www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 18 stu 2017 20:16

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 123 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 8, 9, 10, 11, 12, 13  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 18 stu 2009 17:36 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Slika
Slika

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6qDBN5d5ovQ[/youtube]

Ps 62
Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:
U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota!
Ti uzvraćaš svakom po djelima.

Ps 69
Jer Bog će spasiti Sion
- on će sagradit' gradove Judine -
tu će oni stanovat', imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Ps 118,17 Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina.

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 21 stu 2009 15:13 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Slika

"Skrupulozna savjest" :?: :?: :?:
Imali su je Sv. Ignacije Loyolski,Bl.Petar Faber,Sv.Franjo Saleški,Sv.Benedikt Labre,Bl.Charles de Foucauld i drugi.

Pretpostavivši poznavanje raznih stanja savjesti,želimo napose govorit o problemu skrupulozne savjesti,danas važne i potrebne informacije,misleći na znatnu proširenost "psihičkih oboljenja",stvarnih i graničnih slučajeva skrupuloznosti,koje se javljaju pri pojavi fiksnih ideja,opsesija,raznih manija i fobija.Današnja nemirna tehnička civilizacija s idealom žurnih uspjeha tome izgleda posebno poguduje.
Mi ih želimo "pročitati" u našoj teološko-moralno-duhovnoj metodici korisnoj,prije svega,duhovnim upraviteljima,ispovjedanicima, i svima onima koji na bilo koji način imaju voditi sebi povjerene osobe,a koje eventualno trpe od tih nemilih realnosti.Služimo se i rezultatima psihologije,dubinske psihologije i psihijatrije.
Građu,sa slugom Božjim Aleksom Benigarom,nastojimo obuhvatiti u zaokruženoj cjelini;o pojavi skrupula i odgovornosti skrupuloznih osoba,o značenju opsesije i krivnje,o nekim glavnijim uzrocima skrupula,o pedagogiji liječenja skrupuloznih.

Bojažljiva je ili skrupulozna savjest,ona koja iz straha,a na temelju bezvrjednih razloga stvara sud da je neko djelo grešno,a što zaista nije,ili da je teški grijeh ono što je tek laki ili nikakav.Očituje se preko prisilnih iracionalnih uviđaja koji se pojavljuju u dvojbama savjesti.To može biti i bojažljiva sklonost (ponekad i teško patološko oboljenje),a može se temeljiti na posljedicama potiskivanja neke sklonosti;zakazivanja na nekom ćudoredno-duhovnom području,na primjer na području ljubavi prema bližnjemu-čega se dotični boji da to ne bi morao to ispravljati,a što se onda očituje kao pretjerani moralni zahtjev na nekom drugom području,čije ispunjavanje smatra lakšim,na primjer na polju čistoće.
U svakom slučaju,radi se o iracionalnom nemiru,neutemeljenoj tjeskobi i strahu,pa ćudorednoj nesigurnosti o ispravnosti stanja svoje moralne savjesti.To je trajan,neutemeljen i prividno nesavladiv strah.Ima autora kao što je naš sluga Božji Alekasa Benigar koji takvo stanje ne imenuju "skrupulozna savjest" nego "stanje etičke savjesti".Štoviše,ako se radi o visokom stupnju skrupuloznosti,Benigar ga naziva bolešću;"Skrupuloznost je psihopatsko stanje".Takav skrupulant nije više zdrave pameti jer počinja apsurdne radnje.Stoga se može reći da skrupuloznost zapravo i ne označuje "savjest",nego više-manje psihičko bolesno stanje koje dotičnome stvara ne male teškoće da si oblikuje i da sljedi praktičan sud ispravne savjesti,jer ispravne savjesti više nema,osobito ako je njegovo stanje već strukturirano bolesno.

Značajno je da Benigar radije govori o skrupuloznosti uvjetovanoj religiozno-ćudoredno-psihološkim razlozima po čemu se skrupulozno stanje može nazvati još normalnim,tj."normalnim fenomenom",koji često prati prvo obraćenje i periodične krize u vjersko-ćudorednom rastu osobnosti.Već je Ivan Gerson,poznati teolog s Koncila u Konstanci,skrupuloznost označio kao "zdrav privremeni šok".Taj se javlja u osobe koje je prestala živjeti na površnoj razini.Prepoznatljiva oznaka tih raznolikih oblika je u tome što su u autentično skrupuloznoj osobi-ne u drugima-uvjek prisutni tjeskoba i dvojba.Na taj se način na psihološkom polju opaža opsesija zbog sjećanja,zbog ideje o oklijevanju (bih-ne bih) oko onoga što treba činiti,misliti,govoriti,htjeti.U svakom se slučaju radi o opsjedajućim mislima i osjećajima,označenim prekomjernom osjećajnošću i tjeskobom.

Psihološki čimbenik,pomješan s nekim elementima neispravnog moralnog reda,postavlja teško pitanje osobne odgovornosti.U moralnom subjektu toga oblika skrupula,odgovornost je gotovo nemoguća,osobito što se tiče cjelovitosti sakramentalne ispovjedi i graničnih pitanja grijeha;savjest je naime,toliko potamnjena u prijepornoj točki da više nije u stanju razlučiti istinito od neistinitog,dobro od zla,točno od netočnog.Volja je oslabljena i nesposobna do te mjere da više ništa ne može ni što se tiče shvaćanja,ni što se odnosi na djelovanje;osjećajnost je poremećana i puna straha sučelice svoje dvojbe.
To su razlozi da treba temeljito postaviti pitanje moralne odgovornosti skrupulozna čovjeka.Prema najnovjim psihološkim istraživanjima i njihovim rezultatima,na tom području moralne odgovornosti nisu dostatni samo kriteriji utemeljeni na predanoj metafizičkoj refleksiji.Sigurno,ona može označiti opću moralnu normu,ali ne može poslužiti da se shvate i liječe psihičke smetnje koje priječe osobu da djeluje u zdravom i vedrom razlučivanju i traženju istine.

Ivan Fuček "Osoba-Savjest"
:arrow: :arrow: :arrow:

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 stu 2009 19:34 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Slika

Nastavljamo dalje sa pojmom "Skrupulozna savjest"
Mnogi koji pate od toga,a do sada možda nisu ni znali da pate,pomoć nudi ugledni teolog prof. dr. sc. Ivan Fuček

Skrupulozne osobe nerjetko imaju iznimne intelektualne i moralno-duhovne sposobnosti,osobito spekulativno-moralne,zato su u usporedbi s drugima,sposobne dati odlične savjete drugima,ali nikada sebi samima.U tu svrhu moralno-metafizičko učenje treba biti potpomognutu rezultatima empirijskih znanosti,prije svih naukom opće i dubinske psihologije i psihoanalize,o čemu danas autori ovog predmeta vode računa.
U normalne osobe svijest odgovornosti za svoja djela,želje,misli ima granice;radi se o normalnoj svjesnoj i u slobodi prihvaćenoj odgovornosti.Jasno je,naime,da naši ljudski čini ovise o našoj slobodnoj volji pa su zato i moralni čini sa svojim posljedicama za koje smo odgovorni.Skrupulozna osoba nema krivo kad drži da treba svojoj savjesti dati račun za posljedice svojih djela,i onih davno učinjenih ili namjeravanih.Ali ona više ne zna gdje i kako zaustaviti uvijek nanovo vraćanja takva opsjedajuća stanja jer ni na koji način nije kadra ovladati bojazni da bi njezine nakane mogle imati loš utjecaj na druge;sablazniti nekoga,navesti ga u napast,u zabludu.Trajno se ispituje jeli pristala ili nije na tu i tu lošu nakanu,tu i takvu lošu misao,riječ,pokret.Zato se Benigar odlučuje za takozvanu "psihasteničku teoriju" prema kojoj se skrupuloznost očituje u "psihičkoj nesposobnosti osobe".S druge strane je sigurno da sve osobe koje pate (ili su patile) od skrupula ne mogu smjesta biti proglašene psihičkim bolesnicima.

Treba dobro razlikovati skrupule od opsesija.Sigurno,postoji zajednička podloga,tj. trajna nazočnost jedne ideje (na primjer nezasitna potreba za perfekcionizmom) jedna slika koju volja nije kadra potjerati zbog neshvatljive unutarnje prinude,stanovita draž sučelice nekih čina (npr. psovka,vjerska sumnja,perverzni spolni čini itd).Kad postoji takav slučaj silovite opsesije,psihostenik se nalazi u uzbuđenom više-manje prisilnom stanju.To se očituje u općoj poremećenosti osobe,čak i na fizičkom području.U takvom stanju se doživljava nemogućnost oprijeti se,pa ako se volja snažno ne založi,sigurno će čin biti izvršen.Nema sumnje da se takve osobe nalaze u velikoj opasnosti da na sebe navuku pokvarene navike.

Kod skrupulozne osobe ima jedan element više;ospesija izaziva nemir savjesti,grižnju,tjeskobu,sposobnost pažnje je umanjena.Ipak,ove smetnje u subjektu dopuštaju ostvariti i pozitivne čine pomoću kojih se duh utvrđuje pa tako,u isto vrijeme,ostvarujući određene kočnice,ne dopušta svojoj savjesti pristup nametničkim idejama koje inače u skrupuloznom čovjeku vladaju,a u psihosteniku čak determiniraju.Skrupulozna osoba,na svoju štetu,istodobno može sljediti mnoge ideje,bilo one koje zahtijeva neposredan kontakt sa stvarnošću,bilo one opasne nametnice koje ga muče i uništavaju.
Nije teško shvatiti da takav nered duha,osim toga što je neprestan izvor boli i psihičke pomutnje do iznemoglosti,vrlo otežava normalan duhovni život.Takvo stanje,naime,priječi da se trajno i smireno uzmogne misliti na ozbiljne stvari;na zadatke poziva,na neodgodive dužnosti.Uostalom,to nije priječilo-a ohrabruje da reknemo-da su autentični skrupulanti postali autentični sveci,kao Sv. Ignacije Loyolski,Bl.Petar Faber,Sv.Franjo Saleški,Sv.Benedikt Labre,Bl.Charles de Foucauld i drugi
.

Ivan Fuček "Osoba-Savjest" :arrow: :arrow: :arrow:

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 18 pro 2009 19:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Slika

Postoji jedan vrlo opasan oblik skrupula koji nazivaju "delirijem",buncajućom (razularenom) grešnošću ili krivnjom,koja je prepuna trauma,raznih psihoza i neuroza,pa pacjentu jednostavno onemogućuje život.Taj dilirij grijeha i krivnje razlikuje se od skrupula ne samo po osjećaju krivnje i težine tjeskobe,nego još mnogo više po stanovitoj prisutnosti apsolutno sigurnog negativnog suda savjesti i,u isto vrijeme,po apsolutnoj odsutnosti i najmanje pomisli o vlastitoj mentalnoj bolesti.Osoba svoju sposobnost za život doživljava naprosto razorenu grijehom,ima čak stanovito fizičko iskustvo silnog tereta grešnosti i krivnje.Doživljava se zaista prezrenom,napuštenom,izgubljenom,osuđenom,od Boga odbačenom.Njezin je vidokrug pretvoren u potpuni mrak do očaja.Nema više svijetlih boja.Osoba očekuje neposrednu kaznu(na primjer,grom će je udariti kod prvog nevremena,infarkt pri prvom većem naporu),a nakon svih tih muka,dakako,slijedi vječno odbačenje od Boga.
Zato si autonomno naređuje i poduzima kazne u raznim agresivnim ponašanjima protiv same sebe koja mogu ići sve do vlastitog ranjavanje,u očaju čak do samoubojstva.Okolnosti tako udarene osobe su krajnje kompleksne i delikatne do te mjere da će biti nužno obratit se vrsnom psihoterapeutu,što se inače rjeđe dopušta skrupulantima "blažeg oblika".Inače se očekuje pomoć od duhovnika,ispovjednika,teologa morala i duhovnosti.Možda ispovjednik nema čestu priliku susresti osobe koje trpe od sličnog delirija grešnosti i krivnje.

Ima ipak manje opasan oblik te pojave kad se radi o bolesnicima sa stanovitom tendencijom samokažnjavanja.On uključuje želju da se sud ne prepusti Bogu,napose kad se radi o neuspjehu u sublimaciji nekog instinkta (na primjer,sindrom mastrubacije ili agresivnosti) koji potom lako rađa delirantski osjećaj grijeha i krivnje.U tom smislu osoba si nerjetko uzima pravo i dužnost samokažnjavanja.Tako ima vrsnih psihologa koji tu napast uspoređuju s postupkom Adama i Eve nakon istočnog grijeha.Taj "istočni grijeh" koji čine takvi bolesnici rađa dvama "podproduktima";1)oni sami hoće odrediti razliku između dobra i zla; 2)sami hoće odrediti kaznu.To se u ispovjedi vrlo često očituje nezadovoljstvom sa sakramentalnom pokorom koju im daje ispovjednik,smatraju je nedovoljnom u omjeru s ispovjeđenim grijesima.Sud nad samim sobom u tom smislu je u stvari neki oblik ponavljanja istočnog grijeha,na psihološkom planu.Osim toga,takav sud predstavlja i teološki problem jer osoba preuzima jurisdikciju i izriče pravorijek nad samim sobom pod tim postupkom kao da pretječe Božju jurisdikciju i kaznu.U stvari,osoba vjeruje da bi Božja osuda trebala biti stroža.Ali se događa upravo protivno;samokažnjavanje je mnogo strože i dulje traje od Božjega.Produljen grijeh stvara depresivno stanje,stanje gubitnika-onoga koji je izgubio bitku.Produljen grijeh uvećava osjećaj krivnje te se tako stvara neki "začarani krug" pa osoba nije kadra izaći iz te zamke bez pomoći izvana.Posljedica je teška izolacija,bijeg u neku ovisnost (droga,alkohol,hazardne igre,beskonačna putovanja) ili čak u samoubilačke misli.Trajanje pothranjivanja samokažnjavanje nema kraja.Osobe koje upadnu u tu napast samokažnjavanja redovito se usredotočuju samo na svoje grešno ponašanje,a da pri tome ne uzmu u obzir nakanu ili motiv.Takvi slučajevi se redovito ostvaruju kad se radi o silovanju,homoseksualnosti i drugim spolnim ponašanjima,pobačaju itd.

Izvor skrupula nerjetko je tajanstven.Zato nije moguće dati neku jasnu tipološku shemu,što se ipak za druge etičke ili psihološke osobne smetnje može učiniti.U toj je materiji potrebno proučavati zasebno i osobu skrupulanta i njezine okolnosti od slučaja do slučaja.To je i razlog da danas Crkva daje prednost savjetovalištu solidno kvalificiranih stručnjaka:svečeniku-teologu (koji je po mogućnosti i psiholog),psihotarapeutu i liječniku.Mnogim suvremenim stručnjacima skrupuloznost je unutarnje razapinjuće psihopatsko stanje.Time se ne želi reći da je svaki skrupulant težak bolesnik.Ali ni izvanjski se uzroci skrupula u katoličkoj duhovnosti ne isključuju:Bog nekad pripušta takve kušnje da dotičnu osobu očisti i više prigrli k sebi i posveti (sjetimo se teških skrupula sv.Ignacija,blaženog Petra Fabera,čak sv.Terezije od Djeteta Isusa u posljednjoj fazi njezine bolesti,no i đavao po Božjem pripuštenju recimo u svetog Arškog župnika Ivana Vianneya može igrati znatnu ulogu).

Naglasak ipak stavljamo na unutarnje psihičke uzroke.To ne činimo kao stručnjaci u psihologiji ili psihoterapiji (što nismo) nago na način katoličkog odgoja od samog svečenika koji vjersko-teološko-duhovnim instrumentarijem i dugogodišnjim osobnim iskustvom u pomaganju dušama želi pridonjeti zdravom sazrijevanju i postupnom skladnom duhovnom rastu naših vjernika laika,klerika,redovnika i redovnica.

Stručnjaci dubinske uzroke nastoje naći u tjeskobi i ćudorednoj opsesiji skrupulama,ulazeći u najdublju već zaboravljenu prošlost dotične osobe ili onu koje se osoba više ne sjeća ili se ne može sjetiti:u podsvjesnom,infantilnom,u "libidu" i njegovu javljanju u prvim godinama života,pa u sukobima između instinktivne spontanosti djeteta,s jedne strane,i zahtjeva obiteljskog i društvenog života,s druge strane.U tom čvorištu nastaje čitav splet konflikta kojima dijete mora ovladati:od krize odbijanja od majčina mlijeka do zahtjeva osobnog čišćenja,od krize edipovskoga kompleksa da identifikacije s vlastitim spolom.Jedno dijete to sretnije ovlada,drugo manje sretno,što ovisi o mnogo,češto neraspletivih,društveno-psiholoških čimbenika (otac;strog,pijanac,koji se ne brine za obitelj,koji ne pokazuje ljubav prema djetetu,odan naurednom životu itd. majka; slaba karaktera,odsutna od obitelji,koja se trajno tuži na osobne teškoće,nevjerna mužu,hladna prema djetetu itd.).
Ivan Fuček "Osoba-Savjest"

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 24 pro 2009 09:04 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
(ostavimo skrupuloznost po strani ove dane)

Bio je papa,bio je Velik,dobio je "titulu" crkveni naučitelj,još uvijek je svet. :lol:

Slika

Predragi!Zar se već to što je Krist odabrao da se rodi od Djevice ne ukazuje vrhunskom razumnošću?S toga razloga đavlu nije bilo poznato spasenje što se rodilo ljudskome rodu.Duhovno je začeće bilo skriveno.Đavao je gledao na Krista kao i na druge ljude.Zato je vjerovao da se rodio kao i svi ostali.Đavao je vidio da je Kristova narav jednaka sa svim ljudima.Radi toga je smatrao da se svima ima istovjetan izvor.Đavao nije razumio da je slobodan spona prekoračenja onaj kojega nije zatekao lišena smrtne slaboće.
Božje je milosrđe pravo.Bog je za obnovu ljudskog roda raspolagao s neiskazivo mnogo načina.Ipak je najradije odabrao takav put postupanja kojim se za uništenje "đavlova djela" (1 Iv 3,8 ) ne mora poslužiti moću sile već razlogom pravednosti.Oholost drevnog neprijatelja nije bez udjela sebi prisvajala samovlasno pravo na sve ljude.Nije nezaslužnim gospodarenjem tlačila one što ih je-jer su tako htjeli-od Božjeg zakona privela opsluživanju svoje volje.Stoga đavao ne bi pravedno izgubio iskonsko sužanjstvo predanoga roda da ga nije onaj pobjedio kojega je podložio.

Milosrdni i svemogući Spasitelj tako je uredio začetke ljudskog uzimanja da je zastorom naše slabosti od svoga čovjeka sakrio snagu nedodirljivog božanstva.Na taj se način zavarala lukavost neprijatelja koji je bio siguran.Neprijatelj je smatrao da mu je rođenje djeteta što se rodilo radi spasenja ljudskoga roda jednako podložno kao rođenje svih koji se rađaju.Neprijatelj je vidio dijete koje uzdiše i plače.Vidio ga je povita u pelene,podložna obrezanju,i otkupljena prinosom zakonske žrtve.Potom je raspoznao uobičajni dječački rast.Đavao nije sumnjao u Isusov naravni razvitak sve do muževnih godina.U te je unio poteškoće.Umnožio je nepravde,bacao prokletstva,suprotivštine,hule,pogrde.Napokon je protiv Krista izlio svu snagu bijesa.Segnuo je za svim vrstama iskušenja.Znajući kojim je otrovom otrovao ljudsku narav,nipošto nije vjerovao da je Isus slobodan od prvog prijestupa jer je iz mnogih pokazatelja zaključio da je Krist smrtan.Ustrajni razbojnik i škrti nadziratelj bio je postojan protiv Krista koji nije na sebi imao ništa popraviti.Đavao se svom upornošću držao opće predrasude pokvarenoga iskona.Tako je pokidao "rukopis" (Kol 2,14 ) na koji se oslanjao.Kaznu je za zlo od onoga tražio na kojemu nije pronašao nikakav grijeh.Stoga se ukinuo zlokobni "spis" (Kol 2,14 ) smrtonosnoga ugovora.Tražeći u nepravdi više,lišen je zbroja svekolikoga duga.Snažni je svezan vlastitim lancima i sva se laž zloga sročila na njegovu glavu.Pošto je svezan knez svijeta,otete su "posude robovanja" (Mt 12,29 ). Narav se očistila od drevnih nečistoća i vratila u svoju čast.Smrt uništava smrt,rođenje obnavlja rođenje jer istodobno otkupljenje otklanja ropstvo,a novoporod mijenja početak.Grešnika "opravdava vjera" (Rim 1,17 ).

Ti se pobožno i vjerno dičiš kršćanskim imenom.Pravednim sudom rasudi milost iznesenog izmirenja.Nekada si bio odbačen,otjeran iz rajskog zavičaja,umirao si u dugim progonstvima.Bio si rastavljen u prah i pepeo.Više nisi posjedovao nikakvu nadu u život.Takovome ti je utjelovljenje Riječi dalo moć da se iz daljine vratiš svome Stvoritelju,upoznaš Roditelja,od sluge postaneš slobodnjak,te se od tuđinca uzdigneš u sina.Rodio si se od raspadljivog tijela.Preporađaš se iz Božjega Duha.Tako po milosti stječeš što nemaš po naravi.Ako spoznaš da si po Duhu posinovljenja Božji sin,usuđuješ se Boga nazvati Ocem.Lišen optužbe zle savjesti,čeznaš za nebeskim kraljevstvom.Pomognut božanskom pomoću,vršiš Božju volju.Hraniš se snagom besmrtne biti.U borbi si protiv neprijateljskih napasti siguran za pobožnost.Budeš li vjeran prisegama nebeske vojske,ne sumnjaj da ćeš za pobjedu steći vijenac u pobjedničkim taborima vječnoga Kralja.Uskrsnuće,pripravljeno pobožnima,primit će te i dići u sudioništvo nebeskoga kraljevstva.

Predragi!Vi imate povjerenje u veliku nadu.Ostanite postojani u vjeri na kojoj ste utemeljeni.(2 Kor 3,12 ).Inače će vas opet stanovitim zamkama zavesti isti napsanik iz čijega vas je gospostva izvukao Krist.Predragi!Hvalite Gospodina u svim njegovim djelima.Neka je u vama nesumnjivo povjerenje u djevičansku neoskrvnjenost i rođenje.Sveto i božansko otajstvo ljudske obnove častite svetim i iskrenim služenjem.Prigrlite Krista koji se rodio u našem tijelu.Tako ćete zaslužiti da ga gledate kao Boga slave gdje vlada u svome veličanstvu.

Leon Veliki "Govori"

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 26 pro 2009 20:08 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Evo jedan odlomak iz odlične knjige;Aimé Duval "Zašto je noć bila tako duga"

Francuski isusovac i šansonjer Aimé Duval na začuđujuće odličan način razmišlja o svijetu,ljudima,sebi,nepravdi,alkoholizmu i svemu ostalome.Ova odlična,ali bez pretjerivanja odlična knjiga promišlja,baš onak,promišlja na zadivljujući način.Ako ste u kakvoj prilici da je nabavite,nabavit je.Postoje mnoge knjige,miljune knjiga,ali takva ne. :)


Slika

Samoću sam upoznao od svoje četvrte pa do dvanaeste godine.Jedini sam,naime,od svoje osmero braće i sestara išao u školu,u Plombieres-les-Bains,starom rimskom cestom,koja se više ne koristi otkako je s druge strane rijeke izgrađena nova,asfaltirana usporedna cesta.Jedan sat samoće kad bih išao u školu,dva sata smoće o podne kad bih u praznom razredu,koji su moji školski drugovi napustili,jeo svoj kruh i čokoladu,i jedan sat predvečer na povratku kući.Bila su to za me četri sata samoće na dan.A ta je samoća bila blagotvorna,jer sam imao vremena doći do nekih spoznaja i izvjesnosti koje su odgovarala mojoj dobi,i jer su te izvjesnosti imale vremena polako sa nataložiti u meni za sav daljnji moj život.Izvjesnost da je Bog dobar,da djeci želi dobro,da je Isus njegov opipljiv lik.Tu pouzdanost ništa nije moglo pomutiti kad je kasnije došlo vrijeme nesreća.
Cesta ljeti,s kupinama,malinama i hruštevima.
Cesta u jesen,vjetrovita i kišovita,sumornog izgleda,sa svojim bukvama i jelama koje su jecale i šumovito šuštale njišući svojim krošnjama.
Cesta zimi,kad sam morao skupiti svu svoju hrabrost zbog metar dubokog snijega i trideset stupnjeva hladnoće.Divni su trenuci bili noći s mjesečinom.Cesta,zaleđeni snijeg,noć i mjesec;sastavnice dječje sreće.Osobito pak mjesec.Zastajkivao bih i minutama postajao promatrajući sa smiješkom njegov mirni lik.Ako bih koraknuo,i on bi krenuo.Ako bih potrčao,i on bi počeo trčati preko drveća.Mir njegova lica uvijek je moga ublažiti tjeskobe mog školskog dana.

Osim čudnih stvari,posebno su me plašili ljudi.Jednog dana učitelj nas zamoli da kupimo katekizam.Sa sitnšem u ruci pođoh u knjižaru "Raimbaud".Unutrašnjost knjižare ugodno je mirisala,a sve su knjige bile nove.Visok gospodin u bijelom heljetku sa svjetlucavim naočalama upita me:"Što hočeš,mali?" "Htio bih jedan katekizam",rekao sam pružajući ruku punu brončanih novčića.Ali iz njegovih usta padoše popraćene smijehom riječi u kojima sam osjetio (djeca to osjećaju,vjerujte mi) uvijenu zloću:"Tako,dakle,ti želiš ići u nebo?"Bio sam zbunjen i suze mi navriješe na oči:"O da,gospodine."
Prizor kako odrasla osoba napada dječaka neće u dječakovoj svijesti biti nikada zaboravljen i on će nesvjesno zaboraviti želju da poraste.Ne znam je li na nebu bio mjesec kad sam se vraćao kući.Ako ga je bilo,sigurno sam mu se činio tužnog pogleda.Kod kuće nisam ništa rekao.Ni majci,da je ne ražalostim.Ni ocu,kadrom da ode tamo i da mu opali šamar.Čuvao sam tu uspomenu za sebe,pitajući se:"Kako to čovjek može biti velik a zločest?"Otuđenost,nesigurnost.
U istom sam razdoblju u izlogu trgovine mješovitom robom gospodina Dervala vidio sasvim plavu džepnu lampu.Gledao sam je svaki put kad sam prolazio."Samo da bude još tu kad dođe jesen i njene duge noći",govorio bih sebi.Od kupovina bi mi ostajalo novaca,pa sam je imao čime platiti.
"Htio bih džepnu lampu!"
"Koju hočeš?"
"Plavu"
On je uzme,obriše krpom,stavi žaruljicu.Slijedio sam njegove pokrete s nevjerovatnom radošću.Pošto je pritegao žaruljicu,odabere bateriju "Wonder".Ali...umjesto da uzme veliku bateriju "Wonder",koja bi bila po mjeri kutije,uzme drugu,upola manju.Da se ne bi suviše tresla unutra,uzme novine i ispuni time međuprostor.Ali kontakt je bio loš.Onda dometne novina,ali se i dalje pomicalo.Konačno je sve izvadio,svinuo bakrene kontakte i ponovo stavio novine."Evo mali.Nemoj suviše micati.Ali ako ne bude išlo,malo je stresi."
Na mračnoj cesti koja me vodila kući igrao sam se džepnom lampom kao mali luđak.Stavljao sam je u džep svoje kute i gledao svjetlo kroz tkaninu.Ili sam naslanjao dlan na nju i čudio se što mi je dlan ružičast.
Što je bitno u ovoj priči?Bitno je to da je prodavač ubio povjerenje malog dječaka,koji će sa zadugo pitati:"Kako čovjek može biti velik a nepošten?"


Aimé Duval bio je pijanica,o tome a i gore spomenuto govori njegova knjiga.Evo jedan dio kad opisuje proživljene užase;

Bilo je to razdoblje kad sam molio kao osuđenik na smrt.I noću i danju,ali osobito noću.Nad uzglavljem mog kreveta nalazi se bakreno raspelo što si mi ga dali isusovci za 20. rođendan.To me raspelo posvuda pratilo;nosio sam ga sa sobom i za vrijeme rata u džepu vojničkog kaputa.Dakle,na to sam raspelo,položio ruku sto puta,tisuću puta.Ruka mi je počivala na njemu,eto tako,bez razloga,iz drugarstva,kao pokret nesretnika pred drugim nesretnikom,a da ništa nisam molio niti govorio.
Aimé Duval "Zašto je noć bila tako duga"

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 sij 2010 20:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Ljubav :?:
Ljubav u logoru :?:
Iako zvuči gotovo nevjerovatno,ali kako nam priča Karlo Štajner bilo je svega.
Nažalost često puta to nije bila ljubav nego obična požuda.
Ali bilo je i onih pravih ljubavi,pa makar neznam tko i neznam kako da zabranjuje.

Post 2,18 "Nije dobro da čovjek bude sam".

Zbog zajedničkog rada žena i muškaraca,žene su više pazile na svoj izgled.Dolazile su na rad našminkane,a sirotinjske logorske haljine uvijek su bile čiste.Neke žene nosile su haljine koje su im poslali od kuće.Primjetio sam da k nama dolaze i muškarci iz drugih odjeljenja da bi udvarali ženama.Iako su odnosi bili uglavnom bezezleni,bilo je i ozbiljnih veza.Sušionice bi mogle mnogo toga ispričati.U njima je bilo veoma mračno i toplo,kao stvoreno za ljubavnike.Na udobnost nitko nije mislio,ljudi su se snalazili kako su znali.Usprkos čestim kontrolama i teškim kaznama,intimne veze postale su svakodnevnom pojavom.Prostrane tvorničke prostorije bile su izvanredna skrovišta prostitutkama koje su u logoru nastavile svojim zanatom.Naravno,ovdje je naplata za ljubavnu uslugu bila samo komadić kruha ili,rijeđe komadić slanine ili šećera.Njihove mušterije bijahu uglavnom kuhari,obućari,krojači i ostali "lagerni pridurki",kako smo ih ovdje nazivali.Većina nije imala ni sredstva ni potrebe za ženom,iako su muškarci bili uglavnom mlađi ljudi.Ponekad je bilo pravih ljubavnih tragedija koje su se završavale ubojstvima i samoubojstvima.

Nakon mjesec dana osjećao sam se mnogo bolje,iako sam još uvijek bio slab.Gotovo svi logoraši bili su slabi,pa su muškarci i žene pripadali trećoj kategoriji.U Sovjetskom Savezu zatvorili su miljune žena.U logoru Norilsk bilo je nekoliko ženskih logora,dok se dio žena nalazio i u mješovitim logorima.Ženske barake bile su odjeljene žičanom ogradom i muškarci nisu smjeli ulaziti u njihova odjeljenja.I u ženskim logorima zajednu su smještene političke zatvorenice i kriminalke.Žene su još više nego muškarci morale trpjeti zbog zajedničkog života s prostitutkama,kradljivkama i ubojicama.Usprkos strogim zabranama,muškarci su svakodnevno dolazili u ženske barake,lijegali ženama u postelje i pred očima ostalih vodili ljubav.To su bili kriminalci koji su stajali u dobrim odnosima s logorskom upravom.Logorski policajci imali su po više žena.Neki su zatvorenici bili u tješnjim vezama sa ženama i logorska je uprava takve veze čak njegovala.Zatvorenici su i na radilištu imali mogućnosti da se susreću sa ženama,i to naročito tamo gdje su se gradili veliki objekti.Ciglana u Norilsku bila je takvo područje s različitim skloništima.Naravno,kontrola je bila veoma stroga,a kazne su bile veoma teške.U ovom logorskom odjeljenju upravitelj Pancerni izmislio je naročitu kaznu:ljubavne parove koje bi uhvatio prisilio je da poslje rada čiste zahode,tovare izmetine na ručna kolica i odvoze ih izvan logora.Radoznali pojedinci čekali bi svake večeri u blizini zahoda da vide tko je danas imao rendevu.Većina parova hrabro je vukla kola ili saonice i samo se rijetko kad događalo da žene plaču.Politički zatvorenici,i muškarci i žene,u ljubavi su bili manje aktivni.Prije svega iz moralnih razloga,a i zbog toga što je stanje političkih zatvorenika bilo mnogo teže.Muškarci su najčešće ostavili nezbrinute žene djecu znajući da i njih režim smatra "narodnim neprijateljima" i da tako s njima i postupa.Što to znači u Sovjetskom Savezu to zna samo onaj koji je to preživio.Ženi bi najprije otkazali posao,onda bi djecu istjerali iz škole,zatim bi svi morali napustiti veliki grad.Ako ih nisu prognali,morali su otići sami:oduzeli bi im stan.Rođaci bi rijetko kad primili ove nesretnike.Time bi se izložili opasnosti da i sami budu uhapšeni.Tisuće žena rastavljalo se od svojih muževa.U sovjetskim su se novinama svakodnevno mogle čitati izjave u kojima se žene odriču svojih uhapšenih muževa,a djeca svojih roditelja zato što su "narodni neprijatelji".Stoga su politički zatvorenici bili manje skloni da se upuštaju u ljubavne avanture,a političke zatvorenice bile su suzdržljive iz istih razloga.No bilo je iznimka.

Naročito privlačni bili su muškarci koji su imali privilegiran položaj,dakle koji su bili siti.Prostitucija u Norilsku bila je veoma raširena,u svako se vrijeme mogla naći žena koja će se prodati za malo hrane.Naplata je obično bila dnevna porcija kruha,otprilike sedam stotina grama.Često se događalo da nakon "obavljena posla" muškarci nisu htjeli platiti ljubavnu uslugu.Moj prijatelj Saša Weber radio je kao knjigovođa u ciglani.Tamo je upoznao laboranticu Idu,"Povolšku Nijemicu".Njen muž je bio strijeljan kao "narodni nprijatelj",a ona je dobila deset godina logora.Saša i Ida su se voljeli.Saša je 1947.odslužio kaznu i kao slobodnjak i dalje ostao na svom poslu da bi bio s Idom kojoj je preostalo još pet godina.Sašu su ponovo uhapsili 1949.i osudili na novih deset godina.Idi je 1952.kazna istekla,pa je sada ona čekala da Saša odrobija novu kaznu.Ali čekanje je bilo uzaludno:1953.Saša je umro u logorsko odjeljenju "Mednaja gora".

Karlo Štajner "7000 dana u Sibiru"

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 sij 2010 11:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Slika

Svaki čovjek nosi u svojoj duši skicu onoga što on ljubi.Ono što se čini da je "ljubav na prvi pogled",zapravo je samo ispunjenje želje,ostvarenje sna.Svjestan toga Platon je kazao da sve znanje nije ništa drugo nego sjećanje i uspomena iz prijašnjeg života.To nije istinito u smislu u kojem on tumači,ali je istinito ako pod tim razumijemo da mi već u sebi nosimo jedan ideal,stvoren našim mišljenjem,navikama,iskustvima i željama.Jer kako bismo inače mogli već na prvi pogled znati da ljubimo neke osobe ili neke stvari?Ta još prije negoli sretnemo stanovite osobe,mi u svojoj duši nosimo obrazac ili kalup onoga što ljubimo,kao i onoga što ne ljubimo.Jedne osobe pristaju u taj kalup,a druge ne.Kad prvi put čujemo neku glazbu,ona nam se odmah ili sviđa ili ne sviđa.Mi je prosuđujemo prema onoj glazbi koju smo već prije toga čuli u svojem srcu.Nervozne duše,koje ne mogu dugo biti mirne pri jednom predmetu ili jednoj misli,koje ne mogu dugo ustrajati na jednom idealu,ljube glazbu koja rastresa,uzbuđuje,čini nervoznim.Smirene duše,naprotiv,vole smirenu glazbu.Srce imade svoju tajnu melodiju i kad jednog dana začuje da se ona negdje svira,uskliknut će:"Pa to je ono!"Jednako je i s ljubavlju.Neki jedva čujni graditelj zaposlen je u ljudskom srcu.Tu on prema ljudima koje srce gleda,prema knjigama koje on čita,prema nadama i snima kojima je danju i noću ispunjeno,ludo zaljubljen iscrtava skice idealne ljubavi,u nadi da će valjda jednog dana oko gledati taj ideal,a ruka ga dodirivati.Život postaje ugodan onoga časa kad ugledamo kako san hoda i kako se pojavljuje osoba koje je utjelovljenje svega onog što smo do toga časa ljubili.Ljubav je iznenadna jer je u stvari već tako dugo vremena čekala u duši.Mnogi ljudi prođu kroz život a da nikada ne susretnu ono što oni nazivaju svojim idealom.Bilo bi vrlo tragično kad ideal uistinu ne bi postojao.Ali postoji apsolutni ideal svakog srca,a to je Bog.Sva ljudska narav samo je začetak vječene ljubavi i uvođenje u nju.Mnogi ljudi dolaze do pravoga i istinskoga Ideala a da onaj patvoreni nisu ni dodirnuli.

Isto tako Bog sam u sebi nosi skice svega onoga što je u svemiru.Kao što graditelj ima u svojoj glavi plan kuće prije nego je ona sagrađena,tako je i u Božjem naumu prauzorska zamisao svakog cvijeta,svakog stabla,svake ptice,proljeća,melodije.Nikad još ni jedan kist nije taknuo platno,niti je ijedno dlijeto zasjeklo u mramor,a da prije toga nije postojala neka velika ideja koja ih je pokrenula na djelo.Tako su također svaki atom i svaka ruža ostvarenje i konkretizacija zamisli koja je od vječnosti postojala u Boga.Sva stvorenja niža od čovjeka odgovaraju svome obrascu koji postoji u Božjem naumu.Stablo je stablo zato što odgovara Božjoj zamisli o sebi.Ruža kao takva postoji jer ju je Bog zamislio takvom,sastavljenom od kemijskih elemenata,boja i opskrbljenom životom.Ali nije tako s ljudima.Za svakog od nas Bog mora imati dvije slike:ono što mi jesmo,i ono što bismo trebali biti.On ima obrazac,ali i pravu sliku.Ima skicu i samu zgradu,ima glazbenu dionicu i način na koji je mi sviramo.Te dvije slike Bog mora imati zato što u svima nama postoji nesklad između orginalnog plana i načina na koji smo ga izveli.Slika je zamrljana,tisak izbljedio.Jer,u prvom redu,naša osobnost nije u vremenu postpuna.Nama je potrebno obnovljeno tijelo.A zatim,i naši grijesi umanjuju i slabe našu osobnost.Naša zla djela prljaju platno oslikano Majstorovom rukom.Slično kao neizležena jaja,mnogi od nas bore se protiv toga da ih ogrije božanska ljubav,koje ja tako potrebna da bismo se izlegli za život na višem stupnju.Bez prestanka mi moramo nešto popravljati.Naši se slobodni čini na poklapaju sa zakonima našeg bića.Mi zaostajemo za svim onim što Bog želi da postignemo.Sveti Pavao nam kaže da smo prije nego su postavljeni temelji svijeta,bili predodređeni da postanemo djeca Božja.Ali mnogi od nas ne će da ispune tu nadu.

U cijelom čovječanstvu postoju uistinu jedna jedina osoba za koju Bog ima samo jednu sliku i u kojoj vlada savršeno podudaranje između onog što Bog želi da ona bude i onoga što ona jest.Ta je osoba njegova vlastita Majka.Mi ostali znak smo minus,u smislu da ne ispunjavamo one visoke nade koje nebeski Otac gaji za nas.A Marija je znak jednakosti.Jer ona jest onaj istinski ideal koji Bog ima o njoj i taj ideal ona je i u tijelu.Orginal i kopija su savršeni.Ona je sve ono što je za nju bilo predviđeno,planirano i zamišljeno.Melodija njezina života odsvirana je upravo onako kako je bila napisana.Providnost je Mariju zamislila,začela i u svom planu vodila kao znak jednakosti izmađu ideala i povijesti,ideje i stvarnosti,nade i ostvarenja.To je razlog što je kršćanska liturgija na nju primjenivala riječi iz Mudrih izreka.Budući da je onakva kakvim bi Bog želio svakog od nas,ona govori o sebi kao o vječnoj slicu u Božjem umu,kao o onoj koju je Bog ljubio još prije nego je bila stvorena.Štoviše,ona je prikazana kao da je bila s Njim na samo kada je stvarao nego i još prije nego je počeo stvarati.U Božjem umu ona je postojala dok još nije postojala nijedna druga majka.Ona je Majka svih majki-Ona je prva ljubav svijeta.

Izr 8,22-35 Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova. Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
Fulton John Sheen"Prva ljubav svijeta-Marija Majka Božja"

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 20 sij 2010 11:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Slika

Pitanje kako su živjeli kršćani na početku,unatoč svome općem karakteru,cilja u određenom smjeru?Već smo upoznali naka važna obilježja toga načina življenja,kao što su misije,navjaštanje,unutrašnja strukturiranost,služba Božja.Ovim pitanjem smjeramo na odnos prakršćana jednih prema drugima i prema svijetu,pitamo se o njihovoj etici.Ovdje ne mislimo prikazati novozavjetnu etiku sa svim detaljima njezina bogatstva,već nam je ponajprije stalo da toga da utvrdimo i iznesemo ono što je za tu etiku najznačajnije.Prema vani kršćani su se zacjelo očitovali misionarskim navještanjem i svjedočenjem o Isusu Kristu.Ali kako je to izgledalo iznutra?Koji motivi su prakršćane poticali na djelovanje,koje ćudoredne vrijednosti je njihova etika oblikovala i zahtjevala da se provode?I ovdje,na samim počecima kršćanstva,moramo u kršćana razlikovati između imperativa i stvarnosti.U tome nam smjeru pokazuju određeni vidici koji imaju široku osnovu i jasne akcente.Stoga ćemo se ograničiti upravo na te vidike.

Kršćani su bili svjesni spasenja po Isusu Kristu.Od te temeljne postavke valja i nama krenuti u promišljanju.Oni su očekivali ostvarenje konačnog spasenja u Kristovoj paruziji koja bi trebala uslijediti u bliskoj budućnosti.To bismo ovdje trebali nazvati prvom odrednicom.Ona se sa svom oštrinom pojavljuje u Prvoj poslanici Solunjanima,najstarijemu dokumentu među spisima Novoga zavjeta.Pavao govori u toj poslanici o nama kao o onima "koji žive i preostaju za Dolazak Gospodnji",ali koji kao takvi sigurno neće preteći one koji su već umrli.A onda nastavlja jarkim apokaliptičkim bojama opisivati Kristov ponovni dolazak (1 Sol 4,15-17).Drugim riječima:Pavao je mislio da će i sam za svog života doživjeti dan svršetka svijeta.U njegovim kasnijim izvještajima o tome mogu se uočiti neznatne korekture,kad misli da će neki ipak umrjeti 1 Kor 15,51 "Svi nećemo umrijeti,ali ćemo se svi preobraziti",ili pak govori samo o tome da je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru (Rim 13,11).Time se nimalo ne mijenje temeljno raspoloženje:"Noć je podmakla,Dan je blizu" (Rim 13,12).S problematikom odgađanja ponovnog dolaska razračunavaju se duduše već sinoptička evanđelja,pogotovo Luka,ali ipak dosljedno ustrajavajući na ponovnom Kristovu dolasku.Riječi poput Mk 9,1 "Ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje koje je došlo silom",ili Mk 13,30 "Ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne zbude",najbolje svjedoče o tome.Te riječi,koje su najvjerovatnije tvorevine pouskrsnog razdoblja,evanđelisti su uz određeno koregiranje unijeli u svoja evanđelja.Da se zajednicu htjelo pripremiti za svršetak,može se jasno razabrati iz takozvane sinoptičke apokalipse koju možemo naću u Mk 13,30.Tek se u kasnijim novozavjetnim spisima,kao što su Ivanovo evanđelje ili Poslanica Efežanima razvija u konceptu prezentne eshatologije alternativa iščekivanju bliskog svršetka.Međutim,Ivanovo Otkrivenje,koje je također kasni spis ponovo se vraća iščekivanju bliskog svršetka.Nameća nam se pitanje što je u zajednici prouzročilo ovako napeto gledanje na Kristov ponovni dolazak.Ponajprije su to bile nada i radost.Pavao može zajednicu u Filipima naočigled blizine Gospodina pozvati na nesputanu radost i bodriti ih,svim ljudima darovati od njegovih dobara (Fil 4,4).
Dan Kristova ponovnog dolaska bio je za kršćane dan oslobođenja usp.Lk 21,28.Ali to je istodobno i dan Suda.U etičkome pogledu morala je orijentacija na svršetak pokrenuti jake snage.Pavao se uvijek iznova vraća perspektivi svršetka kao motivu za pokretanje ćudorednoga djelovanja.Kršćani bi morali na Dan Kristov biti "puni roda pravednosti"(Fil 1,11).Neporočni bi trebali biti na taj dan 1 Kor 1,8.Tada će on biti ponosan na njih,kao i oni na nj (2 Kor 1,14).Budući da Dan dolazi kao lopov u noći,moraju biti budni i trijezni (1 Sol 5,2-8;usp.Fil 1,5;2,16),dokazujući se u vjeri,ljubavi i nadi.Sam Pavao putovao je diljem tadašnjeg svijeta,od Jeruzalema do Ilirika,ali namjerovao je otputovati i u Španjolsku (Rim 15,19.24),da bi sve ljude mobilizirao za Posljednji dan.

Novost za kršćansku zajednicu jest motivacija.Ona je djelovala ćudoredno ne zato što bi tražila ravnotežu duše,unutrašnji mir,ataraksiju,kao što su to tražili stoici,ne zato što bi se htjela osloboditi strasti koje nanose patnju,ili što bi čeznula za nirvanom poput budizma,nego zato što je pred sobom imala veliki uzor,Isusa,u kojemu je vidjela ispunjenje navještanja starozavjetnih proroka i koga je nasljedovala,svjesna svoga spasenjskog poziva.Klasičan primjer pravomoćnosti staroga,kojemu je dodana nova orijentacija,daje nam perikopa o bogatom mladiću (Mk 10,17-22).Kršćanske zajednice bile su svjesne svoga određenja po Isusu,da su od njega obdarene i pozvane.Ljubav je snaga i obveza koja ih i sadržajno i etički obilježava.O tome svjedoče svi važni spisi Novog zavjeta.Važno je uočiti da je ljubav opća,sveobuhvatna riječ.Čovjek mora nastojati ostvariti i živjeti s pogledom na Isusa,mora se naučiti njegov život i njegov križ gledati kao vrhunac njegove ljubavi.U Isusovoj predaji nalazi se ljubav prema Bogu i bližnjemu sjedinjene kao prva,najvažnja zapovjed (Mk 12,28-34).Dok Marko obje sjedinjuje u jednu i najveću zapovjed,Matej 22,39 izrijekom primjećuje"da je druga prvoj jednaka".Što znaći ta njihova usporednost?Sigurno to da se Božja ljubav mora pokazivati i posvjedoćiti u ljubavi prema bližnjemu.A obrnuto znaći i to,da prema kršćanskome razumjevanju ljubav prema bližnjemu proizlazi iz ljubavi prema Bogu,da je korjen ljubavi prema bližnjemu u ljubavi prema Bogu,da je to zapravo darovana ljubav.Faktički se obje zapovjedi nalaze već u Starom zavjetu,u Zakonu Pnz 6,5;Lev 19,18.

Joachim Gnilka "Prvi kršćani - Izvori i početak Crkve"



Uz ovaj se tekst može dobro uklopiti Poslanica Diognetu.Iako je autor te poslanice nepoznat,nebi bilo nikakvo čudo da je pravi autor sam Duh Sveti.Jer je ovo božanski pisano.

Kršćani se ne razlikuju od ostalih ljudi ni područjem gdje stanuju, ni jezikom, ni načinom života. Ne žive u svojim vlastitim gradovima, ne služe se nekim neobičnim jezikom, ne provode neki osobiti život. Nisu pronašli taj način života nekim domišljanjem i nastojanjem radoznalih ljudi. Nisu zaštićeni ni ljudskim zakonom kao neki drugi.
Nastavajući grčke i barbarske gradove, gdje je koga sudbina postavila, prihvaćajući svagdje domaće običaje u odijevanju, hrani i uopće načinu života, oni žive i time predlažu izvanredan i po jednodušnom mišljenju svih nevjerojatan način života. Žive u vlastitoj domovini, ali kao došljaci. Kao građani s ostalima imaju sve zajedničko, a sve trpe kao tuđinci. Svaka im je tuđa pokrajina domovina, a svaka domovina tuđina. Žene se kao i ostali i rađaju djecu, ali ne odbacuju još nerođene djece. Imaju zajednički stol, ali ne i postelju.

U tijelu su, ali ne žive po tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom svoga života nadvisuju zakone. Ljube sve, a svi ih progone. Preziru ih i osuđuju.
Ubijaju ih, a oni oživljavaju. Siromasi su, a obogaćuju mnoge. U svemu oskudijevaju, a svime obiluju. Sramote ih, a oni i u sramoti doživljavaju slavu. Izruguju im dobar glas, a svjedoče o njihovoj pravednosti. Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju. Ponižavaju ih, a oni iskazuju čast. Kad dobro čine, kažnjavaju ih kao zločince. Dok podnose kaznu, raduju se kao da oživljavaju. Židovi ratuju protiv njih kao protiv tuđinaca, a pogani ih progone. Mrzitelji ne mogu iznijeti razloga zbog kojeg su im neprijatelji.

Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu. Duša se nalazi u svim dijelovima tijela, a kršćani u svim gradovima svijeta. Istina, duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela. I kršćani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta. Nevidljiva duša stanuje zatvorena u vidljivom tijelu. I kršćane vidiš u svijetu, ali je njihova pobožnost nevidljiva. Tijelo mrzi i progoni dušu, jer mu duša zabranjuje uživanje naslada, ali mu ona nije nanijela nikakve nepravde. Svijet mrzi kršćane, jer se kršćani bore protiv zlih požuda, a ipak mu ne nanose nikakve nepravde.
Duša ljubi tijelo i njegove udove, a tijelo mrzi dušu. Kršćani ljube svoje mrzitelje. Duša je zatvorena u tijelu, ali ona drži na okupu cijelo tijelo. I kršćani se nalaze u svijetu kao u tamnici, ali oni drže na okupu svijet. Besmrtna duša stanuje u smrtnom šatoru. Kršćani žive na ovom svijetu kao tuđinci u raspadljivim tjelesima i iščekuju nebesku neraspadljivost. Duša koja se djelomično odriče jela i pića postaje bolja. I kršćana je svakim danom sve više, iako su izvrgnuti mukama. Bog ih je postavio na takav položaj s kojega im nije dopušteno pobjeći.
Poslanica Diognetu (autor nepoznat-preuzeto Ivan Fuček "Osoba-savjest")

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 24 sij 2010 12:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3731
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 49 zahvala
Slika

Trapisti pripadaju monaškoj obitelji koja slijedi Krista živeći po Pravilu sv. Benedikta iz Nursije, oca zapadnog monaštva, utemeljitelja samostana Subiaco i Monte Cassino. Nadimak "trapisti" dobili su po reformskom pokretu koji je započeo u 17. stoljeću u francuskom cistercitskom samostanu Notre Dame de La Trappe u Normandiji, pod vodstvom opata Armanda Jeana le Bouthilliera de Rancea. Taj je reformski pokret bio nadahnut obnoviteljskim pokretom koji je počeo 500 godina prije u samostanu Cîteaux pokraj Dijona u Francuskoj. Tim se pokretom nastojalo utjecati na promjenu dotadašnjega labavog načina života monaha u mnogim francuskim samostanima. Zato je i službeno ime trapista Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae (O.C.S.O.), tj. Red cistercita strožeg opsluživanja. Trapisti su zapravo reformirani cisterciti koji su svoje djelovanje započeli kao neznatan mjesni reformski pokret, a danas u svijetu djeluju u više od 100 samostana. Manje je poznato da trapisti imaju i žensku granu koja ima 72 samostana, najviše u Europi. Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji služi Bogu i braći ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnom putu kojim upravlja križ. (www.trapisti.com)

SlikaSlikaSlika

Charles de Foucauld,Thomas Merton,Rafael Arnáiz

Dragi brate,kontemplativac nije onaj kome pred očima lebde zanosne vizije kerubina što Boga voze na izmišljenim trijumfalnim kolima,nego onaj kojega je duh krenuo u pustolovinu pustinje,s onu stranu riječi i s onu stranu ideja,gdje se Bog susreće u golotinji čistog pouzdanja;to jest,u predanosti svome vlastitom siromaštvu i nesavršenstvu,zato da se u svojoj nutrini ne držimo grčevito samih sebe,kao da nam sama naša misao jamči za naše postojanje.Poruka koju ti šalje kontemplativac nije,brate,to da ti valja naći vlastiti put kroz džunglu riječi i problema koji danas zapljuskuju pojam Boga;nego je njegova poruka to da te,shvatio ti to ili ne,Bog ljubi,da je u tebi nazočan,da u tebi živi,u tebi boravi,da te zove,i spasava,i daje ti razumijevanje i svjetlost kakvu nikad nisi našao u knjigama niti čuo u govorima.Thomas Merton

Većina će se od nas složiti s tim da se utjecaj Thomasa Mertona na obnovu monaštva proteža izvan uobičajne upotrebe tog termina nakon Drugog vatikanskog sabora.On je bio (bar u Americi) jedan od prvih koji je trapistički red stavio u širi kontekst od tradicionalne "la trape",i koji je ukazao na njegove povijesne,duhovne i teološke veze s monaštvom uopće.On je bio pionir koji je uvidio da korjeni cistercitskog života idu dalje od njegovih običaja i konstitucija,te da su duboko urasli u rano monaštvo Antuna,Pahomija,Bazilija i Benedikta.Uočio je vezu koja postoji između naših cistercitskih Otaca i grčkih crkvenih Otaca,čak prije Gilsona,Bouyera i drugih koji su to populazirali.Naglašavao je da cistercitska duhovnost mora biti šira od jednostavnog pokorničkog života,da se treba usredotočiti na ono što je Sv.Benedikt držao za monaha bitnim;osnovno traženje Boga,i život koji unapređuje molitvu i meditaciju.Patrick Hart "Thomas Merton-Monah"

Formirani u nauku skrivene mudrosti,monasi bivaju samima sebi skriveni,kao što je i sama mudrost.Ostaju u ovome smrtnom životu,a ipak im je život skriven s Kristom u Bogu,i njihovo je građansko pravo na nebu.Ne očekuju da ih ljudi razumiju,jer ni oni sami sebe potpuno ne razumiju.Sigurno znadu da je njihova šutnja donekle problematična i sablažnjiva onima koji za nju dočuju:ali nikome ne mogu misterij dokraja objasniti.Oni su u misterij šutnje odviše zagrezli te bi bili kadri formulirati apologiju svoga vlastitog života.Kao i mudrost,oni se dokazuju ostajući sakriveni.Stoga je važno ne zaboraviti da monah,samotnik,ne može sebe drugima objasniti,i smiješan je kad to pokušava.Kakve li tragedije kad monah izlaže ono što smatra objašnjenjem svog monaškog života,svog zvanja,koje se sastoji u skrivenosti u Bogu.To bi značilo da je pogrešno uvjeren da razumije misterij svog zvanja.Razumije li ga doista?Tada više ne bi bilo misterija!A ako nema misterija,nećemo li biti prisiljeni reći da više nama zvanja?Thomas Merton


Slika



Dragi brat i trapist Rafael Arnáiz nedavno je proglašen svetim.

Slika
Sv.Rafael Arnáiz moli za nas :a1250:

_________________
Where have you gone, Joe DiMaggio?
A nation turns its lonely eyes to you, wo wo wo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 123 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 8, 9, 10, 11, 12, 13  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr