www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 20 lis 2018 12:11

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 124 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 30 kol 2009 19:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Slika
Crkva Sv. Filipa i Jakova Novi Vinodolski

Slika

Slika
Slika
Slika
Slika
Ćelavi u Novom Vinodolskom :mrgreen:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 ruj 2009 20:53 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Uvijek smo u napasti,veli p.Thomas--tražiti Boga izvan čovjeka.U ljepoti noćnog neba,u veličanstvenoj ozbiljnosti planinskih vrhunaca,u šutnji i tišini šuma,u tajni noći.I Peguy je,doduše,imao pravo baš u tome gledati najuspjelija djela Božjeg stvaralaštva.Ona to i jesu,jer su najšutljivija i ujedno najrečitija.Ali te su riječi samo daleka jeka,samo refleksi svjetla,samo blijedo svjetlo Božjeg lica.

Bog nam se najtoplije javlja u čovjeku.U njemu nam se otkriva u svoj veličini svoje ljubavi i dubini svojih stvoriteljskih mogučnosti.I ako moderni čovjek ne nađe Boga u svojoj braći,teško će ga igdje drugdje naći.

Potresna je istina da Gospodin ne stvara ljude serijski.Svaki je pojedinac neponovljivi dar zasebne ljubavi i svakome je povjeren jedinstvani zadatak koji mora izvršiti na zemlji.Ali to je baš ono što je za čovjeka najteže,najzahtjevnije i najodgovornije.Jer kako nas uči Drugi vatikanski koncil-- "Čovjek je u sebi podijeljen".Zbog toga sav život ljudi,pojedinaca i skupina,pruža sliku borbe,i to dramatične,između dobra i zla,svjetla i tame.Svojom unutrašnjošću čovjek uistinu nadilazi sveukupnost stvari,u te dubine čovjek zalazi kad se vraća u srce,gdje ga čeka Bog,koji ispituje srce,i gdje on pred Božjim očima sam odlučuje o svojoj sudbini.

Žarko Brzić "Čovjek u sebi podijeljen"


Mudr 13,1-9 Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zaključiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj. Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu. Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći; živeći među djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo naličje stvari jer vide toliko ljepote. Pa ipak, oprostiti im ne treba: jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!

U licu svakoga čovjeka, osobito kad je prozirno od suza i bolova,
moramo prepoznati lice Krista... Da bi se upoznalo Boga, treba upoznati čovjeka.
papa Pavao VI


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 ruj 2009 10:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Najveći umovi korz povijest :lol:



Slika
Pavao iz Tarza
Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Pavao iz Tarza


Slika
Aurelije Augustin
Pitao sam zemlju,i reče mi;"Ja nisam".I sve što je na njoj priznade mi isto.Pitao sam more i bezdane,i životinje što gmižu,i odgovoriše mi;"Nismo mi Bog tvoj,traži ga nad nama!".Pitao sam nebo,sunce,mjesec i zvjezde i rekoše mi;"Ni mi nismo Bog kojeg tražiš".I rekoh svima njima koji okružuju ulaze tjela moga;"Recite mi o Bogu mome,kad vi to niste,recite mi nešto o njemu!".I povikaše glasno On nas je stvorio! Aurelije Augustin

Slika
Origen
Za svaku stvar postoji prikladno vrijeme i za svaki stvor,što postoji pod nebom,odgovarajuća prigoda.Postoji,dakle vrijeme za skupljanje dragocjenih bisera i nakon što ih se sabere,jedno drugo vrijeme da se nađe jedini dragocjen biser,a tada zaslužuje ići i prodati sve što se ima da bi ga se moglo kupiti. Origen

Slika
Ivan Fidanza Bonaventura
Vrata će se nebeska otvoriti svima koji se pouzdaju u Marijinu zaštitu. Ivan Fidanza Bonaventura

Slika
Toma Akvinski
Svetost ne znači puno znati ili puno razmatrati;velika tajna svetosti znači puno ljubiti. Toma Akvinski

Slika
Soren Kierkegaard
Ispočetka sam mislio da moliti znači govoriti.
Naučio sam da moliti ne znači ni samo šutjeti.
Moliti znači slušati.
Tako je to: moliti znači slušati sebe kako govoriš;
moliti znači utihnuti, šutjeti i čekati dok nas Bog ne čuje.
Soren Kierkegaard

Slika
Dietrich Bonhoeffer
Glupost je opasniji neprijatelj dobra nego zlo.Protiv zla možem prosvjedovati,možemo ga raskrinkati,možemo ga ako treba silom spriječiti;zlo nosi uvijek u sebi klicu vlastitog raspadanja,jer ostavlja u čovjeku barem nevoljkost.Protiv gluposti smo bespomoćni.Ni prosvjedima ni silom nemože se ništa učiniti;razlozi tu ne vrijede.U takvim slučajevima i glupan postaje kritičar.Pri tom je glupan za razliku od zla čovjeka sobom zadovoljan do kraja;on postaje dapače opasan,jer se lako razdraži i prelazi u napad.Zbog toga je potrebno više opreznosti pred glupanom nego pred zlim čovjekom.Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana;to je besmisleno i opasno. Dietrich Bonhoeffer

Slika
Jean Galot
Želio bih do dna iskoristiti svoje talente, napregnuti sile uma i naći riječi nečuvene, jedinstvene ljepote, kojima bih dao ime svojemu sveukupnom zanosu. A evo, ti Gospodine, koji vidiš kako su moje misli sitne i siromašne, ne tražiš nikakvih iznašašća, nikakvih genijalnih riječi; ti voliš čuti kako ti jednostavno kažem – da te volim. Jean Galot

Slika
Henri Nouwen
Isus je vrlo zanimljiv sugovornik,njegove riječi su pune mudrosti.U njegovoj prisutnosti postaje toplo oko srca.Njegova dobrota i ljubaznost duboko se doimlju.Njegova poruka je vrlo izazovna,ali pozivamo li ga k sebi?Želimo uistinu da dođe k nama i dobro razgleda ta četri zida našeg unutarnjeg života? Henri Nouwen

Slika
Romano Guardini
Cijeli život živimo samo zato da susretnemo Isusa. Romano Guardini

Slika
Joseph Ratzinger
Nakon što priznamo da mnoge stvari nadilaze naše umne sposobnosti, moramo se pouzdati u poniznu i radosnu kontemplaciju ne samo umom, već i srcem. Joseph Ratzinger

Slika
Karl Rahner
Ako sam u svom životu mogao ovom ili onom čovjeku sasvim neznatno pomoći da smogne snage govoriti s Bogom,na Njega misliti,nadati se i ljubiti,mislim da je moj život bio vrijedan truda. Karl Rahner

Slika
Božo Lujić
Moramo biti svjesni mogućnosti da čovjek u jednom trenutku života susretne Boga, onostrano, božansko, i da taj susret može promijeniti čovjeka. Božo Lujić


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 20 ruj 2009 12:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Isusov zahtjev za ljubavlju prema drugome kao prema samome sebi znači:drugi-to sam ja,drugi-to je stranac ne samo pored mene nego i u meni,koji mojoj osobi daje mogućost izlaženja iz vlastite zatovrenosti,iz vlastitog ja.Stranac,prema tomu,ne znači samo netko tko je došao iz drugog prostora,koji govori drugim jezikom i pripada drugom narodu,nego stranac može biti moj vlastiti brat po krvi koji se ponaša i razmišlja drukčije,stranci mogu biti i vlastiti roditelji ili čak pripadnici istih religijskih zajednica.
U svakom slučaju,bez obzira o kojoj vrsti "stranosti" se radilo,zabranjeno je u ime Boga koji je moj,tvoj i njegov Bog,ubijati drukčijost i stranost drugoga.Naprotiv,zahtjeva se i zapovjeda se u ime tog istoga Boga prihvaćati drugog,jer taj drugi spada u bit mog bića,moje osobe.Bez drugog,drukčijeg,stranoga čovjek bi postao znamenkom,automatiziranim mehanizmom usmjerenim na sebe,bez vlastitog lica i vlastite osobnosti.U tom smislu je uništavanje drugoga zacjelo uništavanje vlastitog bića i vlastite osobnosti,ali i uništavanje slike Božje koja je uvijek orginalna.
Iz toga proizlazi veoma važna antropološka činjenica da čovjek kao osoba zapravo pronalazi sebe u drugome,drukčijem,stranomu,nerazumljivomu i da takvoga drugoga vidi u sebi,ali ne kao opasnost,ne kao ugrozu vlastitog indetiteta,nego kao imperativnu potrebu vlastitog bića kao osobe.Tako postaje razvidno da nitko nije u potpunosti zaokružen kao biće,nego je upravo otvoren prema drugome,i to kao drukčjemu i stranomu,i u slobodnome prihvaćanju razločitosti i stranosti drugoga zajedno s njime čini cjelinu.

Događaj s Isusom nas podučava da i sam Bog izlazi iz sebe i kreće prema čovjeku i tako postaje "slab",postaje "ranjiv" u svojoj okrenutosti prema drugome,svome stvorenju,tako da se Bog odsada doživljava u onome što je njemu suprotno;iz svoga svijeta ulazi u ovaj,iz nevidljivosti pojavljuje se u vidljivom obliku,iz neprolaznosti kreće se u prolaznosti,iz božanske nedokučivosti pojavljuje se u liku čovjeka,zapravo-smijemo tvrditi-Bog se objavljuje u svemu onome što je njemu strano,drukčije,oprečno.

Tim svojim postupkom Bog postaje "slabi"Bog s onu stranu svake sile i moći,osim moći ljubavi.Isusova logika Božjeg kraljevstva,koje se pretače u čovjekovu stvarnost,i te kako utječe na stvaranje novog čovjeka;otvorena prema Bogu i otvorena prema čovjeku,čovjeka koji se ostvaruje upravo izlazeći iz sebe i ide prema drugome,čovjeka koji svojom ljubavlju čini "čudesa" ozdravlja u drugome,ali istodobno dobiva i svoj indetitet.Zapravo,ostvarujući sebe i oslobađajući se svoje sebičnosti čovjek otvara put prema ostvarenju smisla u drugome,drukčjemu i konačno u posve Drugome.To je logika koju uviđamo u Isusovu životu,koja se objavljuje u njegovim djelima i koju on na razne načine uvijek iznova naglašava.

Božo Lujić "Isusova otvorena antropologija"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 04 lis 2009 19:29 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Slika

Propovjed na gori,kako smo vidjeli,ocrtava sveobuhvatnu sliku pravilna čovječanstva.Želi nam pokazati što znači biti čovjek.Njezine bismo temeljne uvida mogli sažeti tvrdnjom;čovjeka se može shvatiti samo polazeći od Boga i samo ako živi u odnosu s Bogom,njegov će život biti pravilan.A Bog nije neki daleki i nepoznati stranac.U Isusu On nam pokazuje svoje lice.Iz Isusova djelovanja i volje upoznajemo misli i volju samoga Boga.Ako biti čovjek bitno znači biti u odnosu s Bogom,onda je jasno da tu pripada i razgovor s Bogom i osluškivanje Boga.Stoga propovjedi na gori pripada i nauk o molitvi.Gospodin nam kaže kako trebamo moliti.

Kod Mateja Gospodnjoj molitvi predhodi kratka kataheza o molitvi koja nas ponajprije želi upozoriti na pogrešne oblike molenja.Molitva ne smije biti pokazivanje pred ljudima;ona zahtjeva diskreciju koja je bitna za odnos ljubavi.Bog oslovlja svakoga pojedinog njegovim imenom,koje nitko drugi ne poznaje,kaže nam pismo (usp.Otk 2,17).Božja ljubav prema svakomu pojedincu posve je osobna i u sebi nosi onu tajnu jedinstvenosti koje se ne smije prostrti pred ljude.Ova bitna diskrecija molitve ne isključuje dimenziju zajedništva;sam je Očenaš molitva u prvom licu množine i samo čineći dio toga "mi" Božje djece možemo prijeći granicu ovoga svijeta i uzdići se do Boga.No ovo "mi" razbuđuje i nutrinu moje osobe.U molitvi se uvijek moraju prožimati ovo posve osobno i zajedničko,kako ćemo pobliže vidjeti pri izlaganju Očenaša.Kao što u odnosu muškarca i žene postoji područje posve osobnoga,kojemu je potreban zaštićujući prostor diskrecije te njihov odnos u braku i obitelji po svojoj biti istodobno uključuje i javnu odgovornost,tako je i u odnosu s Bogom;ovdje se međusobno prožimaju "mi" zajednice koja moli i ono najosobnije što se može priopćiti Bogu.

Drugi oblik pogrešne molitve,od kojeg nas Gospodin odvraća,jest brbljanje,bujica rijeći,u kojoj je duh ugušen.Svi poznajemo opasnost recitiranja uobičajnih formula dok nam je duh negdje posve drugdje.Najpozornji smo kada Boga molimo za nešto potaknuti osobnom mukom ili kada mu radosna srca zahvaljujemo za dobro koje nam je udijelio.No najvažnje je,onkraj takvih trenutačnih situacija,da je odnos s Bogom prisutan u dnu naše duše.Da bi se to dogodilo,potrebno je ovaj odnos uvijek iznova buditi i svakodnevne stvari gledati u svjetlu tog odnosa.Molit ćemo to bolje što u dubini naše duše bude prisutnija usmjerenost na Boga.Što više ona bude nosivi temelj čitave naše egzistencije,to ćemo više biti ljudi mira.To više ćemo moći podnositi bol,shvaćati druge i otvarati se njihovim potrebama.Ovo usmjerenje koje, obilježava čitavu našu svijest,tihu Božju prisutnost u dnu našeg mišljenja,osjećanja i postojanja,nazivamo "neprestanom molitvom".Ona je u konačnici i ono na što mislimo kad kažemo "ljubav prema Bogu" koja je istodobno i najdublji uvjet i pokretačka snaga ljubavi prema bližnjemu.

Ovoj je istinskoj molitvi,tihu nutarnjemu "biti s Bogom"potrebna hrana,i tomu služi konkretna molitva riječima,predođbama ili mislima.Što je Bog prisutniji u nama,to više i u riječima molitve možemo uistinu biti s njime.No,vrijedi i obrnuto;aktivna molitva ostvaruje i produbljuje naše biti s Bogom.Ova se molitva može i treba ponajprije uzdizati iz našeg srca,iz naših nevolja,nada,radosti i patnja,iz posramljenosti zbog grijeha,kao i zahvalnost za dobro,i tako biti posve osobna molitva.No,uvijek nam je potrebno i uporište onih molitvenih obrazaca u kojima je uobličen susret s Bogom čitave Crkve,kao i onih pojedinih ljudi.Bez ove molitvene pomoći,zapravo,naša osobna molitva i naša slika Boga postaju subjektivne i u konačnici više odražavaju nas same nego živoga Boga.U molitvenim obrascima,koje su najprije izrasle iz vjere Izraela,a potom i iz vjere molitelja Crkve,upoznajemo Boga i upoznajemo sami sebe.One su škola molitve te tako poticaj preobrazbe i otvaranja našega života.

Joseph Ratzinger "Isus iz Nazareta"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 lis 2009 16:11 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Papa proglasio pet novih svetaca

Među novim svecima iz različitih europskih zemalja jedan je biskup, jedan brat trapista, dvojica svećenika i jedna redovnica.

Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. je 11. listopada u nazočnosti oko 250 sinodskih otaca proglasio petero novih svetaca, koji su išli, kako je rekao, protiv struje. Dva su Španjolca: dominikanac Francisco Coll y Guitardo, koji je živio u 19.stoljeću i cistercit Maria Rafael Arnaiz Baron, koji je živio početkom 19. stoljeća te poljski biskup Zygmunt Felinski iz 19.stoljeća i Francuskinja Marija De Croix, koja se u 18.stoljeću posvema posvetila brizi za starije osobe. Posebno je zanimanje pobudio Belgijanac Jozef Damian de Veuster, koji je u drugoj polovici 19.stoljeća djelovao među gubavcima na Havajima. I sam je umro od gube.
U prepunoj bazilici, u kojoj su se okupili biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, Papa je proglasio petero novih svetaca različitih europskih zemalja. Među njima je jedan biskup, jedan brat trapista, dva svećenika i jedna redovnica. Neki su se od njih bavili propovijedanjem, drugi su bili aktivni na karitativnom području, a treći su se sklonili u kontemplaciju. Svi su, prema Papinim riječima, slijedili Isusov poziv: Dođi i slijedi me.

(IKA - Informativna katolička agencija 11.10.2009)


Slika
Francisco Coll y Guitart
Slika
Maria Rafael Arnaiz Baron
Slika
Zygmunt Felinski
Slika
Marie de la Croix
Slika
Jozef Damian de Veuster

Draga braćo i sestre konačno se ostvarilo na zemlji ono šta se davno ostvarilo na nebu.Damijan gubavac,gubavac ljubavi,otac gubavih,svečenik prognanih (pravim imenom Demian Joseph de Veuster )nazovite ga kako hoćete danas je službeno proglašen svet.
Konačno smo dočekali taj dan,davno priznalo nebo,danas potvrdila zemlja,ovog divnog čovika svetim.
Kolike sličnosti između njega i Krista Gospodina tako da je to svima jasno da je on odavno svet.Meni osobno jedan od trojice najdražih svetaca,Damijan gubavac belgijski svečenik.
Sa 33 godine dolazi na otok Molokai,otok sa 800 gubavaca.Jedini zdrav među njima bilo je samo pitanje vremena kad će i on dobiti opaku bolest.Ali otac Damijan nije se bojao nikakve gube niti bilo čega drugog za njega je vridilo;Iv 10,11 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Ne nije otac Damijan napuštao svoje ovce ni pod cjenu vlastita života.Čuvao je svoje gubavo stado sve do smrti.Ako je netko u prilici kupit knjigu "Svećenik prognanika" Wilhelm Huenermann (sramotno jeftina 30kn) pročitat će nevjerovatne stvari o ocu Damjanu.Stvarno je to bio čovik koji je nosio prekrasnu dušu.Neopisiva ljepota njegove duše koja ga je krasila vidjela se po tome kako se odnosio prema bližnjemu.
Gospodin nas uči;Iv 15,13 Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.Upravo to je učinio Damijan gubavac položio je život svoj za prijatelje svoje,za svoju "gubavu djecu" kako ih je nazivao.
Posebno je nekako zanimljiva jedna usporedba između Gospodina i oca Damjana.Najbolje da to vidimo preko slike.

Slika
Iz 53,2 Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali.

Da prorok Izaija davno je napisao ovo za Gospodina našega Isusa Krista;"Iz 53,2 Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali."Tako i slobodno možemo sada reči sveti Damijan gubavac nije imao na svojem gubavom licu ljepote,a ipak krasila ga je neopisiva ljepota,ljepota koja je ličila na ljepotu koju samo Gospodin može dati.
Ljepota duše i ljepota srca krasila je ovog divnog sveca,pa neka i vama draga braćo i sestre bude na pomoć ovaj divan čovik.

Moli za nas sveti Damjane :a1250: :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 18 lis 2009 10:06 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Sin Čovječji-ova je tajanstvena riječ,naslov koji Isus najčešće rabi kada govori o samome sebi.Samo se u Markovu evenđelju izraz "Sin Čovječji" pojavljuje 14 puta na Isusovim ustima.Štoviše,u čitavom Novom zavjetu izraz "Sin Čovječji" izgovara samo Isus,s jednom iznimkom viđenja umirućega Stjepana kojemu je darovano da vidi otvoreno nebo;"Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." (Dj 7,56).Stjepan u trenutku svoje smrti vidi ono što je Isus nagovjestio u procesu pred Velikim vijećem;"I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."(Mk 14,62).Stjepan "citira" upravo Isusove riječi čiju je stvarnost smio ugledati upravo u trenutku svog mučeništva.Ovo otkriče je važno.Kristologija se novozavjetnih pisaca,kao i samih evanđelista,ne temelji na naslovu Sin Čovječji,nego na naslovima Mesija(Krist) Kyrios(Gospodin),Sin Božji,koji su u početnoj formi već bili uobičajeni u Isusovo vrijeme.Naslov "Sin Čovječji" tipičan je za vlastite Isusove riječi.Njegov je sadržaj u apostolskome propovjedanju prenasen na druge naslove,ali sam naslov kao takav nije preuzet.Ovo je po sebi vrlo jasna činjenica.No oko njega se u modernoj egzegezi razvila široka rasprava.Tko u nju pokušava prodrijeti,naći će se na groblju međusobno proturječnih hipoteza.Nije nakana ove knjige raspravljati o njima.

Izraz Sin Čovječji,kojom je Isus skrivao svoju tajnu i istodobno je postupno činio dostupnom,bila je nova i iznenađujuća.To nije bio uobičajan naslov msijanske nade.Upravo je primjerena načinu Isusova propovjedanja,koji govori u prispodobama i zagonetnim riječima i tako malo pomalo pokušava privesti onomu skrivenomu,koje se potpuno može razotkriti tek u nasljedovanju.

Naslov "Sin Čovječji" kao naslov nije postojao u Isusovo vrijeme.No postojala je prva naznaka za nj,u svjetsko-povijesnoj viziji Danijelove knjige s četiri zvijeri i "Sinom Čovječjim".Vidjelac vidi slijed vladajućih sila svijeta u slici četiriju velikih nemani koji se penju iz mora,dolaze "odozdo",dakle predstavljaju moć koje prije svega počiva na nasilju,koja je "zvjerska".Tako zacrtava mračnu,duboku uznemirujuću sliku svjetske povjesti.Dakako,vizija ne ostaje samo na negativnome;prvoj su se zvjeri,lavu s orlovskim krilima,isčupala krila;"diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje."(Dn 7,4).Dati moć čovjeku moguće je i u ovomu vremenu;moć može zadobiti ljudsko lice.No ovo je spasenje ipak relativno.Povijest,uostalom,ide dalje i u svomu daljnjem hodu postaje još mračnija.No potom se,kada moć zla dosegne svoj najveći vrhunac,događa nešto posve drugo.Vidjelac kao izdaleka vidi stvarnog gospodara svijeta u slici "Pravednoga" koji okončava ovaj sablastan prizor.I sada;"na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti."(Dn 7,13-14).Zvjerima iz morske dubine suprotstavlja se Čovjek odozgo.Kao što zvijeri iz dubine uosobljuju dosadašnja svetska kraljevstva,tako se slikom "sina čovječjega" koji dolazi "na oblacima nebeskim",nagovješta posve novo kraljevstvo,kraljevstvo "čovječnosti",stvarne moći koja dolazi od samog Boga.S ovim se kraljevstvom pojavljuje istinska univerzalnost,konačan i skriveno oduvjek već priželjkivani,pozitivan oblik povijesti."Sin Čovječji" koji dolazi odozgor,čista je suprotnost zvjerima iz dubina mora.Kao takav on ne označava neki invidualan lik,nego je u njemu prikazano samo "kraljevstvo" s kojim svijet dolazi do svog cilja.

Joseph Ratzinger "Isus iz Nazareta"

Viđenje Daniela;
Dn 7,1-27 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: "Ustani, nažderi se mesa!" Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć. Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule. Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok.
Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti. Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: "One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova." Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. On reče: "Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit' je i smrviti. A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja. On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu."


Slika
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 24 lis 2009 18:36 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Sveti Petar,apostol i mučenik
(zaštitnik papa i biskupija,ribara i lađara,klesara,građevinara,pokajnika)

Sveti Petar apostol,izvorno se zvao Šimun.Bio je sin Jone ili Ivana iz Galilejskog sela Betsaide gdje je bio ribar.Bio je oženjen i s obitelji je živio u Kafarnaumu.O njegovoj ženi ništa ne znamo pobliže.Sveti Jeronim piše da je zarana umrla,a Klement Aleksandrijski veli da je ona Petra pratila na misionarskom putovanju i da ga je pri njegovu mučeništvu svojom nazočnošću i riječju hrabrila.Legenda tvrdi da je sveta Petronila njegova kći.Njezine relikvije,koje su nađene u rimskim katakombama,prenesene su u baziliku Svetoga Petra.
Šimunov brat Andrija bio je učenik Ivana Krstitelja.I kad se Andrija upoznao i oduševio Isusom,pozvao je brata Šimuna da i on pođe upoznati novog učitelja.Isus je obojicu pozvao da budu njegovi učenici.Šimunu je rekao;"Ti si Šimun,sin Ivanov! Zvat ćeš se "Kefa"-što znaći "Petar-Stijena".Isus ga je tako već kod ovog prvog susreta predodredio za vrhovnog poglavara svoje Crkve-prvog papu.A otada mu je i ime Petar.
Isus tim imenom "Stijena" nije želio Šimuna označiti kao čovjeka čvrsta karaktera,nego svoju Crkvu,koja će biti nerazvaljiva kao što je i tvrda stjena.A sam Šimun po svojem karakteru je nestalan.O tome se osvjedočujemo u više zgoda koje nam donosi Sveto pismo.Sjetimo se tek dviju.

Kad je Isus apostolima navjestio svoju skoru muku i smrt,Petar ga je uzeo na stranu i počeo odvraćati;"Bože sačuvaj,Gospodine!Ne, to se tebi ne smije dogoditi".To je Isusa silno uznemirilo i rekao je Petru;"Nosi se od mene,Sotono!Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje,nego što je ljudsko!".

Kad su uhvaćena Isusa odveli velikom svečeniku Kajfi,zabrinut za Učitelja,Petar je izdaleka išao za njim da vidi što će se dogoditi.Kad su ga neki prepoznali i rekli mu da je i on Isusov učenik,sva ustrašen,počeo se zaklinjati i preklinjati;"Ne znam toga čovjeka!".Zatajio je svojeg Učitelja,odrekao se Gospodina.

A sada se prisjetimo onih prizora koji nam govore kako je Isus svojom milošću Petra odgajao za svojeg namjesnika-glavara svoje Crkve;
Isus je ljudima govorio o Euharistiji.Na takav govor ljudi su odgovorili da je to tvrd govor i da ga ne mogu slušati.I počeli su ostavljati Isusa.Upitao je na to Isus apostole hoće li ga i oni napustiti.A Petar je u ime svih odgovorio;"Gospodina kamo da idemo?Ti imaš riječi Života Viječnoga".
Drugom zgodom Petar je bio posve jasan.Isus je u Cezariji upitao apostole što ljudi misle o njemu,a što oni misle.
Tada je opet Petar u ime ostalih odgovorio;"Ti si Krist-Pomazanik,Sin Boga živoga".A Isus je na to rekao Petru;"Ti si Petar-Stjena i na toj stjeni sagradit ću crkvu svoju".

Isus da utvrdi svoje apostole,uzeo je pred svoju muku i smrt Petra i još dvojicu i na visokoj gori,u osami,pred njima se preobrazio u nebesko obličje koje će posjedovati poslije uskrsnuća i uzašašća na nebo.A Petar je i prvi od učenika poslije uskrsnuća stupio u Isusov prazan grob.Poslije pak silaska Duha Svetoga,Petar predvodi sve i neustrašivo govori Židovima o Isusu kojeg su oni razapeli i pogubili.

Petar je snagom koju je Isus po Duhu Svetom podario njemu i drugim učenicima,činio mnoga čudesa.Poduzimao je više misijskih putovanja.Osobito je bio uspješan u navještenju evanđelja u Antiohiji i Maloj Aziji.Za vladanje cara Nerona došao je u Rim.Tu ga je taj progonitelj kršćana dao uhititi i bio je osuđen na smrt.Jedine su mu riječi na tu presudu bile da želi na križu visjeti naglavce jer nije vrijedan umrjeti kao njegov Učitelj.I upravo tako umorili su ga u Rimskom cirkusu 64. ili 67. godine.Iznad njegova groba sagrađena mu je u čast najveća crkva-bazilika na svijetu.

Apostolu Petru pripisuju se dvije poslanica koje je bio upravio vjernicima;Prva Petrova poslanica i Druga Petrova poslanica.

Apostola Petra često istiću kao primjer slaba čovjeka koji je iz ljudske slabosti,odričući se od straha Isusa,sagriješio,ali je malo potom i svoj grijeh skrušeno okajao;od velike žalosti čak je i plakao.Mnogi ljudi kada Boga pred drugima izravno zataje od straha ili nekog nerazumnog stida,ispričavaju se da nisu tako i u duši mislili.Ili kada se svojim griješnim i nekršćanskim životom neizravno odriču svojeg Učitelja-Isusa Krista,često puta ni ne priznaju taj grijeh,a kamoli da se zbog njega kaju.Sveti apostol Petar kao slab i griješan čovijek trebao bi biti nama griješnicima na utjehu i ohrabrenje,ali samo onda kada ga sljedimo u kajanju,a potom i ljubavi prema Isusu.

Ivan Sirovec "Sveci-128 životopisa i poruka"


Slika
Iv 21,18-19 "Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš."A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 stu 2009 19:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Dječji biseri

Mojsije je umro prije nego je stigao u Kanadu.
Mojsije je poveo hebreje do Crvenog mora gdje su pravili beskvasni kruh. To je kruh bez ikakvih sastojaka.
Svi egipćani utopili su se u pustinji. Onda je Mojsije otišao na brdo Sion da donese deset amandmana.
Lotova žena bila je stup soli po danu i vatrena kugla po noći.
Najveće čudo u Bibliji je ono kad je Jošua rekao svom sinu da bude miran i on ga je poslušao.
Kad je Marija čula da će biti Isusova majka, zapjevala je Magna Carta.
Isus je učinio čudo kad je ustao od mrtvih i uspio odvaliti kamen sa ulaza.
Ljudi koji su slijedili Isusa zvali su se 12 decibela. Poslanice su bile žene apostola.
Jedan od oposuma je bio i sv. Matej koji je uz to bio i taksist.
Kršćani imaju samo jednu ženu. To se zove monotonija.
Noina žena zvala se Ivana Arška.
Adam i Eva stvoreni su od stabla jabuke.

(www.katolici.org)

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 stu 2009 11:58 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
Slika

Čovjek kao materija i duh u bitnom jedinstvu stvoren je "na sliku i priliku Božju".Pitamo se koja je to njegova "slika i prilika",a čovjekov Orginal prema kojemu je stvoren?U svjetlu Novog zavjeta bit će jasno da je moj Orginal Božja Riječ,jednaka Ocu,o kojoj govori Ivan;Iv 1,1-3.14 "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.Ona bijaše u početku u Boga.Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.I riječ tjelom postade i nastani se među nama."Tu činjenicu da je Bog iz vječnosti sišao u vremenito i prolazno,ograničeno i povijesno,ne može shvatiti nijedan ljudski genij.Ljubav je to učinila.Ako je,dakle,prava "slika Božja"Riječ Božja (Logos),utjelovljeni Krist,Orginal čovjekove slike,a jest,onda nije prvi čovjek-Adam-istinski pralik živog čovjeka,već Isus Krist koji ima svoj pralik u Adamu,nebeski Adam oličen u zemaljskome.

Malo i rijetko se govori da je Bog čovjeka iz ljubavi stvorio,da ga je pozvao na ljubav kao osnovno urođeno zvanje svakog ljudskog bića.Stvorio ga iz ljubavi i za ljubav.Naše je stoga,"urođeno zvanje" ljubiti i biti ljubljen.Je li mogao biti drugi razlog da je Bog izvan sebe proširio svoju trojstvenu Ljubav?Obuhvatio je ljubavlju sva stvorenja,živa i neživa.Ali ni jedno od njih,osim čovjeka,ne može svjesno proslaviti Boga,jer svjesti nema.Za to je sposoban samo čovjek.Sv.Irinej Lionski izrekao je nenadmašivu definiciju koje je postala klasična;"Gloria Dei vivens homo-živi je čovjek slava Božja".Od svih vidljivih stvorenja samo je čovjek sposoban upoznati i ljubiti svog Stvoritelja.Čovjek je jednino stvorenje što ga je radi njega samoga Bog htio.Čovjek je jedni pozvan da spoznajom i ljubavlju dijeli Božji život.U tu je svrhu stvoren i to je temeljni razlog njegova dostojanstva.Njegovo uzvišeno dostojanstvo prema tome,ima korjene u dubokoj vezi koja ga ujedinjuje njegovu Stvoritelju,u čovjeku odsijava zraka same Božje stvarnosti.
Recimo još jednom,osoba čovjeka "stvorena na sliku i priliku Božju",odnosi se na Boga,ne samo u nekom "općem" smislu kao i druga stvorenja,nego u posve bliskom kao sin/kćerka s Ocem.Važno je naglasiti,uočiti,usvojiti i nastojati provoditi u praksi kršćanskog života taj,naime,osobni odnos kao osoba prema Osobi u naravnom smislu i kao sin/kćerka prema Ocu u "vrhunaravnom"smislu,na razini na koju je čovjek pri stvaranju uzdignut,a nakon istočnog grijeha(Post 3) i tisućljeća dalekih lutanja od Boga,obnovljen u Kristu Spasitelju.Bog je na taj način čovjeku ponudio "dvostruki egsistencijal";naravni i milosni.Milosni(="prilika Božja")grijehom uništen,dok je naravni(=slika Božja) ostao oslabljen.Tako je čovjek,kao "slika i prilika Božja" sa svom svojom povijesnom dramatičnošću,jedna od središnjih,iznenađujućih i zaprepašćujućih istina vjere.

Nijedno živo biće na zemlji nije vezano posebnim osobnim ontološki-milosnim odnosom sa Stvoriteljem,osim čovjeka koji se u srcu/savjesti nalazi u trajnom dijalogu s Bogom kao osoba s Osobom:"ja" s "Ti",prema Augustinovoj izrezci u Ispovjestima;"Za sebe si nas stvorio,Gospodina,i nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi".Nijedna religija ne pozna sličnoga prisnog osobnog odnosa Boga s čovjekom i čovjeka s Bogom,osim židovsko-kršćanska.Ali ni židovska,uza svu genijalnost grandioznih proroka(Mojsija,Ilije,Jeremije,Ezekijela,Danjela sve do Ivana Krstitelja),ne poznaje istine koje nam je Krist objavio;ne poznaje u tim istinama poziv na dubinu moralno-duhovnog života kakav se živi u Kristu i njegovu Duhu po kultu,Euharistiji i drugim sakramentima,molitvi i žrtvi,u Katoličkoj crkvi;Mt 5,48 "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"

Ivan Fuček "Osoba-Savjest"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 124 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr