www.tebe-trazim.com

Hm, kako da opišem tu milost, tu ljubav koja me obavijala u Međugorju?

Možda da počnem od početka.
U našem mjestu su nas pokupili hodočasnici iz Zagreba. Noć, u busu mrak, jedno prazno mjesto kraj jedne gospođe koja je spavala.
Isuse dragi,gdje si me sjeo, pa ona mrka kao ova noć.
Vozimo se, gospođa Marija se probudi- stvorenje drago, milo, puna duha...

Ujutro u subotu u 6 i 30 stojimo podno Križevca, tek se počelo razdanjivati.
Marin u svojim kolicima, mislimo se kako će uz Križevac...
Donijeli nekakvu nezgrapnu stolicu sa ručkama, no nemoguće ga je u tome nositi.
dolac kaže: nema druge u četvero ga nosimo gore, javilo se još ljudi i tako krenuli.
Korak po korak, postaja po postaja, što si bliže Križu dišeš punim plučima, nestaje teret sa ramena, sunce se probija kroz granje...
Vidiš ljubav, dišeš ljubav, svi u zajedništvu, obavija nas ljubav božja, lica koja se pomalo bistre kao jutro...
Isuse moj dragi, hvala ti.
Očenaš...
Zdravo Marijo....
Gospodine... osjećam da si tu
gledam oko sebe...gledam malog Marina...
gledam moju kćer, mog brata, moju nevjestu, moje prijateljice, braću u Kristu...hvala ti, hvala ti....

Telefon zvoni...dragi glas...naš Naggar... i svi ste sa mnom, sve vas nosim našoj majčici pogotovo našu Mariju Nadu...

Susret sa Zozy i njenim mužem...

Idemo im u susret i razmišljam koga ću sresti?
Zozy zamišljam kao crnokosu nisku ženu, malog zvrka onako živahna a ono prekrasna žena, plave kose, puna smijeha, veselja...
Ona i njen Ivica...
Za stolom samo smijeh i radost...
Znam da nas Isus gleda i da je sretan zbog nas...

Misa...gdje god se okreneš usprkos ljudima koji su oko tebe, različitih nacija, jezika osječaš mir, mir, mir u srcu....

Susret sa Karmen07 i Samuelom.
Hvala ti Gospodine, hvala ti na susretu, hvala što postoje i što nam ih stavljaš na put...

sljedeće jutro idemo na Podbrdo. Opet isti scenarij, gdje mi sa nama i naš Marin.
Korak po korak, postaja po postaja,
Majčice mila, evo dolazimo, u molitvi, nosimo svoje breme koje nam pokušavaš olakšati..
Nosim svoju tugu, ublaži mi je draga Majko...
Stojimo pred kipom naše Gospe, u jednom trenutku pogledam Marina
koji uspravno sjedi u kolicima i ima blaženi smješak na usnama...
Nahranila me mati, ispunila mi dušu, ublažila moju tugu, dala mi nadu...

Kad smo se spustili, susret sa dragom Moyom, predivnim stvorenjem...
Mislim da su oko nas bili sami anđeli, jer toliko ljubavi stvara mostove kojima oni kroće...

Ovo je drugi put da sam bila u Međugorju, i vratila sam se sa novom nadom u život, nasmijana i jaka.
znam da će biti dana kad ću pasti, ali znam da ću se i lakše dignuti jer
Isus i Majka Božja su sa mnom.

Pri povratku kući u razgovoru sa gđom Marijom sa kojom sam sjedila i razgovarala o svom životu, suprugu, o malom Šimunu, Dolčevom sinu koji uvijek spominje mog Josipa, svog tetka, čak piše i pjesme za mene, jedna je da ćemo se sresti sa tetkom Josipom u nebu,ona mi kaže:
Pa ženo, čemu sumnja, pa dječja duša je čista, osjeća boga više nego itko drugi, pa to ti je dokaz, što se brineš, pa tvoj muž je kod Boga i moli za vas...

Pa zar mi nije sam Isus poslao Mariju na put?

Vratit ću se opet...znam ...već se radujem.

Majko Božja, moli za nas smrtnike...
Ljubim te Majko naša!

7.12.2008.- bilo je 7.12.2007.

Mili moj, nakon dana kiša koje su neprestance padale, jutros je granula bura s čistim plavim nebom, oštrim zrakom, suncem koje para oči, a ja se uputih tebi, u rano jutro, putem me pratila tišina i moje misli.
Naš prvi poljubac, slike živote mi se redale pred očima kao fotografski album,
vidim te s djecom u naručju, vidim te na brodu, vidim tvoju ljutnju, tvoj nemir, tvoj smijeh, tvoje veselje, tvoje tuge koje smo djelili....
Vidim te pred sobom...kako me pratiš pogledom milim, nježnim, pun ljubavi, davanja....
Razmišljam o ovoj godini dana kako sam bez tebe, što me je držalo?
Što me je nosilo?
Znam da bi bio ponosan na mene, znam da jesi...jer ti si tu u svakom kutku moje duše i moga srca...zajedno sa Isusom i Marijom, jer znam da si molio i moliš za nas, kao što ja molim za tebe, jer ničeg drugog nema....

Znaš, nedostaješ mi...odluke moram donositi sam a često se pitam što bi mi ti rekao na to...Zamišljam tvoj izraz lica dok mi odgovoraš, zamišljam što bi mi rekao...
Nedostaješ mi u svakom danu...
Toliko toga sam ti još htjela dati....toliko sebe...

ma šta se desilo u životu...ti si u meni kao ja u tebi ...zauvijek...

Znam da smo u tvojim molitvama jer ja to osjećam svaki dan...da nije tako ja ne bi danas bilo ovo što jesam...
Tvoj odlazak je okrenuo novu stranicu u mom životu...okrenuo me dragom Bogu i Isusu jer samo tako crpim snagu...
Eto, to me nosilo, to me držalo...
U danima koji su tmurni a ima ih puno, Isus mi daje snage, pa ih preobrati u radosne, dane kad bih plakala od sreće jer sam te imala 23 godine svog života, kad se tuga i zahvalnost isprepletu, kad gledam naše anđele jer ti si u njima, jer ne može drugačije biti, a opet ne bih mijenjala ništa u svom životu...

Znaš, otkad nisi fizički tu, svakim danom osjećam tvoju prisutnost.
Znam da si sa našim Ocem i da moliš za nas. Neznam razloga zašto si morao otići i često sam se to pitala, sada više ne pitam...jer ti si sa mnom.
U mom srcu te nosim svugdje sa sobom.
Danas su svi zaljubljeni, sretni...a ja ružu nosim u svom srcu za tebe.

Osjećam velike milosti koje prožimaju naš život. Ti znaš, naša Marija će postati mama.
Zamišljam to malo djetešce u kojem živi dio tebe. Zamišljam taj mali izraz lica u kojem ću prepoznati tebe, našu ljubav...

Zahvaljujem Gospodinu na svemu, na tebi, na djeci, jer bez tebe mi ne bismo bili ovo što jesmo.

Zahvaljujem jer je sada u mom srcu mir, sutra će možda opet bjesniti oluja ali se sad ona brže smiri.

Gospodine Bože, Hvala i Slava ti.

Hvala ti jer svakim danom učim o sebi, rastem upoznavajući Tebe, daješ mi snage i pokazuješ mi put. Hvala ti na našem anđelu, mom mužu, našem tati koji nas pazi i moli za nas. Hvala ti Oće jer tvoja je ljubav beskrajna!

Oće naš .....
Zdravo Marijo...
Smiluj nam se Isuse Kriste! Moji vapaji, moja molitva ...
Hvala ti Isuse, Hvala ti što me čuješ i kad ja mislim da me nečuješ, Hvala ti na našem anđelu koji je rođen od moje Marije.
Hvala ti!
Osluškujem otkucaje sata, gledam kazaljke koje se miću i čekam ...čekam...
Svaka struna mog tijela i moje duše se tresu u strahu , u zebnji jer novi život se rađa...
Bože, ne postoje riječi kojima bi opisala osječaje, sreću kad je mali Josip došao na svijet, kad sam saznala da su dijete i mama dobro...
Sva moja patnja, nemir, sreća i zahvalnost su se izlili u izljevu mojih suza, kad se tijelo trese, kad se smijeh i jecaji pomiješaju...

Ljubljeni moj...ja znam da si ti budno pratio, molio i zagovarao...jer ja to osjećam...osjećam da smo voljeni iako nisi sa mnom...iako me nisi mogao zagrliti ja sam te osjećala ...tu kraj sebe...čekajući...

Gospode, HVALA ti, jer tvoja je dobrota i tvoje milosrđe beskrajno....
Hvala ti što me hrabriš, što mi daješ snage u svim trenucima života kad se u sebi rušim jer nema onog kojeg volim, a opet mogu dati ljubavi, snažna sam i jaka da ponesem svoj križ života....

Gospode, Hvalu ti pjevam...
jer ti si Gospodine sa mnom, krijepiš me i nosiš...

Isuse, evo opet oni dana , puni nemira i neke tuge. evo opet oni dani kad osjećam svoju samoću kao teret, kad se moje srce zaključa, kad sam u svojoj čahuri najsretnija ...
Oslobodi me Gospodine, oslobodi moje srce...da mogu primati Tebe,jer znam da kucaš na moja vrata...
Znaš Isuse, nedostaje mi moj Josip, sanjam ga, zamišljam sretnog...

Gledam sada malog Josipa, malo čudo koje si nam dao....gledam ga i mislim se kako on nije dio života, onog života sa mojim suprugom, a onda mi se srcem razlije nježnost koju bi mu sigurno njegov dida dao, kao što je davao nama ...
Pa pomislim...to je njegov unuk...dio njega...
Toliko imam tom djetetu dati...toliko mu puno imam reći o jednom čovjeku...koji bi ga neizmjerno volio...i voli ga ...prati i čuva...
Isuse...odnesi ovu sjetu od mene...daj da tvoja zraka sunca opet pomiluje moje lice...