PONIZNOST
Poniznost nije jedno od jela na gozbi, nego začin koji daje okus svoj hrani. Šutnja, poslušnost, bdijenje, post, rad i askeza, usmjereni su prema njoj, kako bi se po njoj duboko u biće ukorijenilo odreknuće od svake dostatnosti i svake žeđi za moći i kako bi se tako u svakome ponovno rodio Krist, koji je samo Ljubav.
Doista, oholost vodi u neposlušnost, te je tako i grijeh ušao u svijet, a po grijehu smrt. Poniznost vodi k poslušnosti, koja je njezin prvi stupanj, i privodi nas k životu.
Kako postići savršenu poniznost, uči te Gospodin govoreći: "Učite od mene jer sam blaga i ponizna srca i naći ćete spokoj svojim dušama." (Mt 11,29) Ako, dakle, hoćeš postići savršenu poniznost, gledaj što je Isus podnio i podnesi to i ti sam. Poniznost, to je Isus Krist koji je sišao s nebesa ne da vrši svoju volju, nego volju onoga koji ga je poslao. Evo čemu te uči tvoj Gospodin i tvoj učitelj da i ti postupaš kao što je i on postupao; on koji nije došao da mu služe, nego da služi. Hodeći njegovim stopama ući ćeš u veliko otajstvo Božje poniznosti: Bog je radi nas postao slugom i otkupiteljem, premda smo bili grešnici, svjedočeći tako svoju ludu Ljubav.
Poniznost te najprije treba podsjećati da si samo stvorenje. Sjeti se da je Gospodin onaj koji ti daje svoju snagu. Poput Petra, priznaj i ti da si samo čovjek, samo smrtan čovjek sličan svima drugima. (Dj 10,26) I da se, što si veći, više moraš poniziti kako bi našao milost pred Gospodinom, jer, koliko god da je velika njegova moć, časte ga ponizni. Tako prihvati i priznaj se poniznim stvorenjem pred Bogom, i po tom strahu ući ćeš u njegove tajne.
Poniznost te nadalje treba podsjećati da ostaješ grešnik.
Jer po milosti Božjoj jesi ono što jesi. Znaš da nikakvo dobro ne prebiva u tebi, tj. u tvome tijelu; doista, željeti dobro jest u tvojoj moći, ali ne i činiti ga: Spominjući se svoje radikalne nesposobnosti, koja te navodi da neprestano šapćeš:
"Gospodine Isuse, Sine Boga živoga, smiluj se meni grešniku", izbaci iz svoga života svaku oholost. Gospodin nije došao pozvati pravednike, nego grešnike. Samo po poniznom pokajanju možeš biti opravdan. Svoje blago nosiš u glinenoj posudi kako bi se dobro vidjelo da ova izvanredna moć pripada Bogu, a ne dolazi od tebe. Jednako tako, zajedno sa carinikom i satnikom iz evanđelja, neprestano mu ponavljaj: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj" (Lk 7,6); "Isuse, smiluj se meni grešniku" (Lk 18,13). Više vrijedi onaj koji vidi svoje grijehe, nego onaj koji po svojoj molitvi uskrisava mrtve; onaj tko poznaje vlastitu slabost veći je od onoga koji gleda anđele. (Izak Sirijac)
Tako će poniznost za tebe postati milost obraćenja. Da bi odgojio i posvetio svoj narod, Gospodin ga je prokušao u poniženju. Spomeni se puta kojim te je Gospodin, tvoj Bog, vodio tijekom četrdeset godina pustinjom kako bi te ponizio, prokušao i upoznao tvoje srce. I sam si, prije nego što si bio ponižen, znao zalutati; sada se pridržavaj njegova obećanja. Otac te želi voditi tim istim putem da bi napredovao, jer, onoga koga ljubi, Gospodin ispravlja i kažnjava, svakog sina kojeg prihvaća. Jer pisano je: "Ne postoji tako ispravan čovjek na zemlji koji bi činio dobro a da nikad ne griješi."
Tako
put poniznosti prolazi kroz kušnju poniženja, koja ti ponekad može izgledati kao zažarena peć. Vjeruj da su prezir i pogrde za tvoju dušu lijek protiv oholosti, i moli za one koji te zlostavljaju kao da su pravi liječnici. Budi uvjeren da tko god mrzi poniženje mrzi poniznost. Ako si napastovan, još se više ponizi, i Gospodin će ti priteći u pomoć. Tako ćeš napredovati na putu istinske savršenosti i tvoj uspon bit će razmjeran tvojem poniženju, jer tko god se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen. (Mt 5,11) Nije li znak savršene poniznosti radovati se uvredama? Dobro je da na kraju možeš ponovno reći zajedno sa svim Isusovim učenicima koji su pozvani da radi njega izgube sami sebe: "Sluge smo beskorisne, učinili smo što smo bili dužni učiniti." (Lk 17,10) Tako ćeš aktivno napredovati prema ovoj dobroj pasivnosti koja će tvoju dušu učiniti raspoloživom i podatljivom za milost, da bi te Bog, koji te je svojom svemoćnom rukom ponizio, podigao u pravi trenutak.
Samim tim poniznost će te naučiti svetosti.
Demoni tako dobro znaju da su poniznost vrata koja vode u savršenost, da je se, prema riječima pustinjskih Otaca, boje više od svih kreposti. Demon je jednog dana progovorio Makariju: "Ne mogu se boriti protiv tebe. Pa ipak sve što ti činiš, činim i ja: ti postiš, a ja uopće ne jedem; ti bdiješ, a ja uopće ne spavam. No u jednoj me jedinoj stvari pobjeđuješ." Otac Makarije upita: "Koja je to stvar?" Demon odgovori: "To je tvoja poniznost." Nije li tako Isus pobijedio Neprijatelja? Ništa tako djelotvorno ne pobjeđuje i ne tjera demone kao poniznost. Poniznost ih upropaštava.
Pierre Marie Delfieux, Bog u srcu grada
Login
FAQ
Chat
Traži
