www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 21 stu 2017 13:16

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 123 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 13  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: Franjo
PostPostano: 10 lis 2008 07:45 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Ivan

Ivan je zbilja bio čovjek kojega si rado vidio. Uvijek je bio dobre volje i uvijek bi govorio nešto pozitivno. Kad bi ga netko pitao kako je, odgovarao je: ''Ne može mi biti bolje!''.

Ivan je bio prirodni motivator. Ako je neki radnik imao loš dan, uvijek mu je pokazao kako treba gledati situaciju u pozitivnom svjetlu.

Zanimalo me je kako mu to uspijeva i zato sam jednoga dana otišao k njemu i upitao ga: ''Ne razumijem. Ne možeš uvijek biti pozitivan. Kako ti to uspijeva?"

Ivan mi je odgovorio: ''Svako jutro kad se probudim, kažem si: Ivane, imaš dvije mogućnosti. Možeš biti loše ili dobre volje. Uvijek odaberem da sam radije dobre volje. Svaki put kad mi se dogodi nešto loše mogu izabrati hoću li biti žrtva ili mogu li nešto naučiti iz toga. Izaberem da radije nešto naučim. Uvijek kad mi se netko požali imam mogućnost prihvatiti njegovu pritužbu ili pak izlučiti pozitivnu stranu života, izaberem pozitivnu stranu života.''

'Da, da, ali to nije tako jednostavno'', požalio sam se.

''Naravno da je!'' odgovorio je Ivan. ''Sve u životu su odluke. Kad zanemariš sve nebitne stvari, svaka situacija je odluka. Sam odlučuješ kako ćeš reagirati na okolinu. Sam odlučuješ kako će ljudi utjecati na tvoje raspoloženje. Sam odlučuješ hoćeš li biti loše ili dobre volje. I na kraju krajeva sam odlučuješ kako ćeš živjeti svoj život.''

Mnogo sam razmišljao o njegovim riječima. Uskoro sam napustio tvrtku i osnovao svoju. Izgubio sam kontakt s Ivanom, ali uvijek kad sam trebao odlučiti nešto, umjesto da samo prihvatim lakšu varijantu, sjetio sam se njega.

Nekoliko godina kasnije čuo sam za Ivanovu nesreću. Pao je s visine od 20 metara s komunikacijskog stupa. Nakon 18-satne operacije i nekoliko tjedana intenzivne njege Ivan je izašao iz bolnice s metalnim pločicama u kralježnici. Pola godine kasnije susreli smo se.

Kad sam ga pitao kako je, odgovorio je: ''Ne može mi biti bolje! Želiš li vidjeti moje ožiljke?".

Nisam htio gledati ožiljke i zato sam ga pitao na što je mislio tijekom pada.

''Najprije sam pomislio na svoju još nerođnu kćerku. A kad sam ležao na tlu, sjetio sam se da imam dvije mogućnosti. Mogu izabrati smrt ili pak život. Izabrao sam život.''

''Zar se nisi bojao? Jesi li izgubio svijest?'', upitao sam ga.

Ivan je nastavio: ''Hitnaši su bili super. Ponavljali si mi da će sve biti u redu i da ništa ne brinem. Ali kad su me odvezli na Hitnu pomoć, vidio sam izraze na licima doktora i sestara i zbilja sam se uplašio. U njihovim sam očima već bio mrtav. Znao sam da nešto moram učiniti.''

''Što si napravio?'', upitao sam ga.

''Velika ogromna sestra mi je vikala pitanja. Pitala me je jesam li na što alergičan.''

"Jesam!!!" odgovorio sam.

Liječnici i sestre su prekinuli posao i čekali moj odgovor.

Udahnuo sam zrak i zavikao: "Na gravitaciju!!!".

Kada se smijeh stišao, rekao sam im: ''Odlučio sam živjeti. Operirajte me kao živoga, a ne kao mrtvoga!''

Ivan je preživio zbog spretnosti svojih liječnika, ali isto tako zbog svog posebnog odnosa prema životu. Tada sam i ja spoznao da moram svaki dan odlučivati i živjeti pun život

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 lis 2008 07:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Admine hvala ti ovo je stvarno dobro posebno mi se sviđaju dvije stvari:barem će netko čitati "moj blog" i ako pišem gluposti nemože se mi odgovarat :D

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 lis 2008 08:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
http://www.hkr.hr/ (Hrvatski Katolički Radio)
http://www.radiomarija.hr/default.asp (Radio Marija)
http://tetadany.mojblog.hr/arhiva-11-2007.html (blog o hagioterapiji)
http://www.hbk.hr/biblija/popis.php (Biblija)

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 lis 2008 08:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Otac laži i pobjeda istine

On je bio ubojica ljudi od početka ... On je lažac i otac laži." (Ivan 8, 44)

Budući da je Korizma vrijeme duhovne borbe, bilo bi dobro upoznati našega neprijatelja. Naš neprijatelj, kao što nam govori sveti Pavao, nije od krvi i mesa, nego je duh - "vrhovništva i sile mraka na visokim položajima" - čete čijeg vođu sveti Petar opisuje kao ričućeg lava koji traži koga bi požderao. Bitka za naše duše nije bitka koja se vodi između dobra i zla kao intelektualnog koncepta, nego je to bitka aktivne osobne volje - Boga, koji je čista ljubav i vraga, koji je čista mržnja.

Ova bitka bitna je za svakog od nas ponaosob, a ovo razmišljanje će i imati osobnu notu. No, na početku je važno stvoriti analitički okvir u kojem se, naizgled, slučajni napadi neprijatelja mogu otkriti i prepoznati kao dio strategije lukavog generala koji mora sebi priznati da je Isus već pobijedio u ovoj bitki.



Na ovaj način ćemo moći vidjeti da su klevete i napadi - grijesi olako otpušteni i često neispovjeđeni - u stvari krajnje oružje u arsenalu smrtonosnog neprijatelja.



Poznavati neprijatelja


Svake godine na početku Korizme, Crkva nam donosi priču iz Evanđelja o Kristovim iskušenjima u pustinji. Novi Zavjet obiluje pričama o Gospodinovim bitkama s demonskim duhovima, koji se otkrivaju kao "legije", sa svojim vođom, Sotonom, ili Luciferom, palim anđelom.


Bit zla nije puko neuspijevanje činjenja dobra. To je više mržnja prema dobru. Vrag mrzi dobroga Boga, ali je bespomoćan protiv svog Stvoritelja. A niti ne može nešto učiniti kako bi umanjio snagu anđela, čija je dobrota vječna, baš kao što je i njegova opačina vječna. Stoga on svoju mržnju usmjerava prema ljudskim bićima, čineći sve e da bi ih odvojio od milosti i vječne sreće na koju su pozvani i koju, za razliku od njega, oni još uvijek imaju prilike dobiti. Njegov cilj je osloboditi ljudski rod od svega što je dobro i spustiti ga na svoj nivo.



Sotonski rat protiv dobra vodi se na dva kolosijeka. Sotona želi uništiti svaku dušu pojedinačno, želi uništiti sve što je, ili bi moglo biti dobro, a to sve zbog mržnje prema osobi, ali, također želi ukloniti tu osobu kao snagu koja se bori za dobro u ljudskoj zajednici. Ovo radi zbog mržnje prema ljudskom rodu i mržnje prema Bogu, a posebno zbog Bogočovjeka Isusa Krista, uzaludno se nadajući da će mu oduzeti pobjedu.



Njegova strategija za eliminaciju neprijatelja, dobrih duša, je četverostruka: iskvariti dobre duše, mučiti ih, uništiti i diskreditirati.



Svaka od strategija znači daljnje nazadovanje. A sve zajedno one pokazuju koliko su povezani atributi kojima je Krist opisao svog zakletog neprijatelja: "lažac i ubojica".



1 - Iskvariti osobu


On započinje kao lažac. Baš kao što je lagao Evi, govoreći joj da jedući jabuku neće umrijeti, nego da će postati slična Bogu, tako on laže svima nama. Pokušava nas uvjeriti da ćemo biti sretniji ako jedemo zabranjeno voće - bilo da ono dolazi u obliku osjetilnih, emocionalnih, ili intelektualnih zadovoljstava, osjećaja sigurnosti, dugovječnosti - nego onda kada smo poslušni Bogu.


To je svakako laž, ali vjerovati u laž nije bit grijeha. Laž nudi izbor. Niti Adam i Eva, pa tako niti mi sami, ne možemo reći da nas je zlo "natjeralo da nešto učinimo". Činjenica je da smo nasjeli da prazna obećanja.



Mudrost ne nalazi prednost u neposluhu. Slabost i glupost vide u neposluhu prednost, koja je u stvari iluzorna. Sotonske prevare učinile su neposluh privlačnim, ali samo nas naša grešna sebičnost sili da odlučimo da je ono što je privlačno važnije činiti, nego biti poslušan Bogu.



Budući da je postavljanje bilo čega iznad Boga bit idolatrije, nije iznenađujuće da đavao u svojim iskušenjima Krista nudi direktan izbor. S nama je suptilniji, ali cijena je ista. Krist je mogao odbiti s obzirom da mu Sotona nije mogao ponuditi ništa što bi on mogao željeti ili trebati, ali je odgovorio na način koji se može primijeniti i na nas, kojima se đavolska iskušenja mogu učiniti, a često i jesu, uistinu primamljiva: "Gospodina svog Boga ćeš slaviti i samo ćeš Njemu služiti."



2 - Ako ne možeš iskvariti, muči



Zavođenje je samo prvi korak u sotonskom ratu protiv dobra. Jasno je, ako uspije u "obraćenju" svog neprijatelja, na način da duša padne na njegovo zavođenje i da se od kreposti okrene ka porocima, zadobio je prijatelja, a izgubio jednog neprijatelja. Ali zahvaljujući Božjem milosrđu, mnogi se uspiju oduprijeti zavođenju, vjerojatno ne nalazeći ništa primamljivo u zlu, te se odlučuju za ne pristajanje uz svoje prirodne porive za npr. užitkom, ponosom, ili osvetom, ako ih sve to vodi ka vrijeđanju Boga. Ako su kojim slučajem upali u grijeh, ponizno traže Božji oprost, kako bi ponovno došli u stanje milosti.



Suočen s ovakvim otporom đavao se prebacuje na Plan B. Njegov modus operandi uključuje druge ljude koji zlostavljaju, ili na neki drugi način uznemiruju njegovu metu, kao npr. Judu, koji je izdao Isusa. U nekim slučajevima šalje direktno svoje demone da napadaju osobe, kao npr. brojne svece, od Ivana Vianneya, do Ivana Bosca, padre Pija.



Đavolska želja za mučenjem svojih neprijatelja može se promatrati kao samo još jedna taktika lomljenja otpora i pada pod pritiskom sile. Primjer možemo vidjeti u Knjizi o Jobu, gdje đavao baca željeznu rukavicu pred Boga. Lako je Jobu služiti Bogu dok sve ide dobro. Pogledajmo što će se dogoditi kada se izmijeni situacija. Dobra osoba želi volju Božju, i što bliže stavlja svoju volju uz Božju, manje su privlačna sotonska obećanja. Zbog toga duhovna borba često postaje i fizička borba. Tjelesna bol, emocionalna tuga i tjelesna smrt dio su jedinstvenog ljudskog stanja od Pada, ali to je sve u suprotnosti s onim što razuman čovjek smatra dobrim i prikladnim sreći za koju smo svi stvoreni, i nešto je što zdrava osoba sama ne bi izabrala.



Zato se đavao nada da one duše koje ne može zavesti kroz pohlepu, požudu, nepoštenje, oholost, ili neki drugi porok koji vodi prema nečenu zlome, on može zavesti na način da ih obori preko prirodne odbojnosti prema nečemu zlome, u ovom slučaju prema trpljenju i smrti. On može iskoristiti ovu averziju za izazivanje grijeha kukavičluka, nestrpljivosti, ili ogorčenosti, ili čak - na način klasičnog mučenja - da potakne neki drugi grešni izbor, kojega žrtva ne bi sama slobodno izabrala.



Ali ponekad ni ovakova taktika ne funkcionira. Kao u slučaju kada đavao potiče čovjeka da zaželi stvari koje Bog zabranjuje, kada pretjerano zlostavlja žrtve nadajući se da će se one pobuniti protiv Boga. Ali te se osobe opet mogu odlučiti za poslušnost Bogu.



Poslanica Hebrejima, 5, 8, nam govori da Isus Krist, "Iako je bio Sin, naučio se je poslušnosti po muci." Jer zbog njegove božanske prirode nikada nije moglo doći do neslaganja volje između Njega i Njegova Oca, nije moglo doći do situacije poslušnosti, koja podrazumijeva činiti nešto kako je zapovjeđeno, jer to znači da u protivnom to ne bi bilo tako učinjeno.



Budući da je Kristova ljudska priroda bila po sebi begrešnna, njegovo cijelo srce i um i duša tijekom Njegova života na zemlji su željeli točno ono što je želio Otac, a to je situacija koja ne zahtijeva poslušnost. Iskušenja đavla u pustinji tako nisu imala nikakva utjecaja. Nisu mogla djelovati. Tako, kao što nam sveti Luka govori, Sotona ga je ostavio "do druge prilike".



Sotona je tu prigodu imao u Getsemanskom vrtu. Naposlijetku dok se Isus, razmišljajući o averziji koju je iskusio prema boli i smrti, molio svom Ocu da ga poštedi trpljenja ako je moguće, ali je na kraju ipak dodao, "ne moja, nego neka bude Tvoja volja".



Blažena Anne Catherine Emmerich i drugi mistici govore nam da je đavao pokušavao na razne načine dovesti u sukob volje "moje i Tvoje", Božju volju sa voljom svetaca, nemilosrdno bombardirajući s iskušenjima. Ali Otac laži nije uspio niti u vrtu, niti u pustinji. To vidimo u Evanđelju po Mateju. Tri evanđelista bilježe da je Gospodin molio u agoniji istu molitvu, ali jedino Matej bilježi izvornu molitvu i njeno ponavljanje. Kada ju je Isus ponovio, više nije bilo nesklada, nego samo "ne moja, nego Tvoja volja".



Pobijedio je uz pomoć milosti, a brojni sveci su išli stopama svog Spasitelja, zadobivajući vijenac mučeništva, i izdržavajući neizmjerno zlostavljanje, koje su hrabro trpili cijeloga svoga života. Sotonska želja za mučenjem dobrih duša može se promatrati i kao iskaljivanje slijepog bijesa, bez nade da će se slomiti otpor dobre duše, a s ciljem da se te duše kazni zbog nepokoravanja njegovoj volji. Činjenica da neki ljudi uspijevaju ostati kreposni pogađa Nejvećeg gubitnika, pobuđujući u njemu zavist i prezir.



Knjiga mudrosti, 2, 12-24, bilježi da je "đavolskom zavišću smrt ušla u svijet" i savršeno prikazuje njegovo stanje uma: "Postavljajmo zasjedu pravedniku, jer nas uvodi u nepriliku i protivi se našemu djelovanju... On je živa optužba naših misli, već nas njegov pogled tereti. Jer je njegov život različit od drugih; njegove su staze drugačije... Iskušajmo ga ruganjem i zlostavljanjem, da izvidimo njegovu čestitost i prokušajmo njegovu izdržljivost. Osudit ćemo ga na sramotnu smrt..."



3 - Ako ne možeš okaljati, uništi


Poražen od hrabrih duša, prisiljen priznati da ih je izgubio, đavao usmjerava svoj rat prema sljedećem cilju - pravljenju štete.


Ono što ne može okaljati, on nastoji uništiti. Eliminirajući svog neprijatelja tjelesno, može ograničiti djelovanje dobroga koje prebiva u pojedinoj duši, a time i moć koju to dobro može zadobiti u široj zajednici.


Krist je Sotonu korio kao "ubojicu od početka". Kada se zavjera protiv Isusa počela odvijati, naš Gospodin se suočio sa svojim suvremenicima i rekao im je: "Pokušavate me ubiti... Činite posao svog oca".


Poznate ubojice često potiču kontroverze oko svog porijekla. Evanđelja jasno navode da se radilo o pripremanju Isusova ubojstva. Svi sudionici, počevši od Jude, preko vrhovnih svećenika, farizeja, Pilata, rimskih vojnika, mnoštva koje viče da se razapne Isusa, svi oni imaju svoju ulogu, zajedno sa, a to je najvažnije, svakim grešnikom do kraja vremena, svakim za koga je Isus zadobio otkupljenje po cijeni Križa. Ali glavni podstrekač zavjere bio je sam Sotona.


Ne treba biti stručnjak za zavjere da bi se prepoznalo da sva ubojstva, čak i ona s jednim počiniteljem, predstavljaju uspješnu zavjeru za Sotonu i njegove demone u poticanju ubojice i uništenju žrtve. No, potrebno je upamtiti da Sotona ne može niti mučiti, niti ubiti, ako mu to nije dopustio Bog zbog svojih razloga. Kao što je prikazano u Knjizi o Jobu, i kao što je Krist podsjetio Pilata, nitko na zemlji, ili ispod, ne miože imati moć nad drugom osobom, ako mu je Bog nije dao. A Bog ima svoje razloge: "Poslije kratke stege postižu velike blagodati, jer ih je Bog iskušao i našao da su dostojni Njega. Poput zlata u peći usavršio ih je kaljenjem i primio ih je kao žrtvu paljenicu (Mudr 3, 5-6). Nitko ne zna zašto Božja providnost čudnovato intervenira kako bi zaustavila brojne pokušaje ubojstva - na primjer u životu svetog Ivana Bosca, kojega je Bog štitio u njegovu apostolatu dobrih djela do stare dobi - dok je dopustio druga ubojstva kojima je u nebo poslao mučenike pogubljene u doba mladosti, kada je njihova svjetlost tek počela sjajiti.


Suočeni s tom tajnom, moramo upamtiti da Bog, koji je beskrajno kreativan, stvara dobro iz zla, da je Krist pobijedio svoga neprijatelja, pretvarajući "neizbježni Adamov grijeh" u veći blagoslov, da "tamo gdje je grijeh, tamo obiluje milost". Kao što je Josip rekao svojoj braći koji su ga pokušali ubiti, "Htjeli ste mi zlo, ali Bog je to htio zbog dobra (Post 50, 20). Od Kristove otkupiteljske smrti, znamo da On dopušta, a ponekad i poziva "duše žrtve" dijeliti u otkupiteljskoj misiji Njegova vlastitog trpljenja.


Usprkos Sotoninom briljantnom vodstvu, usprkos svih njegovih dobro izrađenih planova za korumpiranjem, mučenjem i uništenjem dobroga, on uvijek završava pogađajući sama sebe u papak. Kako je gorko kada on razmišlja da je svaki čin izdaje i okrutnosti koji je kulminirao u Kristovu razapinjanju, odigrao važnu ulogu u savršenom planu Nebeskog Oca za otkupljenje ljudskoga roda.


4 - Ako ne možeš uništiti, diskreditiraj


Ali naš pakleni neprijatelj ima posljednju strategiju u rukavu. Dobro koje on ne može uništiti pokušava diskreditirati i tako uništiti kao poticaj za dobro u drugima. U licu Uskrsnuća - njegova konačnog poraza - đavolji rezervni plan bio je uvjeriti druge da se to nikada nije dogodilo, da je Isus šarlatan, da on nije onaj za kojega se predstavljao, da nije činio čuda kojima su svjedočili mnogi. Tragično je razmatrati koliko je samo ova drska obmana uzela maha do naših dana.


Krist je upozorio svoje učenike da sluge nisu iznad svog Učitelja, te da će ono što je učinjeno Njemu biti učinjeno i Njegovim sljedbenicima. Ali je također obećao da će oni biti osvećeni na kraju: "Blaženi ste kad vas ljudi zbog mene grde i progone i o vama lažno govore sve zlo! Radujte se i veselite se, jer je velika vaša plaća na nebesima. Jer su isto tako progonili i proroke prije vas." (Mt 5, 11-12)


I zaista, tijekom cijele kršćanske povijesti svjedoci smo sotonskih pokušaja diskreditiranja dobrih duša, kako bi ih onemogućio da dobrom utječu na druge ljude u zajednici. U životima svetaca nalazimo brojne primjere utemeljitelja i utemeljiteljica redova, koji su smijenjeni sa vodećih mjesta u svojim zajednicama od strane zavidne braće i sestara, koji su pogrešno shvatili njihovu kompetenciju i njihove kreposti. Nalazimo i slučajeve namjernog laganja i spletki kojima se nastojalo podmetnuti neprikladno ponašanje biskupima nakon desetljeća besprijekorne službe.


Sveti Ivan Vianney, kreposni svećenik jednom je bio žrtva skandala. Istina je na koncu oslobodila svećenika, ali kao što je sam kasnije napisao, "Mislio sam da će doći vrijeme kada će me ljudi istjerati štapovima iz Arsa, da će me biskup otpustiti i da ću svoje dane završiti u zatvoru."


Bez dvojbe, hvale je vrijedan čin poniznosti svetaca, koji su ponizno prihvatili napade na sebe i time prihvatili nepravedne osude. Ali iz druge perspektive, ne radi se samo o svecima žrtvama, nego i o drugim ljudima koji se nađu u situaciji da su njihovi potencijali u pomaganju drugim dušama zaustavljani. Oduvijek sam rado čitala kako je jedan od mojih omiljenih svetaca, Ivan Bosco, mukotrpno nastojao prenijeti istinu nadređenima, pa i samome Papi kada bi ili on ili članovi njegove redovničke zajednice bili lažno optuženi.


Neki skandal, čak i onda kada je izmišljem, može nauditi duši. Tako može doći do gubitka uvjerljivosti, ako se radi o učitelju i vođi. Crkva ima pravo i dužnost uzvratiti. Srećom, dano joj je moćno oružje protiv Oca laži u kanonizacijaskom procesu.


Đavao kao đavolji advokat - doslovno


Jedna od stvari koje su me jako impresionirale kada sam se po prvi put upoznala sa slučajem blaženog Karla Austrijskoga nije bila samo činjenica da netko može postati svecem kao nacionalni vođa u moderno doba, nego to što je Crkva u stanju potvrditi i dokumentirati njegovu reputaciju svetosti usprkos đavoslkih nastojanja da ga diskreditira, i prije i nakon njegove smrti.


U ovom slučaju, đavolska kampanja otišla je puno dalje od samo izoliranih lažnih pojedinačnih incidenata, koje je pretrpio sveti Ivan Vianney. To je bila smišljena agresija velikih razmjera, koja je započela odmah nakon što je Karlo postao vladar Austro-Ugarskog carstva tijekom Prvog svjetskog rata. Poticana od strane različitih stranaka, masona, marksista, stranih ratnih propadandista, nacionalnih separatista, antimonarhista, antikatolika, kampanja je postala neprekidan napad nezamislivih razmjera uvijek s istim ciljem: diskreditirati popularnog vladara u očima njegovog vlastitog naroda, demoralizirati vojnike, i na toj osnovi potkopati nastojanja Karlovih mirovnih inicijativa, te tako produžiti rat, destabilizirati i svrgnuti vladu i u konačnici srušiti posljednju tvrđavu katoličkog političkog reda u Europi.


Nažalost, kampanja je bila uspješna u skoro svakom pogledu. Prije prihvaćanja carske dužnosti, mladi nadvojvoda bio je voljen i cijenjen od svih kojima je služio, a i zbog svoje ugodne prirode i hrabrosti, kao i zbog katoličke poniznosti i moralnosti koju su njegovi suborci cijenili. Svatko je mogao primijetiti njegovu trezvenost, njegovu marljivost u dužnostima, i predanost njega i njegove supruge Zite njihovoj djeci. Kada je postao vladar, pokazao je svoju ljubav i brigu za narod u brojnim situacijama, posjećivao je zajednice u mnogim krajevima carstva, govorio je s ljudima njihovim jezicima, išao na prve crte bojišnice, živio je skromno i sa svima je dijelio neugodnosti rata, započeo razne socijalne programe kako bi pomogao siromašnima i ratnim veteranima. Većina ljudi ga je zauzvrat zavoljela.



A ipak, za samo dvije godine, njegovi neprijatelji su uspjeli, uz pomoć laži koje su širili tiskom i ogovaranjem, napraviti totalni preokret i predstaviti ga u potpuno drugačijem svjetlu, kao pijanicu, ženskaroša, lažljivca, izdajnika, slabića, nespremnog za svoju službu, nezaineresiranog za sudbinu vojnika i naroda. Na koncu su mnogi povjerovali u ove laži.



U toj klimi, bilo je lakše onima koji su željeli pad vlade da ga skinu s vlasti i otjeraju u izgon, čak da njegovoj obitelji otmu dobra, te na koncu da neke od svojih laži unesu u narodnu povijest - "povijest" koju su podučavali i u koju još uvijek vjeruju neki od njegovih zemljaka.



I stoga je važno što je Kongregacija za kauze svetaca uspjela prekinuti zid dezimformacija i konačno objaviti istinu. Iako je pobožnost Karlu i zahtjev za započinjanje procesa za kanonizaciju započeo odmah nakon njegove smrti, a započeli su ga oni koji su poznavali prilike njegova života i smrti, oni koji su prouzročili toliko štete i njemu nanjeli toliko boli dugo vremena su zadržavali taj proces.



Vatikan je neprekidno bio pod pritiskom da odgodi taj proces, čak i onda kada je istraga donijela neporecive dokaze o herojskim krepostima.



Vrijedno je zabilježiti da se istraga odvijala prije ukidanja službe đavoljeg advokata. U ovom slučaju ne radi se o samom đavolu koji preuzima ulogu advokata, nego o crkvenom službeniku koji je zadužen da otkrije činjenice koje bi mogle diksreditirati slugu Božjega. Kada se rad Kongreagcije za kauze svetaca odvijao na modelu protivnosti, ova zadaća se smatrala jako ozbiljnom. U istrazi Karla Austrijskog, i u lokalnoj i u rimskoj fazi istrage, niti jedan navod se nije odbacio bez temeljite provjere. Svi zaključci doneseni u ovoj istrazi su stoga sigurni u slučaju da se proces revidira.



U priči blaženoga Karla možemo vidjeti dobro razrađenu četverostruku strategiju kojom se nastojalo razoružati potencijalnu snagu za promicanje dobra. Onaj koji a) ustraje u kreposti tijekom cijelog svog života usprkos đavoljim iskušenjima; koji b) ustraje sve do smrti u vjeri, strpljivosti, zahvalnosti Bogu, i ljubavi prema neprijateljima usprkos velikim provokacijama; i koji c) nastavi nadahnjivati dobrom druge, čak i nakon što ga je đavao odveo sa položaja utjecaja da umre u tami, Sotoni ostavlja samo krajnju mogućnost - pokušati uništiti njegovo dobro ime nakon smrti. Đavao nije zadovoljan time što će dobra duša umrijeti, nego želi da i njen dobri primjer umre s njom.



Ne moramo čak niti pogledati u kalendar svetaca kako bismo pronašli primjere pohlepe našeg paklenog neprijatelja i njegovih očajnih pokušaja za diskreditiranjem dobroga.



Ne dvojim da bi većina nas, ako o tome razmišljamo, mogla ukazati na primjere iz našeg iskustva o pojedincima, za koje smo sigurni da su kreposni, a za koje postoje neutemeljene optužbe kojim sa vjeruje. Moj osobni kratki popis mogao bi započeti sa senatorom Robertom Kennedyjem i ocem Malachi Martinom, obojicu kojih sam osobno poznavala.



Nema dvojbe da će neki čitatelji kolutati očima kada vide imena koje sam ranije navela za svoje primjere, ali zasigurno bih ja napravila isto kada pročitam njihove primjere.



U zbrkanim vremenima teško je čak i onima s najboljim namjerama složiti sa s istinom. Sigurno je da u svijetu postoji dovoljno grijeha, čak i na mjestima na kojima to ne bismo očekivali, te tako nitko ne može reći da je neka optužba lažna. Đavolji majstorski potez je pokopati Božje junake u sveopći gnoj. Istinu ne možemo doseći samo mislima. Ali možemo moliti za pobjedu Božje istine. Možemo đavolji zadatak učiniti malo napornijim odlukom da ne padnemo lako u njegove prevarantske zamke.



Crkva naučava da su svi grijesi protiv istine grijesi protiv Osme zapovijedi: "Ne smiješ biti lažni svjedok protiv svog susjeda." To je grijeh i protiv istine i milosrđa, a s ciljem da se uništi slika o nekoj osobi, te zamijeni izmišljenom slikom koju je stvorio sam lažljivac-ubojica Sotona.



Nije, stoga, čudno da se u novije vrijeme dodaje izraz "ubojstvo karaktera" uz već poznati izraz kleveta.



Pisci duhovnih tekstova već duže vrijeme upozoravaju o skoroj nemogućnosti umanjinivanja štete koju prouzrokuje kleveta. Sveti Filip Neri jednom je rekao jednoj vjernici koja je došla ispovjediti grijeh klevete da ode na najbližu tržnicu i da mu kupi svježe ubijenu kokoš, te da joj cijelim putem natrag čerupa perje.



Kada se dotična vratila s očerupanom kokoši, rekao joj je; "A sada otiđite natrag i donesite mi svo perje koje ste pobacali uz put." Kada je vjernica počela negodovati zbog toga što će joj to miti nemoguće, budući da je vjetar raznio perje, ispovjednik joj je odgovorio: "Ne možete. A ista je stvar i sa vašim lažima. Vaše riječi su otišle u svim pravcima. Ne možete ih više povući."



Koliko smo samo puta čuli: "Ne može se dokazati suprotno." Lako je lažnom svjedoku izmisliti neki skandal, na primjer, da je negdje vidio nekoga da krade, ali skoro je nemoguće dokazati da ta osoba to nije učinila. Često izgleda nemogućim povratiti ugled lažno optužene osobe.



Đavao je tako podmukao! Na taj način od svih nas želi napraviti sudionike! Lako je prihvatiti nešto kada se to čuje po prvi put, bez dokaza, neku optužbu protiv nekoga koga inače nismo previše cijenili. Začuđujuće je kada se radi o onima koji su zaslužili naše poštovanje, neku lažnu optužbu možemo u početku odbaciti kao neprimjerenu, ali crv sumnje može učiniti da nakon ponovne optužbe promijenimo mišljenje o njima.



Adolf Hitler, otac "Velike laži", u knjizi "Mein Kampf" je napisao da "besramna laž uvijek ostavlja tragove za sobom, čak i onda kada je opovrgnuta." Ona nastavlja trovati podsvijest, čak i onda kada je dokazano da je sve bilo laž. Za Josepha Goebbelsa, šefa Hitlerove propagande, se govorilo da radi na pricipu "ljudi će prije povjerovati nekoj velikoj laži, nego manjoj, a ako se ona ponavlja često, ljudi će je na koncu prihvatiti za istinu."



Kampanja mržnje i njena izopačena logika



Sotona očito pripada u one koji preferiraju teoriju Velike laži. Tipično je za đavolsku drskost da svoje žrtve ne nastoji napadati u njihovim slabostima, nego, u njihovim krepostima. Ovdje mi u sjećanje dolazi priča o Suzani i Josipu iz Starog Zavjeta, koji su optuženi zbog grijeha kojeg nisu počinili, i to od osoba čije sunovođenje na grijeh odbili.



Nećemo naići na podmetnute priče o nekom svecu koji je u mladosti bio poznat kao osoba sklona ljutnji, a koji je izgubio strpljenje u nekoj situaciji nakon što je uznapredovao u svojim krepostima, ili nećemo čuti priču o obraćenom grešniku koji je ponovno počeo čriješiti na stari način. To bi sve bilo previše logično.



Umjesto toga, naići ćemo na nečuvene spektakle o poniznoj časnoj sestri koja je postala nasilna, o anđeoskom svećeniku ženskaru, o sretnom bračnom drugu, koji postaje preljubnik, o najnesebičnijim i najmilosrdnijim dušama, koje se predstavlja kao okrutne, zajedljive i sitničave. Sve ovo ima smisla kada se sjetimo da su njihove kreposti, a ne mane, ono što Sotona mrzi.



Možda je najbolji primjer ovoga kampanja stara pola stoljeća, a ticala se pape Pija XII. Nije samo podlo tvrditi da je ovaj papa simpatizirao naciste, ali lažno tvrditi da je bio promatrač, ili čak, njihov sudionik, dok je u stvari bio istinski junak među "pravednicima", bio je jedan od najvećih neprijatelja Hitlera i njegove intervencije su spasile brojne Židove. Ovdje ga Sotona postavlja u ulogu sudionika u holokaustu. Cijeli ovaj propagandni napad protiv Crkve orkestrirali su njeni neprijatelji, koji su nastojali diskreditirati Pija XII, a preko njega i cijelu Crkvu.



Karakteristično za način đavolskog djelovanja su i napadi u medijima koji nastaju nakon smrti žrtava, kada se one više ne mogu braniti.



Zloća ovih napada se očituje u snazi širenja lanca u kojem, najvjerojatnije, samo prvih nekoliko karika, ima zloćudnu namjeru.



Niz dalje produžavaju razno razni oportunisti, nesavjesni novinari, ili čak, besposleni ogovarači, kao što smo vidjeli u slučaju svetog Filipa Nerija. Konačno, kada se nešto ponavlja toliko da može proći kao istina, čak i najdobronamjerniji čitatelji, a kasnije studenti i povjesničari, mogu biti nesvjesno uvučeni u lanac laži.



Pronaći najslabiju kariku



Jednom sam upitala jednog novinara veterana zašto bi neki nezainteresirani promatrač izmislio nešto što može oklevetati nevinu osobu.



"Zašto, zbog novca, svakako.", odgovorio je bez oklijevanja.



Igleda da 30 srebrnjaka još uvijek djeluje, čak iako je pohlepa samo jedna od slabosti koju đavao može iskoristiti kako bi nekoga naveo na klevetu.



Tužno je da đavao igra najčešće na kartu klevete. To je u stvari lagano, mnogo lakše nego igrati na druge tri karte (taktike). Ne mora pronaći grešku u svojoj žrtvi. Sve što treba napraviti je pronaći nekoga drugoga, bilo koga, kojim može lako manipulirati.



To je i tako okrutno. Dobra reputacija koju je neki sluga Božji držao neokaljanom cijeloga života, možda nakon desetljeća žestoke borbe i opiranja Sotoni, može biti izbrisana s nekoliko poteza pera nekog lažljivca.



Iz pepela u pobjedu


Krist je obećao da će nas Duh voditi prema istini. Ove Korizme, dok se podsjećamo na beskrajnu borbu između Boga povijesti i Boga laži, možda bi za sve nas najbolja odluka bila pokušati slušati više Duha Svetoga, a manje "tužitelja braće". Možemo se moliti da Bog osveti svoje, da možemo radosnije pjevati za Uskrs: "Sile zla su činile svoje, ali im je Krist raspršio legije ... Aleluja"!

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 lis 2008 08:41 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
drage sestre i braćo meni eto najdraži svetac sveti Ivan Marija Vianney neka bude zaštitnik ovog "bloga Franjo" :D

Slika
Slika
Slika


sveti Ivan Marija Vianney

Jedva je kojem poniznu, cak i ponizivanu covjeku pala u dio tolika slava kao Ivanu Vianneyju, koji se rodio 8. svibnja 1786., baš uoci same Francuske re­volucije, u Dardillyju kraj Lyona. Seljacka obitelj iz koje potjecaše bijaše duboko kršcanska, otvorena siromasima i prosjacima. Ivan je proveo djetinjstvo i prvu mladost u doba strahovlade francuske revolucije, obradujuci ocinska po­lja. U selu tada nije bilo nikakva ucitelja. Kad mu je bilo 11 godina, prvi put se u kuci pod starim velikim satom ispovjedio kod jednog svecenika koji je odbio po­ložiti prisegu na revolucionarni ustav. Vianneyjeva je obitelj rado primala tak­ve svecenike jer oni su i u najtežim casovima, uz opasnost od nasilne smrti, osta­li vjerni Crkvi.

U nocnim je satima Ivan prisustvovao vjeronauku što su ga po selu držale redovnice obucene u gradansko odijelo. Na taj se nacin pripremao na prvu pri­cest, koju je primio u jednom štaglju, dok je vani stražila dobrovoljna straža. Ne­vinost srca i duboka pobožnost bile su glavne znacajke njegove duhovnosti. Kad su se prilike po Francuskoj revoluciji kako tako smirile, došao je u susjedni Ecully, danas predgrade Lyona, a onda još selo, za župnika pobožni i uceni svecenik Balley. Došao je cak iz Pariza, iz opatije Sv. Genoveve. On je brzo uocio pobožnog mladica Vianneyja iz Dardilliyja te ga uzeo k sebi u župni dvor da ga pri­premi za sveceništvo.

Taj je plan bio osujecivan raznim zaprekama. Najveca je bila Ivanova ne­spo­sobnost za ucenje. Želio je biti svecenik, ali kako ce kad je nesposoban za uce­nje i školu? Nalazeci se u tjeskobi, poduzeo je hodocašce u La Louvesc na grob svetog Franje Regisa. Bilo je to g. 1808. Pošao je onamo pješice, ne kupuju­ci ništa, vec proseci hranu. Sv. Franjo Regis mu je pritekao u pomoc: »Od tada je to­liko napredovao u naukama da više nije upadao u malodušnost.«

Za vrijeme napoleonskih ratova Ivan je bio pozvan u vojsku, a onda silom prilika postao vojni bjegunac. Kad je prošla ta avantura i on se vratio kuci da nastavi s ucenjem, zapreka bijahu sjemenišni profesori koji su Ivana rušili goto­vo na svakom ispitu.

Zahvaljujuci posredovanju i velikoj smionosti generalnog vikara iz Lyona, Balleyj­e­va osobnog prijatelja, Crkva je u osobi Ivana Vianneyja dobila jednog od svojih najboljih svecenika. Generalni je vikar ovako obrazložio svoju prepo­ru­ku: »Vianney je pobožan, zna moliti krunicu i štuje Majku Božju. Milost i njegovo srce ucinit ce ostalo.« Nije se prevario u svome sudu, ni morao pokajati zbog svoje preporuke. Vianney je više nego opravdao dano mu povjerenje.

On je napokon teškom mukom dovršio svoje nauke. Posljednji ispit što ga je uspio položiti cak je dokazao i stvarni napredak u naukama. Svecenicko re­de­nje, koje mu je 13. kolovoza 1815. podijelio mons. Simon, biskup Grenoblea, uci­ni­lo ga je Isusovim svecenikom zauvijek, jednim od najdostojnijih nosilaca svetoga reda. Svoju prvu misu služio je u sjemenišnoj kapelici odmah sljedeci dan. Toj radosti pridošla je i druga. Tek što se vratio u Ecully, saznao je da ga je lyon­ski nadbiskup imenovao kapelanom kod njegova dragoga gospodina Balleyja. Taj ga je casni svecenik još više uveo u molitveni, asketski i pastoralni život. Njih dvojica su se upravo natjecala u svetosti.

R. Gilbert o njima piše: »Župnik iz Ecullyja i njegov kapelan divni su svece­ni­ci. I jedan i drugi prakticiraju pokoru i odricanje. Kad ne zaborave jesti, poslu­že se veoma jednostavnim obrokom: kuhanom govedinom i krumpirima. Na tijelu nose oštru kostrijet. A zašto? U duhu pokore za svoje i tude grijehe, da iz bližega slijede Isusa na križu. No, dobri je župnik Balley doskora umro. Ivan ga oplakuje kao što je oplakivao svoju majku. Oplakao ga je g. 1817. kao svoga naj­vjer­nijeg prijatelja i najboljeg ucitelja na svijetu.«

Vianney je brzo nakon toga, vec g. 1818., bio imenovan župnikom u Arsu. Generalni vikar Courbon ovako mu je obrazložio to imenovanje: »U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu; vi cete je u nju unijeti.« Vianney je ostao na toj žu­pi sve do svoje smrti 4. kolovoza 1859. te unio u nju mnogo života i ljubavi prema Bogu.

Otputovao je onamo pješice, a za njim su išla siromašna seoska kola vozeci njegovu skromnu prtljagu. Kad je bio vec pred Arsom, uslijed guste magle nije se snalazio. Tada je susreo mladog pastira te ga upitao za put u Ars. Taj ga je od­mah uputio jer je i sam bio iz tog sela. Župnik mu se zahvalio rekavši: »Mali moj, ti si mi pokazao put u Ars, a ja cu ti pokazati put u nebo.« Hodocasnik u Ars s ganucem promatra spomenik pred Arsom na mjestu toga susreta.

Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Netko je o njegovim stanovnicima rekao da ih osim krsta ništa ne razlikuje od životinja. Novi se župnik, uselivši se u siromašni župni dvor, dao odmah na posao, na obracanje svoje župe, najprije strašnim pokorama, dugim nocnim satima molitve pred Presvetim Sakramentom, ozbiljnim i oštrim propo­vijedima. Veliku je brigu posvecivao i obnovi župne crkve. Njegov je stan bio naj­siromašniji, hrana kuhani krumpiri, ali u crkvi je iz poštivanja prema Isusu želio da sve bude što ljepše.

Arški je župnik brzo poceo sudjelovati i na puckim misijama što su ih revni svecenici cinili po okolnim župama. I dok se, kako je sam rekao, medu sveceni­ci­ma »isticao kao seoski blesan«, ljudi su ipak grnuli k njegovoj ispovjedaonici. On ih je znao ne samo dobro ispovjediti, vec i voditi putem savršenosti prema Bogu. Mnogi su ga poceli pratiti i u Ars i tako je polako poceo onaj arški proštenjarski život, s mnoštvom hodocasnika, što su dolazili k svetome župniku na ispovijed.

»Ars više nije Ars…«, mogao je ustvrditi i sam sveti župnik sa zahvalnošcu Gospodinu. Selo se preobratilo i postalo središte izvanrednog pastoralnog rada u kojem je njihov župnik dnevno znao provoditi u ispovjedaonici i do 12 sati, koji put i više. Taj je silni rad uznemirio i samoga kneza tmina, zloga duha, pa je kroz dulje vremena svetoga župnika po noci uznemirivao.

Jedna je od rak-rana Arsa bilo zanemarivanje svetkovanja nedjelje. Arški je župnik o tome svojim župljanima ovako govorio: »Nedjelja je dan dragoga Boga. On je stvorio sve dane u tjednu, on ih je mogao sve sebi pridržati, pa ipak on vam je dao 6 dana, a sebi je sacuvao sedmi. Kojim pravom dirate u ono što vam ne pripada? Znadete dobro da ukradeno nikada ne donosi korist. Dan koji budete ukrali Gospodinu, više vam nece biti od koristi. Poznajem dva sigurna sred­stva koja dovode do prosjackoga štapa: to su krada i rad u nedjelju.«

Ljudi su ga ipak poslušali i to se zlo u selu iskorijenilo.

Za dobro svoje župe sveti je župnik osnovao kucu Providnosti, neke vrste si­ro­tište za siromašne i izložene djevojcice. Njima bi svako poslije podne održao vjersku pouku. Za njih je ucinio i svoje prvo cudo: umnoženje brašna za potrebni kruh. Svojom jednostavnošcu, ljudskošcu, pa i humorom ponizni je arški župnik privlacio u Ars mnoštva, pa se to selo pretvorilo u pravo proštenište. Ljudi su narocito u velikom broju dolazili arškom župniku na ispovijed.

Njemu, tj. Isusu, nije trebalo da mu tko dadne svjedocanstvo o covjeku, jer je sam poznavao covjekovu nutrinu« (Iv 2,25). Nešto od toga imao je i sveti arški župnik. Svjedoci koji su svjedocili o njemu u postupku za proglašenje blaženim tvrde da je bila tolika navala oko njegove ispovjedaonice jer je citao u ljudskim srcima. Jedan od njih kaže: »Držim da mu bez narocite pomoci Duha Svetoga ne bi bilo moguce odgovoriti na tolika pitanja koja su mu svaki cas postavljali. Mislim da ga je Bog u svim njegovim poslovima neprestano prosvjetljivao. To je moje uvjerenje.« Citanje savjesti bilo je, dakle, dar koji je Bog dao svome vjerno­me sluzi da mogne što bolje obavljati službu ispovjednika i duhovnog vode.

Josip Toccanier, kasniji arški župnik, kao svjedok procesa beatifikacije, u do­bi od 51 godine, izjavio je: »Jednog sam dana bio prisutan kad je u župno dvo­rište u Arsu došao neki mladic, koga nikad nisam vidio, jer je bio iz Hyèresa u Pro­venci, a nisam mu znao ni ime. Vianney mu je rekao: "Prijatelju moj, vi dakle želite postati kapucin?" Mladic se silno zacudio i pocrvenio. On je stvarno imao tu želju, a o njoj još ni s kim nije govorio, pa cak ni sa svojim ispovjednikom koji je kraj njega stajao.

Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna cude­sa pa ga je Crkva proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika. Bio sam u Arsu na njegovu grobu. Ono što je tamo najljepše i najpotresnije jest žup­ni stan, danas muzej, koji je ostavljen u stanju kakav je bio za Vianneyjeva ži­vota. Ta kuca odaje krajnje siromaštvo svecenika koji je za sebe malo trebao, a sve dao dragome Bogu. Ars je i danas poznato proštenište u koje svake godine na grob svetog župnika dolazi velik broj hodocasnika, možda i do 300.000. Za ve­ce je skupove sagradena velika podzemna crkva u koju može stati velik broj vjernika. Zahvaljujuci sv. Ivanu Vianneyju, mali je i neugledni Ars postao u Crkvi glasovito i poznato mjesto, i danas stjecište pobožnih hodocasnika.

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 lis 2008 09:29 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
crkva Presvetog Trojstva u Varaždinu

Slika
Slika
Slika
Slika

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 lis 2008 09:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Proglašen blaženim ispovjednik svete Faustine Kowalske Michal Sopoćko

U nedjelju, 28. rujna, proglašen je blaženim poljski svećenik Michał Sopoćko, ispovjednik svete Faustine Kowalske, i promicatelj pobožnosti Božanskoga milosrđa. Na Svetoj Misi, služenoj na trgu ispred crkve Božanskoga milosrđa u Białystoku, i u nazočnosti krakowskoga nadbiskupa kardinala Stanisława Dziwisza, formula beatifikacije bila je povjerena predstavniku Svetoga Oca, nadbiskupu Angelu Amatu, pročelniku Zbora za proglašenje svetih.
Govoreći tijekom Mise o novome blaženiku, nadbiskup Amato je pozvao na nasljedovanje nauka toga poljskog svećenika poglavito u obiteljskim odnosima. U obitelji je svakoga dana potrebno milosrđe; žena svakoga dana treba imati samilosti prema mužu, i obratno, stalno potvrđujući uzajamnu vjernost. Roditelji trebaju svakoga dana biti velikodušni u praštanju vlastitoj djeci, u podnošenju njihove neposlušnosti i nedostataka. Ali, i djeca trebaju biti strpljiva sa svojim roditeljima – primijetio je nadbiskup. Svatko može u obitelji, na radnome mjestu, u društvu, posvuda i uvijek vježbati milosrđe, praštanje i razumijevanje, jer našemu su društvu potrebni čestiti, dobri, velikodušni i samilosni građani.
Snažna je i poruka blaženoga Michała Sopoćkog svećenicima – rekao je nadalje nadbiskup. On ih poziva da budu strpljivi, blagi, ustrajni u katehezi, i raspoloživi u nezaobilaznoj službi praštanja u sakramentu Pomirenja. U slojevitosti suvremene kulture Crkvi su potrebni svećenici koji znaju biti učitelji duhovnoga života, te voditelji, iskusni u razlučivanju onoga što je dobro i pravedno. Na svećenicima je da obaspu ljudsku bijedu božanskim milosrđem, i da pokažu istinu Evanđelja našem zbunjenom čovječanstvu; na njima je da vode mlade prema svjetlu i radosti istine koja je Isus Krist, kako bi postali dobri kršćani i čestiti građani – rekao je nadbiskup Amato, te istaknuo kako je novi blaženik prema svetosti vodio mladu redovnicu, sestru Faustinu Kowalsku.

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 lis 2008 09:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Gospa od suza

Da bi smo razumjeli sve događaje pobožnosti Gospi od Suza u Pleternici, potrebno je najprije
shvatiti i spoznati događaje koji su prethodili Pleterničkim pobožnostima i reći nekoliko riječi o
samom čudesnom ukazanju Gospe u Siracusi.

Čudesni događaji u Siracusi

Reljef Bezgrešnoga Srca Marijina, izrađen od gipsa, postavljen iznad bračnog kreveta u kući mladoga bračnog para
Angela Iannusa i Antonine r. Giusto, plakao je ljudskim suzama 29. 30. i 31. kolovoza te 1. rujna 1953.g
U nedjelju 30 kolovoza jedan je kino amater snimio na film kako se oblikuju, teku i rastapaju te suze.
Komisija liječnika i analitičara uzela je 1. rujna u 11 sati više od jednog kubnog centimetra te tekućine i izvršila
mikroskopsku analizu koja je pronašla tragove proteina i urata. Odgovor znanosti bio je: ljudske suze.
Fizičkih ozdravljenja, koja je ustanovljena liječnička komisija proglasila izvanrednima, bilo je oko 300
(od sredine studenog 1953.) a brojna su bila i obraćenja.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=J5HxH-adZD0[/youtube]
Slika

Riječ crkvenoga učiteljstva

Sicilijanski episkopat, pod predsjedavanjem kardinala Ernesta Rufinija, izrekao je 13. prosinca 1953. svoj sud: „ne može se sumnjati o stvarnosti suza… Neka takva manifestacija Nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na
življu pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu“. Godinu dana kasnije papa Pio XII. Zaključio je Marijanski kongres na Siciliji radio-porukom u kojoj, između ostaloga, kaže: „bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni
žalosti, ali Ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za Majku… Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?“
Papa Ivan Pavao II. Prigodom posvete svetišta Gospe od Suza u Siracusi 6. studenog 1994. g
rekao je: „to su suze boli radi onih koji odbijaju ljubav Božju. To su suze molitve, molitve majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi, to su suze nade koje otapaju tvrdoću srdaca!“

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 lis 2008 17:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
crkva sv. Filipa i Jakova u Vukovaru


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika

Slika


Slika

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 lis 2008 12:45 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
poticajne misli za molitvu




Snaga molitve uistinu je ogromna.
Sv Terezija od Djeteta Isusa

Zrak koji dišemo,kruh koji jedemo,srce koje kuca u grudima nužni su za život čovjeka jednako kao što je molitva prijeko potrebna kršćaninu da bi mogao živjeti kao kršćanin.
Sv Ivan Eudes

Kao što naše tjelo ne može živjeti bez hrane,tako ni naša duša ne može duhovno ostati na životu bez molitve.
Sv Augustin

Zato jer je nužna za spasenje Bog,koji želi da budemo spašeni,zadao je molitvu kao pravilo. Sv Alfonz Liguori

Da bismo se spasili i postali sveci moramo uvjek stajati na vratima Božjeg milosrđa moleći i tražeći,kao milostinju,sve što nam je potrebno.
Sv Alfonz Liguori

Jednostavno je nemoguće,bez pomoći molitve živjeti kreposno.
Sv Ivan Zlatousti

Sav je život svetaca bio u razmatranju i molitvi.Sve su milosti po kojima su postali sveci bile odgovor na njihove molitve.
Sv Alfonz Liguori

Molitva je ključ za nebo.
Sv Augustin

Molitva je čovjekova najveća vrlina.
Sv Petar Julijan Eymard

Molitva je pobožan način prisiljavanja Boga.
Sv Ivan Klimaks

Molitva je sveta voda zbog koje ravnice naših dobrih želja zazalene i procvjetaju.
Sv Franjo Saleški

Molitva je vino koje razveseljava srce čovječje.
Sv Bernard

Molitva je dodijavanje koje postaje naša prilika.
Sv Jeronim

Molitva je uzdizanje srca,uzvik zahvalnosti i ljubavi.
Sv Terezija od Djeteta Isusa

Moramo moliti bez prestanka,u svakoj prilici i što god radili u životu.Jer molitva je navika uzdizanja srca k Bogu,trajna komunikacija s Njim.
Sv Elizabeta Seton

Neka nas molitva ne umara jer spas čovječanstva ne ovisi o materjalnom uspjehu,ni o znanostima koje zamračuju intelekt,ni o oružju,ni o ljudskoj radinosti,nego samo o Isusu. Sv Franjo Ksaverski Cabrini

Onaj tko najviše moli najviše prima.
Sv Alfonz Liguori

Kreposti se oblikuju po molitvi.
Molitva čuva uzdržljivost.
Molitva suspreže bijes.
Molitva sprečava osjećaje oholosti i zavisti.
Molitva privlači Duha Svetoga u dušu i uzdiže čovjeka na Nebo.
Sv Efrem Sirski

Kad se molitva izljeva grijesi se pokrivaju.
Sv Ambrozije

Vjera vjeruje,nada se moli,a ljubav moli da bi dala drugima.Poniznost srca oblikuje molitvu pouzdanje je izriče,a ustrajnost Bog uslišuje.
Sv Petar Julijan Eymard

Po molitvi čovjek daje Bogu najveću moguću slavu.
Sv Petar Julijan Eymard

Visoko su nebesa i nisko je zemlja.Milost silazi kad molitva uzlazi jer Bog čuje taj čovjekov glas.
Sv Augustin

Ustrajnost u molitvi usavršenje je evanđelja.
Sv Alojzije Gonzaga

Tek su s molitvom naša dobra djela savršena hrana za našu dušu.
Sv Bernard

Moj Bože,pomozi mi! Smiluj mi se! Nije li lako to reći?A tih nekoliko riječi,ustrajno ponavljanih,dovoljno je za naš spas.
Sv Alfonz Liguori

Molitva ponizne duše prodire u nebesa i prikazuje se pred prijestoljem Božjim i ne odlazi dok Bog ne pogleda na nju i ne čuje je.
Sv Alfonz Liguori

Na ponizne duše Bog izlijeva svoju najpotpuniju svijetlost i milost.On ih uči ono što ih učenjaci ne mogu naučiti i razrješuje im tajne koje ni najmudriji ne mogu odgonetnuti.
Sv Vinko Paulski

Naš Gospodin daje molitvenim dušama duboko razumjevanje sebe.On ih nikada ne vara.
Sv Petar Julijan Eymard

Molitva dušama otkriva taštinu zemaljskih dobara i užitaka.Ispunjava ih svjetlošću,snagom i utjehom i daje im predokus mirnog ushita našeg nebeskog doma.Sv Ruža iz Viterba

Moli s velikim pouzdanjem u Božju dobrotu i Njegovu beskrajnu velikodušnost i u obećanja Isusa Krista.Isus je izvor žive vode koja bez prestanka teče u srca onih koji mole. Sv Ljudevit Montfortski

Molitva je ono našoj duši što je kiša zemlji.Obilno nahranjeno tlo ostat će neplodno ukoliko ga ne zaljevaju česte kiše.
Sv Ivan Vianney

Često molimo i ustrajmo dugo u molitvi.Bog želi da ga molimo.On se ne umara slušajući nas.Blago njegovih milosti je beskrajno.Ništa što učinimo neće Ga više zadovoljiti od stalne molitve koju djeli s nama.Sv Ivan krstitelj de la Salle

Nužno je započeti svakodnevno moliti s čvrstom odlukom da čemo ustrajati u tome.
Sv Terezija Avilska

Poniznom,vjernom i ustrajnom molitvom duša s vremenom postiže svaku krepost.
Sv Katarin Sienska

Duhovna radost nastaje iz čistoće srca i ustrajnosti u molitvi.
Sv Franjo Asiški

Samo onaj tko ustraje u molitvi,traženju i kucanju primit će,naći će i ući.
Sv Ljudevit Montfortski

Što više molimo,više želimo moliti.Poput ribe koja najprije pliva na površini vode a zatim zaranja i ide sve dublje i duša uranja i gubi se u slatkoći razgovora s Bogom.
Sv Ivan Vianney

Onaj tko odluči ustrajati u molitvi više ne smije vrijeđati Boga.Ili će odustati od molitve ili će prestati griješiti.
Sv Alfonz Liguori

Nakon što si od Duha Svetoga zatražio da ti pomogne da dobro moliš,stani na trenutak u prisutnost Božju.
Sv Ljudevit Montfortski

Prije molitve nastoj shvatiti čijoj se prisutnosti približavaš i s kim češ to govoriti.Nikad ne možemo potpuno razumjeti kako se trebamo ponašati prema Bogu pred kojim anđeli dršću. Sv Terezija Avilska

Izvrsna je metoda molitve nemati nikakvu.Ako netko tko se sprema moliti može u sebi osjetiti čistu spremnost za primanje Božjeg Duha to je dostatno.
Sv Ivana Chantal

Ispruži svoju ruku prema Bogu kao dijete prema svom ocu koji će ga povesti.
Sv Franjo Saleški

Zamolimo Gospodina da djeluje u nama i kroz nas i učinimo sve što možemo kako bismo Ga privukli u svoja srca jer je On rekao:Bez mene ne možete učiniti ništa.
Sv Madeleine Sophie Barat

Sve što trebamo možemo postići molitvom.Dakle,milošću Božjom,a ne svojom lukavošću.
Sv Ivana Chantal

Bog,Stvoritelj svega,tako je pun milosti i sućuti da ćemo sigurno primit bilo koju milost za kojom pružamo ruke.
Sv Bernard

Bogu je više stalo da nam podari svoje blagoslove nego nama da ih primamo.Sv Augustin

Bog želi da ga molimo da se na neki način izborimo svojom molitvom.
Sv Grgur Veliki

Ne bi nas On poticao na molitvu da nije spreman dati.
Sv Augustin

Bog neće čuti naše molitve ako se ne priznamo grešnicima.To činimo kad razmišljamo samo o svojim a ne o grijesima svojeg bližnjega.
Sv Mojsije Etiopljanin

Onaj tko zna kako dobro moliti,zna dobro živjeti.
Sv Augustin

Nije dužina molitve,nego gorljivost s kojom je izrečena ono što zadovoljava Svemogućeg Boga i dotiče njegovo Srce.
Sv Ljudevit Montfortski


Kada molimo glas srca mora biti glasniji od onog koji silazi s usana.
Sv Bonaventura

Onaj tko se vjerno moli Bogu za potrebe u ovom životu milosrdno je uslišan kao i milosrdno neuslišan.Liječnik zna bolje od bolesnika što je dobro protiv bolesti. Sv Augustin

Trebamo biti uvjereni da ono što Bog odbije našoj molitvi nadoda našem spasenju.
Sv Augustin

Različiti mogu biti razlozi zbog kojih nisi primio ono što si tražio:možda si se molio s nevaljanim nakanama,ili nedostojno,ili površno,ili si tražio ono što nije dobro za tebe,ili si prestao tražiti. Sv Bazilije

Nikad ne upućuj rijeći Bogu dok misliš na nešto drugo.
Sv Terezija Avilska

Grijeh je namjerno dopuštati svojim mislima da lutaju u molitvi.To sprečava plodnost molitve.
Sv Toma Akvinski

Onaj tko se i u najmanjoj molitvi vjerno bori protiv i najmanje rastresenosti bit će vjeran i u velikim stvarima.
Sv Ljudevit Montfortski

Čim postanem svjesna svoje rastresenosti pomolim se za one ljude koji su skrenuli moju pozornost.Na taj način oni žanju korist od moje rastresenosti.
Sv Terezija od Djeteta Isusa

Kad nisam u stanju moliti,nastavim Mu govoriti da Ga volim.To nije teško a održava vatru.
Sv Terezija od Djeteta Isusa

Moliti za one koji su u smrtnom grjehu najbolja je milostinja,jer ljubav se Božja uvijek sjeti takvih duša kad moliš.
Sv Terezija Avilska

Sotona svim silama nastoji zadobiti duše koje pripadaju Kristu.Ne žalimo truda otrgnimo ih od Sotone i vratimo ih Bogu.
Sv Sebastijan

Sve molitve koje molimo za druge najviše su nama na korist.
Sv Grgur Veliki

Sveta je krunica spremište bezbrojnih blagoslova.
Bl Alan de la Roche

Nitko tko svakodnevno moli krunicu neće nikada zalutati.To je izjava koju bi rado potpisao svojom krvlju.
Sv Ljudevit Montfortski

Ako vjerno budete molili krunicu da smrti uvjeravam vas da ćete unatoč težini svojih grijeha primiti neuveli vijenac-slavu.
Sv Ljudevit Montfortski

Pobožno izmoljena sveta krunica proslavlja Isusa i Mariju više od bilo koje druge molitve i njome se ostvaruju mnoge zasluge.
Sv Ljudevit Montfortski

Moli svoju krunicu s vjerom,ponizno,pouzdano i ustrajno.
Sv Ljudevit Montfortski

Koja molitva može biti istinitija pred Bogom Ocem od one koju je Sin,koji je Istina izustio vlastitim ustima?
Sv Ivan Zlatousti

Želiš li dobro izmoliti Očenaš,jedno je nužno:ne smiješ se udaljiti od Učitelja koji te je naučio tu molitvu.
Sv Terezija Avilska

Kad god pobožno izmolimo Očenaš naši su laki grijesi oprošteni.
Sv Augustin

Očenaš sadrži sve naše dužnosti prema Bogu,sva molitve za kreposti i za sve naše duhovne i tjelesne potrebe.
Sv Ljudevit Montfortski

Kad naše ruke dotaknu začine,njihov miris se proširi na sve što dotičemo.Neka naše molitve prođu kroz ruke Blažene Djevice.Ona će ih namirisati.Sv Ivan Vianney

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 123 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 13  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr