www.tebe-trazim.com

Evo otvaram sam svoj forum da pišem samom sebi, vi nemorate čitati, jer ovo je zbog mene jer se u zadnje vrijeme (zadnjih godina) osjećam više manje katastrofalno. Znam da ću se sutra vjerojatno kajati što sam otvorio ovaj forum, ali tako neka bude sad.

Ja sam osoba koja se popravlja, bez lažne skromnosti, postaje sve bolja i bolja zahvaljujući milošću Božjom. I zbog toga što tražim Boga, uvijek ga tražim, kucam, dosađujem mu, vučem ga za rukav...
Već je navikao na mene i na moje jedne te iste jadi, čak mislim da Mu nisam simpatičan. A kako da mu budem kad sam uvijek u jednom te istom blatu. Nikako da se izvučem..."Kao pčela u žlici čaja dok drži dah, ja nemam razloga za strah."...hehe...Zaista bih htio da se nikad nisam rodio, ali nikad si naću oduzeti život i nikad neću izdati Boga tim đavolskim činom. Život nije uživanje već patnja.
Ora et labora, kao što kaže IL DIVO (najslađa, najbolja i najljepša curica), nema druge.
Dan dolazi.
Divlja ruža će procvjetati.
Radujte se i pjevajte!

slušam kucanje svoga srca....kuc...kuc...kuc...
nikako da prestane kucati...kuca kao groove na bass pojačalu...moćno i jako...kao da je spremno za neki veliki boj...kao bubnjevi pred veliku bitku...
uzimam mač u ruke i spreman sam...ako tako mora biti...tako će biti...idem zaslužiti svoje spasenje...idem postati netko...idem biti Božji ratnik, ratnik svjetla...
sada sam pravi ratnik, sa suzama u očima...suze nisam prije imao, jer sam imao kamen umjesto srca...sada imam srce koje plače...srce koje voli
najveća moja želja koju imam je ona koju je imao i blaženi Ivan Merz, heroj ljubavi:

"Za mladih dana želio sam vruće
Da srca drugih svojim prožmem srcem,
Da svijetlim narodima, da se uspnem
Ja ni sam ne znah kamo.
Možda i da padnem,
Al' padnem poput gorskog vodopada
Što nakon skoka s velikih visina
U zapjenjenoj svog ponora snazi
I dižući magle stupove što tvore
I oblak nov i novu kišu s neba
On duboko, još i uvijek leži jak.

To je moj vijenac, koji polažem na njen grob
svetoj i časnoj uspomeni
prve ljubavi
koja me je preporodila"

Igra bez granica

Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih dugova i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

Bila jednom u tim davnim danima
Grabovčeva lijepa kći
Gdje iz kamena voda teče
Na Hercegovu tlu
Gdje iz kamena raste cvijeće
U sjećanje na nju

Dušman tuče, mlado tijelo ubija
U oku joj gasi nevin sjaj
Molitva je na usnama
Bila joj za kraj
Umre tijelo, al duša ode
U Gospin zagrljaj

Diva, Diva Grabovčeva
Zauvjek na nebu sja
Teče voda Hercegova
Tamo gdje bi njezin kraj

Pogledaj u oči našim ženama
I kad vidiš jedan divan sjaj
To je Diva Grabovčeva
Još je ona živa znaj
Teče voda Hercegova
Tamo gdje bi njezin kraj

Diva, Diva Grabovčeva
Zauvjek na nebu sja
Teče voda Hercegova
Tamo gdje bi njezin kraj

Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli
Vlada opći nespokoj
Ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj
O toj ženi, čistoj, hrabroj
Divi Grabovčevoj

Diva, Diva Grabovčeva
Zauvjek na nebu sja
Teče voda Hercegova
Tamo gdje bi njezin kraj

(Thompson-Diva Grabovčeva)

Ona ima oči koje znaju moje tajne sve
moje tuge sve i moje nemire
Ona ima ruke i u njima svemir čitavi
u tom zagrljaju mogu umrijeti

Bože meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja, i njena oka dva
Šalji anđele čuvare svoje
jer je duša duše moje
brani je od zla
Bože kad ne mogu ja
oooo kad ne mogu ja
Bože brani je od zla

Ona ima usne i na njima okusa trešanja
koje niko ne zna ljubit kao ja
koje niko ne zna ljubit kao ja

I close my eyes
The lantern dies
The scent of awakening
Wildhoney and dew

Childhood games
Woods and lakes
Streams of silver
Toys of olden days

Meadows of heaven
Meadows of heaven

The flowers of wonder
And the hidden treasures
In the meadow of life
My acre of heaven
A 5-year-old winterheart
In a place called home
Sailing the waves of past

Meadows of heaven
Meadows of heaven
Meadows of heaven
Meadows of heaven

Rocking chair without a dreamer
A wooden swing without laughter
Sandbox without toy soldiers
Yuletide without the Flight

Dreambound for life

Flowers wither, treasures stay hidden
Until I see the 1st star of fall

I fall asleep
And see it all:
Mother's care
And color of the kites

Meadows of heaven

(Nightwish-Meadows of Heaven)

Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se u Te ne uzdaju i koji Te ne ljube.
Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se u Te ne uzdaju i koji Te ne ljube.
Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se u Te ne uzdaju i koji Te ne ljube.
Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se u Te ne uzdaju i koji Te ne ljube.
Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se u Te ne uzdaju i koji Te ne ljube.
Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se u Te ne uzdaju i koji Te ne ljube..........

Evo malo da razbijem monotoniju, donosim vam neke od starih narodnih šaljivih pripovjetki, jer ja sam čovjek sa sela i iz naroda:

Nekakav kradljivac zamotri danju u čovjeka slaninu na tavanu, pa dođe uveče, pošto čovjek zaspe, te se straga popne na rupu u krovu i uvuče u tavan. Pošto skine slanuinu i uprti je na leđa, pođe gredom da se vrati natrag, pa se nekakno omakne pa padne nasred kuće, gdje je spavao čovjek sa ženom i djecom. Kad bubne ovaj među njih onako u mraku, skoči čovjek i počne vikati:
-Ko je to?
A kradljivac odgovori:
-Ja sam đavo!
-A čovjek krsteći se poviče:
-Pa šta ćeš ovdje, proklet bio!?
A kradljivac odgovori:
-Ćuti, donio sam ti jednu slaninu.
A, čovjek još više uplašen poviče:
-Idi bez traga, proklet bio, i tebe i tvoje slanine!!!
A kradljivac onda reče:
-E dobro, kad nećeš, a ti mi pridigni slaninu da idem.
Čovjek mu dragovoljno pridigne slaninu, samo da mu se đavo skine s kuće. I on uprti slaninu na leđa i odnese kao svoju. Kad ujutro svane, onda čovjek vidje da je đavolu pridigao svoju slaninu.

Sastanu se dva siromaha, dva glavna prijatelja, koji se nijesu dugo vidjeli. Pošto se prvo međusobno upitaše za zdravlje, upita jedan drugoga:
-Kako mi sad životariš?
-Dobro-odgovori drugi-što imam para sve mi je u žitu, a što imam žita, sve mi je u brašnu, a što imam brašna sve mi je u hljebu, a što imam hljeba sve mi je u trbuhu.

heheeh ( ova je dobra)

Dadu se dva prijatelja, seljanina, u raspravu o tome što je najbijelje na svijetu. Jedan od njih reče: "Mlijeko". A drugi da nije, već je nešto drugo.
Te se tako oklade. Ovaj potonji pozove na večeru onog prvoga što govori da je mlijeko najbijelje na svijetu te pošto večeraju, spravi ga u svoju sobu, te pošto leže, odnese svijeću iz sobe u kojoj mu je prijatelj ležeo, i pošto zaspi, prinese mu punu zdjelu mlijeka ispred postelje. Noću digne se gost pa zapne za zdjelu mlijeka i prosu je na sebe, pa poviče onako bunovan iz sna na domaćina. Skoči domaćin znajući što se desilo, pa prinese svijeću i reče mu:
-Žao mi je, ali mi je milo što sam okladu dobio, jer je dan bijelji od mlijeka!

Zakon!