www.tebe-trazim.com

Molitva


Gospodine, ti pobijedi u meni neprijatelja duše moje.
Izlij duha jakosti, da se opredjelim uvijek za tebe.
Gospodine, ne zaboravi me.
Gospodine, sagni se do mene.
Gospodine, zahvati me.
Gospodine, podigni me.
Uzmi srce moje i sakrij ga u rane svoje.
Gospodine, učini da ne tražim ništa izvan tebe.
Daj da se zaljubim u volju tvoju.
Pomozi mi da ne biram što ti dati,
nego nek ti dam baš ono što tražiš.
Pomozi mi da budem baš ondje gdje me trebaš,
a ne gdje bih radije bila.
Pomozi mi da ti služim gdje si me postavio,
a ne da biram lakše službe, misleći da su uzvišenije.
Pomozi mi da me slabost ne obeshrabri,
neka ne računam na slabu sebe.
Gospodine, pomaži oči duše moje
da progledam gdje mislim da vidim.
Sačuvaj me od sigurnosti u sebe,
i ulij svoj sveti strah u mene, da ne povrijedim Ljubav.
Posvijesti mi muku svog Sina,
da me rane njegove sačuvaju od mlakosti duha.
Gospodine, budi u svakoj mojoj situacji.
Ne dopusti da te zaboravim uključiti
u svaki trenutak svih svojih dana.
Bez tebe sam ništa.
Budi uz mene, sačuvaj me od mene.
Amen.

Budimo djeca svjetlosti


Promatram nas kršćane. Koliko smo slobodni od licemjerja i farizejstva? Koliko smo uistinu djeca svjetlosti, ljubavi? Koliko smo zaista zahvalni Ocu za prihvat nas, palih i grešnih, u svoje okrilje? Koliko smo slobodni uistinu? Bog je sloboda, ljubav, okrilje koje prihvaća sve ljude. Sve ljude. Sve koji žele biti prihvaćeni. I čeka one koji još to ne žele. A mi, posebno mi obraćeni, koliko za sebe mislimo ipak, da smo sad povlašteni, posebni, Bogu bliži od drugih? Koliko mislimo da smo bolji i od drugih obraćenih? Koliko čuvamo malenost, koliko joj težimo? Koliko smo spremni prići onome koji nas ne ljubi, i to onome koji je na ovom istom putu? Koliko se borimo protiv otpora unutar nas samih? Ukoliko ne prilazimo, mi zaista mislimo da smo bolji. Isus kaže; "Ako znaš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, idi i priđi mu, pa mi onda dođi i prinesi dar." Isus ne kaže; "Ti si ok, nemaš ništa protiv njega, on treba prići tebi." Ne! To bi bilo po ljudskim mjerilima. Ti priđi prvi i bit ćeš slobodan! Da smo zahvalni Ocu za prihvaćanje nas, prilaženje drugima bio bi plod te zahvalnosti. I On je prišao nama, nudeći nam milost.
Kad osjetimo u sebi otpor prihvaćanju onoga koji nas ne ljubi, baš tada taj otpor u sebi trebamo slamati i otvarati put svjetla unutar sebe. Kad god stojimo zakočeni predrasudom prema nekom čovjeku, mi potamnjujemo svjetlo u sebi i udaljavamo se od malenosti kojoj težimo.
Kad god slomimo u sebi otpor prema nekoj osobi, u nama se stvara svjetlo, bjelina, lahor, sloboda, i Duh Sveti u nama prebiva neometan.
Prvo je potrebno prepoznavati u sebi te otpore, pa im onda prilaziti. Okovi neslobode samo se ljubavlju daju slamati. I to nikad jednom zauvijek. Svaka situacija donosi novo brdo koje nam je prijeći. No, put se polako utabava, svakom uspješno prijeđenom stazicom. I sljedeći put je lakše slamati prepreke. Nismo pravednici, i trebamo se oslobađati svojih zarobljenosti u okvire predrasuda o čovjeku. Uvijek nam je gledati gdje smo bili i odakle nas je Isus pozvao. Uvijek trebamo znati da bismo bili još mnogo gori da nas nije Njegova milost sačuvala od mnogih grijeha i stranputica. Uvijek moramo imati pred očima da sve što je počinio bilo koji grešnik, i sami smo mogli učiniti, da nas Bog nije sačuvao od toga. Ne mi sami, ne krepost u nama, nego milost Božja. Također moramo znati da još uvijek možemo gadno pasti. I ne suditi brata svoga....Tko god nam se želi pridružiti trebamo ga radosno prihvatiti, i znati da je zbacio starog čovjeka i zaodjenuo se u novog, baš poput nas. Ali i da je i dalje jadni slabašni čovjek, poput nas, ali se sad drži za Oćeve skute, baš poput nas. Ne smijemo gledati odakle je došao, što je bio prije Božje milsoti, nego se radovati sa cijelim Nebom jer se još jedan brat grešnik obratio.Milosrdni budimo, i Otac nas bit će milosrdan prema nama. Kad god smo milosrdni prema onima zbog kojih moramo slamati otpore unutar sebe, prilazimo bliže Ocu, i svjetlo kojim bivamo zahvaćeni donosimo i onima koje nam je bilo najteže ljubiti. Otvaramo tada vrata milosti.
Budni budimo, bdijmo, ali ne nad drugim ljudima tražeći mu pogreške, nego nad samima sobom da ne zaspemo u oholosti i duhovnoj sigurnosti.
Mjerom kojom mjerimo bit će nam mjereno. Neka ta mjera bude ljubav.
Ne dajmo se porobljavati. Prepoznajimo u sebi neljubav i slamajmo ju.
Budimo maleni, budimo djeca svjetlosti!

Ti kralj si srca mojega


Sagibahu u poruzi koljena pred tobom
dok trnjem ranjavaju nevino ti čelo
Ti otvaraš nebo, ne žaleć za sobom
šutke u boli presveto je tijelo

Ovom svijetu to je neshvatljiva ludost,
kruna od trnja na presvetoj glavi
ali svijetu sišla s nebesa je milost
staza to je k Ocu i nebeskoj slavi.

Kriste kraljuješ posred srca moga
I trnje je tvoje zalog moje sreće
Hoću i ja biti od kraljevstva tvoga
za me nema staze ni bolje ni veće.

U podnožju križa vječnost želim sniti
Kraljevstvo od trnja, satkano od muke
s tobom Kriste kralju, s tobom mi je biti
primi Kralju slave pružene ti ruke.

U pustinji prepune crkve


Ruke stiskaju ruke,
nasmiješena lica,
topli pogledi, braća smo
Mir s tobom, mir s tobom
i duhom tvojim....

Beskućnik u klupi sjedi,
svi se odmaknuše od njega
Nema tko mir da mu pruži,
a on se smiješi, govori naglas Tebi,
neke nerazumljive nam riječi.

Ne vidi odbačenost više,
ne očekuje nečiji stisak ruke,
pozna nas....
Sjedi sam u prepunoj crkvi.

Ne iziđoh iz svoje klupe,
ne priđoh mu, ta daleko je iza mene,
umirih svoju savjest;
bit ću prigovor drugima ako mu priđem.

Jedni Te ostaviše,
a drugi Ti ne priđoše.
Nema razlike između mene
i onih kojima u srcu sudim.

Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Glas viče u pustinji, glas pravednika
u pustinji prepune crkve!