evo jednog zanimljivog seminara o hodanju. Posebno mi se svidjela slijedeća rečenica iz teksta: JER ŽIVIŠ DJEVIČANSKI – TI SI IZAZOV
Citat:
Čisto srce je Božji put ljubavi
Mnoštvo od stotinjak studenata i studentica je u srijedu 15. ovog mjeseca ispunilo dvoranu dnevnog boravka novog studenstkog doma u Osijeku, gdje je bila duhovna obnova – na nov način, u obliku pričaonice, pod naslovom «Cura i dečko – zaljubljeni par». Razgovor o duhovnom bogatstvu kršćanskog pogleda na spolnost, na predbarčnu i bračnu čistoću za studente je organizirala zajednica studenata DUHOS pod vodstvom sveučilišnog kapelana osječkog Sveučilišta p. Areka Krasickog. Kako je to sve izgledalo, pročitajte i pogledajte u nastavku...
Na početku je p. Arek zazvao Duha Svetoga na sve prisutne, i objasnio temu duhovne obnove koja je zamišljena kao «pričaonica», razmjena iskustava, mišljenja i razmišljanja, te rekao kako je primijetio da u Osijeku ima mnogo mladića i djevojaka koji su sami, jer je među njima nepovjerenje, mladiće je strah pristupiti djevojkama, a djevojkama je neugodno pristupiti nekom mladiću i tako – mnogi mladi ljudi hodaju jedni pored drugih, umjesto da se druže i u život krenu zajedno, pripremajući se «kao cura i dečko» za budući odgovorni život supružnika u braku. Istaknuo je da je Isus živi Bog, koji ih voli, koji s njima želi ići u susret budućem suprugu i budućoj supruzi, te naglasio da je potrebno moliti se za svoga budućeg supruga i suprugu, osluškivati Duha Svetoga, i s Isusom prihvatiti ogromnu odgovornost – izgradnju buduće obitelji. Zato je rekao mladićima:» U svojoj djevojci, u svojoj ruci ti nosiš buduću suprugu i ogromnu odgovornost za svoju i njezinu budućnost! Zato moli Isusa da ju nosi s Tobom, da bude s tobom i s njom. Dokaz tvoje ljubavi je odgovornost! Spolni nagon je Božji dar koji treba dobro usmjeriti». Pozvao je zato mlade da žive svoju čistoću srca odlučno, cjelovito i trajno. Biblijski čisto srce je jednostavno, drago, plemenito, nesebično, poštuje osobnost drugoga i ne igra se njegovom sudbinom za svoj užitak.
O svom iskustvu djevojke, studentice, supruge i majke govorila je mlada vjeroučiteljica (Adrijana Lovrinčević), koja je sva svoja iskustva sažela u nekoliko bitnih odrednica: kao djevojka je molila za svoga budućeg muža, još u osnovnoj školi se oduševila za čist, djevičanski predbračni život potaknuta svojom vjeroučiteljicom, kao studentica Teologije u toj je odluci sazrela i svjesnije je odlučila živjeti, a kad je upoznala svoga supruga, u zajednici MIR – od početka je znala da je upravo on odgovor na njezine molitve. I on je, i prije nego što ju je upoznao odlučio živjeti predbračno živjeti čista srca i bez kompromisa svoje savjesti na području spolnosti, tako da su odlučili svoje «hodanje» iskoristiti za bolje upoznavanje, mnoge razgovore, studij, druženje s mladićima i djevojkama koji imaju iste ideale, te ozbiljno pripremanje za budući, obiteljski život. Vjenčali su se nakon pet godina, još dok je ona studirala, a ipak je diplomirala na vrijeme, i danas su roditelji dvoje djece. Sad, u braku vide sve blagoslove spolne suzdržanosti prije braka: bolje se poznaju, slobodnije prihvaćaju jedno drugo i prihvaćaju se puninom svojih osobnosti sa svim manama koje imaju, jer «Ako se ne naučiš kontrolirati prije braka – nećeš moći ni u braku», naglasila je mlada gospođa Lovrinčevića, koja i svojim bračnim životom želi svjedočiti bogatstvo i blagoslov kršćanskog pogleda na spolnost i brak.
Svoje iskustvo mladića koji je od dječačkih dana maštao o djevojci koja će ispuniti njegovu čežnju za nježnošću, dobrotom i prihvaćenošću i trenutku kad je to doživio – upoznavši svoju dabnašnju suprugu i majku njihova djeteta vrlo je emotivno i u duhu «Pjesme nad pjesmama» iznio mladi suprug ( Tomislav Vuko)
«Kao mladić, kao dečko težio sam da dobijem ljubav.Htio sam imati djevojku koja je nježna, osjećajna, puna razumijevanja, a onda – u dvadesetoj – doživiš zaljubljenost. Ljudi čeznu da to osjete, a kad osjete – žele da to nikada ne prestane, da to još više dožive! Ja sam to doživio kad sam u zajednici MIR susreo svoju ženu. Mladić uvijek traži nježnost, a kad to doživi – neizmjerno je sretan, i zna to cijeniti. Moja djevojka i ja željeli smo živjeti čisto. Divan je osjećaj naći i doživjeti nešto tako dragocjeno – ne usudiš se ni dodirnuti ju, tako je krhka i nježna, dobra i plemenita, a kamoli ju povrijediti. Kad to čovjek doživi, to pamti cijeli život – tu ljepotu, tu bezbrižnost, to nešto dragocjeno i prelijepo – kad se zagledaš u dubinu duše svoje i tamo sretneš sebi blisku dušu – tako je prelijepo da s tim čovjek želi živjeti cijeli život. Uz to, u zajednici MIR o predbračnoj čistoći se pričalo, za nju se u crkvi molilo, i tu smo se lijepo osjećali. Sa svojom sam djevojkom izbjegavao grešne prilike, jer su mi bili predragocjeni trenuci nebeske blizine u kojoj mi se kod nje sve sviđalo. I kad sam odlučio da je došao trenutak da ju zaprosim, kleknuo sam i zamolio ju da se uda za mene. Jedva sam čekao taj trenutak, i brak. Čistoća u braku počinje od osobne predbračne čistoće. I u nakon vjenčanja – u tjelesnom sjedinjenju nema stida – osjećaš se kao prvi ljudi u raju zemaljskom, koji su bili kao djeca – goli, ali se nisu osjećali posramljeni. Tada shvatiš svu ljepotu i raskoš predbračne čistoće koja te priprema za ljepotu i puninu bračnog života.» I na kraju – Tomislav je naglasio da riječ «djevica» kod svakog mladića, ma kakav on bio – izaziva divljenje!»JER ŽIVIŠ DJEVIČANSKI – TI SI IZAZOV1» zaključio je.
Njegova supruga Jelena je potvrdila riječi svoga supruga i rekla da sad, kao supruga i majka vidi sve prednosti predbračne čistoće. «Imali smo vrlo kreativnu vezu. Uvijek smo nešto radili, mnogo smo razgovarali i nažalost, moram reći, da moje kolegice koje su se davale prije braka nemaju tako kvalitetnu komunikaciju koja zrači iskrenošću, lakoćom i opuštenošću, kakvu imamo moj muž i ja. Meni je u braku ljepše nego što mi je bilo prije braka. Ja se u braku osjećam sigurnom, jer znam da je moj suprug – samo moj! Razlika između mladića i djevojke koji su živjeli kao da su muž i žena i prije braka, i onih koji su poštivali Božji glas u svojim savjestima i živjeli čisto je velika. Ovo što moj muž i ja živimo danas je – sloboda!
Svjedočenja mlade vjeroučiteljice i mladog bračnog para nadopunio je gospodin Tomislav Šperanda, suprug i otac sedmero djece, koji je rekao da su svi izvori sreće i radosti u
Bogu, koji potom vode do onog drugog, bračnog druga koji će s nama poći u susret Bogu kroz vrijeme do vječnosti. I on je kao student u Zagrebu, osamdesetih godina, sudjelovao na vjeronaučnim susretima vlč. Ivančića, i silno je molio Boga da mu da djevojku koja je bogobojazna i molitveno raspoložena. Upravo takvu mu je Bog poslao u život i to – daleko od Zagreba, na njegovom prvom radnom mjestu, ali ponovno – vezano za molitvenu grupu, koju je sad – on vodio po iskustvu stečenom «pod okriljem vlč. Tomislava Ivančića. «Treba biti odgovoran prema Bogu, prema samome sebi i prema drugima», zaključio je gospodin Šperanda, koji je, kao i predhodni svjedoci blagoslova predbračne čistoće – zaslužio topao pljesak mladića i djevojaka koji su sva izlaganja slušala s neskrivenim zanimanjem i oduševljenjem. To je kasnije pokazala i diskusija, koja je pokazala kako je ovim mladim ljudima dosta površnosti, neodgovornog hedonizma i relativizma, koji dušu cijedi, isušuje sve životne sokove, a cijelo biće ostavlja praznim, bezciljnim, beznadnim i sa snažnim osjećajem prevarenosti i ništavila. Bilo je potresno svjedočenje mladića koji je živio svoju mladost u svim zamislivim i nezamislivim «suvremenostima», zapravo – gadostima i prazninom. Njemu život vršnjaka koji su živjeli čisto i prije braka i u braku čini se kao bajka, kao čista ljepota i bogatstvo za koje se isplati živjeti.
Tijekom cijele večeri, u pauzama između izlaganja onih koji su svjedočili svojim životom ljepotu čista srca – svirao je gitaristički trio mladića koji pohađaju tečaj gitare koji organizira DUHOS, uz pratnju studentice flaute, a svi prisutni pjevali su svima dragu, prelijepu božićnu pjesmu «Tiha noć,sveta noć», te neprocjenjivo duhovno blago hrvatskog naroda, božićne pjesme, «Radujte se narodi», «Svim na zemlji» i jednu pjesmu u čast Duhu Svetzome. Duhovna obnova, pričaonica koja je počela dječjom pjesmicom «Cura i dečko, zaljubljeni par», a mlade supruge i majke, predavačice, otpjevale su je po sjećanju, završila je
pozivom sveučilišnog kapelana svih studenata na božićnu ispovijed, koja će biti u srijedu, 22. prosinca nakon mise, i počet će u 20,30 u osječkoj konkatedrali, te pozivom da se uključe u molitvenu zajednicu «ČISTO SRCE» koja se sastaje svake srijede u Studenstkom campusu, te
na doček Nove 2011. u župi Preslavnog Imena Marijina. Svi su dobro došli – čista srca poći Božjim putem Ljubavi.
Nakon «radnog dijela» slijedilo je opušteno, radosno druženje, međusobno upoznavanje i razgovori – do dugo u noć.
Ana Penić
http://www.duhos.org/index.php?option=c ... Itemid=101