www.tebe-trazim.com

ŽABE KAO PRIMJER
Bila jednom jedna skupina žabica koje su se željele natjecati.Željele su se popeti na vrlo visoku kulu.Došlo je mnogo gledatelja gledati utrku i dati podršku žabicama.Utrka je počela.Ali....Nitko od prisutnih gledatelja nije vjerovao da će neka žabica uspijeti doći do vrha kule.klimali su glavama i govorili''Joj, to je vrlo naporno!Nikad neće uspjeti!''ili''U tome neće uspjeti jer je kula vrlo visoka!''
Žabice su počele zaostajati, osim jedne koja je brzo puzila sve više i više.Gledatelji su vikali ''To je vrlo naporno!Nitko neće tako visoko dospijeti!''Jedna po jedna žabica je odustajala i okretala se natrag.Osim ove jedne koja je ustrajno išla naprijed.Nije se htjela predati!!Na kraju je svaka odustala, osim ove jedne žabice, koja se sama i sa velikim ambicijama popela na vrh kule!
Ostale žabice kao i gledatelji, željele su saznati kako je uspjela napraviti baš ono što su ostali smatrali nemogućim.Jedan od gledatelja je pristupio žabici i zapitao je gdje je uzela toliko snage da izdrži do samog vrha.Tad se pokazalo- pobjednička žabica je GLUHA!!!
Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativni i pesimistični, pošto ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u duši!Uvijek misli na snagu riječi jer sve što čuješ ili čitaš utjecat će na tvoja djela!Dakle budi UVIJEK OPTIMIST!I još više- jednostavno budi GLUH kad ti netko kaže kako ne znaš ostvariti svoje snove!Pomisli U svemu možeš uspjeti kad zbilja želiš!
(zvonik 12/2008)

Razbijena posuda
U Kini je nosač vode imao dvije velike posude za vodu koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima.Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela.Iz oštećene posude je curila voda cijelim putem prema kući.Cijela posuda je bila ponosna svojim radom jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a ošećena posuda se zbog toga sramila.Jednoga dana je oštećena posuda rekla svom nosaču''Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.''Nosač joj odgovori''Jesi li primjetila da cvijeće cvate samo na tvojoj strani, ali ne i na strani cijele posude?To je zato što sam znao tvoj nedostatak, i posijao sam cvijeće na tvojoj strani puta.Svako si dan ti to cvijeće zalijevala.Već dvije godine berem to čudesno cvijeće koje mi donosi radost.Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, to me cvijeće ne bi radovalo iz dana u dan.''
Svatko od nas ima svoj osobit nedostatak.Svatko od nas je na neki način oštećena posuda, ali upravo ti nedostatci čine naš život zanimljivim i vrijednim.Prihvatimo se takvima kakvi jesmo i trudimo se s veseljem tražiti pozitivne osobine naših ukućana, prijatelja i suradnika.
Otkrit ćete da baš svatko ima nešto dobro u sebi!!!!!!!!!!!!

Priča kojuću napisati je po sjećanju, pročitao sam je davno 6-7god. a tko je autor, zbilja se ne sjećam, ali je bliska ljudskom razmišljanju.....
Naime, radi se o tri drveta koja su rasla na rubu nekog proplanka i ivici rubnih krajeva rijetkog rastinja koje samo izgledom podsjeća na šumu.
I tako su rasla ta drveća ,jedno do drugoga , svaki sa svojim željama, čežnjom i visokim mišljenjem o sebi i o tome za što će ih ljudi upotrijebiti, kada dođe vrijeme.......
Prvo i najveće drvo je na glas sanjarilo o tome da je lijepo i da to i želi i da će ga ljudi jednoga dana izvaditi, istesati , oblanjati i načiniti brod, lađu dostojnu da nosi kraljeve, vladare ugledne i značajne ljude....međutim....
Drugo drvo , nešto manje od prvog ,ali ništa manje ambiciozno, sanjarilo je naglas o tome da pošto je već manje, a lijepo je, taman zgodno i stvoreno da se od njega vještim rukama napravi neka škrinja za blago, sandučić u kome će se držati dragocijenosti,.....međutim...
Treće drvo je bilo samo malo niže od ostalih i samim tim i poniznije i u svojim željama, željelo je samo ma što god ljudi od njega stvorili, da ga se sjećaju, jer je bilo svjesno da je podložno ''zubu'' vremena, ali ne i spomen na njega....međutim...
Kako to već biva, želje su jedno , a stvarnost je nešto drugo, ali im se sve ispunilo, samo na drugačiji način od onog kojega su željeli...
Prvo drvo su ljudi odsjekli, obradili ga, istesali, ali nije bilo dovoljno za lijepi morski brod pa su napravili običan ribarski čamac.Osjećalo se ''postiđeno'' naspram svojih želja i visokih ciljeva , snova koje je postavljalo sebi i robovalo im, ....međutim....
Drugo drvo su ljudi posjekli, istesali ga, ostavili, ali su nečijom nepažnjom otuđeni najljepši dijelovi, tako da od onoga što je ostalo jedva su uspjeli da sklepaju za male pare, stočarima za jasle za ovce i koze, kojeg li poniženja, a maštalo je o predivnoj zlatom okovanoj škrinji , skupocijenoj , za dragocijenosti....međutim...
Treće drvo, ono naj neuglednije, s skromnim ambicijama, su izvadili, grubo ga istesali, i ostavili ga negdje kao bespotrebno , bacivši ga negdje u kut, pa vidjet ćemo....međutim....
Bila je velika gužva u gradu, previše svijeta, galama, grubosti i nepažnja i nitko se nije obazirao na čovjeka koji je išao od svratišta do svratišta sa nosećom ženom, odbijali su ih svugdje.Na kraju su se smjestili u jednu štalu, gdje se žena i porodila, i pošto nije imala gdje dijete je stavila u jasle.....Drvo je shvatilo da veće blago i dragocijenost nije moglo nositi, ma kakva škrinja.......
Dijete je poraslo u mladića, nadahnuto, gorljivog kojega su mase naroda slijedile i njegove riječi i nauk, blag , nježan a opet upozoravajući.I vrlo je često govori sa svojim učenicima, stojeći na jednom običnom ribarskom čamcu, napravljenog od drveta koje je sanjalo da će nositi vladare, i....nosilo je najvećeg.....
Desilo se da su ljudi u svojoj zlobi, zavisti, strahu uhitili , mučili toga čovjeka koji ništa zla nije činio, i kaznili ga u ono vrijeme sramotnom smrću ..razapinjanje na križu.....
Izvadili su odnekud ono treće drvo, za koje su mislili da im neće trebati, beskorisno, načinili križ i razapeli čovjeka.....
Oni bliže što su bili kažu da su iz drveta izlazile neke providne kapljice, nalik na suze(gluposti, pa zar drvo može da plače,ma i kamen će prije zaplakati negoli tvrdo ljudsko srce, koje ne prašta)
I tom, se ispunila skromna i ponizna želja, sjećamo ga se i dan danas i častimo DRVO KRIŽA....
Tako, barem kaže priča, ako sam je približno interprtirao...
ali, ono suštinsko jeste da smo i mi ljudi takovi, molimo za nešto, Bog nam da i bolje i više, ali ne mi ne želimo da to vidimo jer se ne uklapa u NAŠE, ne u Božje....
Za promjenu pokušajmo naučiti gledati srcem, ono ne vara...

PROZOR
Dva muškarca, obojica jako bolesni, zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svakoga dana mogao sjediti na svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na ledjima.
Brzo su se upoznali i razgovarali cjeloga dana. Pričali su o svojim porodicama, poslu, gdje su bili u vojsci i gdje na odmoru. Svakog dana je muškarac koji je sjedio do prozora opisivao drugome stvari koje je vidio napolju.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o dogadjajima i bojama spoljašnjeg svjeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštala svoje čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo kraj, a u daljini su se vidjela sjvetla grada.

Kada je muškarac do prozora detaljno objašnjavao sve to, njegov prijatelj na drugom krevetu bi zatvorio oči i zamisljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je muškarac do prozora opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidioo u svojoj glavi. Tako su prolazili dani i nedjelje.
Jednog jutra je sestra donijela vodu za umivanje i do prozora pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je iznijelo tjelo iz sobe. Tada je drugi muškarac zamolio da ga pomaknu do prozora. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinuvši se da se udobno namjesti i ostavila ga samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi put pogledao spoljašnji svjet. Konačno je imao priliku da sam uživa u ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugledao prazan zid.
Kada se sestra ponovo pojavila, muškarac je pitao koji je to razlog da je pokojni prijatelj tako ljepo opisivao stvari u spoljašnjem svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora.

Zatim reče: "A možda je ipak htio usrećiti vas."

''Ljubi bližnjeg svoga.....''

RUŽE
Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio:

"Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"

Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!

Tako je i s mnogim ljudima.

U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka.
Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje - nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale kojima ih je Bog obdario.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.

Pomozi ljudima oko sebe nadjačati nedostatke.
To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udijeliti svakome.

Ako pomogneš nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.

I cvjetat će uvijek... iznova...
''ljubi bližnjeg svoga....''

Voli onoliko koliko i sam želiš biti voljen,jer ljubav se sastoji od uzimanja i davanja...ako želiš imati,tada daj onoliko koliko će te doista činiti sretnim i zadovoljnim,a da ti se uzvrati istom mjerom...sam po sebi znat ćeš koliko želiš...ali nikada previše,niti premalo..a,da ti to nije dovoljno...samo onoliko koliko je potrebno da tvoj život učini ispunjenim i da si zadovoljan...i nekome tko ti je pokretnica na bolje..


•Zivot je prelijep sam po sebi…Nisu bitne muke,jer sve prolazi...
Sve prolazi i sunce opet sja.Ima trenutaka kada osjecamo da je sve lose,
da nasi zivoti tonu u neku duboku provaliju,da koliko god se trudili,
ne uspijevamo vidjeti ni najmanju pukotinu kroz koju bi prosla svjetlost...
U tim trenucima moramo uzeti svu nasu ljubav,svu nasu hrabrost,
nase osjecaje,nasu snagu i boriti se kako bismo izasli i krenuli naprijed.•

Promašaj ne znači da ste i vi promašeni... on znači samo to da još niste uspeli.
Promašaj ne znači da ništa niste postigli... on znači da ste nešto naučili.
Promašaj ne znači da ste budala... on znači da ste imali puno vere.
Promašaj ne znači da ste osramoćeni... on znači da ste bili voljni pokušati.
Promašaj ne znači da ste neznalica... on znači da trebate pokušati raditi na drugačiji način.
Promašaj ne znači da ste manje vrijedni... on znači da niste savršeni.
Promašaj ne znači da tracite vreme... on znači da imate razloga početi iznova.
Promašaj ne znači da trebate odustati...on znači da se morate jače potruditi.
Promašaj ne znači da nikad nećete uspeti... on znači da će potrajati malo duže.
Promašaj ne znači da vas je Bog napustio... on znači da Bog ima bolju ideju.

Priča jednog tate
Neke stvari je jednostavno nemoguće objasniti jer ljudi koji nas slušaju nemaju sličnog iskustva i teško im je razumijeti.Kad nam se rodilo treće dijete sav se život u našem domu zaustavio na dvije godine.No, počnimo iz početka.
Rodilo se treće dijete
Ginekolog kojem je odlazila moja supruga u vrijeme trudnoće je gradio kuću i trebalo mu je mnogo novca.Zato je radio pobačaje.Nekoliko mi je mladih žena posvjedočilo da ih je nagovarao na nasilni prekid trudnoće.Izrazio bi tobože sumnju u sretan ishod porođaja i pokolebao trudnice.Poznavao sam ga i osobno.Nisam ni slutio da će upravo od njega krenuti i naše neprilike.Ma kako djelovao uglađen i fin, zapravo je bio čovjek smetenog duha.Kažem bio, jer je u međuvremenu naprasno umro.Prigodom redovitog redovitog pregleda pogrješno je upisao datum izostanka mjesečnice kod moje supruge.Kao posljedica te nemarnosti, postoji sumnja da je dijete rođeno mjesec dana prerano.istjerano je na svijet umjetnim trudovima.No, sam taj čin nitko nikad nije priznao.Tko bi se i bavio sa svakim slučajem?Sve je djelovalo normalno.Doduše, dječak je odmah dobio žuticu i odvojen je od majke, no to se događalo i drugima.Supruga je mlijeka imala u izobilju, ali kad joj je dojenče stiglo na prsa, mlijeko je presahnulo.Tako da dječak ni dana nije bio na prsima.To je bio vjerojatno drugi težak udarac za njegovu imunost.No, dobro je napredovao.
Problem za problemom
Nakon nekoliko tjedana pojavilo mu se na licu crvenilo.Ništa zabrinjavajuće jer je to čest slučaj u dojenčadi.Liječnica nas je otpremila kući s dječjom kremicom i puderom.No, stvar nije izgledala tako bezazleno.Crvenilo se pogoršavalo iz dana u dan i mi smo uskoro pred očima imali proces teškoga neurodermitisa koji mu se, osim po licu raširio po prsima, rukama i nogama.Bolest je tekla u ciklusima, a svaki je ciklus imao svoje faze.Najprije bi se pojavilo rumenilo, koje bi se potom pretvorilo u sitne prištiće.Oni bi sazrijevali, pucali i iz njih bi se izljevala ljepljiva žućkasta tekućina.Nakon toga bi se koža skorila i tada bi dječje lice izgledalo kao đon od cipele.Pri tome je naš sin trpio užasan svrab.Liječnici su mi ilustrirali jakost toga svrabeža riječima''Odrasli se ljudi često bacaju s balkona visokih zgrada jer to ne mogu podnijeti!''Što je to značilo u našem slučaju?
Dijete je moralo biti 24 sata pod nadzorom.Sjećam se da sam sjedio u svom kožnatom naslonjaču s dječakom na prsima, danju i noću i nisam smio zaspati.Ako bih sklopio oči na minutu ili dvije dijete mi je u naručju već bilo krvavo.
......nastavit će se, priča je istinita, i duga, kraj je po Božjem naumu.....

Trljao bi dlanovima obraščiće toliko dugo dok ih ne bi pretvorio u krvavu masu.Ni jedan liječnik, a posjetili smo mnoge zagrebačke bolnice i privatne stručnjake, dermatologe do kojih smo mogli doprijeti, nije nam dao sigurnost da će bolest proći.''Možda u pubertetu!'' bilo je najdalje što su nas hrabrili.
Kad je mališan porastao, izvodili bismo ga napolje, ali čim bi ga drugi roditelji vidjeli na toboganu ili ljuljački, grabili bi svoju djecu i vukli ih za svaki slučaj u stranu u strahu od neke zarazne bolesti.
Što je to roditeljstvo?
Osjećao sam kao da smo dijete i ja zajedno srasli.Iz toga vremena pamtim dva zanimljiva događaja.Jednom sam u duhu vrisnuo do Boga''Bože reci mi što je to roditeljstvo!?''.Pitao sam se kako mogu biti roditelj ovomu djetetu, a i onima koje već imam, ako ne radim ništa drugo nego sjedim danima i noćima sa sinom na prsima i držim njegove ruke u svojima.Katkad mi se učinilo da sam raspet zajedno s njim.I tada sam čuo glas s neba-''To!....''Upitao sam''Što to?'' Itad sam dobio odgovor''Očinstvo je ovo što radiš!Biti s djetetom , nema većeg roditeljstva od toga!''.I te su me riječi neko vrijeme umirile.
Zanimljivo je da tijekom tog dugog vremena nikad supruga i ja nismo oboljeli u isto vrijeme.Ako bi se supruga razboljela, jasno je da nisam spavao sve dok je trajala njezina bolest i obratno, pet ili šest dana i noći uzastopce.I još nešto, za sve to vrijeme između mene i supruge nije pala ni jedna oštra riječ.a i kako bi mogla?Za to nismo imali vremena.Čudno, ali bile su to najskladnije godine našeg braka!Govorili smo samo očima.
Osjećao sam da moja žena polako puca psihički.Sirota bila je već na rubu snaga.Jednom je pred mojim očima bacila dijete na krevet kao da je stvar i rekla''Ja ne mogu više!''Nikad nisam misli da ću to doživjeti od nje.No, sve se je nastavilo bez promjena.
Jedne noći sam i ja izgubio strpljenje i po drugi put sam povikao na Boga''Dosta mi je više ovoga, daj sad malo nešto drugo!!''Znao sam da je moj krik probio nebo jer se moj očaj mogao čuti pereko ruba najdaljega svemira.
Još iste večeri supruga i ja završili smo s dječakom na hitnoj.Gušio se i mi smo gledali kako mu onako malenom i nemirnom, nastoje kroz žilu blizu sljepoočnice uvesti žilu za infuziju.Plakali smo zajedno s njim.Nikad neću zaboraviti tu noć u bolničkoj čekaonici i kako smo strepili za njegov život do jutra.Vjerujte požurio sam zavapiti''Bože vrati natrag ono što je bilo prije, jer Ti ipak bolje od nas znaš što je nama lakše nositi!''
Što je bolest?
Sjećam se dana, kada bi supruga preuzela dežurstvo sa malim, izlazio bih na ulicu, u šetnju gradskim ulicama.I dok sam šetao znao sam razmišljati''Bože , kako sam ja sretan čovjek, danas nisam bio na hitnoj!''
U liječničkoj ambulanti često bi mene i suprugu zbunila jedna stvar.Nerijetko nas je medicinsko osoblje uvodilo liječniku preko reda, dajući nam prednost u odnosu prema drugim ljudima koji su s nama strpljivo čekali.Pitao sam se odakle ta povlastica?.....
...nastavit će se...

Čine li to zbog toga što sam ja bio donekle medijski donekle eksponirana osoba?No, jednog mi je dana postalo sve jasno.Na pitanje''Koliko u vašoj bolnici imate ovakvih slučajeva na godinu?'' glavna mi je liječnica odgovorila''Jedan do dva!''.I tada sam shvatio zašto nas liječnici primaju preko reda.Za njih je naš sin bio medicinski fenomen, zanimljiv slučaj za struku.Ista nam je liječnica rekla''Ne brinite, učinit ću ja da se dječak neće moći grebati!'' i zavezala ga je u košulju poput luđačke, ali je Krešimir u manje od pola sata bio sav u krvi.Ni ta ga košulja nije zaustavila.
Odlazili smo svakoga proljeća i jeseni na more jer su nas liječnici uvjeravali da je jod u zraku u blizini mora našem dječaku velika pomoć.Dok bi supruga spremala obrok, šetao sam sa sinom, koji je u međuvremenu prohodao, uz obalu.Nekom zgodom prišao mi je neki Nijemac i upitao me''Što je s dječakom?''.Odgovorio sam''Alergija!''.A, on mi je rekao ''Gospodine, Njemačka je puna ovoga.Svi moji prijatelji trpe od ove bolesti!''I, tad sam se sjetio predavanja koje sam prije petnaest godina organizirao za neke stručnjake iz Japana.Oni su proučavali utjecaj onečišćenja na ribe i druge morske organizme.I tada su nam rekli''Sljedeća faza bit će udar na fetus, zatim na djecu i potom na odrasle ljude!''....Gdje smo mi sada pitao sam se?.....
Treba li uopće govoriti što smo supruga i ja sve pokušali?Odlazili smo na sve strane.Jednom sam dječaku dao dvije kapi propolisa jer su me neki ljudi uvjerili kako je njihovom djetetu alergija nestala nakon toga.No, u našem slučaju posljedica je bila prestrašna.Krešimiru je dva dana i noći tekla limfa iz tjamena, tako da smo se uplašili, ako se ne dogodi što gore, da će se prehladiti i dobiti upalu mozga.
Jedan od mojih imućnih prijatelja plakao je kao dijete kad je vidio kako se mučimo.lice našeg sina bila je otvorena , krvava rana.Govorio nam je''Vodite dijete kamo god hoćete , ja ću platiti!''...A, kamo još da ga vodimo?Nema mjesta gdje još nismo bili!'' odgovorio sam.Ali, on je insistirao i odveo nas vrhunskoj liječnici, koja je radila u poznatoj klinici na moru.No, ona je vidjevši dječakove papire samo uzdahnula''Nema boljih liječnika od ovih koje već imate.Vi ste u najboljim rukama!'''.A, na odlasku me ta ista liječnica pozvala u stranu i rekla mi tiho''Znate, ovo je sakramentalna bolest!!''Dobro sam znao što je pri tome mislila, ali ipak nisam očekivao da mi to kaže jedna liječnica.
Odlučio sam se za strpljenje
Beskrajne su zgode i nezgode se zbivale tijekom naše borbe za djetetovo zdravlje.Ipak posebno me je dojmila jedna žena.Naime, često su nas ljudi, vidjevši teško stanje našeg sina, pokušavali nagovoriti da poduzmemo ovo ili ono što još nismo pokušali.Ali ja sam već zauzeo čvrst stav''Moje dijete nije pokusni kunić!Jest, sve treba pokušati , ali s mjerom i oprezom''.Odlučio sam se za strpljenje.I molio sam.Dane i noći kratila mi je krunica.Srasla je samnom i s djetetom.No, kao što rekoh, jednom me je zgodom napala već pomenuta žena''Što vi mislite?Zašto nešto ne učinite?''I tad mi je ispričala vlastiti slučaj.Imala je slijepoga sina.Kao brižna majka, vodila ga je kamo je samo znala i mogla, tražeći pomoć.Nad njezinim sinom izvršen je veliki broj operacija, ali bilo je sve bez uspjeha.Godine su prolazile, a dječak je postao mladić.majka je napokon saznala da u Londonu liječe takve slučajeve.Ne oklijevajući odvela ga je u Englesku.Ali, nakon pregleda liječnici su je ljtito gledali, gotovo sa mržnjom.rekli su joj ''da, gospođo, medicina je za ovih osamnaest godina napredovala i mi danas liječimo takve slučajeve, ali vi ste kod svojega sina sve izrezali i mi za njega ne možemo ništa učiniti!!''I, ja sam vidio da u tom slučaju nije samo sin bio slijep nego i majka.Nije imala strpljenja da pričeka Božji čas.Htjela je doći do rješenja mimo Boga.Taj me je slučaj učvrstio u uvjerenju da moramo čekati.Bogu moramo dati vremena i prostora.Od tada nisam toliko više mislio o ozdravljenju.Želio sam samo mir.I moli sam za snagu.A snaga je otjecala.Supruga je bila pred slomom živaca, a ja sam mislio da ću izdržati još par tjedana.Bdjenje bez kraja je učinilo svoje.
Lijek je bio Bog
No, nakon nešto više od dvije godine, zahvaljujući primitku neke nagrade, pojavio sam se u televizijskom dnevniku.Tim povodom , već slijedećeg dana, nazvao me je jedan prijatelj iz Splita i upitao ''Kako si?''.Razgovor je skrenuo na naše dijete.''Ovdje ima jedan liječnik!'' rekao je.''Čekaj sad ću ga nazvati''Javio se opet za petnaest minuta''Pregled sam dogovorio za sutra.Dođite vlakom, ja ću vas dočekati na kolodvoru i odvesti dalje kolima.Kod mene ćete i prenoćiti.Bez brige kod kuće ste već slijedećeg dana!''Na sve to, mogao sam se samo pogledati sa suprugom i odgovoriti''Dolazimo''.
Što još da kažem?Da bi uklonio od nas svaku sumnju u njezinu štetnost i da bi nas ohrabrio, liječnik je svoju kremu pred nama trpao u usta i jeo!.....Nakon povratka kući , obilno sam namazao našeg dječaka.Dva ili tri tretmana bila su dovoljna.Bolest je nestala.
Krešimir će uskoro navršiti osamnaest godina, a lice mu je čisto kao suza. Ni jedan ožiljak nije ostao nakon svih onih dubokih brazda i rana.
Poslije sam o svemu razmišljao, mnogo.Moj je zaključak slijedeći.Mnogi su nam ranije govorili da je u njihovu slučaju bolest ustuknula pred ovim ili onim lijekom, ali našem dječaku taj isti lijek nije pomogao.Vjerojatno je bolest završila svoj ciklus i ljudi su jednostavno zapamtili posljednji lijek koji su koristili.I u našem slučaju taj lijek je bio Bog.
Trebalo je jednostavno pričekati njegov čas.
Krešimirov tata
....svjedočanstvo prepisano iz Glasnik Srca Isusova i Marijina
lipanj 2005