Znam da si ljubav, jer iskusih Tvoju ljubav.
Znam da si milosrđe, jer si me iz ponora uzeo, bez moje pružene ruke.
Znam da ti ništa skrito nije, jer čuo si iz dubina vapaj duše moje, neizgovoren.
Znam da si otkupitelj palog čovjeka, jer si se dao raspeti na križ za spasenje svih.
Znam da si moj cilj, moja budućnost, moja milost....jer bez tebe sunovratila bih se u dublji ponor od prijašnjeg.
A tko si ti u svojoj biti zaista, Gospodine, ja ne znam. Tek te naslućujem.
Tek vidim zraku sunca koja se spušta, ali cijelo sunce mi je sakriveno.
Bože moj tko si ti?
Stvorio si vodu, ali nisi voda.
Dao si svjetlost, ali si svjetlost neviđena, sjajnija od svega sjaja koje čovječje oči vidješe.
I nisi samo svjetlost. Svjetlost tek iz tebe izlazi na blažene duše, svjetlost tvoja uranja ih u tvoje veličanstvo.
I dan i noć, tvoji su.
Sve što raste, cvate, diše...od tebe je, ali ne može te obuhvatiti.
U hostiji si sav, a opet razdajući se na svim oltarima, Ti se ne smanjuješ.
Moja te hvala ne čini većim, niti je trebaš, a toliko me ljubiš da primaš siromašne uzdahe moje duše.
I tko si ti, kojemu je svijet tek točkica na dlanu, a za tu točkicu dao si Sina, toliko ti je ljudsko biće važno....
Tko si ti, kojemu je bilo milo proći svaku ljudsku patnju, da pokažeš put svome ljubimcu?
Iznad svake ljubavi ljubav si, iznad pravde svake tvoja je pravednost i ne mogu te dokučiti.
Privlačiš me k sebi kojeg tek slutim u predokusu Neba, darovanog mi po milosti Tvojoj.
Autor:
Login
FAQ
Chat
Traži
