www.tebe-trazim.com

Noću, kad sve zaspe, sjetim se ljeta i tihih predvečerja.
U snovima opet trčim livadama našeg djetinjstva
i živim za nove zalaske sunca.
Svoje uspomene ne dam nikome,
jer te još uvijek volim -
noću, kad sve zaspe.

Kad napokon utihne noć
i gitara pusti svoj zadnji jecaj,
kad snažni vihori uspomena
dignu u zrak zrnca mladosti,
kad rosna ruža uvene (mlada)
i galeba se čuje daleki krik,
shvatit ćeš prijatelju da smo
mali pod zvijezdama!

Zavuci me u svoje misli
daj da dolutam u srce tvoje
nije važno što si od kamena
jer ja mogu voljeti za dvoje







ŽELJELA SAM BITI

...ptica,jer si ti volio visine
...legenda, jer si ti volio mitove
...uspomena, jer si ti volio sjećanja
...stih, jer si ti volio pjesme
...latica, jer si ti volio ruže
...duga, jer si ti volio kiše
...lišće, jer si ti volio jesen
...vječnost, jer si ti volio mene

Ipak postoje snovi koji probuđeni nisu
Valjda stoljeća čekaju druga
A nade koje žive u tami
Noću sve ukrade tuga
Ako ipak suza krene, negdje u sjećanju potraži i mene

x x x


Nismo krivi mi što nas sudbina nije htjela,
ni za neostvarene želje, neodsanjane snove,
nismo krivi.

Nismo krivi mi što godine prolaze,
ni za rijeke suza, stare uspomene,
nismo krivi.

Nismo krivi mi što zajedno nismo sada,
ni za noći tuge, tajne, pjesme,
nismo krivi.

Nismo krivi mi što nas više nema...

M O Ž E Š . . .

...ako možeš voljeti rijeke i ptice,
šume i polja, možeš i nebo...

...ako možeš voljeti pjesme i priče,
želje i snove, možeš i uspomene...

...ako možeš voljeti slike i knjige,
riječi i vječnost, možeš i mene...








ODLAZIŠ, ODNOSIŠ


Odlaziš, odnosiš dio mog srca,
jesenje kiše i tužne vjetrove.
Odlaziš, odnosiš dio mog sna,
mirisne duge i zvjezdane noći.
Odlaziš, odnosiš dio mog života,
najljepše dane i crvene sutone.
Odlaziš, odnosiš dio mene,
moju zadnju nadu i sve što sam imala.

Tumaram grobljima uspomena
iz nekog prošlog stoljeća.
Na obzorjima gdje se spajaju iskoni čovječanstva
gradim mostove snova (nikad ostvarenih).
Živim u sjeni, pregažena vodom vremena
i nadražena zrncima pustinje.
Moje nebo zaborava zauvijek je spaljeno,
jer ovo je 21. stoljeće.

Prepoznah sebe u tuzi
povjerovah u san.
Vizija vjetra, mirisne arkade
svatih ljeta put.
Vidjeh tebe u suzi
zavoljeh srce tvoje.
Ljubavi bol, prošlosti sjećanja
spoznah samoću nezasluženu.
Prepoznah sebe u vjetru
vidjeh tebe u sjećanju.
Prolazni pir, trenutna nada
zavoljeh vječnosti dah.

PRONAĐI SE


tajna
oko
duga cesta
ljubav
krila
anđeo
ti
pastir
nebeski svod
srce
pogled
oblak
nada
tišina
zvuk
Isus Krist
vječnost
rijeka ljubavi