www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 12 lip 2025 22:43

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 14 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 07 sij 2009 16:41 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
KAD RIJEČI ZABOLE

Kad nas nečije riječi duboko potresu i zabole, obično tada vračamo istom mjerom ili čak i jačom kako bi i druga strana osjetila dio naše boli.Tako radimo dok se ne umorimo od vračanja udaraca i dok se bespomočno ne upitamo KAKO IZLIJEČITI BOL KOJA JE DOTAKLA NAŠU DUŠU?
Jednom tako bespomoćna upitala sam Isusa pred svetohraništem.Slijedilo je predivno, temeljito i uspješno liječenje, zatim utjeha i na kraju neopisiva radost.Evo Isusovih riječi:
ISUS: Postoje dvije vrste riječi, Riječi koje imaju Duha i one definitivno dolaze od Boga i postoje riječi bez duha i dolaze od čovjeka.Riječi koje dolaze od čovjeka nemaju apsolutno nikakav učinak na nas jer dolaze od ljudske zlobe, ljubomore ili želje za uništenjem.
Riječi koje imaju Duha i dolaze od Boga, one imaju snagu da nas diraju u središte duše, da nas proganjaju, ne daju nam mira, uznemiruju nas, tjeraju da stalno o njima razmišljamo i da nas tako mijenjaju.
JA: Takve riječi nas jako zabole.Zašto? Zašto nas zbog njih duša boli?
ISUS: Boli li tebe tijelo kad je potpuno zdravo ili kad je bolesno?
JA: Kad je bolesno...
ISUS: Da,tako i duša boli kad je bolesna.Te riječi koje te bole one diraju TVOJU bolesnu dušu jer su istinite i ta RIJEČ pisana velikim slovom je ista ona ISTINA koja te liječi.Potrebno je samo u dubini priznati sebi i Bogu da je istina ono što si čula o sebi, osobito ona riječ koja te je najviše zaboljela. Kad sebi priznaš tu istinu zatraži od Oca da ti pomogne da se na tom polju popravljaš. Pogledaj tada kako sam ja reagirao kad su mene ogovarali...zaviri u moju bol, stopi tu svoju bol s mojom pa češ vidjeti da nije učenik pametniji od učitelja i da ne možeš pametnije postupiti od mene jer bi to značilo da si ti pametnija i mudrija od same Mudrosti Božje, da si ti iznad samog Boga.
Pokušaj i vidjet ćeš da ćeš tada i ti reči: neka me boli Bože.Tebe je više boljela riječ cijelog čovječanstva nego li mene riječi ovih nekiliko ljudi. Ti si to podnio iz ljubavi prema meni, pa i ja želim iz ljubavi prema tebi podnijeti ovu bol, jer moja je bol Isuse sigurno manja nego Tvoja.
Kad to prihvatiš duboko u svom srcu tada će rana na duši potpuno zacijeliti i više te na tom mijestu neće boliti.Počet ćeš se radovati duboko u svojoj nutrini i željeti doživjeti još poruga i ogovaranja da što prije očistiš svoju dušu od svih riječi koje izazivaju bol u tebi.
JA: Hvala Ti Isuse na ovoj životnoj lekciji. Hvala Ti što ne dopuštaš da moja duša propadne nego me preko Riječi Istine jače privijaš uz svoje grudi i što tako proslavljaš Sebe i Svoju Mudrost među ljudima.
ISUS: Upamti, ne uzvraćaj udarce istom mjerom jer nitko ne može osjetiti tvoju bol.Ona je samo tvoja.Isto kao što tebe kad boli ruka, noga ili glava, jer su to udovi tvoga tijela i oni bole samo tebe tako je i kad ti riječi diraju dušu, tada tebe duša boli jer je to bol tvoga tijela.Ne možeš ti slomiti svoju ruku, a tražiti od ukućana da oni nose gips na ruci jer je ruka tvoja, a ne njihova. Bit će još takvih kušnji u tvom životu sve dok potpuno ne naučiš ovu lekciju i dok je ne učvrstiš duboko u sebi.
BOG S TOBOM


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 sij 2009 17:20 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
RIJEČI BEZ DUHA

Isuse, poučio si me da postoje riječi koje imaju Duha i dolaze od Boga i one koje nemaju duha i dolaze od čovjeka.Pokazao si mi kako činiti kod onih koji imaju Duha i koje bole... što je sa onima koje ne bole i dolaze od čovjeka? Znam da nemaju učinak na mene, ali imaju kod onih koji ih izgovaraju....Žao mi je takvih ljudu...kako im pomoći?
ISUS: Rekao sam ti da takve riječi ne diraju tebe i ne bole tebe. One su samo pokazatelji nutrine onoga koji ih izgovara.Kod takvih riječi ti nemaš što liječiti, samo možeš uspostaviti dijagnozu osobe koja govori takve riječi.
Nemoj gledati riječ kao riječ i ne dopusti da ti ona odvrati pažnju na naličje ili površinu tih riječi. Samu riječ zaobiđi i pogledaj iza nje što se nalazi...što se krije u njenoj pozadini?
Često puta to može biti strah, neprihvaćenost, nesigurnost, svraćanje pozornosti na druge jer se bojimo da će se otkriti naše pravo lice ili reflektiramo svoje grijehe koje smo spoznali kod sebe ali ih ne prihvaćamo, ili jednostavno zloba da nekog onesposobimo na neko vrijeme. Kad otkriješ čega se osoba boji ili ima meki problem, pristupi joj s ljubavlju...reci joj nježno na što sumnjaš da je kod osobe prisutno...
Takve osobe tada najviše trebaju razumijevanje i ljubav upravo one osobe koju napadaju. Reci sebi kako je ta osoba možda imala neku krizu koja ju je dovela do toga pa je moramo bar pokušati razumjeti. Njezine su dubine sigurno čiste i predivne samo joj ih pokušajmo pomoći otkriti. Možda je osobu zahvatio neki virus koji ju je trenutno zarobio....
Moli Oca da joj dadne svoju ljubav jer samo LJubav Očeva može osobi pomoći.
HVALA TI ISUSE I NA OVOJ LEKCIJI....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 sij 2009 17:55 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
O DUBINI

Svaki čovijek ima svoju vlastitu dubinu u kojoj su spremljena najvrijednija blaga njegove duše.
Duboko, duboko u nama je ono naše pravo JA koje smo svi mi sakrili ispod gomile raznih maski koje su premazane lijepim i živim bojama, a kad se boje operu i ostane gola maska, vidimo kako je ružna i odvratna...
Pokazujemo se svijetu sa svim tim lažno ukrašenim maskama, misleći da ćemo ispasti ljepši i bolji, a zapravo prva kiša koja dođe iz dubine naše duše opere boje i ostane jadna obična nakaza na koju svatko povraća kad je vidi/ovdje mislim na samu sebe/.
ZAŠTO to radimo?
Mislimo li mi da možemo bolje, raznom šminkom, uljepšati vlastitu dušu od samoga Boga koji ju je prirodno učinio najljepšom među najljepšima...?
Zašto se bojimo otkopati zemlju, izvaditi i otvoriti kovčeg da vidimo sjaj svih mogućih dragulja kojima je sam Bog okitio našu dušu? Pogledajmo samo kakva je sve blaga Otac naš sakrio u dubinama zemlje/zlato, naftu, dijamante.../,a ipak kaže da od svega što je stvorio najviše voli i ljubi čovjeka. Kakva tek onda blaga moraju biti u našim dubinama ?
Nemojmo se bojati zaviriti u sebe same jer Otac je s nama.On nas drži za ruku dok podiže poklopac kovčega i ništa nam se ne može dogoditi.
PA DA SE I VOJSKA PROTIV MENE UTABORI TKO MI ŠTO MOŽE....BOG JE SA MNOM.
Čega se onda bojati kad držimo ruku u Ruci Božjoj dok otvaramo kovčeg zakopan u vlastitoj nutrini? Sve što nam se može dogoditi je da ostanemo začarani nježnošću i mekoćom NJegova milog glasa dok nas vodi kroz život i dok nam tepa od prevelike ljubavi prema nama.
Budimo spremni izbaciti sve maske iz svoje nutrine, stavimo ruku u NJegovu i otvorimo skupa s NJim naš kovčeg kojeg nam je bog poklonio. Čvrsto vjerujem da se u svakom, baš u svakom kovčegu nalazi neprocijenjivo blago kreposti i vrlina samo ga treba otvoriti i pustiti da one bace svoj jaki odsjaj na nas.

NEKA MI BUDE BOŽE NA TVOJU SLAVU...


....AMEN....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 sij 2009 18:27 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
PATNJA ili MILOST

Što je patnja i odakle dolazi?
Crkva nas uči da su tri izvora patnje...SOTONA , SVIJET I NARAV.
Sotonu s Božjom pomoći lako prepoznamo i odbacimo, svijet također, ali vlastitu narav...ukrotiti je to je ono što je meni osobno najteže.
Nije lako ono što se četrdeset i dvije godine ukorijenilo što odgojem/bilo roditelja, škole ili društvenog uređenja u kojem živimo/,što nametnutim lažnim vrijednostima od svijeta i medija, iskorijeniti bez boli i patnje.
NAJJAČA JE PATNJA IPAK ONA KOJA DOLAZI IZ NAŠE NARAVI, NAŠEG EGA.Kad Isus kaže da ne može biti NJegov učenik onaj tko nije sve ostavio, misli najviše na ove naše dugogodišnje korijene, na razne navezanosti koje moramo u svojoj dubini sasjeći. Položiti sjekiru na korijenje zla u nama izaziva strahovite boli u dubini naše duše, ali želja da postanemo Isusovi učenici tjera nas da to prihvatimo i krenemo s istrebljenjem vlastitog korova. Kažemo da Bog dopušta patnje kako bi nas iskušao, a ja bi rekla da Bog dopušta patnje da nas izliječi.
PA ŠTO JE ONDA PATNJA?
Za mene je patnja često puta milost koja je umotana u loš papir i samo je naizgled ružna i zastrašujuća, ali kad se odmota i otvori, često unutra budu Božji dragulji najsjajnijih milosti.U početku se bojimo otvoriti paket upravo zbog boli koju uzrokuje, ali kada smo svijesni što nas u paketu čeka, zaboravimo na bol i radujemo se što nam se sam Gospodin udostojao uručiti tako divan i vrijedan paket...paket slobode. Sloboda od raznih navezanosti i strahova, te izliječenje od mnogih loših navika je ono što svi želimo trajno posjedovati.
Bol nastaje samo onda kad spoznamo sebe i jasno vidimo svoje grijehe, a radost uslijedi odmah zbog izliječenja od naših navezanosti i grijeha.
Kako je divno biti slobodan u duši i ne držati vrijednim ništa što ovaj svijet nudi i nameće.

HVALA TI OČE NA OVIM MILOSTIMA...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 sij 2009 20:50 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
REĆI ili NE REĆI ISTINU

Dali je uvijek dobro reći istinu ili je ponekad treba prešutjeti?
Ako se odlučimo reći istinu na koji način to učiniti:
1. Izgovoriti izvornu golu istinu onakva kakva uistinu jeste ...
2. Zamotati istinu u 'celofan' i što pažljivije je uručiti sugovorniku...
Evo mojih osobnih iskustava kod ovakvih pitanja.
Ja osobno sam mišljenja da se istina treba uvijek reć, a ne prešutjeti ako smo dobri s osobom o kojoj se radi.ZAŠTO?
1.Zato što nam Bog stavlja ljude na naš životni put koje mi za života trebamo pomagati i evangelizirati. Možda smo baš mi zaduženi za tu osobu od samoga Boga.
2. Zato što će osoba saznati od nekog drugoga, ako je volja Božja, a Bog će tražiti dušu brata našeg ili sestre iz naše ruke.
Kako reći istinu?
Tu sam mišljenja da je bolje izgovoriti golu istinu nego je motati u celofan iz više razloga...
Kada umatamo u celofan mi smo prije svega licemjerni i dvolični jer na takav način možemo osobu 'uljuljati' da ona žmireći prihvati istinu koja nije kao ona kad se gleda širom otvorenih očiju. Osoba tada sporo napreduje, a navezuje se na nas, joj je drago kad joj se tepa i kad od nekoga čuje ono što želi čuti.
Zato je moje mišljenje da se osobi koja je duhovno zdrava i jaka izgovori gola istina i samo istina jer samo ISTINA oslobađa i tad se osoba u svojoj boli okreće i naveziva na Isusa. Izgovorivši istinu mi smo osobu stavili pred Boga da se suoče jedno s drugim, jer ako je Isus Istina onda je ta istina koju smo rekli Isus koji stoji pred osobom.
Kad osoba prihvati istinu ona puno brže i kvalitetnije sazrijeva u svojoj duhovnosti.Takve se lekcije pamte čitav život i iz njihovih se iskustava i svjedočanstava čovjek može poučiti.
Zaboravila sam reći da smo mi tada u očima te osobe neprijatelj svih neprijatelja, ali to nam ne smije biti prepreka da tu osobu dovedemo do Boga.Nije važno što osoba ne razumije da smo mu time samo pomogli i doveli ga do Oca.
Nije važno što nas osoba tada mrzi, važno je da se osoba navezuje na Isusa, nipošto na nas.
Motanje u celofan je raditi za sebe da ljudi tebe više vole i poštivaju, da se navezuju više na tebe i tvoju'toplu a neiskrenu riječ' nego na Isusa i NJegovu Istinu.Govoreći mu pak golu Istinu u lice tjeramo osobu da pogleda Isusa u oči i da ostane s Njim tako dugo dok Isus potpuno ne izliječi i odgoji osobu za Kraljevstvo Nebesko.
Ovo su dakako moje misli i moja iskustva. Svatko neka radi po svojoj savjesti i želji... :D :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 sij 2009 21:52 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ŽIVJETI U SLOBODI DJECE BOŽJE

Bog nam je dao slobodnu volju, to znači da Bog ne želi da mi ''MORAMO'' biti ovakvi ili onakvi kršćani, već da mi ''HOĆEMO'' i ''ŽELIMO'' svojevoljno biti kršćani tj. Božja djeca.
- Evanđelje o izgubljenom i nađenom sinu /Luka15:11-32/
Ovdje Otac dopušta sinov odlazak i traženje njegove sreće,dopušta mu lutanje dok sam ne spozna da je najveću radost imao u Očevom domu.
Pitam se dali Otac dopušta sinu ''grijeh'' kroz koji će se on u biti pročistiti ili progledati, u kojem će sin pronaći sebe?
Mi to nazivamo grijehom, a Otac pročišćenjem, zato možda i stoji u sv. Pismu
MOJE MISLI NISU VAŠE MISLI I MOJI PUTI NISU VAŠI PUTI.
Čini mi se da jednako tako Otac dopušta svakom od nas, zbog naše slobodne volje, da odlutamo od Njega i upadnemo u grijeh jer se možda i mi tako pročišćavamo. Sveti Pavao je rekao ''TAMO GDJE OBILOVA GRIJEH JOŠ VIŠE UZOBILOVA I MILOST BOŽJA''
Naš Otac nam dopušta i ljutnju i oholost i zavist i mržnju i mnoge druge grijehe,možda upravo zato da se preko njih pročišćavamo i na takav način izbacivamo ''STARO VINO'' iz svoje mješine tj. nutrine. Pročišćavanje traje onoliko dugo koliko je potrebno da izbacimo svu gorčinu i svaku negativnost iz nas samih. Nakon toga nam Otac pošalje suze kajanja kojima mi ''dezinficiramo'' staru sada već ispražnjenu mješinu kako bi Otac mogao u nas uliti ''NOVO VINO'' svojih milosti.
Tako pročišćeni, mi više nismo oni koji ''MORAJU'' biti ovakvi ili onakvi kršćani, nego mi to sada ''HOĆEMO'' jednako kako je to želio izgubljeni sin vrativši se svojevoljno Ocu.
Nismo onaj sin koji je ostao uz Oca i koji hini vjeru, duhovnost i ljubav,nego to sad činimo iz ljubavi koja je sada čista i iskrena jer je doživjela pročišćenje.
Ovako možemo i druge ljude gledati i doživljavati čak i onda kad nas napadaju da se u biti pročišćavaju od svojih negativnosti.
Ovdje Otac od nas traži da svom bližnjem dopustimo da se pročisti i da ga ne sudimo.Dopustiti nekom pročišćenje znači šutiti dok nas osoba napada ili vrijeđa. Padnemo li ovdje u sotonsku zamku pa mu vratimo istom mjerom zlo tada raste i produžuje svoj lanac kojim veziva mnoge duše. Zato Otac želi da šutnjom prekinemo lanac zla i dopustimo svom bljžnjem izbacivanje STAROG VINA kako bi ga Otac blagoslovio NOVIM VINOM KREPOSTI I VRLINA.
Ovako dovodimo duše Ocu i na ovakav se način širi KRALJEVSTVO NEBESKO.
Po meni je normalno da se prepustimo i ljutnji i oholosti... AKO NAS JE VEĆ ZAHVATILA i da je na taj način razotkrijemo i izbacimo što prije iz sebe kako bi brže došli do pročišćenja. Dakako da je obavezno tada kad smo spoznali svoj grijeh otići na ispovjed.
Jedino tada možemo živjeti u slobodi djece Božje. Otac je poslao svoga Sina da imamo život...u izobilju da ga imamo i da ga živimo U SLOBODI DJECE BOŽJE... :b130:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 sij 2009 19:32 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
UVREDE
Kada te netko uvrijedi, najbolje je ostati sam sa sobom u tišini i razmisliti ovako:
BOG JE DOPUSTIO OVU KUŠNJU...ZAŠTO?
...ŠTO TI SE TO DOBRI BOŽE KOD MENE NE SVIĐA PA HOĆEŠ DA PO OVOJ KUŠNJI ISPRAVLJAM NA SEBI?...
Dobro treba zaći u svoju nutrinu i pogledati gdje nas točno boli ta uvreda...ima li u toj uvredi bar malo istine o onome štp smo čuli o sebi /jer da nema istine ne bi rana boljela, to je znak da je naša duša na tom mijestu gnjila ili iskvarena/.
Potrebno je priznati samome sebi iskreno istinu koju vidim u svom srcu, pa moliti Oca da mi otvori '' oči duše '' i da mi pomogne očistiti i sanirati tu ranu.
NA OSOBU KOJA NAM JE NANIJELA BOL POKUŠAJMO GLEDATI KAO NE NEDUŽNO BOŽJE STVORENJE KOJE NIJE KRIVO ŠTO SE BOG POSLUŽIO DA NAM PREKO TE OSOBE UKAŽE NE NAŠE GREŠKE, MANE, NEDOSTATKE.
Ovako gledajući na osobe koje su nas '' tobože uvrijedili '' bolje razumijemo evanđelje po Luki /6: 27-31/ kako ljubiti naše neprijatelje i moliti za njih...
Oni su samo BOŽJI POŠTARI koji su nam uručili Božju kartu ili pozivnicu za RAJ i pritom nas pogurali da kroz ASKEZU malo ubrzamo prema nebu.
Na kraju kako se budemo ispravljali i čistili od mana shvatit ćemo da nas baš ta osoba VODI ZA RUKU DO KRALJEVSTVA NEBESKOG. Preko te osobe mi smo pozvani da baštinimo Nebo i takve su nam osobe pravi iskreni prijatelji.
Neka Gospodin moj blagoslovi svakog onog koji me je u ovom privremenom životu, na hodočašću prema vječnosti tobože uvrijedija, a zapravo mi je bacija blato u oči i vratio mi pravi vid baš kao i moj Gospodin onom slijepcu.
Blagoslovljen neka bude Bog moj što mi je objavio ove istine u duhu i razjasnio mi kako ih ljubiti i moliti za njih.Moliti za njih je zahvaljivati Bogu za takve osobe.
NE MOLITI: Prosvijetli im Bože pamet da vide što su nam učinili i kako su nas uvrijedili /kako sam ja do tada molila/ NEEEE....
OVAKO TREBA MOLITI ZA NJIH: Hvala ti Oče što su pristali da prihvate ulogu koja nije baš prihvaćena i koje svijet olako osudi i etiketira kao lajave, brbljave osobe koje znaju samo vrijeđati i mrziti. Blagoslovi ih Bože jer su uspješno izvršili zadatak koji su dobili od Tebe i potakli me na ispravljanje moje nutrine. Prihvaćam Bože križ koji mi po njima šalješ i svojevoljno i radosno želim se zajedno s Tobom upustiti u avanturu života prihvačajući svaku kartu za raj koju mi po njima šalješ. Želim zadobiti što više karata jer se nadam da će bar jedna od njih otvoriti mi vrata raja.


S LAVA TEBI MOJ GOSPODINE
SLAVA SVETOM IMENU TVOME
BOŽE MOJ, RADOSTI MOJA
SAD I U SVE VIJEKE VJEKOVA....

AMEN


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 sij 2009 20:12 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
HVALA TI
HVALA TI, dobri moj Oče što si me htio i stvorio na ovaj svijet...
HVALA TI, što si me čuvao i pazio u mom djetinstvu i dopuštao mi padove preko kojih si me poučavao...
HVALA TI, za ljude koje si stavio na moj put, za roditelje i sve one preko kojih si me obogaćivao...
HVALA TI, na strpljivosti dok si čekao na moje obraćenje i prihvaćanje Tebe kao mog jedinog i pravog Boga...
HVALA TI, na vjeri koju si mi dao i koju mi jiš uvijek daješ...
HVALA TI, na mojoj obitelji i svim mojim prijateljima i dobročiniteljima...
HVALA TI, na svim mojim susjedima i na mojoj župnoj zajednici...
HVALA TI, na mogućnost svakodnevnog klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom
HVALA TI, na zdravlju tijela i što mogu svaki dan slaviti svetu Euharistiju...
HVALA TI, na mom poslu i ljudima koji me tamo okružuju...
HVALA TI, na svim kušnjama preko kojih ma odgajaš za Nebo, za sebe...
HVALA TI, na svim mojim ''neprijateljima'' i na njihovim mržnjama, ogovaranjima i svim bolima srca i duše koje su izazvali u meni, a koji su me doveli Tebi...
HVALA TI, što su me baš oni usmjerili na Tebe i pokazali da me jedino Ti razumiješi voliš i da si jedini koji je potreban mom životu...
HVALA TI, na svim Tvojim nutarnjim govorima u kojima si liječio rane moje ranjene duše...
HVALA TI, na trenucima TVOJE šutnje...
...uvijek sam se pitala, što mi ta šutnja govori?...čini mi se da baš ona najveće čudo čini u mom životu...čini mi se da me upravo Tvoja šutnja tjara da zaronim u sebe i da se preispitam.
Svaki put kad Tvoja šutnja dugo traje znam da kod mene nešto ne valja i da želiš da se malo potrudim, da spoznam, da zaronim u svoju nutrinu i da ispod površinskog mulja prijeđem dublje granicu, gdje se očituje savršena bistrina Tvoje spoznaje.
Istina, malo mi je bolno u početku dok ronim u mulju svog života i dok ne dođemo do bistrine gdje spoznam sam sebe kroz Tvoje oči.
Izron iz Tvoje bistrine više je nego veličanstven, a radost koja blista na mom licu nalikuje mi na Mojsijevo lice nakon silaska sa Siona.
Bože, divan si u svoj svojoj sili i veličanstvu...
Želim Te uvijek i svugdje HVALITI i SLAVITI...
HVALA TI, na svim ovim spoznajama i na svakom mom uronu u vlastitu dubinu sve do Tvoje bistrine...
HVALA TI, dobri Oče za svaki trenutak koji si mi darovao i svake milosti koje sam primala od Tebe u svakom trenutku svog života...
ČITAVIM SVOJIM BIĆEM ŽELIM VIKATI

HVALA TI...



HVALA TI ŠTO POSTOJIM I ŠTO TI MOGU ZAHVALJIVATI ZATO ŠTO POSTOJIM...




HVALA TI.........


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 sij 2009 20:37 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ZA MENE


ZA mene si se molio u maslinskom vrtu... a ja se ne obratih...
Za mene si bio nemilo bičevan...ja se od grijeha svojeg ne odvratih...
Za mene si trnovom krunom okrunjen bio...a ja te pljunuh i ne obratih se...
Za mene si s ljubavlju zagrlio KRIŽ i nosio ga... ja se ni tad ne obratih...
Za mene si posrtao i padao... ja Te izrugivah...
Za mene si pribit na križu visio... ja se kao luđak smijah...
Za mene si Ocu rekao:OPROSTI JOJ JER NE ZNA ŠTO ČINI... a ja... ja se ni tad ne obratih...
Za mene si do gola osramoćen bio... a ja bacih kocku za haljinu Tvoju...
Za mene si izdišući Oca molio...ja Te pogrđivah sa svojeg križa...
Na mene si iz svog svetog srca KRV I VODU izlio...a ja sam još tvrde šije i mlake vjere...ma još gore...ja sam ona koja traži od Tebe da ispunjavaš sve moje sebične želje...
I kad me jednom budeš pitao TKO SAM JA?... daj mi snage da TI kažem istinu o sebi... da TI rečem ......JA SAM ONA KOJA NIJE DOSTOJNA
STAJATI PRED TOBOM....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 sij 2009 20:38 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 sij 2009 12:23
Postovi: 37
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ZA MENE


ZA mene si se molio u maslinskom vrtu... a ja se ne obratih...
Za mene si bio nemilo bičevan...ja se od grijeha svojeg ne odvratih...
Za mene si trnovom krunom okrunjen bio...a ja te pljunuh i ne obratih se...
Za mene si s ljubavlju zagrlio KRIŽ i nosio ga... ja se ni tad ne obratih...
Za mene si posrtao i padao... ja Te izrugivah...
Za mene si pribit na križu visio... ja se kao luđak smijah...
Za mene si Ocu rekao:OPROSTI JOJ JER NE ZNA ŠTO ČINI... a ja... ja se ni tad ne obratih...
Za mene si do gola osramoćen bio... a ja bacih kocku za haljinu Tvoju...
Za mene si izdišući Oca molio...ja Te pogrđivah sa svojeg križa...
Na mene si iz svog svetog srca KRV I VODU izlio...a ja sam još tvrde šije i mlake vjere...ma još gore...ja sam ona koja traži od Tebe da ispunjavaš sve moje sebične želje...
I kad me jednom budeš pitao TKO SAM JA?... daj mi snage da TI kažem istinu o sebi... da TI rečem ......JA SAM ONA KOJA NIJE DOSTOJNA
STAJATI PRED TOBOM....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 14 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr