Ivan Fuček : PREDBRAČNI SPOLNI ODNOSI
Citat:
Ljubavne igre
Dvije engleske riječi poznate su već u svim krajevima — »flirt« i
»petting« — a odnose se na posebne manifestacije heteroseksualnog približavanja,
i općenito se upotrebljavaju da označe poljupce, »carezze« ili
milovanja, seksualna izviđanja, emotivno-erotičke intimnosti... , sve izvan
okvira prave ljubavi. Radi se o programu dviju osoba na erotsko-
seksualnoj bazi izvan nakane budućeg zajedničkog života u braku. Radi
se o sastancima zabave, bez ikakvih odgovornih zadataka, jedino s ciljem
seksualnog zadovoljavanja. Takvi se sastanci priređuju i događaju među
prijateljima, među kolegama, drugovima iz škole, općenito prigodom večernjih
priredaba, »žurova«, na izletima, na praznicima, kod nekih zajedničkih
priredbi, sletova i u sličnim zgodama. Nerijetko se počinje »čistom
« nakanom radi odmora, pa se prelazi na »ljubavni« sektor i ako to
uspije, prelazi se na raznolike manifestacije flirta i pettinga.
Budući da su navedene manifestacije jedino u službi erotskih ugađanja
izvan okvira ljubavi, ne služe ozbiljnom pronalaženju drugoga, međusobnom
darivanju vlastitih vrijednosti, upoznavanju zajedničkih ideala,
razumijevanju, nego su čiste manipulacije koje se zadržavaju na planu
erotičkog umijeća i tehnicizama. Tu se radi o rastavi tijela od srca, pa više
sfere osobnosti ne dolaze u obzir. Dva tijela pokrenuta umjetnim stimuliranjem,
postaju dva stroja podvrgnuta, kao u kakvom laboratoriju, isforsiranim
reakcijama sa svrhom da se dođe do sjetilnih užitaka.
Psihologija kaže da takva erotička iskustva, koja se stječu putem manipulacije
seksualnih mehanizama, svršavaju »produkcijom« veoma kompliciranih
hormonalnih i živčanih sistema, centralnih i periferičnih, koji
će tek kasnije ispoljiti time zadobivene rane. Radi se o impulsima koji su
urođeni i određeni da budu živi dio ljubavi, a sad su nasilno odijeljeni
od njihovih dragocjenih zadataka, da za sobom ostave fatalna stanja napetosti
i psiho-afektivnih ruševina.
Kod žene je protuudar osobito težak. Liječnici izjavljuju da je 90%
slučajeva ženske frigidnosti u prvim godinama braka posljedica dugo vrijeme
prakticiranog, dubokog, opsesivnog i sistematskog pettinga. Takva,
naime forma dugo ponavljanog uzbuđenja u djevojci izaziva određeni
slijed držanja i reakcija, koje veoma dugo ostaju. Pa kako se takva uzbuđenja
sve više produljuju i produbljuju, kasnije će, u braku, bračni čin
biti veoma osiromašena stvar u usporedbi s tim dugim opsesivnim uzbuđenjima
produbljivanim kroz godine.
Specijalist A. Miotto (/ fidanzati, u La Časa, ottobre 1970, str. 445)
tumači taj protuudar na genitalnost žene. Genitalni organ žene je konstruiran
na poseban način: posjeduje produljenost u šupljinu i u dubinu,
slično bubnju violončela, pa je — ako se radi o inzistenciji uzbuđivanja
— razumljivo da se ona proširuju i rezoniraju na širokom anatomskom
teritoriju, mnogo većem u usporedbi s relativno oskudnim proširivanjem
kod muških organa. Tako se događa da orgazam kod muškarca može nastupiti
u najkraće vrijeme upravo zbog toga što je anatomska proširenost
veoma ograničena. Žena je posve drukčija. Kad je kod muškarca orgazam
već davno završen, u ženi se nastavlja ta rezonancija, pa je stoga
shvatljivo što djevojka, inače naučena na produljeni petting, može za
dugo vrijeme sačuvati u sebi taj val naslade, koji nastavlja vibrirati i
rezonirati te provocira zle sne, tešku probavu, moru.. . Sve to može poštenu
djevojku pretvoriti u biće žedno naslada, čemu se ona teško opire.
Još jedno značajno tumačenje dvaju specijalista u toj stvari (F.
Bockle — J. Kohne)! Dugi odnosi s partnerom na posve seksualnoj osnovi
stvaraju nemogućnost da muškarac u braku odgovori erotičkim potrebama
svoje žene. Igre koje uzbuđuju, prakticirane kroz dugo vrijeme i
na intenzivan način, mogu dovesti do krivih refleksa. Pa ako je tijelo
godinama naučeno da traži nasladu drugim putovima, kasnije će se veoma
teško zadovoljiti normalnim bračnim odnosom.
Bitno je kod tih seksualnih alteracija što je tu zaista utemeljena moralna
osuda zbog poigravanja s ljubavlju. To je sve zapravo simulacija
onoga što treba da u braku tvori totalnu fuziju dvoje zaljubljenih u svim
pravcima i nivoima osobnosti. Time se traži kod partnera ono što je isključivo
rezervirano za autentičan kontekst ljubavi jedino u funkciji totalne
međufuzije u braku. A motiv kojim se takvo ponašanje želi opravdati
jest dvostruk: — da dvoje upoznaju sadržaj seksualnog svijeta, ženskog
i muškog, — da se tako priviknu na tehniku približavanja. Ako bi
to ikada moglo biti istinito kod, recimo, nekih specifično asocijalnih tipova,
općenito i normalno uzevši, to nije istina, jer gdje nema ljubavi, sve
se svodi na seksualno iživljavanje i izvještačeno manevriranje, što se
ne može titulirati drukčije negoli kao egoizam i seksualni cinizam.
Govori se o pettingu također medu zaručnicima. Ako se tim izrazom
označuju spontani izražaji međusobne ljubavi, i ne priječe sazrije
vanje i uzrast iste ljubavi, oni se mogu odobriti. Ali ako se tim izrazom
»petting među zaručnicima« označuje navika izmjene poljubaca, nježnosti
(carezze) i zagrljaja na očito erotski način kao opsesivna i produljena
igra, pri čemu je jasno da se ide za uzbuđenjima i zadovoljavanjem sjetila;
u tom slučaju takav »petting među zaručnicima« treba osuditi iz razloga
koje smo prije naveli.
Nadalje, poznata je stvar da mnoge djevojke pristupaju pettingu
pod samo jednim uvjetom: da im se pri tom sačuva njihov fizički integritet.
Jasno je da se tu radi o zabludi s obzirom na bit problema. Možemo
se pitati: što vrijedi taj fizički integritet — koji iz raznih razloga,
kako smo rekli, može i uzmanjkati — kad je sve ono što bi moglo tvoriti
pravo »djevičanstvo ljubavi« i sadržaj autentičnog darivanja, dano na
raspolaganje erotskim kapricima mladića, u biti egoiste i vulgarnog ponašanja.
Takav tjelesni integritet tada upravo ništa ne vrijedi, pa je (inače
znak »nedužnosti«) — ovdje varka i hipokrizija. Možemo, na žalost, reći
da je dosta raširena takva hipokrizija djevičanstva. Tjelesno djevičanstvo
trebalo bi da bude simbol i znamenje onog dubljeg i mnogo važnijeg djevičanstva
osjećaja, da se može kasnije potpuno dati drugome na način da
zajedno i postupno osvajaju duhovnu intimnost, pa afektivnu i konačno
fizičku u braku. Najveća radost ljubavi, kažu stručnjaci, upravo je to
zajedničko objavljenje po prvi put u punoj zreloj ljubavi.