je vrijedno nego sva tama svijeta.
Dopustite, dakle da vas malo
Ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.
(A.L.BALLING)

Priča o anđelu
Dan prije dolaska na svijet, nerođeno dijete pita Boga
''Kažu mi da me šalješ sutra na Zemlju, ali kako ću tamo živjeti, tako malen i bespomoćan?''
Bog mu odgovori''Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe.'''
''Ali ovdje na nebu ne radim ništa, osim što pjevam i smijem se.To mi je dovoljno da budem sretan.''
''Tvoj anđeo će ti pjevati i smijati se s tobom svaki dan.Osjetit ćeš njegovu ljubav i bit ćeš sretan.''
''A kako ću razumijeti što mi govore kad ne poznajem njihov jezik?''
''Tvoj će ti anđeo s mnogo strpljivosti i nježnosti reći sve najljepše i najslađe riječi koje si ikada čuo.Naučit će te govoriti.Tvoj će anđeo sklopiti ruke i naučiti te kako se moli.''
''Čuo sam da na Zemlji postoje zli ljudi.Tko će me zaštiti?''
''Tvoj anđeo će te štiti po cijenu života''
Ali ja ću biti žalostan ako te ne budem viđao''.
''Tvoj anđeo će ti uvijek govoriti o meni i naučiti te kako me uvijek možeš naći, iako ću uvijek biti uz tebe.''
U tom trenutku na nebu zavlada tišina i sa Zemlje dopriješe glasovi, te djetešce u žurbi progovori
''O, Bože, ako sada moram krenuti, molim te , reci mi ime mog anđela.''
''Ime tvog anđela uopće nije važno.
Zovi ga jednostavno MAMA.''
(subotička Danica/2007god.)

istinita ekumenska priča..
Zovem se Biserka Subotić.Moj suprug je Dragan Subotić, a imamo i dva sina, Miloša i Filipa.Živimo u Sremskoj Mitrovici.Ja sam dijete iz mješovitog braka i, što je najgore, moj otac je bio komunista koji je bukvalno progonio i zatirao svaku vjeru u meni, sestri i majci.Otac mi je Ukrajinac- grkokatolik, a majka Hrvatica- rimokatolkinja.Mamina baka Šima u šokačkom selu Privlaka kod Vinkovaca, učila me je moliti već s 5 godina.Svaki zimski i ljetnji raspust provodila sam tamo i žedno upijala svetu vjeru tog prelijepog sela punog čestitih kršćana koji su mi ulijevali vjeru životom i primjerom kao i moja baka Šima i dida Ivan.U Mitrovici sam krišom išla u crkvu.U kući nisam smjela imati nikakve molitvenike, krunice, vjerski tisak, jer je otac povremeno pravio ''raciju'' i pali i gazio sve što god je pronašao.To je na neki način bilo dobro.Tako se rodila mistična molitva u mojem srcu- samo Bog, ja i cijelo nebo u mojoj siromašnoj sobici , u nesretnom braku mojih roditelja, u tatinom nasilnom pijanstvu- raj i pakao.
Žarko sam željela krštenje i skramente kao što su ispovijed i sveta Pričest.Moja prijateljica iz Privlake, Marija Grgurovac, ostavljala mi je svoje katekizme poslije završene njene vjeronaučne godine.Čitala sam ih od početka do kraja po nekoliko puta jer ih nisam smjela nositi kući u Sremsku Mitrovicu.Čitala sam i '' Glasnik Srca Isusova i Marijina''.Biblija mi je bila rijetko dostupna.Svaki dan sam išla sa svojom bakom na svetu misu, s prijateljicama ili sama, a u bakinoj i didinoj kući se navečer molila krunica, litanije i druge molitve.
Sa 16 godina sam prihvaćena na krštenje u Grkokatoličkoj crkvi ''Hristovog voznesenja'' u Sremskoj Mitrovici jer je moj dobri dušobrižnik Pitka Sjepan vidio moju želju za krštenjem, a majka dala pristanak.Živjela sam u vjeri u zajedništvu sa sestrom i majkom.Tako sam zapravo krštena u vjeri moje majke i majčine obitelji.Ipak otac Pitka je tražio posebnu dozvolu od biskupa jer nisam imala dozvolu za krštenje oba roditelja.
Samo krštenje je za mene bio neopisivo lijep doživljaj.Otac Pitka mi je poklonio molitvenik sa posvetom koji sam hrabro odnijela kući, pokazala tati i rekla-'' Tata!Ja sam krštena po svojoj volji i želji, i to u tvojoj vjeri u grkokatoličkoj crkvi.Ja sam tvoje dijete i nasljenik likom i naravi.Ja sam već odrasla i imam svoju riječ.Budeš li se usudio ovaj molitvenik spaliti, ja ti dajem riječ da ću na lomači spaliti sve tvoje marksističke knjige dok se ti budeš opijao u kavani.Evo tebi tvoja nevjera, a meni moja vjera''.Otac je zanijemio.Majka je poslije rekla da ga je sve to duboko ganulo, osobito što sam se krstila u'' njegovoj'', grkokatoličkoj crkvi.Meni je zapravo bilo svejedno- željela sam krštenje, ali ipak i mir u kući.Ipak i dalje sam živjela u paklu nesretnog braka svojih roditelja.
Jedna časna sestra me je poučila da molim svakoga dana makar jednu malu molitvu za svoj sretan brak ili životno zvanje na koje me može pozvati Bog.Dala sam osobni zavjet Bogu da neće biti dana kada neću izmoliti makar Slava Ocu na tu nakanu. Ujedno sam se zaricala sama sebi da neću činiti greške u braku koje čine moji roditelji,Loš primjer je dobar primjer.Tako treba činiti.Pamtila sam ,gledala svu tu patnju i molila.
Gdje sam odlazila u crkvu nakon krštenja?I u rimokatoličku i u grkokatoličku crkvu.Crkva je crkva!!Išla sam tamo gdje je moja duša više rasla u milosti.Posebno pamtim starog pokojnog Ivana Hočevara, zatim oca Stjepana Pitku, Pavla Madžarevića i patera Matu Rusana.
.......nastavit će se , ima jooooooš prilično, ovo je tek početak...

...No duže vrijeme sam češće odlazila kod oca Stjepana, jer je on nježno brinuo o mojoj duši u svetoj ispovijedi i nikada nije odbijao pomoć u razgovoru o svemu što me je mučilo.Onda je otac Pitka otišao u misije nekih 7-8 god..Ja sam išla u rimokatoličku crkvu sv. Dimitrija .Tu sam se uklopila u grupu mladih s kojima sam odlazila na hodočašća, duhovne vježbe, ali smo se i privatno družili, pa čak to i danas činimo.
Što je bilo s mladićima?To je bio veliki problem.Gledajući svoje roditelje koji su bili lijepi, pametni i dobri, a skupa živi lom, rastave i sastave braka, bila sam vrlo probirljiva, ali i odlučna da ne pravim kompromise.Hošu sretan kršćanski brak ili nikakav!Osjećala sam odgovornost za svoju još nerođenu djecu da ne rastu u tako žalosnome domu kakav je bio upravo moj.Moji roditelji su bili kršteni i vjenčani, ali bez ljubavi , vjere i milosti u braku.Znači, treba'' nešto više'' od običnog vjenčanja.Tražila sam tri stvari-dobrog čovjeka , kršćanina, čovjeka koga boh voljela i s kojim bi se dobro slagala.To je veoma teško naći.Zaljubim se, a on je recimo ateista ili se ne slažem s njim.Stalno se svađamo nizašto kao moji roditelji.Zaljubljena ''pregrizem'' svoju vezu i patim sama jer svi se vole na početku veze ili braka, ali ako se ne slažemo u pogledu na život, vjeru, sklonosti, uzalud je sve!Ja, nisam birala svoje roditelje, ali bračnog partnera mogu i trebam sama izabrati, i za to sam i odgovorna.Mnogo puta mi se desilo da mi se neki mladić cinično nasmijao u lice i rekao''Tako lijepa i pametna djevojka, a sluđena si popovima i nekakvom glupom vjerom u nešto što ne postoji.''

Godine su prolazile, a ja sam bila usamljena i željna ljubavi kao i sve djevojke.Jednom sam pitala patera kod kojeg sam se ispovijedala zašto se ne ispunjava moja molitva za sretan brak kad veš toliko godina molim?On mi je rekao''Što se više moliš, to je veća ngrada koju ćeš dobiti.Ne možeš Boga preteći u svojoj ljubavi i vjeri.On uvijek daje više.Možda sad tvoja molitva ide za blagoslov jednoga za tebe odabranog mladića, i Bog ga oblikuje baš takvog kakav tebi treba, i u pravo vrijeme koje vama treba!''Ta riječ me je snažno potakla u radosnu molitvu.
Tada dođe preč. Pavao Madžarević u Sremsku Mitrovicu u crkvu sv. Dimitrija.On me je pozva na cijeli niz ososbnih razgovora kako bi mi pojasnio da bih ja mogla biti časna sestra zbog svoje'' mistične molitve''.Davao mi je knjige koje sam ja uvijek čitala i poslušno molila cijele 3 godine, skupa sa preč. Madžarevićem da mi Bog pokaže da li je to moj životni poziv.Neka bude volja Božja!
Preč. Madžarević me pozove na hodočašće, post i molitvu, da konačno posredstvom Prečiste Majke Marije spoznamo gdje je meni mjesto, i što Bog želi od mene.Pošla sam na put, postila i molila.
Kada sam se vratila, u moj život ušao je Dragan bez moje želje i dozvole.Već sam se spremala na jesen u časne.Odbijala sam njegovo udvaranje.Odmah sam vidjela da je ateist, a još i pravoslavac.Vjerovala sam da Bog to ne traži od mene.Ali, on je ušao u moj život sa širokim osmijehom, krupnim očima punim topline i ljubavi i beskrajnom dobrodušnošću.Četiri je mjeseca obijao prag moje kuće, lijepo i kulturno u sred bijela dana, ljubazno se pozdravljajući s mojim roditeljima, a mene poziva da izađemo.Tijekom toga vremena uvidjela sam da je dobar mladić , ali nevjernik.Pristala sam na prijateljske izlaske.Dragan se razlikovao od svih drugih mladića.Bio je uza svu svoju dobrotu i beskrajno strpljiv.Uz to imao je istančan osjećaj za dar i uzdarje.Poštovao je moju slobodu kao i ja njegovu.Tako često znam drugima reći''Ljubav je dar i uzdarje''.Eto, tako se događalo i među anma-dar i uzdarje u najsitnijim životnim stvarima.Nije posebno obdaren za udvaranje, ali na moj sitan znak pažnje uzvraćao je osmijehom u očima, a u očima je zacaklila ''hvala''.U svemu smo se savršeno slagali, osim u pogledu na Boga.Onda je zaljubljenost prerasla u ljubav.Sve vidim, sve njegove osobine pa i nevjeru, a volim ga svjesno i zbinjeno.Što ću sad s njim?Što ću s njegovom nevjerom?Nisam ga mogla ostaviti.Previše sam ga voljela.Zar da naša djeca rastu bez vjeronauka i crkve kao ja?
Dragan je pričao o svatovima koje će napraviti za nas, a ja sam mu pokušavala objasniti važnost svoje vjere, no svaki je razgovor završavao njeggovim okretanjem glave i odlučnim odbijanjem.Požalila sam se svojim dragim časnim sestrama i sve im potanko ispričala.Jedna mi je rekla?'To je onaj pravi za tebe?Dobila si sve što ti treba-dobrog čovjeka, srca punog ljubavi, a vjeu mu trebaš ti svjedočiti u zajedničkom životu.Mi ćemo moliti da Dragan pristane na vjenčanje.?'Ipak, sve je bilo isto.
Uto je došao otac Stjepan Pitka iz bijelog svijeta, a ja sam otrčala kod njega i kroz plač mu sve ispričala''Dragan je sva moje ljubav, pravi čovjek za mene, veoma je dobar, ali neće ni čuti za crkveno vjenčanje, a ja sam molila evo već punih 11 godina za sretan brak.''Otac Pitka me je salušao pažljivo i pitao me ''A da li si se molila posebno i za tebe i za Dragana'?''Ostala sam zatečena''Zaista nisam baš ni jednu molitvu samo za nas dvoje.''Na to će otac Pitka meni''Ti i ja ćemo moliti 6 mjeseci , ako treba i postiti ćemo petkom o kruhu i vodi i Bog će dati molist.''Gdje se dvoje ili troje mole u moje ime i ja sam s njima''- Isus.Možeš li ti to?Da, spremno sam prihvatila presretna i smirena, kako je svet moj otac Pitka.Kad je kadionicom kadio upućivao mi je topao smiješak ohrabranja, a u očima je iskrila misao''Mislim na tebe.''Inače, otac pitka mi je proricao da će Dragan sam tražiti vjenčanje, a od mene je tražio da mu ne naturam svoju vjeru nego''Moli, posti i voli Dragana, a Bog će govoriti Draganovom srcu.Pusti da sve ide svojim tijekom.Budi strpljiva.Ljudi rastu u vjeri godinama i u raznim godinama.Netko prije netko kasnije traži Boga''Bilo je veoma teško.bližilo se ljeto , a nas dvoje u ljbavi u zrelim godinama.Đavo je igrao oko nas.Konačno, Dragan pita da mu pojasnim što ja to hoću s crkvenim vjenšanjem.Pričala sam mu , pričala dok nisam rekla''Naša djeca trebaju biti krštena u vjeri svoga oca tj. u tvojoj Pravoslavnoj crkvi i ja tražim od tebe pristanak da ih vodim u crkvu na vjeronauk i da ih naučim moliti.Ti budi spreman da daš pravi odgovor kada te tvoje dijete bude pitalo što to znači biti pravoslavac, ili tko je sv. Đurđ?''Draganove oši su zasijale...
Sada mi je bilo jasno što su mi rekle drage časne sestre kako trebam svjedočiti kršćanstvo......
nastavit će se....

..Morat ću ga poučiti svemu, ali i djecu i sebe, jer ja sam rasla u dvije crkve, a sada se otvaraju vrata treće-pravoslavne.Što da ne?Crkva je crkva.Bolje da rastu u pravoslavlju koje mi je bilo potpuno strano, nego u nevjeri kako sam ja rasla.Naučit ćemo ih svemu, tu gdje je ljubav ondje je i Bog, a mi smo se nježno voljeli.Eto, tako to biva-taman izmoliš i dobiješ jednu milost,a dđe novi zadatak za novu milost i novi ispit.
Ja sam prihvatila da se vjenčamo krišom poslije naše svadbe.Patila sam ali pristala sam.Teško je djevojci odreći se snova o vjenčanju u crkvi i bijeloj haljini, u zajednici s kojom sam godinama molila.Pravoslavni svećenik je tražio da prijeđem u pravoslavlje, na što ja nisam pristala.Ne mogu pogazit vjeru u kojoj sam rasla, a i nisam znala što me čeka dalje u životu.Ako pogazim svoju vjeru , kako ću poštivati njegovu?Otišli smo kod oca Pitke koji nas je toplo i strpljivo dočekao.Kad smo drugi put otišli na razgovor, ja sam po nalogu oca Pitke otišla u šetnju, a onda još dugo čekala da se Dragan i otac Pitka ispričaju.To je trajalo satima, ali Dragan je izašao iz sobe začuđenih očiju i ozarena lica.prvi put je priznao da smo ga ja i otac Pitka uvjerili u kršćanstvo ''da se može živjeti po 10 Božjih zapovijedi''.Što je pričao otac Pitka neznam.Obavili smo pripreme za vjenčanje u crkvi i obavili smo svadbu.Na crkvenom vjenčanju u praznoj crkvi samo nas petoro, otac Pitka Dragan ja i kumovi.Ja sam neprestano plakala.Suze su mi se slivale iz srca i duše.Teško mi je reći zašto.Nadam se da razumijete poslije cijele moje priče.
Dragan i ja smo se tek u braku zavoljeli.....
Učili smo se ljubavi i još uvijek se učimo....
Što je bilo s crkvom , vjerom i molitvom?..........
..nastavit će se...

U početku me je Dragan kolima dovozio do crkve i čekao vani.Kada se poslije dvije godine rodio naš prvi sin Miloš, ulazio je i on u crkvu i čuvao našeg sina pred ispovijedaonicom u nosiljci za bebe, dok ja obavim ispovijed.Još uvijek sam išla u katoličku crkvu u koju je bilo zgodnije otići.Od svekrve i svekra sam zatračila da stave sv. Đurđa u dnevnu sobu iz tamo neka sporedne sobe.Odmah su to učinili s pažnjom, a ja sam stalno gledala u tu ikonu i tiho u sebi molila sv. Đurđu.U našoj sobi na zidu je bila velika slika prekrasne Gospe Šenštatske, zaštitnice obitelji i kućnog ognjišta, koju sam ja upoznala i zavoljela još prije udaje.
Kada je Miloš porastao, prešli smo u Sremsku Mitrovicu iz Draganovog sela Jarka.Počeo je rat, siromaštvo, strah i neizvjesnost rasli su u svima nama.Tada sam već razmišljala o svojem obećanju, ali ovaj rat je otvarao vrata samo prvoslavne i grkokatoličke crkve sa još dobrim, dragim ocem Pitkom.Preč. Pavao Madžarević je otišao iz Mitrovice.Brinuo je o meni , zajedno sa ocem Pitkom 10 godina.Već 5 god. nisam vidjela preč. Madžarevića, a tako bih mu voljela reći kako se sjećam svih njegovih riječi i kako je neprestano u mojim molitvama, jer nas je učio da trebamo moliti za njega i svoje svete svećenike.On me je ''upoznao'' s Gospom Šenštatskom, njegovao moju mističnu molitvu, savjest i obasipao me je knjigama da što bolje upoznam kršćanstvo.poklonio mi je prvu Bibliju.Kada sam se udala , Dragana je toplo prihvatio, poštivao i volio.Preč. Pavao Madžarević me je godinama pozivao u katehete.Kada je odlazio iz Mitrovice ostavio mi je broj telefona i ime patera Tadeja Vojnovića(prethodni direktor Radi Marije Srbija, preminuo prije par god. primj. aut).
Tada sam rodila svog drugog sina Filipa.Išla sam u pravoslavnu crkvu želeći učiti svoje sinove pravoslavlju.Sve mi je bilo nerazumljivo i strano.Nedostajale su mi moje dvije drage crkve, i lakoća s kojom sam se ispovijedala i pričešćivala.Ipak, ja sam željela održati obećanje, a i u dubini duše Bog mi je govorio da sada trebam biti tu, ma kako mi se nije sviđalo..Ja sam poslušna Božjem glasu u svojem srcu.Sa svoja dva sina redovito sam išla na službu u naše dvije pravoslavne mitrovačke crkve.kupovala sam knjige o pravoslavlju, molitvenike i časopise.Upoznala sam se sa svećenicima koji su mene učlanili u svoju pravoslavnu crkvenu biblioteku.I tu sam se molila Bogu, i bilo je svetih svećenika, a vremenom sam naučila-moliti, pjevati i razumijeti drugačiju liturgiju, i drugačiji pogled na istu Bibliju, Boga i Krista.
Kada je Milošu bilo 5 god. (a Filipu 2.5 god.), Miloš je pozvao svog tatu na službu.To je bio dirljiv trenutak.Poveden nježnom ručicom svoga sina, Dragan je jednostavno pošao s nama redovno na službu.Kasnije mi je priznao da nikada ne bi postao vjernik da ja nisam poštivala njegovo pravoslavlje, i sve nas -pa i samu sebe-učila tomu.Rekao mi je kako je godinama posmatrao mene kako živim svoje kršćanstvo , i kao ženu.
Djeca i ja smo već naveliko molili pred našim kućnim svetištem one iste molitve koje me je naučila moja baka Šima, ali i neke nove pravoslavne molitve.Dragan je par dana nešto tajno šuškao i zatvarao se u sobu sa sinovima, a onda poslije naše zajedničke molitve Dragan i sinovi su složno izmolili prvi put molitvu sv. Đurđu.Ja sam samo zaplakala.U svojoj 39 godini Dragan je zatražio da se ispovijedi i pričesti.Kako sam ja imala dugogodišnju naviku da svako veče čitam ponešto iz Biblije i Dragan je zatražio Bibliju..................
Naravno ostali smo vjerni svojoj slozi u obitelji,Išli smo skupa kod oca Pitke ili kod protojereja Milorada Goljana, kao i kod našeg Andrije(mons. dr.Andrija Kopilović, prim. aut.) gdje su djeca upisala vjeronauk, u pravoslavnu crkvu sv.Dimitrija, a onda opet malo na poduku kod oca Pitke.
Ja sam upisala Teološko katehetski institut u Novom Sadu........
Što da vam kažem?Kao isvom sinu MIlošu koji me je jedanput upitao koja je njegova crkva, a koja je moja bakina i tatina?Ja sam mu odgovorila''Sve crkve su naše.Svuda se molimo Bogu, zar ne?''Da, mam tako je!''-reče Miloš.
Za sve ove godine Dragan i ja se nismo posvađali?!......
''Bog šeta našim domom kao edenskim vrtom.''Tako je rekao Dragan osjećajući prisustvo Boga u našoj ljubavi i našem domu.
Bajke postoje, prinčevi i princeze-samo se moraju izmoliti od Boga.Kad sam se udala nastavila sam se moliti za sretan brak i svakog od nas ponaosob, da se s tom molitvom kao plaštom zaštitim od iskušenja zloga.Što smo više rasli u ljubavi i slozi-to više zli igra oko nas i mi to znamo i osjećamo, ali se molimo i borimo pred iskušenjima, sretni u našem domu u svim ovim ratnim i poratnim prilikama, kaosu, rasulu i siromaštvu.Okruženi smo zavišću, ljubomorom i nevjericom u susjedstvu , obitelji, pa čak i među vjernicima u crkvi.Svi nam stalno traže mane, a mi smo ''radosni borci'' kako je rekao moj profesor Andrija Kopilović.
Meni je Bog zaista darovao ono što sam tražila i molila-sretan kršćanski brak, ali mi je dao zadaću da ga gradim zajedno s Njim u ljubavi s Draganom.Već je mnogo puta prebacivano meni i Draganu za naš ekumenski stav prema crkvama.Ja samo vidim pune crkve rastavljenih ili nesretnih bračnih parova, a ljudi miješanih brakova se gotovo ne pojavljuju nigdje.Nemojte nam što prebaciti.Kamo sreće da su i druge žene i muževi bili tako strpljivi u ljubavi i molitvi kao nas dvoje u svim teškoćama.Mi smo ipak pobjednici u zajedništvu s Bogom-u našem domu su četiri osobe kji i jeste jedna mala crkva i to -rimokatolička, grkokatolička i pravoslavna!!
(subotička Danica 2002)

EKUMENIZAM
Prva i najvažnija zadaća
Crkve i svih crkava jest
skupiti i u ljubavi sjediniti ljude
i to ne u ime jedne nauke
kolko god ona uzvišena i lijepa bila,
nego u ime BOGA,
koji je ljubav i želi samo ljubav
i stoga u Isusu tako izričito i toliko uporno
moli za ljubav.
to je velika, ali vrlo teška zadaća.
Crkve ne smiju izdvajati ljude
ne smiju ih dijeliti na dobre i zle,
na takve koji posjeduju istinu,
i druge koji su u zabludi.
Crkve moraju biti otvorene za sve.
One moraju pozivati i privlačiti.
Bog se ljudima ne može nametati.
Crkve moraju biti magneti,
neodoljivi magneti ljubavi.
Ekumenizam nije moguć raspravama.
On će se sam po sebi dogoditi tamo
gdje su se ljudi svojim srcima
našli međusobno u BOGU.
Phil Bosmans

AKO
Ako možeš sačuvati svoju glavu,
kad svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to.
Ako možeš vjerovati sebi,
kad svi u tebe sumnjaju i čak pridodaješ njihovim sumnjama.
Ako možeš sačekati a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren da ne lažeš
ili ako si omrznut da ne mrziš
a pored toga da ne izgledaš predobar ili premudar.
Ako možeš sanjariti a da snovi ne ovladaju tobom.
Ako možeš razmišljati a da ti mašta ne bude cilj.
Ako se možeš suočiti s uspjehom i s neuspjehom
i smatrati te dvije varalice kao da su potpuno iste.
Ako možeš podnijeti da su istinu koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,
ili promatrati propast onoga čemu si posvetio svoj život,
i da pogrbljen s dotrajalim alatom opet novo stvaraš.
Ako možeš staviti na gomilu sve što imaš
i baciti na kocku i izgubiti i početi opet ispočetka
i nikad ne izustiti riječ o tom svom gubitku,
Ako možeš prisiliti svoje srce, živce i tetive,
da te služe dugo iako ih više nemaš,
i tako izdržiš kad nema ničega u tebi,
osim volje koja ti dovikuje ''Ustraj''!
Ako možeš razgovarati s najnižim i sačuvati svoje dostojanstvo,
ili šetati s kraljevima i ne izgubiti razumijevanje za obične ljude.
Ako te ni prijatelji ni neprijatelji ne mogu povrijediti,
ako te svi cijene ali ne previše.
Ako možeš ispuniti jednu nezaboravnu minutu,
sadržajem koji traje šezdeset sekundi.
Tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
i iznad svega bit ćeš čovjek, sine moj!
Radjard Kipling
(engleski pjesnik i pripovjedač)
1865-1936

Zakeju, siđi!!
Zakeju, siđi jer danas ti spasenje dolazi!
Žurno siđi jer ti danas spasenje dolazi!
Danas ti nudim spasenje
od pogubnih želja tvoga nezasitnog srca,
tvoga ranjenog srca,
tvoga slomljenog srca!
Siđi s te visine koja ti treba
da bi u ljudskim očima nešto značio!
Siđi k meni jer ja sam sišao k tebi!
Ja sam tvoja radost,
Ja sam tvoj mir,
Ja sam tvoja istinska potvrda!
Ja liječim rane srca tvoga,
Ja sam lijek duši tvojoj!
Zato siđi,
da nađeš spasenje srcu svome
i domu svome.
Zakeju, daj mi svu svoju pohlepu za novcem
i moći ćeš vidjeti moju ljubav za tebe.
Daj mi svoje prokletstvo,
dat ću ti svoj blagoslov!
Daj mi svoju smrt, a ja ću tebi dati svoj život!
Daj mi svoj život, Zakeju,
jer ja ću svoj položiti za tebe!
Daj žurno polovicu,
vrati čeverostruko!
Ne ostavljaj ništa,
jer samo onima koji ništa nemaju,
ja dajem sve!!
Zakeju!
Ja sam sišao da tebe podignem!
Siđi s tog drveta,
jer s drveta je za vas došla smrt!
Spusti se k meni
i pusti da ti u srce pogledam,
da te u tvojoj kući susretnem,
da te k sebi okrenem
pa da te spasim!
Jer, Zakeju, Ja sam Onaj koji traži izgubljeno
Onaj koji liječi bolesno!
Siđi, Zakeju, siđi žurno,
jer Ja sam tvoje spasenje
i tvoj pravi mir!
s. Bogoljuba Cifrek
Glasnik SIM 2/2005