VRIJEME
Nađi vremena za rad
to je cijena uspjeha!
Nađi vremena misliti
to je izvor snage!
Nađi vremena za prijateljstvo
to je put k sreći!
Nađi vremena za sanjarenje
to ti pokazuje zvijezdu!
Nađi vremena voljeti i biti voljen
to je ono što je svojstveno Božjima!
Nađi vremena osvrnuti se oko sebe
dan je prekrasan da bi bio sebičan!
Nađi vremena za smijeh
to je glazba duše!
Nađi vremena za čitanje
to je osnova mudrosti!
KAKO RADITI BOLJE
1. Ne radi više stvari istodobno!
2. Shvati problem!
3. Nauči slušati!
4. Nauči postavljati pitanja!
5. Razlikuj bitno od nebitnog!
6. Prihvati promjenu kao neizbježnu!
7. Priznaj pogreške!
8. Govori jednostavno!
9. Budi smiren!
10.Smješi se!
Jeste li već motrili ptice koje se nađu pred nekim problemom, npr. prilikom gradnje gnijezda? Danima i danima one grade svoje gnijezdo skupljajući razne materijale, često donoseći ih izdaleka...
Kad završe gnijezdo i kad su spremne položiti svoja jaja u nj, često se dogodi da ga nevrijeme, ljudsko 'djelo' ili neka životinja uništi i tada im propadne sve što su gradile.
Što tada učini ptica? Onemoća i napusti svoj rad? Nikako! Ona počinje ponovno i ponovno, sve dok jaja ne položi u gnijezdo.
Dogodi se, također često, prije nego li se izlegu mladi ptići, da životinja, dijete, nevrijeme, unište to gnijezdo, ali ovaj puta s dragocjenim sadržajem...
Vrlo je teško početi ponovno od nule.
Ali ptica nikad ne zastane, ne uzmakne.
Ona nastavlja pjevati i graditi, graditi i pjevati...
Imate li ponekad osjećaj da vaš život, posao ili vaša obitelj nisu ono o čemu ste sanjali?
Imate li nekad želju reći: "Dosta, to što nastojim, ne vrijedi truda, to je previše za mene!"?
Osjećate li umor zbog svakidašnje borbe za život, zbog narušenog povjerenja, nepostignutog cilja onda kad ste već bili sigurni da ste ga postigli?
U životu svatko ponekad doživi udarce, ali ne zaustavljajte se nikada. Ako vam pomaže, izrecite molitvu, nadajte se boljem. Ne dopustite da vas zaokupe problemi nastali za životnih borbi...
Pokušajte ih nadići i rješiti.
Pokupite komadiće svog nadanja, ponovno ih složite i počnite ispočetka! Kao ptice!
Nije važno što će se dogoditi! Ne odustajte nego samo idite naprijed. Život je stalna borba, ali vrijedi truda prihvatiti ga!
I nemojte nikada prestati pjevati!
zamak dushe, blog
KAD SVE POĐE NAOPAKO
U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo. 2 Korinćanima 4:8
JEDAN od pokazatelja naše duhovne zrelosti je kako reagiramo kad nam u životu sve pođe naopako. Ako se prepustimo očaju, posumnjamo u Boga ili udarimo po nedužnoj osobi, tada nam doista treba još mnogo truda da postignemo određenu duhovnu zrelost.
Istraživač Samuel Hearne (1745.-1792.) vodio je istraživački poduhvat u sjevernoj Kanadi kad mu se slomio važan dio zaprege. Morao se vratiti natrag u bazu iz koje je krenuo. Tada su mu lopovi pokrali većinu robe kojom se opskrbio. Hearne je odgovorio na vrlo neočekivan način. U svojem je dnevniku zapisao: "Budući da su lopovi krađom uvelike olakšali moj teret, dio puta koji je slijedio otkako sam napustio utvrdu, bio je mnogo lakši i ugodniji, od svih koje sam ranije poduzimao."
Još u prvom stoljeću, dok je apostol Pavao putovao iz jednog mjesta u drugo navješćujući Evanđelje, suočavao se s neprijateljstvom i tegobnim prilikama koje su ga mogle dovesti u očaj (2Korinćanima 4:8-10, 11:23-33). Međutim, uvijek je našao nadu i pomoć kad se obratio Bogu.
A kako je s vama? Kako ste vi zadnji put odgovorili na tegobe, kad vam je sve pošlo naopako? Jeste li se raspali? Ako jeste, morate zatražiti od Boga da vam da strpljivost i pozitivan pogled na to kako ćete postupiti kad ste se zaustavili u vašem duhovnom životu. Postupite tada kao zreli kršćanin kako to opisuje apostol Jakov u 1:2-5. I kad vam sve pođe nizbrdo, zamolite Boga da vam dadne snage i mudrosti kako biste ojačali svoju vjeru.
Tegobe nas uče pouzdanju u Boga.
Isus „izađe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu." O Isusu znamo da je sve činio i govorio u zajedništvu s Ocem: „Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim" (Iv 12, 49). Isus je u svemu vršio volju Očevu:"Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo" (Iv 4, 34). Volju Očevu Isus je spoznavao kroz molitvu. I razmatrajući o Njegovom javnom djelovanju vidimo da ništa nije niti činio niti govorio bez prethodne molitve.
Isus nam svima daje primjer istinske i pouzdane molitve. On je molio u svako doba dana. Molio je u rano jutro ( usp. Mk 1, 35; Lk 4, 42), kasno navečer (usp. Mt 14, 23; Mk 6, 46-47; Iv 6, 15) i cijelu noć (usp. Mk 14, 32). Kada pogledamo mjesta koja je Isus odabirao za molitvu vidjet ćemo da su i ona bila različita. Molio je u gori (usp. Mt 14, 23; Mk 6, 46), na samotnim mjestima (usp. Lk 5, 16; Mk 1, 35), na obali rijeke (usp. Mt 3, 13; Mk 1, 9-11; Lk 3, 21-22).
Isus je kroz molitvu slavio Oca (usp. Lk 10, 21; Mt 11, 25), molio za Božju mudrost i otkrivenje Božjeg plana (usp. Lk 6, 12-16), tražio snagu i jakost u molitvi (usp. Lk 22, 39-44). On je u molitvi govorio Bogu i slušao Boga (usp. Lk 9, 31; Lk 22, 42). U molitvi je izlijevao svoje srce Bogu. Sjetimo se samo Njegovog vapaja u Getsemanskom vrtu.
Vidjeli smo na početku da je Isus nakon cijele noći provedene u molitvi izabrao apostole. Ali isto tako vidimo i mnoge druge plodove te molitve:"Silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala" (red. 17-19).
Molitva je ta sila i snaga koja mijenja ljudska srca, premješta gore i čini čudesa.
Izlijevajući u molitvi vlastito srce pred Gospodinom naše molitve bivaju uslišane. Sam Isus koji je objavio Boga ljubavi i milosrđa obećava uslišanje molitava ( usp. Mt 7, 9-11; Mk 11, 23: Iv 14, 13-14).
Moleći kršćanin postiže odmak od svijeta, prvenstveno od svojih vlastitih proizvoljnih želja. On zna da je njegova molitva kao uostalom i njegov život, određena „nemanjem ničega i posjedovanjem svega" (usp. 2 Kor 6, 10). To je povjerenje i pouzdanje u Boga koji zna bolje od nas samih što nam je potrebno (usp. Mt 6, 31-34) i sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8, 28). Moliti trebamo ustrajno i nikada ne posustati ( usp. Lk 18, 1). Sveti Pavao u Poslanici Solunjanima potiče nas da molimo bez prestanka (usp.1 Sol 5, 17).
Svaka Isusova molitva je bila uslišana:"Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." (Iv 11, 41-42). Želimo li da i naše molitve budu uslišane učimo moliti kao što je Isus molio.
Molimo srcem. Moliti srcem znači otvoriti se Bogu, isprazniti svoje ruke i sve predati Njemu, pasti ničice pred Njim i priznati se slabim i malim. S povjerenjem i pouzdanjem djeteta tražiti i očekivati sve od svog Oca: „..koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!" (Mt 7, 11). Molitva uistinu čini čudesa! (zajednica-emanuel.com)
"Posljednji Mohikanac stare kultivirane kršćanske Europe. Pokušao je zakrpati Petrovu lađu, ali dok je on s jedne strane popravljao, s druge je opet prodirala voda. Nije njegova krivnja, ali je preuzeo križ odgovornosti. Oko lađe roje se morski psi, more se pjeni, a posada treba umirujući Isusov glas. Vjera je uvijek bila hod po valovima. Vjera je pomicanje brda. A mi tako malovjerni, u strahu, usred olujnog nevremena!
Isus želi da progledamo, da stvari vidimo što više duhovnim očima jer živimo u vremenima velikih opsjena. Mnogi ljudi su duhovno slijepi, ne vide što je dobro i istinito, i mrze one koji svjedoče istinu i dobro. Oni je vide drukčije, zamjenjuju dobro za zlo, i zlo za dobro. Nikakva tu uvjeravanja ne pomažu, pa čak ni dijalog. Svijet je opijen vlastitom moći i dok se ne ispuni njegova mjera zlobe i destrukcije, neće stati. Papa se povukao jer je to bio njegov jedini način da napravi nešto radikalno, nešto što bi zaista uzdrmalo Crkvu. Drugih mogućnosti očito nije imao, njegove životne sile su toliko iscrpljene, a osjećaj poraza i promašenosti gorko je prijetio. Iza njega ostaje Crkva u noći, Kristova Crkva koja je ušla u svoj Getsemani. I u njemu neki pastiri spavaju blaženim snom. Ako gledamo duhovnim očima, vidjet ćemo u Crkvi Kristovoj mnoštvo sjenki. Vidjet ćemo da se nešto gomila, valja i krupnja u tmini. Papa Pavao VI je početkom sedamdesetih godina rekao da je „dim Sotonin ušao kroz neku pukotinu i u samu Crkvu." Dim je u međuvremenu poprimio razna obličja i zbunjuje, unosi zbrku, tjeskobu, ali i lakonsku svijest. Jedni zlo preuveličavaju, a drugi ne vide da se nešto događa. Prvi potiču nepotrebni strah, a ovi koji drijemaju, šire obijest i osjećaj lažne sigurnosti. U svojoj knjizi „Uvod u kršćanstvo", teolog Ratzinger je davno, još prije nekoliko desetljeća, upozorio na tešku poziciju čovjeka vjere u današnjem svijetu. On ga je usporedio s klaunom iz cirkusa koji viče da selo gori. Ljudi mu se smiju, nitko mu ne vjeruje, dok selo stvarno ne izgori. Kršćanin je u takvoj situaciji: dok viče da svijet gori, svijet mu se grohotom smije kao klaunu. Možda će biti kasno kad mnogi uvide da ovoga papu hodočasnika nisu ozbiljno shvaćali dok je bilo vrijeme."
Zoran Vukman.
Login
FAQ
Chat
Traži
