www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 16 kol 2018 20:25

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 124 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 13  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 18 lis 2008 21:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Slika

ugodna šetnja po Vukovaru :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 19 lis 2008 12:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Moj Bog

Izveo me Bog moj iz propasti moje
Uzeo mi lice međ’ dlanove svoje
Gledao me dugo i pazio na me
Sve dok mu ne predah svog života dane.

Nasitio me Bog moj u pustinji mojoj
Izlio darove na me po ljubavi svojoJ
Hvatao me mrežom milosrđa svoga
Dok ne shvatih da život moj teče od živoga Boga.

Naučio me Bog moj za života mojega
Da rastem ljubeć Boga
Da početak i kraj moj u Isusu bude
Da po Njemu ljubim ljude.

Duša moja, od ljubavi bolna, izreći ne može
Hvalu, ljubav, slavu Tebi, Bože!
Zagrli me, uvijek sa mnom budi,
Kada umrem, Ti me, Bože, sudi!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 19 lis 2008 12:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Slika
Slika
Slika

Sir 6,16 Pravi je prijatelj balzam života, nalazi ga onaj tko se Gospoda boji.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 19 lis 2008 21:00 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Lynpiv7pofM[/youtube]

Fields Of Gold

You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You'll forget the sun in its jealous sky
As we walk in fields of gold

So she took her love
For to gaze awhile
Upon the fields of barley
In his arms she fell as her hair came down
Among the fields of gold

Will you stay with me, will you be my love
Among the fields of barley
We'll forget the sun in its jealous sky
As we lie in fields of gold

See the west wind move
Like a lover's soul
Upon the fields of barley
Feel her body rise when you kiss her mouth
Among the fields of gold

I never made promises lightly
And there have been some that I've broken
But I swear in the days still left
We'll walk in fields of gold
We'll walk in fields of gold

Many years have passed since those summer days
Among the fields of barley
See the children run as the sun goes down
Among the fields of gold

You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You can tell the sun in its jealous sky
When we walked in fields of gold
When we walked in fields of gold
When we walked in fields of gold


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 lis 2008 18:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=3Uw4V5yt1-w[/youtube]


Wicked Game

The world was on fire
No one could save me but you.
Strange what desire will make foolish people do
I never dreamed that I'd meet somebody like you
And I never dreamed that I'd lose somebody like you

No, I don't want to fall in love
[This love is only gonna break your heart]
No, I don't want to fall in love
[This love is only gonna break your heart]
With you
With you

What a wicked game you play
To make me feel this way
What a wicked thing to do
To let me dream of you
What a wicked thing to say
You never felt this way
What a wicked thing to do
To make me dream of you
v And I don't wanna fall in love
[This love is only gonna break your heart]
And I don't want to fall in love
[This love is only gonna break your heart]

{World was on fire
No one could save me but you
Strange what desire will make foolish people do
I never dreamed that I'd love somebody like you
I never dreamed that I'd lose somebody like you

No I don't wanna fall in love
[This love is only gonna break your heart
No I don't wanna fall in love
[This love is only gonna break your heart]
With you
With you

Nobody loves no one


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 25 lis 2008 17:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Sveti Ivan od Križa (1542–1591)

Iako se ne može sasvim sigurno utvrditi datum njegova rođenja, ipak se uzima gotovo sigurno da je Juan de la Cruz rođen god. 1542., vjerojatno 24. lipnja, na blagdan Sv. Ivana Krstitelja, velikog Isusova preteče. Rodio se u malom i čednom Fontiverosu, varošici stare Kastilije, u biskupiji Avilskoj. Otac iz plemićke obitelji zvao se Gonzalo de Yepes; majka Katarina Alvarez. Ivan im je bio treći i posljednji sin.

Unatoč svom prezimenu koje govori o plemićkoj krvi i o slavnim precima, Gonzalo je ipak bio veoma siromašan. Možda je tom siromaštvu bio kriv i brak s Katarinom Alvarez, ženom kreposnom, ali siromašnom. Taj brak nije bio po volji Gonzalovim roditeljima, stoga Alfonza razbaštiniše. I prema tome možemo ustvrditi da se Ivan rodio kao siromah i da je posljedice toga siromaštva naročito osjetio poslije očeve smrti.

Ivan je bio još dijete kad mu se vrijedna i siromašna udovica majka preselila u Medinu del Campo, veliki trgovački grad, u ono vrijeme glasovit po sajmovima, kamo pritjecahu proizvodi iz stranih zemalja. Obiteljska okolina bila je zdrava i sveta. O Ivanovu djetinjstvu i dječaštvu nemamo mnogo vijesti. Dobro je spomenuti što znamo da mu se u dobi od 5 godina ukazao prekrasan lik Presvete Djevice koja ga majčinski spasi kad je pao u neku baru i već se počeo utapati.

Teške obiteljske prilike potrajaše i u Medini del Campo. Prijeka nužda bila je razlogom da su za Ivana počeli tražiti neko zanimanje. Shvativši potpuno teško stanje, Ivan stade učiti razne vrste zanata.

Jedan tesar ga uze za naučnika. Ivan je bio pun dobre volje i radinosti, ali ruka mu nije mogla strugati blanjom i rukovati pilom. Zato pokuša kod nekog krojača, no i tu doživi neuspjeh. Njegov duh zaustavit će se tek u promatranju Božanske Ljepote i u gledanju neizrecivog Božjeg ophođenja s Njegovim stvorenjem.

Ivan, ipak, neće zaboraviti svog nauka u raznim zanatima. On će, naprotiv, prikladnim usporedbama i primjerima iz svih zanata osvijetliti najuzvišenije pojmove i istine svoje mistične teologije. Bog je htio da se on drugdje zaposli, gdje će Mu se moći više približiti. Medina del Campo imala je veliku bolnicu koja je primala bolesne siromahe. Upravitelj bolnice don Alvarez de Toledo, vjerojatno nadahnut Bogom, pozove Ivana da dvori njegove bolesnike. I to je razdoblje bilo bez sumnje najplodnija priprava za njegovo poslanje. Kao bolničar imao je prilike vršiti kršćansku ljubav prema bolesnicima u kojima je dubokom vjerom gledao samoga Krista.

Usput je i studirao. Kao đak pobuđuje veliko udivljenje. Divno je napredovao u književnosti i u latinskom jeziku. Bio je oštra i duboka uma, duha otvorena i bistra, jasna i određena, a ljubav prema istini bila mu je životna potreba. U 20. godini morao se definitivno odlučiti za jedan životni poziv. Bio je to čas odluke kada je valjalo odrediti životni smjer. Izgledalo je da će to postići sasvim obično i lagano. Moći će završiti svoje nauke u Medini. Kad bude zaređen za svećenika, don Alfonzo će ga zadržati kod sebe kao bolničkog kapelana. To je najveća želja dobrog starca. A uz to će se dragi Ivan moći brinuti za svoju siromašnu majku. No na najveće začuđenje don Alfonza i majke Katarine Ivan odbije taj lagani i probitačni prijedlog. Pred njegovim očima zablista drugi ideal, dušu mu zaokupi drugi cilj.

Njega privlači ideal kontemplacije i zato pokuca na vrata Karmela. I 24. veljače 1563. obuče na se odijelo karmelićanina. Ivan de Yepez postaje poniznim novakom. Zašto je odabrao upravo Karmel? – Možda ga je privukla pobožnost prema Mariji? Ta ona se u tom redu toliko časti da je o njem rečeno: »Karmel je sav marijanski!« U toj pobožnosti sadržan je najljepši okvir kontemplativnog karmelićanskog života. Ili ga je, možda, privuklo pravilo strogosti i molitve? Budućnost će pokazati da ga je sama Božja providnost dovela u Karmel kako bi ga vratio prvotnoj strogosti i revnosti.

Prolazi godina novicijata i gorljivi novak radosno polaže svete zavjete. Novog zavjetovanika šalju odmah u karmelićanski zavod Svetog Andrije u Salamanku. Tu Ivan od sv. Matije, tako se naime zvao ispočetka kao redovnik, provodi kao student tri godine pokazujući se savršenim redovnikom i briljantnim đakom. Pod snažnom skolastičkom stegom njegov se um jača i hrani sigurnim i sjajnim tomističkim naukom. U tome toliko uspijeva da je imenovan nadstojnikom studenata, to jest povjereno mu je da s njima ponavlja predavanja.

Ali Ivan nije više sretan kao u početku. U njegovoj su duši blijeskom požara proplamsale veće želje za savršenstvom. Karmel ga više ne zadovoljava. Nije to više onaj nekadašnji Karmel starih otaca. Ublažena je njegova strogoća. Ivan gori silnom žeđi za strogošću, za neposrednom pripravom na božansku kontemplaciju. On osjeća strastvenu želju za Bogom, da Ga bolje upozna, da Ga više ljubi, da snažno po njemu živi. Bog i jedino Bog!

Neće li, dakle, duh naći svoje utočište u reguli koja jamči i štiti onaj ideal za kojim on teži? – Ivan je odlučio: kad svrši nauke, ostavit će Karmel i povući se u kartuzijanski samostan S. Maria del Paular, gdje se ljubomorno čuva baština sv. Brune. U međuvremenu zaređen je za svećenika, a mladu misu odslužio je u Medini.

Majka Katarina, među pukom, raduje se sa svojim sinom i zahvaljuje Bogu za onu nespretnost maloga Ivana u ručnim poslovima koja ju je prije – na pragu njegova života – toliko žalostila. Sada te iste ruke drže Sina Božjega.

Ne smijemo zaboraviti jedne pojedinosti toga presretnog dana. Gorljivi je mladomisnik kod mlade mise upravio Gospodinu ovu molitvu: »Bože moj, daj da Te nikada ne uvrijedim!« I toga dana osjetio je najvećom sigurnošću – on sam to svjedoči – da je stavljen u stanje savršene nevinosti i da nikada ubuduće neće počiniti teškoga grijeha.

U to vrijeme počela je jedna velika duša, sv. Terezija Avilska, osnivati samostane koji će živjeti po starom strogom karmelskom pravilu. To je bila velika Terezijina obnova ženske grane Karmelskoga reda. Dakako da je svetica u reformi nailazila na velike suprotivštine. God. 1567. došlo je do jednog susreta u Medini del Campo koji u povijesti Karmela i u životu samoga svetoga Ivana znači odlučan preokret. Ivan, koji misli na kartuzijanski samostan i već gleda kako mu se njegova svečana vrata otvaraju, sastaje se s Terezijom od Isusa. Čim je ona čula i shvatila Ivana, pokaže mu da će u reformiranom Karmelu postići svoje najviše težnje.

Terezija od Isusa, velikog srca i plamene duše, već je od nekog vremena ostvarila Ivanov san. Dana 24. kolovoza 1562. u siromašnim zidovima maloga Karmela sv. Josipa u Avili počeše neke Kastilijanke, pune žarke ljubavi i vjere poput svete Majke, novim životom karmelskog ideala, o kojem je Ivan sanjao.

Od 1562. do 1567. prošlo je pet godina. Terezija se nalazi u Medini radi osnivanja drugih samostana »Gospinih golubinjaka«, kako ih ona naziva. Dolazi do susreta. Ivan odmah uvidi da ima posla s velikom dušom, ženom izvanrednih sposobnosti, bogatom najboljim darovima naravi i milosti, ali iznad svega Božjom dušom. Terezija, s druge strane, odmah uviđa da je Ivan div ljubavi Božje, da je u njemu duh kontemplacije već dosegao najviši stupanj i da Ivan konačno može biti sretnim stupom muškoga reformiranog Karmela. Svetica je njime očarana. Dolazi do sporazuma: Ivan se odriče željene kartuzijanske odjeće, ali preporučuje Majci Tereziji i traži od nje da ubrza, da on ne mora toliko čekati.

I nije morao čekati. Već 28. studenoga 1568. u seocu Durvela, u jednoj bijednoj, poklonjenoj kući počela je reforma bosonogih karmelićana. Mizerna je to i jadna kuća. Terezija od Isusa, videći je, morala je uskliknuti: »Ako su prvi redovnici toliko hrabri da prihvaćaju bijedu Durvela, onda se, doista, možemo nadati uspjehu tako velikog pothvata!«

Nek bude spomenuto da je Ivan od Križa morao mnogo pretrpjeti za ostvarenje reforme muške grane Karmelskoga reda. Evo jedne tužne epizode: Noć je god. 1577. 4. rujna. Koraci u početku oprezni, a zatim užurbani, primiču se tihoj kućici u kojoj stanuje otac ispovjednik samostana od Utjelovljenja. Vrata su razvaljena. Neki svjetovnjaci na silu ulaze u stan, a prati ih o. Maldonado, izaslanik o. Tostada, izvršitelja odredaba izdanih na kapitulu i Piacenzi koje su se protivile reformi. Oba stanovnika: o. Ivan od Križa i o. German uhićeni su. Suviše je reći da je sv. Ivan glavna žrtva. On je lagani cilj zlo shvaćene revnosti. Izgovora ne manjka: nije li on, možda, buntovnik u zabludi? Zašto on, revan bosonogi redovnik, vrši službu u Karmelu ublažene regule? U redu je vladao mir, zašto je on počeo smetati počevši taj mutni pokret cijepanja? Sada ga je stigla »pravda«.

Odveden je u Toledo, zatvoren u tamnicu, u ćeliju najmanjih razmjera. Kroz jedan mali prozor, gore visoko, ulaze blijede slabe zrake, što uzalud nastoje unijeti svjetla u tamu koja vlada. Ivan se i po danu mora služiti svijećom da može čitati časoslov. U toj ćeliji proveo je 9 mjeseci. Dopušten mu je samo jedan način izlaska, a i taj mu nije olakšanje: svakoga petka odlazi u samostansku blagovaonicu gdje na podu blaguje kruh i vodu. Ukori, koje tu prima pred cijelom zajednicom, nisu baš evanđeoski, ni bičevi, koji padaju na nježna leđa, ne obaziru se na šutljivoga redovnika. Da utamničeniku povećaju muke, pred vratima njegove ćelije hotimice govore o pobjedama nad reformom koja je svladana i uništena.

Otac prior, dolazeći k njemu, postupa s njim surovo i poziva ga da odloži habit i napusti reformu. U neiskazanim mukama i patnjama svoga zatvora svetac nije nikad izgubio strpljivost. Naprotiv, pogled i držanje i vladanje Ivanovo odavalo je duboku poniznost, veliku herojsku dušu. Postupalo se prema njemu da nije moglo gore, ali on se nije nikada ni najmanje potužio. Zadržao je duševni mir u tolikoj mjeri da se po tom može lako prosuditi do kolike se visine uspelo njegovo moralno savršenstvo.

U početku reforme Ivan uzima kao svoje prezime pridjevak »od Križa«, a to i bijaše njegov ideal. Želja za patnjama sada je potpuno utažena. Božanski križ njegova je škola i ljubav. Zahvaljujući ustrajnosti i patnjama Ivana od Križa reforma je ipak pobijedila. God. 1580. papa Grgur XIII. svojom odlukom odobri osnutak jedne provincije bosonogih karmelićana pod jurisdikcijom o. Gracijana. Nova odluka pape Siksta V. dopušta osnutak više provincija, a papa Klement VIII. god. 1593. proglasi potpunu međusobnu neovisnost dviju grana Karmelskoga reda. Ivan je ostatak života i sila uložio da upotpuni svoju misiju »Oca« i »Učitelja« bosonogih karmelićana.

U njegovoj knjizi Živi plamen ljubavi čitamo: »Smrt svetaca mnogo je slađa i vedrija nego što je bio njihov duhovni život dok su živjeli na zemlji. Jer, oni umiru u najuzvišenijim zanosima i najslađim susretajima ljubavi. Oni su kao labudovi koji neposredno prije smrti najslađe pjevaju. Pravo je rekao David da je u očima Gospodinovim dragocjena smrt Njegovih slugu, jer u njoj se sabiru sva bogatstva duše. U času smrti utječu u more rijeke njegove ljubavi, koje su već toliko nabujale da izgledaju kao more. Tamo se skuplja prvo i posljednje blago pravedne duše, da je prati u času kad odlazi i kreće u svoje kraljevstvo, dok s krajnjih granica zemlje odjekuju hvale, koje su prema riječima Izaije, slava pravednika…« Tako je izgledala i svečeva smrt, samoga sv. Ivana od Križa.

U noći 14. prosinca 1591. samostanska zajednica bi sazvana da obavi molitve za umiruće. Brat je o ponoći zazvonio na Jutarnju i na prvi glas zvona Ivan usklikne: »Idem pjevati je u nebu.«

Još jedan pogled na raspelo, jedan poljubac prepun ljubavi, a onda »u ruke Tvoje predajem duh svoj«. Serafska duša odleti u nebo, na radostan susret sa svojim Bogom.

Imao je 49 godina i 6 mjeseci. Od toga je 28 godina proveo u Karmelu. Umro je iscrpljen patnjama, ali iznad svega kao žrtva svoje ljubavi. Silna ljubav uzdigla ga je do najužeg sjedinjenja s Bogom, upriličila ga raspetom Isusu i, preobrazivši ga, učinila je od njega diva kršćanske svetosti. Po »djelotvornoj kreposti« Ivan je otac i obnovitelj Karmelskog reda, a ta krepost preko progona i borbe stvara od njega autora posebne duhovnosti obnovljenog Karmela. Iz njegovih divnih djela, od kojih su najpoznatija Duhovni spjev, Uspon na goru Karmel, Tamna noć i Živi plamen ljubavi, izvire svjetlo velikog sjaja.

I među Hrvatima postoje dva samostana bosonogih karmelićana sv. Ivana od Križa. To je veliki samostan u Somboru te samostan u Remetama, gdje karmelićani imaju i svoje malo sjemenište i klerikat.

Isto tako i bosonoge karmelićanke sv. Terezije Avilske imaju nekoliko samostana kod nas. Prvi je u Brezovici nedaleko od Zagreba, koji je osnovao kardinal Stepinac. Kad je osnovao taj samostan, izrazio je njegovu osnovnu nakanu ovim riječima: »Ako vas tko upita zašto sam osnovao ovaj samostan, kažite mu da sam ga osnovao zato da, kad ja ne budem više na ovoj zemlji mogao moliti za svoje svećenike, da ovaj Karmel produži moju molitvu za njih.«


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 25 lis 2008 17:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Sveti Ivan od Križa (Misli)

1. Bog se više otkriva duši koja više napreduje u ljubavi ili koja je svoju volju više uskladila s voljom Stvoriteljevom,tako da ona duša koja je u tome potpuno slična božanskoj volji,samim time je potpuno sjedinjena i preobražena u Njega na nadnaravan način.

2. Potrebno je da duša ima stalnu želju nasljedovati Krista u svakom djelu,poistovječujući se s Njegovim primjerima,koje razmatra da bi ih znala slijediti i ponašati se u svakom trenutku onako kako bi se On ponašao.

3. Kao što dobro djelo u duši rađa ljupkost,mir,utjehu,svjetlo,čistoću i snagu,tako neuredna požuda donosi patnju,muku,sljepoću i slabosti.

4. Nije bitno dali je naka ptica vezana tankom ili debelom niti,jer će u oba slučajeva ostati zarobljena sve dok je ne prekine.Istina je da se tanka nit lakše prekida,no ipak se mora prekinuti,jer se ptica inače nebi mogla osloboditi.Jednako tako ne mogu dosegnuti slobodu božanskog zajedništva one duše koje su privržene nekom stvorenju,ako i posjeduju mnogo drugih kreposti.

5. Kao što je potrebno obrađivati zemlju da bi urodila plodom,a ne korovom,jednako je tako potrebno umrtviti svoje požude da bi duša napredovala.

6. Ako duša ima hrabrosti izaći,iznutra i izvana,iznad granica svoje naravi ,ući će u područje nadnaravnog,koje nema posebnih načina i oblika jer ih sve sadržava.

7. Želio bih uvjeriti sve produhovljene ljude da se put k savršenstvu ne sastoji od količine meditacija i drugih pobožnih vježbi.premda je to sve na neki način potrebno početnicima,nego je sadržan u stvari koja je jedina potrebna:znati se odreći sebe samih iznutra i izvana,grleći trpljenja i svladavajući se u svemu.

8. Nisu stvari ovog svjeta te koje gospodare dušom i uništavaju je,jer one u nju ne ulaze,nego želja i čežnja za njima koje u njoj prebivaju.

9. Božansku mudrost posjeduju samo oni koji puput neuke djece zanemare svoje znanje i s ljubavlju služe Bogu.

10. Duša treba uvijek težiti:
ne onome što je lakše,
nego onome što je teže,
ne onome što je ukusno,
nego onome što nema okusa,
ne onome što je ugodno,
nego onome što je manje ugodno,
ne odmoru,nego umoru,
ne višemu,nego nižemu,
ne utjesi,nego onome što utjeha nije,
ne skupljemu i dragocjenjemu,
nego priprostijemu i neuglednijemu,
ne da želi nešto,
nego da ne traži ništa,
ne da traži bolju stranu onoga što postoji, nego goru,
i da čezne za siromaštvom
i lišenošću od svega što postoji na svijetu
radi ljubavi Isusa Krista!

11. Samo jedna neuredna požuda,iako nije teški grijeh,dostatna je da zarobi dušu i učini je ružnom,tako da se ta duša sve dok se požuda ne odstrani ne može sjediniti s Bogom.

12. Kad bi duša htjela gledati i istraživati božanske stvari,ostala bi zablještena više negoli onaj koji izravno promatra prejak sjaj sunca.

13. Duša se jako udaljava od puta koji vodi do visokog stupnja sjedinjenja s Bogom kada osjećajno prione uz vlastito poimanje,osjećanje,maštanje,ili je privržena vlastitom načinu razmišljanja i vlastitoj volji,ili hrani želju za vlastitim načinom djelovanja ili za bilo koju drugu stvar,ne uspjevajući se odreći svega toga.

14. Duhovno sjedinjenje duše i Boga,ne sastoji se u duhovnim radostima i osjećajima,nego u osjetnoj i duhovnoj,nutarnjoj i vanjskoj smrti na križu.

15. Bog se sjedinjuje s dušom na uzvišenom i božanskom spoznajom koja je ljubavna i skrivena,jer takva spoznaja,koja nije drugo nego vjera,na neki način služi u ovom životu za sjedinjenje s Bogom,kao što svjetlo slave u drugom životu služi kao sredstvo za jasno gledanje Boga.

16. Kad bi se duša oslobodila svake zavjese ili zapreke,ostajući u svojoj čistoj lišenosti i siromaštvu duhom,odmah bi se,onako jednostavna i čista,preobrazila u jednostavnu i čistu mudrost,a to je Sin Božji.

17. Stvorenja bilo zemaljska bilo nebeska,i sve krasne predodžbe i slike,naravne i nadnaravne,koje mogu pasti pod gospodstvo moći duše,koliko god bile uzvišene u ovom životu,ne mogu se usporediti s Božjim bićem.

18. Da bi došla do posjedovanje božanske mudrosti,duša radje treba nastojati da nešto ne zna nego da zna.

19. Bog priopćuje duši mnoge stvari,čije čudesne učinke snage,svjetlosti i sigurnosti ne potvrđuje dokle god ona ne progovori o tome s onim koga joj je On postavio kao duhovnog suca.Taj uistinu ima vlast da je veže i razriješi,da odobri ili odbaci ono što se u njoj događa.

20. Bijeda stvorenja je manje prikladna primiti plemenitost Stvoritelja nego što je tama prikladna primiti svjetlo.

21. Duša koja veže svoje srce uz zemaljska dobra,pred Bogom je prepuna zloće.Kao što se zloća ne slaže s dobrotom,tako se ni duša neće moći sjediniti s Bogom,vrhovnim dobrom.

22. Duša koja teži za častima i sličnim stvarima te želi punu slobodu svojim strastima,neće moći stići da istinske slobode duha koja se postiže u božanskom sjedinjenju,jer ropstvo ne može imati nikakva odnosa sa slobodim,koja sa svoje strane,ne može postojati u srcu privrženom ljudskim požudama jer je to srce roba,nego postojati u slobodnom srcu,srcu sina.

23. Treba žaliti neznanje nekih ljudi koji se opterećuju izvanrednim pokorama i mnogim drugim vježbama koje čine po svojoj volji,misleći da će im to i drugo slično tome biti dovoljno da postignu sjedinjenje s božanskom mudrošću,a da pritom ne nastoje marljivo nijekati svoje želje.

24. Koliko se duša nastoji potamniti i poništiti s obzirom na vanjske i nutarnje stvari,toliko joj se više ulijeva vjere,ljubavi i nade,jer ove tri bogoslovne kreposti rastu uzajamno.

25. Dok se duša ne otrgne od svih stvari nema sposobnosti da primi duha Božjega u čistoj preobrazbi.

26. Ima nekih božanskih spoznaja i dodira koji toliko obogaćuju dušu da je samo jedan dostatan ne samo da odjednom očisti od nesavršenosti što ih sama nebi mogla za čitav život ukloniti,nego je ostavljaju ispunjenu krepostima i Božjim dobrima.

27. Koliko je duša čistija i savršenija u vjeri,toliko više ima ulivene ljubavi od Boga,a koliko više ima ljubavi,toliko je više Duh Sveti rasvjetljuje te joj daje svoje darove,jer je ljubav sredstvo i uzrok po kojem joj ih daje.

28. Požude slabe snagu duše kao što nove mladice koje niču troše snagu oko panja te slabe stablo da ne donosi roda.

29. Djela onih duša koje su sjedinjene s Bogom su od Duha Svetoga,pa su stoga božanska.

30. Zadovoljimo se time da znamo istinu i otajstva na jednostavan i siguran način,kako nam ih Crkva predlaže,jer to dostoji da nam se jako rasplamsa volja i da ne dođemo u ponore znatiželja,gdje čemo samo uz čudo izbjeći kakvu opasnost.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 26 lis 2008 22:10 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Pjesma nad pjesmama

Poljubi me poljupcem usta svojih,
ljubav je tvoja slada od vina.
Miris najboljih mirodija,
ulje razlito ime je tvoje,
zato te ljube djevojke.
Povuci me za sobom, bježimo!
Kralj me uveo u odaje svoje.
Igrat cemo se i radovati
zbog tebe,
slavit cemo ljubav tvoju
više nego vino.
Pravo je da te ljube.

Crna sam ali lijepa,
kceri jeruzalemske,
kao šatori kedarski,
kao zavjese Salomonove.
Ne gledajte što sam garava,
to me sunce opalilo.
Sinovi majke moje rasrdili se
na mene,
postavili me da cuvam vinograde;
a svog vinograda, koji je u meni,
nisam cuvala.

Reci mi, ti koga ljubi duša moja,
gdje paseš,
gdje se u podne odmaraš,
da ne lutam, tražeci te,
oko stada tvojih drugova.

Gle, kako si lijepa, prijateljice moja,
gle, kako si lijepa,
imaš oci kao golubica.

Gle, kako si lijep, dragi moj,
gle, kako si mio.
Zelenilo je postelja naša.

Po ležaju svome, u nocima, tražila sam
onoga koga ljubi duša moja,
tražila sam ga, ali ga nisam našla.
Ustat cu dakle i optrcati grad,
po ulicama i trgovima tražit cu
onoga koga ljubi duša moja:
tražila sam ga, ali ga nisam našla.

Sretoše me cuvari koji grad obilaze:
Vidjeste li onoga koga ljubi
duša moja?

Tek što podoh od njih,
nadoh onoga koga ljubi duša moja.
Uhvatila sam ga i necu ga pustiti,
dok ga ne uvedem u kucu majke svoje,
u ložnicu roditeljke svoje.

Srce si mi ranila,
sestro moja, nevjesto,
srce si mi ranila
jednim pogledom svojim,
jednim samim biserom kolajne svoje.

Ja spavam, ali srce moje bdi
Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca:
Otvori mi, sestro moja,
prijateljice moja,
golubice moja, savršena moja,
glava mi je puna rose
a kosa nocnih kapi.

Svukla sam odjecu svoju,
kako da je odjenem?
Noge sam oprala,
kako da ih okaljam?

Dragi moj promoli ruku kroz otvor,
a sva mi utroba uzdrhta.
Ustadoh da otvorim dragome svome,
a iz ruke mi prokapa smirna
i potece niz prste na rucku zavora.

Otvorih dragome svome,
ali on se vec bijaše udaljio i nestao.
Ostala sam bez daha kad je otišao.
Tražila sam ga, ali ga nisam našla,
zvala sam, ali nije se odazvao.
Sretoše me cuvari koji grad obilaze,
tukli su me, ranili i plašt mi uzeli
cuvari zidina.

Što je tvoj dragi bolji od drugih,
o najljepša medu ženama,
što je tvoj dragi bolji od drugih
te nas toliko zaklinješ?

Dragi je moj bijel i rumen,
istice se medu tisucama.

Obrazi su njegovi kao lijehe
mirisnog bilja,
kao cvijece ugodno,
usne su mu ljiljani
iz kojih smirna tece.

Takav je dragi moj,
takav je prijatelj moj,
o kceri jeruzalemske.

Kamo je otišao dragi tvoj,
o najljepša medu ženama?
Kuda je zamakao dragi tvoj,
da ga tražimo s tobom?

Dragi je moj sišao u svoj vrt
k lijehama mirisnog bilja
da pase po vrtovima
i da bere ljiljane.

Ja pripadam dragome svome,
dragi moj pripada meni,
on pase medu ljiljanima.

Ja pripadam dragome svome
i on je željan mene.

Dodi, dragi moj, ici cemo u polja,
nocivat cemo u selima.
Jutrom cemo ici u vinograde
da vidimo pupa li loza,
zamece li se grožde,
jesu li procvali mogranji.
Tamo cu ti dati ljubav svoju.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 lis 2008 19:00 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Sveti Ivan od Križa (Misli)

31. Požude proizvode u duši dvije najveće štete:jedna je da dušu lišavaju duha Božjega,druga da je umaraju,muče,potamnjuju,slabe i ranjavaju.

32. Sjedinjenje s Bogom oguljuje maštu,čisti je od svih oblika i slika,te je podiže u nadnaravno.

33. Neke navike svojevoljnih nesavršenosti,ako se ne iskorjene,ne samo da su zapreka božanskom sjedinjenju,nego također priječe daljnji napredak u savršenosti.

34. Budući da,s obzirom na bit vjere,ne postoje nove istine koje bi trebalo objaviti izvan onih što ih je Crkva već navjestila,sljedi da je za dušu ne samo prijeko potrebno odbaciti ono novo što joj je obavljeno u odnosu na neku krepost,nego joj dolikuje da,zbog opreza,ne pripusti druge neželjene različitosti.Potom,zbog čistoće koju mora imati u vjeri,ako bi joj bile priopćene već objavljene istine,ona neće u njih vjerovati,ne samo zbog jednostavna razloga što su nanovo objavljene,nego što su već dostatno objavljene Crkvi.

35. Duša koja dopušta da je požude pobjede,slična je bolesniku u groznici,koji neće ozdraviti sve dok ga ova ne napusti,a svaki trenutak osjeća kako mu žeđa raste.

36. Što više duša napreduje putevima duha,to više prestaje svojim moćima djelovati u pojedinačnim činima,stavljajući sve u sebe u samo jedan opći i čisti čin.

37. Duša koja ima razdijeljenu volju,slična je vodi koja,budući da se može izliti prema dolje,ne teče uvis,te tako ne služi ničemu.

38. Stanje sjedinjenja s Bogom sastoji se u tome da se volja posve preobrazi u Božju,tako da u njoj ne bude ničeg što bi bilo protivno božanskoj volji,nego da svi njezini pokreti budu u svemu i po svemu volja Božja.

39. Neka duša uzme vjeru kao vodiča i neka se samo na nju osloni kao na svjetlost,a ne ni na jednu od stvari koje razumije,u kojima uživa,koje osječa ili zamišlja,jer je sve to tama u kojoj će zalutati,dok je vjera iznad svih tih stvari.

40. Ući u nadnaravno znaći izaći iz granica vlastite naravi,nutarnje i izvanjske,i udaljiti se posve od samih sebe da bismo se uzdigli od tolike niskosti prema onome što je najuzvišenije,iznad svega ostalog.

41. Kao što se drvo ne pretvara u oganj ako manjka samo jedan stupanj topline koja je potrebna za paljenje,tako se ni duša ne preoblikuje savršeno u Boga zbog samo jedne nesavršenosti koju ima,premda je ona manja od koje svojevoljne požude.

42. Onaj tko se želi sjediniti s Bogom,svoj hod ne smije temeljiti na spoznaji ili pouzdavajući se u ukus,osjećaj ili maštu,nego treba vjerovati u božansko Biće,koje nije spoznatljivo u ovom životu i čija spoznaja nije u moći razuma,mašte ili kakvog osjetila.Štoviše,ono najuzvišenije što se na zemlji može osjetiti ili kušati o Bogu,neizmjerno je daleko od njega i od Njegova čistog posjedovanja.

43. Duša mora biti slobodna ne samo od svega što se odnosi na stvorenja,nego se mora poništiti i odreći svake stvari što se odnosi na duh.

44. Đavao se jako raduje kad neka duša pristaje uz objave te je sklona da ih prima,jer tada on hvata dobru priliku da ubaci zablude i da kvari u njoj vjeru.

45. Kontemplacija,pomoću koje razum prima višu spoznaju Boga,zove se mističnom teologijom,tj.tajnovitom božanskom mudrosti,jer je skrivena i samom razumu koji je prima.

46. Ako duša potpuno otkloni od sebe ono što je protivno Božjoj volji,ostat će trajno sjedinjena s Bogom po ljubavi.

47. Duša,dakle ne treba drugo nego da se otrese svojih naravnih protivnosti i nepriličnosti,da bi joj se Bog,koji je u njoj prisutan po naravnoj biti,pružio također po nadnaravnoj milosti.

48. Ako u nebeskim milostima duša bude i dalje vjerna i nenavezana,Gospodin neće okljevati da je uzdigne,od jednog do drugog stupnja,sve do sjedinjenja i božanskog preobraženja.

49. Razum,da bi bio sposoban za sjedinjenja s Bogom,mora ostati čist,oslobođen od svega što sadrži osjete i od svega što on sam može jasno shvatiti,te mora ostati u nutarnjem miru i spokojstvu,oslonjen na vjeru.

50. Oslobođenost srca daje duhovnom čovjeku jasniju spoznaju o vremenitim dobrima,pomažući srcu da razumije istine,kako naravne tako i nadnaravne,po kojima s velikom korišću i dobitkom,uživa ista dobra drugačije negoli onaj koji im je privržen,jer ih ovaj uživa po onome što imaju najbolje,a onaj po onome što imaju najgore:ovaj po njihovoj bitnosti,a onaj preko privrženih osjeta po njihovim sporednim svojstvima.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 lis 2008 20:32 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Ps 32

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!
Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše
od neprestana jecanja.
Danju i noću ruka me tvoja tištala,
snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.
Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj",
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Zato nek' ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.
Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat',
odjenut' me radošću spasenja.
Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići,
svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
Ne budite kao konj ili mazga bez razuma:
divljinu im krotiš vođicama i uzdom,
inače im se ne primiči!
Bezbožnika taru mnoge nevolje,
a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.
Radujte se Jahvi i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 124 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 13  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr