www.tebe-trazim.com

Zanimljivo:

Molitva u jezicima Medicinski dokazuje molitvu Duha Svetog

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=NZbQBajYnEc[/youtube]

Neki su me pitali zašto me više nema baš često na TT-u online....
Čekam da me poželite, pa me smjestite tamo pod temu "gdje ste dragi naši"
Šalim se, naravno...

Nemam baš vremena pratit na sve strane što se događa.... a i primjetila sam da više nemam baš puno tog za pisat, jer od mudrovanja nikakva korist!

Mislim da mi je dovoljno reći da Ljubav nije dovoljno ljubljena...
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=qiIVZJODpjY&feature=related[/youtube]

Bog nas poziva, ali ne čini ništa na silu... On se daje potpuno, a mi mu vraćamo nezahvalno, i onda Ga još pitamo zašto ovo ili ono...

Dragi moji, vaša se fighterica malo umorila od pretjeranog ponavljanja jedno te istog...

Tu sam, volim vas, molim s vama, ali nemam više snage i vremena ko prije za toliko puno novih upoznavanja, ponavljanja....
Ja bi najradije kad bi neki novi članovi najprije malo bolje pregledali što je odavno napisano, odgovoreno, pa onda postavili pitanje ak nije što jasno.... nije teško doć do tema koje su uzduž i popreko ispisane....

Još mislim da bi trebalo pročešljat sve teme i izdvojit bitno...stavove Crkve, teološka objašnjenja i neka iskustva, a nakon toga da se stave svi ostali osvrti i mišljenja...

Kod mene nema ništa posebno novo.... i dalje molim za Božju volju, za svećenička i redovnička zvanja
to mi je glavna nakana, a onda sve ostale

ima jedan simpatičan link koji želim podjelit s vama... pa eto, kom se svidi...

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kD3LDWYHMk0&feature=related[/youtube]

i još neki....

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=63fnBHDDytA&feature=related[/youtube]


Božji blagoslov svima koji ovo čitaju, ak se ko sjeti.... potrebna mi je molitva, jer dosta trpim.... ali s tak da se ne primjeti previše

Ovdje mogu opet malo pisat...o sebi....
Duhovni život mi je prioritet,
Raspeta Ljubav, kako se Isus još naziva mi daje iz dana u dan
novi smisao postojanja, patnje, trpljenja,
smisla molitve, želje za pomoći drugima.....

Sad sam tu, sutra ko zna gdje...
Nije mi bitno što će u budućnosti biti....
Jer Bog sve izvodi na dobro

Dao mi je Ljubav za mnoge,
dao mi je Mir u duši,
i jednostavno sam sretna

Bila sam navezana na neke osobe,
On me okrenuo sebi,
pokazao mi da, što god i kako god bilo...
Bog je samnom, Bog me Ljubi,
Bog me stavlja među one koje mi daje voljeti....

Želim svima koji su umorni i opterećeni da prestanu tražiti
utjehu u drugima, jer je neće naći....
kod ljudi su razočaranja, kratke, privremene utjehe....

Samo je u Bogu Mir, Utjeha, Ljubav, Radost

......................................
Bog vas blagoslovio

Evo me, tu sam negdje...u prolazu...
Nisam baš u najboljem dogovoru s vremenom i to vam se ispričavam, jer ne pratim više forum ko prije...
Neke druge stvari postale su mi prioritet...naravno duhovne... mjenjam se, rastem, sazrijevam....kao i mnogi ovdje, ali nekako sam počela dražiti više, imam drukčije potrebe... ne znam to objasnit...

Isus je predivan, Otac je tako Moćan i Blag, Duh Sveti tako jednostavan i darežljiv..... Otac i Sin Jedno su, Ljubav je njihova Duh koji izlazi i daje nam se u izobilju... ne zaboravite otvoriti svoja srca, jer On vam se silno želi dati
Majka Marija je tu, uvijek prisutna, brine, moli, podržava, prati, pomaže....

Ma ne znam, jednostavno sam presretna zbog svega što mi Gospodin daje....

Ali nije baš sve tako sjajno.... zakazala sam s faksom i učenjem i mislim da je Isus tužan zbog moje ljenosti i bezvoljnosti po tom pitanju....

Bog vas blagoslovio..... mislim na vas

Na današnji dan 1998. g., ležala sam u bolnici nepokretna... bili su to lijepi dani za mene kolko god suludo zvučalo...
Na današnji dan su moji roditelji ispunili moju želju da mi dođu tek poslije Sv. Mise...
Nisam znala ni dan, ni datum, samo da je veliki dan... ali ne i zašto...
Moji su bili, najblaže rečeno šokirani kad je svećenik na Misi rekao koji je blagdan....

Divan si Gospode...
Tvom Licu težim ja.....
Ja sam jednostavno radosna
Volim vas, iako me baš i nema....
Božji blagoslov!!!

Ah, ljudi.... poznanici... prijatelji... kolege....
...odnosi... muško - ženska prijateljstva.... obziri...
..pitanja... odgovori...
hrpa nepotrebnihmisli koje bi bilo najbolje reciklirati i smjestit tam di je potrebno...

Dođe mi da se maknem, da napokon ušutim od svih... da napokon pustim osjećaje i vezanost za pojedince... da ih pustim na miru... da sami uživaju u svojim životima i svojim pitanjima... da se prestanem opterećivat njihovim problemima... dođe mi da im kažem da i oni ušute.... nek mi pričaju što su riješili, dobro koje su postigli...napokon...
...ali ne, stalno zbrka, žamor, nemir
Čemu sve to??? kad je zapravo sve tako jednostavno, a u toj se jednostavnosti nalazi Mir Božji...

Na račun ovog stanja u kojem se nalazim, počnem se dopisivat u pjesmama s prijateljicom... koja kuži stvari, kuži mene...ali.... dopisivanje ide ovako:

e ovako, nisam dugo pisala po TT-u pa da vam se javim i usput vas zamolim za koju riječ molitve za mene, jer nisam baš najbolje. Već duže vrijeme me muče misli i slike u kojma vidim sebe kako padam. Gledam se na podu u kući, u sobi, na cesti, u malim zatvorenim prostorima.... i uglavnom ne mogunikog dozvati da mi pomogne... užasno...
Ukratko, jedan od razloga tim mislima je sigurno i ov krvarenje u malom mozgu veličine 18x10 mm u području vermisa. To je područje odgovorno za finu motoriku, automatizam, reflekse, ravnotežu... iskreno, ja se nadam da neće sve završit tako loše kako bi po izgledima mojih nalaza i slika MR-a moglo biti. Bojim se i često mi suze krenu dok razmišljam o svemu što sam do sada pročitala, jer se osijećam stjerano u kut i kao da nemam izlaza....
Kad mi se takve stvari događaju bude mi teško i molit, pa uglavnom sebe predajem i prikazujem to što prolazim na određene nakane... mislećipri tom da će sve proći kad prikažem sve što trebam, ali ne prolazi pa više baš i ne znam što mi je činiti... hm, mnogi će reći idi doktoru... pa.... slažem se, ali opet, što vrijedi kad se ti kavernomi mogu riješiti samo i jedino operacijom, i to ovom klasičnom, a nerkozu ne valja često primati... zašto...ne da mi se više proučavati... znam još i to da ne želim postat ona vrsta pacijenta koji su ovisni o medicinskim intervencijama i operacijama :p

Ma joj, dosta mi je već čitanja svega i svačega po net-u jer ljudi postanu opterećeni i ovisni o tom što proučavaju... meni se to više ne da... mislim, proučavat ću i dalje kakve stvari o mom slučaju postoje, aliznad svega želim Božju pomoć i intervenciju.

„Kucajte i otvorit će vam se, molite i dat će vam se...“ kaže naš Gospodin, pa... ja bi htjela da mi pomognete izmoliti Mir od ovog što me muči i zdravlje po Volji Božjoj.

Hvala i Bog vas blagoslovio!

...evo gledam svoj prošli post i mislim si, ok, kad ću više počet lijepe stvari pisat....
Pa evo, moram priznat da nisam očekivala da ću s toliko Radosti i veselja proći kroz tih 10ak dana u bolnici, operacija je bila blagoslovljena i Bogu hvala, oporavila sam se donekla... istina, nije mi ko prije dobro, ne mogu puno ni hodat, utrnuto, boli i peče me pola tijela, cijela lijeva strana grozan mi je taj osijet ne znam više odakle snaga, strpljenje... mislim, znam, Bog mi daje, al meni se više ne da bit u ovakvom stanju kad znam da može bit bolje, jer Njemu je sve moguće, al očito je moja vjera još uvijek preslaba i premala da bi On učinio nešto veliko pa ko prosjak čekam i molim da se pojavi netko ko ima malo više vjere od mene, da se za mene zauzme, kome je stalo do mene, da se odmorim već jednom od svega ovoga i počnem živjeti i Boga slaviti djelima, a ne samo riječima....
Razmišljam puno, previše o svemu, mislim kako bih živjela da sam zdravija, da mogu ići i činiti nešto za druge, jer volim biti među ljudima koji se traže, koji pate, koji traže smisao, ili su odustali, našli neke druge, krive stvari... ja se vidim među takvim ljudima, samo ne znam koliko još trebam iskustva, koliko još trebam pretrpjeti da bih mogla dovoljno dobro svjedočiti... ma zapravo ne znam što trebam imati da bih mogla početi za druge nešto korisno činiti... Osmijeh mogu uvijek poloniti, al ne bi baš htjela da ga moram namiještati, da ga nemam u sebi, e to ne bih voljela

Još jednom ću napisati, podsjetiti koliko sam Zahvalna Bogu na vremenu provedenom u bolnici, tamo nije bilo bolova jer sam bila pod lijekovima
Bilo mi je tih 10ak dana ko na duhovnoj obnovi, toliko molitve koja se prelijevala kao iz pune čaše
Prekrasno je to iskustvo kad mogu gledati kako su svi blagoslovljeni kako svi koji su mi dolazili u posjete svaki dan, moji prijatelji, familija, svi su nekako mirni, jer ja sam mirna, svi su blagoslovljeni baš kao i ja... nema baš riječi kojima bih to opisala... prekrasno
Zahvalna sam Bogu za moju obitelj, za mamu, tatu i seku, jer oni su sve prošli baš kao i ja i mislim da im je čak bilo teže nego meni, jer o mom životu ovise i njihovi životi, njihova sreća, zdravlje... prije to nisam baš tako gledala, al sam shvatila kad sam počela razmišljati o tome kako bi meni bilo da su uloge drukčije raspoređene, i hvala Bogu da nisu, jer ja ne bi mogla podnijeti koliko oni mogu
Zahvalna sam zato Bogu i na križu koji nosim i na Njegovoj Ljubavi i blagoslovu koji smo svi zadobili po njemu...

Hm... moram prokomentirat i ovu situaciju koju svaki dan gledam na tv-u

Žao mi je zbog nepravde, napaćenog naroda koji plaća cijenu gluposti, što vlastite, što one koju nam vlast nameće..
Ne sviđa mi se što će Sanader tek tako odšetat na slobodu, pokrao pol države zajedno sa svojim suradnicima iz HDZ-a koji glumi da ništa ne zna... ooo kak smo jadni i glupi, naivni... baš ne znaju što i kolko im je prijatelj uzeo i iz kojih izvora njima dao...
Žalosno je i kako smo za EU potpisali pristupni ugovor, a da ništa ne znamo o tome, a nećemo ni znati jer tko će to čitati, nego ćemo slušati što nam prezentiraju i prodaju kao za nas potrebno i dobro...
Ne znam, možda trebam o politici šutjeti jer ju ne volim, pa možda bolje da šutim umjesto da osuđujem jer nisam na poziciji djelovati i druge navesti da misle drukčije...
A da, danas je godišnjica i prvom Hrv. predsjedniku Franji Tuđmanu, pa da injega spomenem; nažalost, nisam njegov fan, nije mi nikad bio simpatičan, mogu mu reći hvala za Slobodnu Hrvatsku, ali ne mogu reći da sam mu zahvalna za Vukovar, za rat u Hrvatskoj i za broj poginulih, jer sam mišljenja da je sve to moglo biti i drukčije, bez tih žrtava...
Ali, ona o pokojnima sve najbolje treba poštivati, pa možda nisam trebala pisati, al et, imala sam potrebu glasno reći svoje mišljenje, pa tko hoće nek mi sudi...

Evo me opet.... vratila se iz Krapinskih odmorila se... i tak... pa da i ovdje koju napišem
Bilo mi je ok, mada je moglo i bolje jer svi već znaju da sam užasno zahtjevna, ne volim sama vježbat, al kad imam nekog ko će me natjerat i motivirat na neki način, to je već druga priča
Uff.. baš sam teška u ulozi pacijenta
Uspjela sam!!! Uspjela sam izmolit od Boga ravnotežu da stignem do crkve i nazad na odjel
To mi je bio najveći i najbolji mogući dar, jer prije toplica nisam ni razmišljala da sama nekud idem, uvijek sam s nekim, držala se jer mi nije baš uspjevalo održat se okomito
Sad mogu sama hodat, ali trnci i bol nisu ništa popustili, jednako me mrcvare, ali mogu ih duže podnosit, pogotovo u dobrom društvu koje uspije odvuć misli na druge stvari, zanimljivosti

Duhovno sam malo oslabila, iako molim i dalje... primjećujem da su mi hrana i utjeha iskustva od prije i moja prijašnja vjera....tak da.. na taj način se "održavam" da i dalje budem kolko-tolko sigurna u vjeri...

Što se zdravlja tiće, opet su me počele mučit "one" glavobolje pa misli, slike, strahovi... bojala sam se da je opet u mozgu prokrvarilo... pa sam vidjela sebe u bolnici (kao da sam izgubila osjet vida, sluha i govora), nisam mogla spavat noćima... plakala sam i molila Boga da to spriječi jer ne želim i bojim se tako završit... nije baš da puno vjerujem, ali se nadam da On to neće dopustit... jer ja nemam snage više... želim živjeti, želim se radovati životu, želim biti korisna i pomagati drugima, želim služiti...

Zahvalna sam jaako terapeutima koji su se potrudili oko rada samnom, neka ih Gospodin blagoslovi jer ja im nemam puno za dati

Hvala svima koji su molili za mene.. Gospa neka vas zagrli umjesto mene