www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 07 tra 2020 12:15

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 42 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 21 lip 2010 22:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Slika


Pravi prijatelji nalaze svoju nutarnju vezu tamo gdje oboje poznaju ljubav Božju. Gdje duh govori duhu i srce srcu.

Prava prijateljstva traju jer je prava ljubav vječna. Prijateljstvo u kojem srce govori srcu je dar Božji, a nijedan dar od Boga nije privremen ili slučajan. Sve što od Boga dolazi sudjeluje u vječnom Božjem životu.

Usudi se voljeti i biti pravi prijatelj. Ljubav koju daješ i primaš je stvarnost koja te vodi sve bliže i bliže Bogu, kao i onima koje ti je Bog darovao da ih ljubiš.



Henry J.M. Nouwen

Bože,hvala ti na moja tri anđela koja si mi darovao... :D kao što sam Te i molila.. :a1250: sve u svoje vrijeme...

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 15 ruj 2010 19:48 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Slika

"Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te." Iz 38,5

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 23 ruj 2010 12:52 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
U DOBA RAZUMA

Te večeri Vanja se vratio kući prilično umoran. Igrao se cijelo popodne po ulici, zaprljao je hlačice i unaprijed je očekivao kako će mama vikati i prijetiti da će „reći tati“. Ona je uvijek prijetila da će „reći tati“ kad je Vanja dolazio zaprljan ili razbio štogod po kući ili uopće „obavio jednu od svojih“ (i to je bio mamin izraz). Ali zapravo nije tati nikad govorila ništa, samo bi vlastoručno istukla Vanju i čudila se zašto Vanja ne plače. „A baš neću plakati“, mislio je Vanja, „nisam ja djetešce da plačem.“ Jednom je to i rekao mami,a ona je zavrtila glavom, ostavila ga u kutu i rekla odlazeći u kuhinju: „Da mi je znati na koga se uvrgao!“ Vanja nije znao što to znači, i pomislio je: „Pitat ću je jednom kad bude dobre volje.“ Ali mam nikad nije bila dobre volje.

Vraćajući se kući, Vanja je uvijek kucao na kućnim vratima. Sad je već mogao doseći zvono, jer mu je bilo već sedam godina, ali navika kucanja ostala mu je iz vremena kad je bio manji. Jer Vanja se igrao po ulici još kao sasvim malo dijete, mama ga je puštala i samo mu preporučivala neka se ne odmiče mnogo od kuće. On se nikad nije izgubio i uvijek se znao vratiti. Tako je učinio upravo i te večeri, zato je i bio umoran. „Kad samo večeras ne bi previše vikala“, mislio je kucajući.
Mama uopće nije vikala. Samo mu je otvorila vrata, propustila ga u predsoblje i rekla ne gledajući ga:
-Idi operi ruke.
Vanja opazi da mama govori nekako čudno i da uopće čudno izgleda. Ali nije se usudio pitati, samo se otšuljao u kupaonicu, a onda je sjeo na pod pred televizorom i tiho čekao da tata dođe kući i da ga pozovu na večeru.
Tata nije došao kući. Večerali su sami, to jest večerao je samo Vanja, jer mama nije ni dotakla jelo. Vanji se situacija učini ipak previše čudnom, pa upita:
-Gdje je tata?
-Otputovao je-reče mama. Odgovorila je odmah, brzo, istim onim neobičnim glasom od prije.
-Kad će se vratiti?- upita opet Vanja. Tata nije često putovao, a nikad se dotad nije dogodilo da bi otputovao tako naglo.
-Neće skoro-odgovori mama. –Otišao je na službeno putovanje.
„Red bi bio da mi reče kamo je otputovao“, pomisli Vanja. „Ali bolje da ne pitam, ona uvijek kaže da previše pitam.“
Nekoliko dna izdržao je da ne pita kamo je tata otputovao. Ali onaj čudni izraz na maminu licu nije mu dao mira. Od one večeri uvijek je imala isto lice, kao ukočeno. S tim licem odlazila je ujutro na posao i vraćala se s posla. Vanji se nekako nije dalo izlaziti na ulicu i igrati se s djecom kao prije. Sjedio je na podu u svome kutiću, pokušavao se zabavljati gradeći tvornicu od metalnih dijelova iz kutije koju mu je tata kupio prošle godine za rođendan. Ili je lutao iz sobe u sobu, ali pazeći da ne napravi nered. Prije na to nije pazio. Ali sad se bojao mamina novog lica.
Jedne večeri na izdrži i upita:
-Je li pisao tata?
Mama ne odgovori. Gledala je u tanjur. Onda digne glavu i reče samo:
-Vanja.
-Molim, mama-odgovori Vanja. On je znao zaprljati hlačice i razbiti čašu, ali nije znao drukčije odgovoriti kad bi ga pozvali po imenu.
-Tebi je sedam godina- reče mama gledajući ga očima koje su posljednjih dana postale neobično velike i tamne. Vanja opazi da je mami teško govoriti, pa odloži svoju žličicu(on je uvijek jeo pečeno jaje žličicom a ne viljuškom) i kimne glavom želeći pokazati da pažljivo sluša. Mama nastavi:
-Kad sam ja bila kao ti sada, učili su me da dijete sa sedam godina stupa u doba razuma.
-Što to znači, u doba razuma?-upita Vanja.
-To znači da više nismo mala djeca, nego da možemo ozbiljno shvatiti sve što se s nama događa i da postajemo odgovorni za sve što činimo-objasni mama.
-Pa to je jasno-reče Vanja.- I onda?
-I onda, ti treba da razumiješ ovo što ću ti reći. I da ne plačeš. Ti si i sam rekao da više nisi djetešce, sjećaš li se?
-Naravno-reče Vanja ozbiljno i opet kimne.
-Bolje da ti ja kažem nego da čuješ od drugih. Moramo biti hrabri, Vanja, oboje. Tata nije otišao na službeno putovanje. Tata nas je ostavio.
Pazila je da joj glas ne zadršće. Vanja spusti sa stola svoje male ruke, čvrsto ih stisne oko naslona stolice i reče:
-Zašto nas je ostavio?
-Nismo se slagali-reče mama.
„Sa mnom se slagao“, pomisli Vanja i osjeti kako mu se nešto penje u grlo. Sjeti se kako ga je tata vodio za ruku kd su išli gledati vlakove, i kako ga je učio plivati. I proguta ono u grlu i još čvršće stisne stolicu. Uspio je progovoriti ne plačući, samo mu je glas bio malo tiši:
-Neće se više vratiti?
Mama ne odgovori, samo zaniječe glavom. Vanja opet prihvati svoju žličicu. Bilo mu je teško gutati,a li pojeo je jaje do kraja.
Te večeri ipak je plakao, ali mama to nije vidjela. Plakao je sam u svome krevetiću, tiho, da mama ne čuje. „Da me je barem pozdravio prije nego je otišao“, mislio je. „Što sam mu ja kriv ako se oni nisu slagali?“
Još jedno pitanje ostalo je Vanji neriješeno. O tati više nije govorio jer je mama o njemu stalno šutjela, ali to drugo pitanje svakako je želio raspraviti. I jednom upita mamu:
-A tko je tebe učio da se sa seadm godina stupa u doba razuma?
Mama se začudi:
-Kako dolaziš na to?
-Tako-reče Vanja.-Tebe je to netko učio, rekla si mi. A mene nije nitko. To si mi ti rekla jer nas je...jer nam se ovo dogodilo. A da se nije dogodilo, možda mi ne bi bila ni rekla. A tebe je to netko naučio. Kao što se...kao što se nekoga uči plivati, tako je netko tebe to naučio. Možda tvoja mama ili tvoj...?
Nije mogao izgovoriti. Mama odgovori brzo:
-Naučio me vjeroučitelj.
-Tko je to?-upita Vanja.
-Svećenik-reče mama.-Sad samo nemoj pitati što je svećenik.
-Kao da ne znam- reče Vanja uvrijeđeno.-To su popovi,vidio sam jednoga mršavoga s naočalama iz one okrugle crkve na trgu. Ja se koji put igram tamo blizu. Ali što znači vjeroučitelj? I zašto ja nemam vjeroučitelja?
-O tome ćemo govoriti kad budeš malo veći-odgovori mama.-Sad ne bi razumio.
-Kako ne bih razumio kad sam u doba razuma?-reče Vanja.
-Molim te,prestani-reče mama umorno.

Prestao je pitati, ali sutradan po podne pošao je u onu crkvu. Nikad prije nije bio u crkvi, pa je sve pažljivo razgledao. U crkvi nije bilo nikoga. Vanja sjedne u jednu izrezbarenu klupu i pomisli obeshrabreno:“Što mi vrijedi da sam u doba razuma, kad sve ono ništa ne razumijem?“
Želio je nekoga pitati, ali nije znao koga. Često je odlazio u onu crkvu,rano po podne, kad u njoj nije bilo nikoga. Bili su dani teških ljetnih vrućina, pa je Vanji bilo ugodno u onoj svježini staroga kamena. Ali stalno se mučio što ništa ne razumije. Nekoliko puta čuo je glasove iza nekih vrata u crkvi, ali nije se usuđivao pokucati, mislio je:“Možda bi me istjerali.“ Osobito je želio pitati što znači lik čovjeka koji visi na križu. Najviše se zadržavao pred njim. Pred njim je stajao i neki stalak s crnom okruglom pločom punom željeznih šiljaka. U te šiljke bile su utaknute svijeće, i gorjele su. Vanja je gledao kako dogorijevaju i kako se rastaljeni vosak skrućuje na crnoj ploči.

Jednoga vrelog popodneva ušla je u crkvu djevojčica. Mogla je biti malo starija od Vanje, a crna kosa bila joj je tako podrezana da je sličila na malu sjajnu kacigu. Djevojčica je nosila nešto zamotano u papir. Ušavši u crkvu, poklekne na jedno koljeno i ostane čas tako, a Vanja se sjeti nekih priča pokojne bake o davnim kraljevima i malim paževima, i pomisli: „Izgleda kao paž pred kraljevskim prijestoljem. Samo joj nedostaje sokol u ruci.“ Mjesto sokola, djevojčica je nosila svijeću na jednoj od svijeća koje su već gorjele, i utakne je na jedan slobodni šiljak. Onda klekne pred onaj kip raspetog čovjeka, sklopi ruke i ostane tako, gledajući u kip.
Vanja ju je promatrao nepomično, kao prikovan. Djevojčica je dugo ostala klečeći. Onda ponovi kretnju kojoj se Vanja začudio već kad je ušla:dotakne prstima desne ruke čelo, prsi i ramena, pa opet začas sklopi ruke i ustane. Vanja se odluči:“Pitat ću je, pa što bude“.“ I približi joj se i reče šapčući (nije znao da se u crkvi ne govori glasno, ali naprosto se nije usudio glasno govoriti):
-Molim te,pitat ću te nešto.
-Pitaj-odgovori djevojčica također šapčući.
-Zašto si zapalila svijeću?
Djevojčica ga pogleda. Opazi da govori nekako uplašeno, kao da se boji da će ga potjerati. I smili joj se nepoznati dječak, izgledao je tako malen. I odgovori:
-Jer mi je tata bolestan.
Vanja ju je gledao, mučio se kako da je još pita, i bojao se da ona ode. Ali ona nije odlazila. Onda se on ohrabri:
-Zar će mu svijeća pomoći da ozdravi?
-Svijeća znači molitvu naše obitelji-reče djevojčica.-Mi molimo da ozdravi, a ozdravit će ako Bog hoće.
-Bog-ponovi Vanja.-Tko je to?
Djevojčica ga pogleda. Opazi da govori nekako uplašeno, kao zna. „Malen je još za vjeronauk, a kod kuće ga sigurno nisu učili“, pomisli. I opet joj se smili taj mali dječak, pa pokaže kip Raspetoga i reče:
-Ovo je Bog.-I odmah doda: -Naravno, to je samo kip, kao što je, recimo, tvoja slika samo tvoja slika, ali ipak si na njoj ti.
-A zašto ovako visi?-upita Vanja.
-Jer je raspet na križ za naše grijehe-odgovori djevojčica.
-Što je to grijeh?
-Zlo koje učinimo-reče djevojčica.-Na primjer, kad is neposlušan, to je grijeh i ti si za to odgovoran pred Bogom. Svaki put kad sagriješimo, to je kao da Ga ponovno razapinjemo na križ.
-Neću ja to-reče Vanja.-Meni ga je žao što ovako visi, to mora da strašno boli. Neka je ovo samo kip, ali on je ovako visio živ, je li? Kao što sam ja bio ja kad su me slikali?
-Da-reče djevojčica. -A On se zove Isus.
-Ljudi moji, ti mu znaš i ime- reče Vanja zadivljeno. –A tko te je sve to naučio?
-Mama i vjeroučitelj-reče djevojčica.
„Tako, i mama je nju to učila, i opet taj vjeroučitelj“,pomisli Vanja.“Baš sam ja jadan,mene nitrko ne uči.“
Svijeća djevojčice zaplamsa jačim plamenom, stijenj se razgorio. I Vanja upita:
-Reci, da li Bog može učiniti samo da netko ozdravi kad je bolestan? Ili može učiniti...tako,recimo,da se vrati netko tko je otišao od svoje kuće?
-Bog sve može-reče djevojčica.-On nas je sve stvorio, pa nam može i dati sve što je za naše dobro.
Takva je bila Vanjina prva pouka iz vjeronauka. Sutradan nije kupio sladoled, nego svijeću. I kleknuo je pred onaj križ kraj svoje svijeće i sklopio ruke kao ona djevojčica i molio: „Bože, daj da se vrati moj tata.“ A mami je rekao da,kad na jesen pođe u prvi razred, želi učiti kod vjeroučitelja. Mama ga je ispitivala otkud mu ta ideja, ali on je odgovarao samo: „Tako.Ti si učila, zašto da ja ne učim.“ Susret sa djevojčicom sličnom pažu pred kraljevskim prijestoljem čuvao je samo za svoju dušu.
Sedam svijeća zapalio je Vanja pred Križem u crkvi na trgu.I često je tužno mislio:“Ma da mi barem piše, meni bi mogao pisati, ja mu barem nisam ništa skrivio.“
Sve je češće na to mislio. Kad mu je jednog dana mama rekla da mu je tata pisao i da ga želi vidjeti. Vanja sav zadršće kao stabalce na velikom vjetru, ali svlada se svom snagom i reče tiho:
-Čitaj mi što je pisao.
Mama započne čitati: „Malo moje janje...“ A Vanja, dječak koji nikad nije plakao, brzine u plač i zagrli majku kako nikad nije učinio:
-Mama, mama moja! „Malo moje janje...“, samo jedanput rekao mi je „malo moje janje“, samo jedanput, kad sam ono pao i sav se ubio! On mi opet kaže „malo moje janje“! On će se vratiti, mora se vratiti, ja sam molio Boga Bog će nam ga vratiti, mama!
I dugo je plakao Vanja grleći mamu, jer, premda je već doba razuma, Vanja je mali dječak, od sedam godina.

Berith:Pozdrav Ignaciji


Slika

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 02 stu 2010 22:05 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku


:a1250: :a1250: :a1250:

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 08 pro 2010 07:15 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
JEDINA

S nama si kad smo sami, nemoćni,
u nama kada nas vuku djela zla.
Hvala ti, Ženo, što si s nama ti,
u molitvi, vječnog života istini.

Pod tvojim srcem ti si nosila, jedina,
čovjeka nad svim ljudima.
Lijepo je znati da si sa nama, u djelima,
što za nas ti si činila.

Žena si nad svim ženama,
Majka si nad svim majkama.

Dušom, tijelom, puna ljubavi,
ti si žito što daješ kruh nam života.
Svjetla puna, ti si jedina,
jedina od svih žena –
Majka si Krista.

Dušom, tijelom, puna ljubavi,
ti si žito što daješ kruh nam života.
Svjetla puna, ti si jedina,
jedina od svih žena –
Majka si Boga živoga.


Marijo, Majko naša, puna milosti, moli za nas!

Slika

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 07 tra 2011 16:17 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
PRIČA O ŽIVOTU

U njemu je patnja, ali kad iz svake izađete čvršći za jedno bogato iskustvo, onda je to dobar život. Život je mnogo sitnih tajnih pogleda, nekih valjkastih šaputanja koja s južnim vjetrovima nužno nose i dodire; život je more puno pjene koja se razgrađuje i iznova stvara ljubeći nepredvidivost obale; život je nebeska snaga koja stvara; život je najljepša bajka u kojoj ima nemani i zvijeri, ali koje pobjeđuju mali ljudi, patuljci; život su bol i radost istodobno; život su koraljni otoci i do njih se dolazi samo jednim putem.

Život nisu pogledi, život su djela, život su svi svjetovi koje čuvate za sebe, a ipak ih morate dijeliti; i ne pomišljate na neki drugi i bolji život.

Život su sve naše želje nepravilno raspoređene, to su vaše misli koje drsko ulaze u tuđe živote i tuđe domove, život ne priznaje gubitke, u životu nema čekanja, jer život ide i ako nisi brz i spretan, ako se nadaš da su zasluge tolike da imaš prava na povlastice, onda je to greška, onda si i ti gubitnik, onda je kaj. Onda ni tebe više nema u životu.

A to nije dobro.


S.Glavašević

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 21 stu 2011 14:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Ovdje ću stavljati (kopirati sa jedne studentske stranice) kratak pregled tjednog studentskog vjeronauka. Teme su 10. Božjih zapovijedi. Dakle, svaki tjedan o jednoj! :D

Uvod

Prošlo predavanje predstavlja određeni uvod u seriju vjeronaučnih susreta koji će trajati sve do Božića i na kojima će se obrađivati Deset Božjih zapovijedi. Osnovna ideja koja stoji iza svega jest prosvijetliti nas studente da budemo slobodni od zapovijedi. Ne na način da ih ne vršimo ili ne činimo što nas je volja, već da bez opterećenja i svojom voljom budemo spremni izvršavati te zapovijedi.

Deset Božjih zapovijedi


Različite su verzije Deset Božjih zapovjedi. One prve nisu izgledale klasično numerirane kao prva, druga i tako dalje. Naime, te su zapovijedi pisane kao tekst iz kojega se iščitavala bit i osnovna podjela. Iz toga se, dakle, zaključuje da podjela kao takva nije bitna nego sveukupnost - čitav taj tekst. Tako svaka zapovijed započinje sa ''Ja sam gospodin Bog tvoj'' , a nastavak iza zareza i odgovarajuću podjelu su dodali ljudi - nemoj imati drugih bogova uz mene, ne izusti imena Gospodina, Boga svoga uzalud... To znači da u pravilu postoji samo jedna Božja zapovijed.

Božje zapovijedi predstavljaju savez koji Bog sklapa s nama, a ne ugovor. Isto tako, svaka zapovijed, iako izražena u negativnoj formi (ne ubij, ne sagriješi bludno...) izražava pozitivnu radnju u pozadini, što se odlično upotpunjuje u Bibliji, točnije u Starom i Novom zavjetu. Na primjer za prvu Božju zapovijed Bog je u Starom zavjetu rekao:
''Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. ''
, a u Novom zavjetu Isus na to uzvraća:
''Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!'', Matej 4, 9

Prva Božja zapovijed

7. prosinca 1988. godine je u Armeniji jedan otac, kao i svaki drugi dan, ostavio svog sina pred školom i rekao mu da će doći po njega. Ako bude kasnio, ima da ga sin čeka, jer će on sigurno doći. Tog se dana u popodnevnim satima dogodio veliki potres. Brojni ljudi supoginuli, a mnogo je građevina završilo u ruševinama. U toj školi, u kojoj je tata ostavio svog sina, bilo je svega 30tak preživjelih, a u njegovom razredu samo sedam. Svi ti učenici su paničarili i strahovali, ali dečko im rekao: ,, Ne brinite se, moj će otac sigurno doći.'' Otac, nakon dvadesetosatnog kopanja po ruševinama, golim rukama s drugim roditeljima ugleda svoga sina i ostale učenike iz tog razreda. Kada oni svi izađu, mali se okrene prema njima i kaže: '' Jesam vam rekao da će doći''.

Ova priča oca i sina govori puno o tome kakav bi trebao biti naš odnos s nebeskim Ocem jer možemo primijetiti tri bitna djela koja u takvom odnosu moraju postojati. To su vjera, ufanje i ljubav. Za svaki od tih postoje prepreke u obliku grijeha koji remete taj odnos.

• Vjera: vjerski život treba održavati upravo kao i život sportaša, glazbenika i sl. što znači da zahtjeva kontinuirana predanja, odricanja, molitve i sl. Problem s tim je što mnogi pokušavaju živjeti lagodno sada i čekati trenutak kada će se jednoga dana smiriti i posvetiti molitvi.

• Ufanje: grijesi koji predstavljaju prepreku kod ufanja su očaj i preuzetost. Očaj predstavlja situaciju u kojoj ljudi vrlo lako odustaju od svega. Kao primjer toga može poslužiti kada mlada djevojka, koja ostane trudna, ode na pobačaj ili mladići koji posjete prostitutke. Što se tiče preuzetosti imamo dvije okolnosti. U prvoj je riječ o tome kako čovjek katkad misli kako se može spasiti bez Božje pomoći. Druga okolnost je vrlo česta pojava. Naime, svi mi znamo da je Bog svemoguć, da sve vidi i sve oprašta i da se sa ispovjedi zbilja ti naši grijesi brišu u duhovnom svijetu. Upravo zbog toga odlučimo si priuštiti grijeh jer će nam biti oprošten.

• Ljubav: Isus je izjavio zapovjedi ljubavi u jednom svom govoru i rekao: ''Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom''. Iz ove zapovijedi vidimo da se ljubav očituje kroz srce, dušu i um, a ne samo srcem što je inače simbol za osjećaje. Što znači da ljubav nije samo osjećaj, ljubav je više od osjećaja. Problemi koji ovdje mogu nastati su za početak ravnodušnost, a svi znamo kako je neugodan osjećaj kada nakon izjavljene ljubavi ne dobijemo nikakav odgovor. Zatim nezahvalnost - pred ispit uvijek molimo Boga da dobro prođe jer ćemo učiniti sve, a tko zna koliko toga bude na kraju; duhovna lijenost i na kraju ekstremni oblik, mržnja prema drugima i prema Bogu.

Upravo zbog tih prepreka postoje tri zavjeta kojih bi se trebali držati, a to su: čistoća, siromaštvo i obećanje.

Nemoj imati druge Bogove uz mene

Drugi bogovi za kojima se možemo povoditi su brojni, pogotovo danas. Postoje brojne takozvane profesije koje se bave gatanjem, bioenergijom i ostalim sličnim stvarima, ali sve je to sumnjivoga izvora i kratkotrajnog vijeka. Kroz metode koje pružaju ti ljudi možeš dobiti zdravlje i sreću, ali ništa to nije vječno. To potvrđuje i priča jedne majke kojoj je kćer bolovala od raka te ju je ona odvela kod bioenergičara. Kćerka je ozdravila, ali nakon godinu dana majka se razvela od muža. Ljudi jednostavno ne spajaju uzrok i posljedicu. Tako ta majka nije bila uopće svjesna da je razvod rezultat kćerinog kršenja Božjih zapovijedi. Iz ove priče jako je važno zaključiti da naši putovi nisu naši, oni pripadaju Bogu, jer možda za njenu kćer nije bilo suđeno da nastavi živjeti ovdje na zemlji i možda ju je takvu mladu htio uzeti sebi, nitko to ne zna... Nadalje, svi mi volimo svoj narod, ali narodu se nikada ne smijemo klanjati, jer to je zemaljsko i nije vječno kao Nebo. Još je mnogo takvih sličnih primjera, ali uvijek bi se trebali prisjetiti Isusovih riječi dok mu je sotona nudio sva kraljevstva Zemlje:
''Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!''

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 21 stu 2011 14:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
• Uvod i ponavljanje

Prošli je tjedan na vjeronauku naš studentski kapelan don Damir obrađivao s nama temu prve Božje zapovijedi. Zaključili smo da je ta zapovijed najvažnija, majka ostalih zapovijedi, a i samo poštivanje nje u punini je dobar odraz poštivanja svih deset. Uostalom, teolozi se također slažu da je redoslijed kojim su zapovijedi zadane usko povezan s njihovom važnosti. Kako znamo, Deset Božjih zapovijedi zadane su u negativnoj formi, ali svaka ta zabrana u sebi pretpostavlja i određenu pozitivnu radnju. Fraza koja nam je svima poznata ''Ja sam Gospodin, Bog tvoj'' i koju često vežemo uz prvu Božju zapovijed, uvodna je rečenica svim ostalim zapovijedima, što smo mogli čuti prošli put, pa bi stoga puni naziv ove zapovijedi glasio:
'' Ja sam Gospodin, Bog tvoj, ne izusti imena Gospodina Boga svoga, uzalud!''

• Druga Božja zapovijed

U staroj Antici ljudi su duboko vjerovali da je svaka riječ efektivna i s velikim oprezom su govorili. Dva su osnovna problema s riječima i kako ih koristimo danas.

1. Snaga riječi: Danas rijetko pazimo na ono što izgovaramo i razbacujemo se s frazama i uzrečicama. Drugim riječima, izgubili smo snagu riječi jer ih jednostavno ima previše. Riječi su djelotvorne, a mnogi ih olako shvaćaju. Zbog riječi često dolazi do uspostave novih odnosa. Kao primjer toga može poslužiti situacija kada dečko curi ili obratno izjavi ljubav, što zbilja mijenja način na koji se osobe nakon toga postave u njihovom odnosu. Još bolji primjer je rečenica: '' Hoćeš li se udati za mene?'' Dečko i cura nakon toga postaju nešto više i u duhovnom svijetu se to osjeti. Ova dva primjera su riječi koje jesu djelotvorne, jako utječu na ljude, ali one se mogu povratiti. Primjer onih riječi koje se ne mogu povratiti su vjenčani zavjeti jer predstavljaju savez koji se sklapa pred Bogom, Isusom Kristom i Crkvom.

2. Snaga imena: Prva rečenica koju svećenik pita na obredu krštenja je: '' Koje će te ime dati svom djetetu?'' i to ime se mora izgovoriti i upravo ono je urezano u dlanove Jahvine. Drugim riječima, naše ime nakon ovog zemaljskog života ostaje isto i u duhovnom svijetu. Čak i samo ime Jahve kod Židova je bilo nešto najsvetije. To ime bilo je toliko sveto u njihovim očima da ga oni nisu smjeli izgovoriti, u molitvama ili u razgovoru, niti pisati, već su umjesto Njegova imena koristili druge slične izraze (npr. Elohim). Upravo zbog takvog njihovog stava prema tom imenu, Isusa su optužili za Herezu jer nije bilo uobičajeno niti lijepo prihvaćeno sebe nazivati Jahve.

• Grijesi protiv Druge Božje zapovijedi

1. Obećanje: Dakle, slučaj kada u ime Božje nešto obećamo. Ta situacija razlikuje se od one kada nešto obećamo Bogu da ćemo učiniti ili propustiti. Ako smo samo mi dali obećanje Bogu i nismo ga ispunili, ljaga neispunjenja ostaje na nama. Međutim, ako u ime Božje nešto obećamo tada učinimo nešto mnogo gore jer u taj odnos uvlačimo i Boga. Najčešći primjeri toga su: ''Bog mi je svjedok'', ''tako mi Bog pomogao''...

2. Psovka: Kada psujemo, inače, u duhovnom svijetu nešto je pokrenuto. Općenito, ako uzmemo za primjer društvo koje inače nije sklono psovkama, psovka bi u takvom okruženju dovela do poremećaja tzv. duhovne ekologije. Savjet je da se u sebi, kada primijetimo psovku, molimo i blagoslivljamo sve oko sebe. Najčešći primjeri, nažalost, svima su nam dobro poznati i nema ih smisla navoditi.

3. Zakletva: Kletve u tom stilu nisu nužno loše, ali treba biti jako oprezan koristeći ih. Sveti Petar ih je koristio samo dvaput i to kada je spašavao svoj život. Prvi puta to se spominje u Poslanici Korinćanima 2, 23 kada kaže:
''A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint.'' , a drugi puta u Poslanici Galaćanima 1, 20:

'' Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem.'' Tada je riječ kao takva značila mnogo više nego danas i ovo su bile velike riječi pa su stoga i optuživači odmah odstupili. To koliko je riječ bila važna može se vidjeti i po samom načinu na koji su stari Židovi sklapali savez. Najprije bi zaklali janje, rasporili ga, podijelili na dva dijela gdje bi jedan dio zapalili kao žrtvu Bogu (što simbolizira uvlačenje Boga u tu transakciju), a drugi dio bi pojeli. Prvim zalogajom stavljenim u usta označeno je da je savez sklopljen.
Čak i sekularni svijet – svijet u kojem nema Boga, zemaljski svijet – vidi važnost zakletve što vidimo po tome da neke djelatnosti smatra toliko bitnim da osobe koje ih izvršavaju moraju biti pod zakletvom: suci, političari, predsjednik države... Ako malo bolje razmislimo cijela misa je u jednu ruku jedna velika zakletva. Na početku su čitanja Riječi Božje i Evanđelja koja simboliziraju predstavljanje samog sadržaja ugovora. Na čitanja odgovaramo sa ,,Slava tebi Kriste'' i ,,Bogu hvala'' kao znak slaganja s cijelim sadržajem. Nakon toga slijedi propovijed na kojoj nam se termini ugovora još jednom objašnjavaju prije potpisivanja, čisto da znamo što potpisujemo i na kraju samo sklapanje ugovora uzimanjem hostije u svoje tijelo.

• Važnost kumstva

Za kraj je stavljen naglasak i na kumovanju na krizmi, krštenju itd. Kumovanjem garantiramo dvije stvari. Prvo da je osoba kojoj smo kumovi spremna za određeni sakrament i drugo da će nakon primljenog sakramenta živjeti dostojno toga. Također i sam kum bi trebao živjeti sakramentalni život, jer osoba koja na taj način ne živi ne može biti kum! Samu ozbiljnost vidimo na primjeru u Austriji gdje je njihov kardinal ukinuo kumstvo jer je uočio da se olako shvaća sve to.

• Završna riječ

Božje ime je nešto sveto i nikako se ne bi smjelo koristiti uzalud u bilo kojem obliku. Ono se može jedino slaviti, blagoslivljati i hvaliti. Vrijeme blagdana najčešće je obilježeno sa najviše obiteljskog nasilja. Razlog tomu je što su to vremena u kojima je zloduh najaktivniji i upravo tada trebali bi u sebi moliti i blagoslivljati koliko god nezgodno bilo. Savjet svima od don Damira je – ustrajte! Trebamo ustrajati ako osobno imamo problema sa pridržavanjem ove zapovjedi ili ako smo u takvom okruženju. Važnost i snaga riječi u ljudima je s vremenom mnogo izgubila jer nam je u rječniku dosta toga postalo nesvjesno i olako shvaćeno i upravo zbog toga jako je bitno razumjeti što zapravo govorimo u spontanom svakodnevnom govoru. Da bi imali podsjetnik na to, upravo iz toga razloga ova zapovijed je na drugom mjestu po važnosti ispred svih ostalih.

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 18 sij 2012 20:02 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Iz govora sv. Bazilija Velikog o molitvi



Braćo, prijeko nam je potrebno moliti se, ali ne tako da iz naših usta izlazi mnoštvo svetih riječi i glasova.



Doista, dužni smo kroz čitav život slaviti i zazivati milosrdnog Boga, i to iskrenim riječima i dobrim djelima. Nemojte misliti kao da Gospod Bog čeka na vas da sami sebe preporučite. On znade što je svakom od vas potrebno iako Ga ne molite. Uho Božje ne treba čuti riječi da odgonetne vaše misli. On je kadar upoznati i vašu tajnu prošnju koja se krije samo u vašem srcu. Zar niste čuli kako je Mojsije jednom samo duboko uzdisao zazivajući Boga u pomoć te, iako ni glasa nije dao od sebe, ipak Gospod upita Mojsija: »Zašto zapomažeš prema meni?« (Izl 14, 15).

(...)

Zato, braćo, misleći uvijek na Gospoda Boga, imajte u svom srcu Njegov strah i sjećajte se u u svim molitvama svojih bližnjih. Mnogo možete i pomoći da uđu u kraljevstvo Božje. Držite se, dakle, čvrsto nade u dobrostivog Boga. Očekujte od Njega pomoć i budite sigurni da uvijek kad se na Njega obratite, On ne samo da vas neće odbiti nego će se i sam približavati k vama i reći: »Evo me!« (Iz 58, 9). Braćo, ako neprestano budete imali na pameti to da je Gospod Otac vaš prisutan na svakom mjestu, da On svakom pomaže, da On i tajnu vaših srdaca poznaje, tada vas neće nadvladati zle misli niti koje drugo zlo, tada ćete se očuvati od svakog grijeha, a zbog toga će zlatom postati vaša molitva. Zapamtite da i mir također lijepo osposobljuje duše na slavljenje Boga. Ako se vaša duša ne rastresa u ispraznim stvarima ovog svijeta i ukoliko ne lijeće po svoj zemlji, tada se ona okreće sebi samoj a preko sebe i Bogu. Tako uz Njega, uz Njegovu ljepotu prikovana zaboravlja čak na svoje potrebe, pa niti ne nastoji brinuti se za hranu, odjeću i ostale potrebe tijela nego se samo brine za to da stekne vječna dobra. Braćo, nemojte pristajati ni na to da vam polovica života prođe bez koristi na drijemanju i spavanju. I zato podijelite noć na san i na molitvu, pa čak i vaš san neka bude podvigom pobožnosti. U njemu neka se razbuđuju sveta čuvstva i misli koje su preko dana ispunjavale vašu dušu. A odmah čim sunce ranim rankom počne izlaziti, prije nego svane dan, vi već pjesmom i psalmima slavite svoga Stvoritelja, jer od ovog nema na svijetu ništa svetijeg. A kad se sunce počne dizati, spremajte se na posao, a molitva neka vas svugdje prati. I kao što sol začinja jelo, tako sveti psalmi neka budu začin svemu što izlazi iz vaših ruku.

Molite se, braćo, prije svakog jela, jer je dostojan Gospod da mu zahvaljujemo za te darove koje nam sada pruža kao i za one koje nam čuva za buduće dane. Molite se također odmah nakon što ste nahranili svoje tijelo, jer i tada treba slaviti nebeskog Oca i moliti Ga za milost da On nikada ne zaboravi izvršiti data nam obećanja. Da! Molite se, jer molitva je čudesna stvar. Ona utiskuje u duši jasnu sliku samoga Boga, ona Ga dovodi k nama na stan, ona Ga obuhvaća i miluje u sjećanju i u srcu. Ta molitva čini da smo Božja svetinja te da se naš razum i naša čuvstva ne gube u zemaljskim stvarima nego se uznose visoko prema Gospodu i u Njemu se naslađuju.

Ono što je za mnoge u molitvi dan, to je za svete revnitelje na slavu Božju ponoć. Grobna noćna tišina ulijeva u njihove duše čudesno raspoloženje. U njihova srca ne uvlači se u noći ništa zla niti na oči ni kroz uši, nego svraćaju svoj um na razmišljanje o svojini grijesima, donose spasonosne odluke čuvati se grijeha i mole za sebe žar i pomoć od nebeskog Oca.

Shvatimo, braćo, ono što nam kazuje Mojsijev primjer, Sv. pismo, naime, opisuje borbu Izraelaca s njihovim neprijateljima Amalečanima, i kaže: »Dok bi Mojsije držao svoje ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali neprijatelje, a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani.« (Izl 17, 11). Ovo je slika naše molitve! Kad u njoj malakšemo i opuštamo se, tada nad nama preuzimlju vlast zle strasti a kad se u molitvi uzdižemo, tada natrag dobivamo snagu i pobjedu u borbi. Prema tome: tko može u Božjem hramu govoriti u vjetar isprazne riječi, tko tu može razmišljati o ružnim stvarima kad, kako kaže prorok David, u svetinji Njegovoj svaki Mu iskazuje slavu. Iz hrama Gospodnjeg ne odstupaju ni sveti anđeli već naše riječi upisuju sebi u knjige. Tu zajedno prebiva nebeski Otac gledajući na srca onih ljudi koji se dolaze Njemu moliti. On vidi tko od njih iskrenim srcem, tko s razmišljanjem, a tko ga tek samo ustima slavi!

Nebesa kazuju slavu Božju, Boga slave svi zborovi nebeskih anđela, sva stvorenja, ona nijema kao i ona što se glasaju, bilo na zemlji bilo na nebu, iskazuju čast svom Stvoritelju. A samo jedini bijedni čovjek ponekad napusti kuću, dođe u Božju svetinju i ne pazi na Božju riječ, ne osjeća svoje vlastite naravi, ne kaje se kad mu na sjećanje dolaze njegovi grijesi, ne boji se strašnog suda, a smije se, pruža svoju ruku znancima, pretvara mjesto molitve u mjesto trgovine i omalovažava opomenu koju daje svim ljudima prorok David kad kaže: »Hvalite Boga u Svetištu njegovu. . . Sve što god diše, Gospoda neka slavi.« (Ps 150). A Bog ne treba ljudske slave. On samo želi da mi postanemo dostojni slave u Njegovom kraljevstvu. Zbog toga: kakvo zrno već na zemlji tko posije, takvo će nekad brati i na drugom svijetu.
(...)

Zapamtite, braćo, usred uzdaha, usred žarkih zaziva, usred neprestanog bdijenja odstranit će od vas Gospod sve opasne kušnje, ohladit će vas od strasti, dat će vam snage, volje i nade za kreposti. Njemu neka bude za sve to slava i poklon sada i vazda i u vijeke vjekova Amen.

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Agnus Dei
PostPostano: 07 vel 2012 22:35 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Sedma Božja zapovijed

O zapovijedima se može raspravljati jer, na primjer, neki ljudi ne vjeruju u Boga pa se samim time na njih ne odnose prve tri zapovijedi. Neki opet treću zapovijed tumače drugačije i prilagođavaju je sebi kako im najviše odgovara te idu na misu jako rijetko. S druge strane neki ljudi su odgojeni od strane jako loših roditelja ili bez roditelja i samim time ne drže se četvrte zapovijedi, a neki (budimo iskreni većina) jednostavno ne poštuju šestu Božju zapovijed iz intimnih razloga. Sedma Božja zapovijed nema takvih sivih područja, svi ju poštuju ili su svjesni toga da ju treba poštovati. Svjesni su da je loše krasti. Stoga se sedma Božja zapovijed može vrlo jednostavno razložiti i nema potrebe dodatno razlagati činjenicu kako nije dobro krasti. Deseta zapovijed zapravo je ono što je znatno zanimljivije jer ono uključuje naše srce, misli i namjere iza svakog takvog grijeha.

Deseta Božja zapovijed

Prva verzija u Bibliji gdje se zapovijedi objavljuju nalazi se u Knjizi Izlaska 20, 17. U izvornom aramejskom jeziku koristili su se isti glagoli za devetu i desetu zapovijed, ne poželi:

''Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!''

Međutim, u drugoj verziji u Ponovljenom zakonu 5, 21 izvorno koristila su se dva različita glagola:
 Šamale što znači ne poželi usmjereno stvarima i
 Amah što znači također ne poželi, ali usmjereno osobi

Deveta i deseta zapovijed specifične su jer su se smatrale najvažnijima uz prvu. Naime, po starom semitskom običaju prva zapovijed nadopunjuje zadnju i tako redom. Zašto je tomu tako, razlog tražimo u samoj prirodi zapovijedi. Ako malo razmislimo možemo vidjeti da je prvih osam zapovijedi donekle i uređeno od strane države, ali ono što država ne može urediti su zakoni, nagoni i osjećaji u našim srcima, a upravo oni su u većini situacija razlog ubojstvima, silovanjima, krađi i brojnim drugim vrstama nasilja.

Materijalni svijet

Svijet u kojem živimo i u kojem smo okruženi sastoji se od brojnih materijalnih stvari. Od osnovnih potrepština za život preko stvari koje želimo imati i štedimo novce za pa sve do same svrhe našega obrazovanja. U Knjizi Postanka piše da je Bog sve stvorio pa tako i sve materijalno oko nas, što znači da je sve to stvoreno nešto dobro, ne zlo. Međutim, Bog je također rekao da je sve zemaljsko prolazno, polazeći ponovo od najmanjih stvari pa sve do velikih država i carstava. Sve zemaljsko ima svoj rok trajanja, duži ili kraći, i sve će jednoga dana uminuti pa tako i mi ljudi. Kad se to dogodi odlazimo u svijet koji ne poznaje materijalno, u Kraljevstvo nebesko. U Mateju 25 opisuje se kako Bog daje talente, materijalne stvari i ostalo zemaljsko kao trening. Neka vrsta ispita kojom se pokazuje koliko smo spremni za Nebo. Boga, dakle zanima isključivo srce, a glavni cilj ovog vjeronaučnog susreta bilo je osloboditi se od nagona za materijalnim i prolaznim stvarima.

Kvantiteta vs. kvaliteta

Pretpostavimo da je neka osoba uskratila drugu za iznos od pet kuna. Objektivno gledano ta osoba nije počinila ogroman zločin ili nešto nepopravljivo i sud čovjeka nije strog na tako sitan propust. Ali sud Boga se tu znatno razlikuje od našeg jer On ne poznaje kvantitetu, on poznaje srce. Nitko ne jamči da ta ista osoba ne bi bila u stanju nekoga uskratiti za deset, sto ili tisuću puta veću vrijednost da je bila u prilici. Upravo u tim trenutcima deseta zapovijed dolazi do izražaja jer se tu očituje želja, htijenje, namjere i sl. i zato je jako važno pravilno oblikovat i promijeniti svoje srce.

Oblikovanje srca

Najbolji način ispunjenja ove zapovijedi i pravilne promjene i oblikovanja svog srca je definitivno davanje. Ali opet i kod davanja se javljaju neki problemi, a to su:
 Dajemo kada imamo viška sredstava
 Dajemo kada imamo grižnju savjest ili
 Dajemo kada vidimo da ljudi oko nas daju

Ovo nisu problemi jer je takvo davanje nije nešto loše, daleko od toga, zapravo nikada nije loše dati. Ali opet se ponavlja, sve što Bog poznaje je srce i jedino pravo davanje koje bi trebali vršiti je iskreno davanje iz ljubavi u pravilnoj mjeri. Pravilna mjera bila bi ona koja označava davanje do one razine koju ćemo osjetiti, ali manje od onoga što će nas oštetiti te trebamo biti konstantni u tome.

S druge strane može biti situacija da mijenjamo svoje srce nabolje i ispravljamo pogreške iz prošlosti. Tada, ako smo nešto prije ukrali i imamo grižnju savjest zbog toga to bismo trebali vratiti, a ako nismo u mogućnosti vratiti, tada bi trebali to ili štogod drugo dati u dobrotvorne svrhe.

Don Damir završio je vjeronaučno predavanje citatom iz Poslanice Filipljanima 3:

''Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.''

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 42 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr