www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 18:53

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 115 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 25 vel 2013 12:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Mata napisao:
zašto ako voliš curu, i želiš biti s njom do kraja života, i preuzeti svaku odgovornost koju sex nosi sa sobom, zbog čega je predbračni seks zabranjen? kak to danas objasniti mladima, onima srednjima i starijima? ili dal je lako pametovat onima koji su u braku i govorit ostalima koji nisu u braku nemojte se seksat, zanima me dal oni koji su u braku mogu izdržat godinu dana ili dve ili tri bez seksa? dal bi trebalo uvesti kod vjenjčanja nešto da se mladenci izjasne pred svima dal su ušli čisti u brak, pa da odma posvjedoče predbračnu čistoču?

eto tak neka pitanja koja me muče na sami spomen predbračne čistoče...

predbračni seks nikome nije zabranjen nego ostavlja nezgodne posljedice, da ne ponavljam imaš dosta toga na prethodnim stranicama ove teme pa pročitaj ako te zanima.

I ne slažem se s tobom da se ikome pametuje kad se govori o predbračnoj čistoći, to je svjedočenje istinskih vrijednosti na što su svi vjernici pozvani da drugima svjedoče a na svakome je da procjeni kome, kada i kako će svjedočiti.

A ovo što pitaš dal da se uvede javno izjašnjavanje o tome jel ko čist ušao u brak, moram priznati pitanje ti je stvarno čudno jer oni koji nisu čisti ušli u brak zar bi oni trebali javno pred svima reći da su spavali prije braka? To je osobna stvar, ko će govoriti neka govori ali nikoga se nema pravo na to prisiljavati


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 vel 2013 15:06 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Mata napisao:
pročital sam, zanimljivo je i poučno i baš zato me natjeralo da pišem :b112: pametuje se zato jer sve više i više dolazi pred oltar sa seksualnim odnosima prije i sa mladenkom trudnom. Kakvo je to istinsko svjedočenje? imam dojam ko da se zaspalo, da su se svećenici uspavali ( u globalu, naravno ima iznimaka don Damir).

ma ne mislim prisiljavati, ali uvesti nekaj kaj bi promijenilo shvačanje samog braka. Jer danas se veli da je seks (predbračni) loš i grijeh. Jer opet, neko može imati loša seksualna iskustva iz veza prije ( pa se odluči na apstineciju do braka) a neko dobra pa se nemogu razumjeti, na dobra mislim isključivo na tjelesno., jer postoji i duhovna strana.

ja mislim da puno mladih nikad nije čulo kolika je važnost da se čistim sačuvaju do braka(naravno kao i kasnije u braku) a koliko sam čuo i čitao to je jedan od važnijih kriterija za kvalitetu braka i mislim da je ta neinformiranost jedan veliki problem. Naime svi čuju da je to grijeh ali isto tako da Bog oprašta pa zašto bi se onda mučili i savladavali do braka kad je lakše spavat prije braka i onda to ispovjediti. A dosta onih koji ovo i čuju ne žele vjerovati jer nimalo nije lako sačuvati se do braka, kažu da je to prodavanje nekakvih recepata za bračnu sreću. Ovo nisam ja izmislio nego to govore mnogi svećenici i teolozi, ja jedino imam iskustvo hodanja koje nije bilo u čistoći i kasnije ono koje je bilo u čistoći i mogu samo reći da je razlika ogromna, ovako mi je puno ljepše.

Što se tiče mojih iskustava u intimnom dijelu, nema lošeg ali ono što je bilo loše je što se kompletan odnos s tim djevojkama brzo istrošio tj.kao da bi svaki put do kraja i onda bi išao dalje, što mi je kasnije prisjelo jer mi je svako iskustvo bilo dok traje traje, kad kraj dođe onda tražim drugu. Nažalost mnogima su i brakovi takvi a ja nisam želio da mi takav bude i brak, želio sam ljubav koja će trajati vječno(koliko god to suludo zvučalo), do kraja života(a i kasnije).

Za svjedočenje, nažalost ima loših svjedočanstava koliko hoćeš ali opet teško da od nekoga ko ne živi vjeru možeš očekivati da će o stvarima di smo svi slabi dati pozitivno svjedočanstvo. Naravno ima iznimaka ali opet čistoća je nešto za što se bori a onaj ko ne živi vjeru taj se neće niti boriti


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ožu 2013 16:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
evo u Osijeku malo više rade na tome da se mladima posvijesti značaj hodanja u čistoći, koliko vidim ima dosta mladih koji su voljni malo aktivnije u tome sudjelovati. Ovo je dobro jer tako niko ne misli da je on sam, jer puno je više onih koji svjedoče predbračnu nečistoću nego onih koji svjedoče čistoću pa ih podrška može samo učvrstiti u nakani da hodaju u čistoći. Malo sam čitao na tom njihovom portalu duhos.net i ima dosta zanimljivih svjedočanstava, spominje se i pjevačica Marija Husar i njeno svjedočenje o hodanju sa svojim sadašnjim suprugom

Citat:
Svjedočanstvo o čistoj ljubavi studenata i mladih u Osijeku

U sklopu korizmenih seminara „Duh i tijelo“ koje za osječke studente organizira studentski kapelan p. Arkadiusz Krasicki, CSSp u četvrtak 28. veljače održan je susret na temu predbračnog hodanja – „Dečko i cura, zaljubljeni par“. Pater Arek govorio je o tome što je prava ljubav, koje sve vrste ljubavi postoje, koje su zamke zloga danas u svijetu koje priječe otkrivanje i življenje prave ljubavi među mladima, te je studente i mlade ohrabrio kako je čista ljubav, koji počiva na temeljima ljubavi Božje moguća i kako je svatko zaslužuje pronaći i živjeti.

Predbračna čistoća nije ispala iz mode kako to neki pokušavaju nametnuti mladim ljudima, rekao je studentski kapelan, ponosan na mlade koji svojim primjerom pokazuju kako se zdravo živi u duhu evanđelja.

Također se molilo za ozdravljenje duše i tijela, te se posebno molilo za mlade koji već hodaju, ili se pak odlučuju na čist prebračni hod.

Župa sv. Ćirila i Metoda u Osijeku bila je prepuna mladih i studenata kojima je posvjedočio bračni par Jelena i Tomislav, koji su dvije godine hodali u čistoći, a iza sebe imaju, kako su rekli, predivnih 7 godina braka i petogodišnjeg sina. Studente i mlade oduševili su svojom životnom pričom, ohrabrivši mlade na čistoću prije braka, jer se tako stvaraju istinski temelji za pravo upoznavanje, rast u ljubavi i kvalitetan brak koji lakše i ljepše podnosi sve životne izazove.

Uz molitvu, svjedočanstva i slavlje, ovaj susret bio je poseban po tome što je p. Arek blagoslovio sve mlade parove koji svjedoče predbračnu čistoću. Čak 15 parova je stalo pred oltar i svećenik je blagoslovio njihovu ljubav, hod u čistoći i čestitao im na hrabrosti i ljubavi, kako bi zajednički još više rasli u vjeri i spremno se približili sakramentu braka. Uz to, mladi parovi su molili pred relikvijom svete Marije Goretti, zaštitnice mladeži i čistoće.

Korizmena duhovna obnova se nastavlja, a na idućem seminaru govorit će se o grijesima protiv čistoće, kada će se posebno moliti za sve mlade koji imaju poziv za brak, a još nisu pronašli svoje mladiće i djevojke.

S.M. | Bitno.net


http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/s ... u-osijeku/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 ožu 2013 12:10 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
evo jedan izvadak iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti - Vodič za katolike”, svakako preporučljivo štivo za one koji se spremaju za brak. Ovdje piše da je mnogo mladih koji imaju jedva slab pojam što tražiti kod budućeg bračnog druga, ja bi rekao da je stanje još teže, da malo tko ima pojam o tome što je za njega dobro i što treba tražiti a što izbjegavati. A to je najbitnije u cijeloj priči jer lako se pogriješi a posljedice su teške, i traju mnogima do kraja života

Citat:
Odabir pravog suputnika: crvena svjetla i znakovi upozorenja

Iznenađujuće je koliko mnogo mladih muškaraca i žena jedva imaju slab pojam što tražiti kod budućega bračnog druga. Većina jednostavno pokušava pronaći nekoga tko ih privlači i zatim upada u vezu. Ako se u međuvremenu ne dogode značajne krize, pa čak i ako se dogode, ulaze u brak za koji se nadaju da će funkcionirati.

Postoji bolji način: odrediti što želiš prije nego započneš.
Uzmi u obzir svoje spasenje


Kada se bira bračni drug prvo treba porazmisliti “Hoće li ova osoba pomoći da dospijem u kraljevstvo Božje?” Za svakoga pravog katolika spasenje bi trebalo biti prvo o čemu razmišlja u svakom pothvatu.

Kakav će mi tip osobe zaista pomoći da se spasim? Ovih dana i godina, prema onome što sam ja vidio, bit će to daleko najbolje postojan katolik koji prakticira svoju vjeru. Zašto? Zbog krize morala koja u ovom trenutku postoji. Pogledaj realno na današnja pitanja koja pritišću parove u razdoblju hodanja: pobačaj i kontracepcija (koja često na neki način uključuje pobačaj); broj djece (dobar katolik teži biti otvoren za više djece od prosječnog broja); nedjeljna liturgija; krštenje i obrazovanje djece u vjeri, školovanje u duhu katoličkog učenja po mogućnosti i kod kuće (op. čest slučaj u SAD-u, u Hrvatskoj roditelji nemaju mogućnost izbora školovanja djeteta kod kuće). Lista kao da raste svakim danom. Dijelit ćeš čitav svoj život u najintimnijoj zajednici s osobom za koju se udaš ili oženiš. Ni jedna druga osoba ovdje na zemlji ne će ti biti bliža, čak niti tvoj otac, niti tvoja majka (vidi Postanak 2:24). Želiš li zaista provesti dobar dio vremena u braku svađajući se s bračnim drugom koji će boriti protiv tebe na pitanjima kao što su kontracepcija ili odlazak na nedjeljnu liturgiju, koji ti ne će dati niti mrvicu potpore u tvomu najznačajnijem životnom poslanju? Ne želiš li radije biti s nekim tko će te zaista potpomagati, a ne boriti se na suprotnoj strani? Postići spasenje dovoljno je teško i bez utega supružnika koji nije voljan stati iza tebe kao potpora! Postoji li kakva mogućnotvorena) tvojim moralnim uvjerenjima. Izgledno je da bi samo zbilja pobožna kršćanska duša kojost za vezu s nekim tko nije katolik? Možda postoji, ali ta moralna pitanja znaju biti teška i za katolike, da ne spominjemo one koji to nisu. Pitanje koje se treba postaviti jest je li on (ili ona) otvoren (otvorena) tvojim moralnim uvjerenjima. Izgledno je da bi samo zbilja pobožna kršćanska duša koja vidi dobru stranu katoličke vjere bila takva osoba.

Što ako susretneš otpalog katolika ili ateista koji se čini veoma dragom osobom? Moj savjet uvijek je bio: ako ne postanu religiozniji kroz prvih šest mjeseci hodanja, postoji velika vjerojatnost da nikada ne će prihvatiti Krista ni njegovu Crkvu. Ako uđeš u brak s takvom osobom, vjerojatno ćeš uvidjeti da ti tvoj najprisniji prijatelj na zemlji ne će ni na kakav način pomoći na tvom putu ka kraljevstvu Božjem.

Nije li putovanje u kraljevstvo Božje tvoja vlastita odgovornost? Zaista, jest. Ali, kada želiš postići određeni cilj, od pobjede u športskom natjecanju do ostvarivanja poslovnog ugovora, zar ne želiš da sve bude posloženo tako da ide u tvoju korist? Zašto bi zavezao jednu ruku iza svojih leđa tako da je ne možeš iskoristiti kada želiš postići krajnji cilj, vječni život?

Sada bi neki mogli reći: “Pa, oče, to je lagano vama reći, ali je teško pronaći nekoga takvog. Ako postavite sve te uvjete, bit će gotovo nemoguće!” Slažem se da će to svakako suziti izbor. Ali ne zaboravi, Bog ne kaže: “Pozivam te u poslanje ženidbe. Sada idi i sam pronađi nekoga.” Bog je tu da pomogne. Ako kažeš: “Gospodine, idem tražiti nekoga tko te ljubi tako da zajedno možemo njegovati jedno drugog u toj ljubavi”, zar misliš da će ti Bog odgovoriti: “Sretno!” Mislim da će ti umjesto toga reći: “Odlično. Pomoći ću ti da pronađeš nekoga.”

Još su mnogi drugi čimbenici pri biranju bračnoga druga, ali ako pogriješiš u ovome, možeš završiti u dubokoj nesreći ostatak života. Kako znaš da je netko predan katoličkoj vjeri? Jedna stvar koju nipošto ne činiš, jest da pitaš. Gotovo svatko misli da je dobar katolik i kršćanin čak i ako nije kročio nogom u crkvu ili se molio godinama. Promatraj! Ideli na misu svake nedjelje? Ide li na ispovijed? Je li osoba voljna živjeti evanđeosku krepost čistoće, ne samo zbog tebe, već i zbog Krista? Moli li se redovito? Želi li se moliti s tobom? Je li osoba voljna s tobom razgovarati o ovim temama? Ako neka osoba odbija razgovarati o vlastitoj duhovnosti, to je često stoga jer ju ne posjeduje. Ako razmišljaš o braku s nekim, imaš svako pravo znati kako se osoba odnosi s tvojim najboljim prijateljem Bogom. Je li voljna učiti o vjeri čitanjem knjige, itd.? Razumije li križ da je nasljedovanje Krista, kao i ljubav prema drugima teško i uključuje istinsku žrtvu? (To je veliko pitanje.)

Ne trebaš ispitivati nekoga na prvom izlasku, ali kako se odnos razvija, trebalo bi spomenuti male stvari o svojoj vlastitoj duhovnosti i vidjeti kako druga strana na to odgovara. Ako nikada ne dobiješ odgovor, možeš biti nešto određeniji/određenija: “Bi li se želio/željela ponekad moliti sa mnom?” Ako on/ona odgovori: “To je previše osobno”, možeš odvratiti: “Da, ja želim osoban odnos s tobom.” Naposljetku, što može biti osobnije od braka?

Nemoj se prodati jeftino. Radio sam s mnogo mladih, neudatih i neoženjenih katolika koji su našli dobre, religiozne bračne drugove, ljude s kojima mogu dijeliti vlastite vrijednosti. Ovdje ne trebaš učiniti kompromis, osim ako odustaneš i prije nego što počneš, kao što mnogi rade. Zahtijevati će ponešto planiranja i truda da na.eš religioznog sudruga, ali to je dohvatljiv cilj koji je vrijedan muke.
Želja za djecom

Sljedeće, sviđaju li se njemu ili njoj djeca? Želi li on ili ona brojnu obitelj? Ili, želi li ograničiti broj djece iz sebičnih pobuda ili iz straha? Crkva iskazuje znatnu hvalu onima koji su “s mudrošću i javnom smotrenošću”1 dovoljno darežljivi da podignu “odgovarajuće” velik broj djece. Želi li on ili ona posvetiti vrijeme odgoju djece? Vjeruje li on ili ona u ostanak majke kod kuće da bi se brinula za djecu, i u ulogu oca koji ih uzdržava? Može li ta osoba biti strpljiva s djecom? Svatko tko ima djecu, treba biti popustljiv i blage ruke. Je li on ili ona odgovorna osoba? Zna li biti čvrsta u stavu, a ipak nježna pristupom? Ponešto od toga teško je otkriti, ali ako ti i tvoj dragi ili draga provedete neko vrijeme oko djece (s nećacima ili s djecom prijatelja) u tim ćeš prilikama moći primijetiti njegovo ili njezino ponašanje. Nije potrebno da on ili ona budu “dječji psiholozi”, ali osoba bi trebala biti zainteresiranada podigne djecu koja će imati vlastitu osobnost i da je spremna učiti kako ih odgajati.
Ocijeni komunikaciju

Je li osoba vješta u komunikaciji? Ključ je, naravno, zna li na diplomatski način dati tebi do znanja da nije zadovoljan ili zadovoljna tvojim ponašanjem. Na primjer, “Ti, mangupe, opet si ostavio odjeću na podu,” nipošto ne će prolaziti u dobrome braku. Ali: “Dušo, znaš koliko te volim i cijenim sve što činiš za mene. Zanima me bi li mogao napraviti još samo jednu malenu stvar? Možeš li samo pokušati odnijeti prljavo rublje u kantu za rublje, molim te?”

Sposobnost da poštuješ svoga bračnog druga kada ga pokušavaš ispraviti, velika je stvar u braku. Majstorija je znati iskazati svoje zahtjeve na pozitivan način, bez zanovijetanja. Više o ovome reći ćemo u poglavlju o komunikaciji.
Crvena svjetla i znakovi upozorenja

Je li on ili ona nečim ozbiljno sputan/sputana, kao što bi bio narkoman ili preprodavač droge, alkoholičar koji nije prestao piti, ili čak strastveni kockar? Zbog bilo čega od ovoga trebala bi ti se odmah upaliti crvena svjetla upozorenja. Ulazak u brak s takvim čovjekom pozivnica je u katastrofu. Ako te takve osobe često privlače, odmah potraži stručno savjetovanje! Jedna predivna mlada žena došla je jednom k meni i pitala me što da učini u vezi sa svojim mladićem koji je upotrebljavao i preprodavao drogu. Rekao sam joj: “Riješi ga se još danas! On ti je samo problem!” “Ali, ja ga volim”, nije se dala. “Ljubav ne će savladati naviku zloupotrebe droge. Nemoj učiniti sebe nesretnom godinama zbog nekoliko ugodnih trenutaka.” Nikad nisam saznao što je učinila. Nadam se da se je opametila.

Jednom me jedna žena upitala što mislim o tome da nastavi sa svojim mladićem. “Moli krunicu, ide na misu često kroz tjedan. Ali, hm, želi me uvesti u zauzdane seksualne igrice.”

“Pobjegni što dalje od njega”, rekao sam joj. “On je užasan licemjer.” (Trebala je mene da joj to kažem?)

Još jedna opasnost: posjeduje li mnogo nagomilanog gnjeva? Gnjev je otrov za brak. Ako je netko srdit većinu vremena, on ili ona to treba riješiti terapijom prije nego uđe u brak. U suprotnom, bit će velik problem za budućeg supružnika.

Jedan mi je muž jednom prilikom rekao da je njegova žena ponekad toliko ljuta na njega da odbija pričati s njim kroz dva uzastopna tjedna. Kakvo djetinje ponašanje! Kada osjećaš ljutnju na svoga dragoga ili dragu, možda ti treba neko vrijeme da se ohladiš, ali nakon toga trebaš biti u mogućnosti razgovarati. Šutnja kao oružje krajnja je besmislica.

Osobi koja govori: “Ali ja ga (nju) mogu promijeniti”, ja kažem: “Idi u redovnike. Tada ćeš moći mijenjati ljude a da ne živiš s njima.” Gandhi je bio u pravu kada je rekao: “Reformator ne može dozvoliti da bude blisko povezan s onim koga želi promijeniti.”
Sloboda za stupanje u brak

Još oko jedne stvari treba biti pažljiv: osoba s kojom se sastaješ treba biti slobodna za ulazak u brak. Ako saznaš da je osoba bila u braku već ranije, prvo joj trebaš postaviti pitanje: “Imaš li poništenje braka?” Ako je prijašnji brak bio izvan Crkve, bez obzira na to je li ta osoba ili njezin bračni drug bio katolik tada njihovo vjenčanje nema valjanosti i pribavljanje poništenja gotovo da je formalnost. Ako su, pak, bili vjenčani u crkvi, ili ni jedan nije bio katolik, treba se pribaviti službeno poništenje braka prije nego će biti slobodni ponovno stupiti u brak. (Onaj tko nije katolik, može dobiti poništenje u Katoličkoj crkvi ako namjerava stupiti u brak s katolikom.)

Što, dakle, ako pitaš ima li poništenje, a odgovor je ne? Preporučujem da jednostavno kažeš: “Ako dobiješ poništenje, javi mi se.” Tada biste se možda mogli ponovo naći, ako bi to tebi odgovaralo. Neki ljudi nemaju nikakve namjere tražiti poništenje, a ipak, slobodni su da ti se udvaraju. Ako je osoba rastavljena, a nema poništenje braka, ona se smatra vjenčanom i ne

bi se trebala nikome udvarati. S druge strane, često se ne udvaraju za brak; jednostavno samo hodaju bez namjere stupanja u novi brak. Uzmimo za primjer ženu koja je hodala s rastavljenim muškarcem nekoliko godina. Oboje su bili katolici. Pitao sam je da li je on tražio poništenje braka. Odgovorila mi je da nije. Nukao sam je neka ga pita da to učini, ali ona se bojala. Kada sam je vidio nekoliko godina kasnije, pitao sam je da li je on dobio poništenje. Odgovor je još uvijek bio ne. Rekao sam joj: “Nikada se on s tobom ne će oženiti.” Ta opaska nije bila dobrodošla, ali obrazac je bio jasan. Bio je on čovjek koji je navodno volio ovu ženu, ali nije bio voljan pokušati biti slobodan kako bi stupio s njom u brak. Ona je bila glupa što je hodala s njim. I, naravno, nikada se nije njome oženio.

Zapamti, također, ne dobije poništenje braka svatko tko ga zatraži. Ne postoji jamstvo. Nije mudro spetljati se s nekim tko se tek prijavio za poništenje. Pričekaj dok ga ne dobije prije nego se započnete sastajati. Još jedno sporno pitanje odnosi se na rastavljene osobe. Neke su rastavljene osobe vrlo dobri ljudi kojima su njihovi bivši bračni drugovi činili zlo.

S druge strane, neki su isključivo odgovorni za rastavu, a ne žele to nikako priznati. Trebaš biti iznimno oprezan kada upoznaš nekoga tko je rastavljen i kada prosuđuješ njihov karakter.

Dok je većina procesa prosuđivanja tuđeg karaktera iznimno subjektivna,pitanje o poništenju prošlog braka mnogo je objektivnije. Osoba ga je ili dobila ili nije. (Ako je s prijavom za poništenje tek započeto, tada brak nije poništen.) Ako nema poništenje, želiš izbjeći stupanje u romantičan odnos dok ga ne dobije. Bez poništenja, znači bez hodanja, dobro je pravilo kojeg se treba pridržavati. Oni koji su dobrostivo čvrsti u ovom pitanju, uštedjet će sebi mnogo muke i potraćenog vremena.

Preuzeto iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti - Vodič za katolike”


http://www.bitno.net/obitelj/odabir-pra ... pozorenja/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2013 16:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Osječani dosta rade na tome da upute mlade u važnost hodanja u čistoći: u Osijeku završeni korizmeni seminari „Duh i tijelo“. U zadnjem broju Glasa Koncila ima osvrt na ovu duhovnu obnovu

Citat:
Duhovnim nagovorom i svjedočanstvima o pozivu, u četvrtak 21. ožujka završili su korizmeni seminari „Duh i tijelo“, održavani svaki četvrtak tijekom korizme, u Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku. Svaki seminar u sklopu ove korizmene duhovne obnove za studente osječkog Sveučilišta imao je jedinstvenu temu, a svaki pojedini susret obilježili su gosti koji su posvjedočili o temi susreta. Susrete su pjesmom, slavljem i molitvom animirali studenti i mladi iz udruge DUHOS.

Na prvom seminaru (14. veljače) govorilo se o temi spolnost i svetost. Na idućem susretu (21. veljače) tema je bila „Vjera - put k svetosti“, a studentima je o svom iskustvu vjere posvjedočila poznata hrvatska pjevačica Marija Husar Rimac sa svojim suprugom Vjekoslavom Rimcem. Govoreći o osobnom odnosu s Bogom, hodanju i braku, nekoliko stotina prisutnih studenata i mladih dodatno je nadahnulo kada je Marija otpjevala pjesmu „Gospodine, hvala“ zajedno sa DUHOS bandom.

Tijekom blagoslova pred oltarom, Marija i Vjekoslav posvjedočili su kako se ne stide Isusa. Naime, pater Arek zajedno je sa svojim studentima pokrenuo inicijativu „Ne stidim se Isusa“ (usp. s biblijskim tekstom Mt 10,33), te je bračnom paru Rimac poklonio privjesak sa istim natpisom. Ova ideja tako postaje uobičajeni poklon osječkih studenata svim gostima koji svjedoče svoje oduševljenje Kristom, a posebno osobama koje javno svjedoče i svojim životom ističu pripadnost katoličkoj vjeri. Uz par Rimac, privjesak su do sada primili i Željko Pervan, te Zorislav Kalazić.

Korizmeni seminar koji je uslijedio (28. veljače) bio je osobit po tome što se govorilo o predbračnom hodanju u čistoći - „Dečko i cura, zaljubljeni par“. Pater Arek govorio je o tome što je prava ljubav, koje sve vrste ljubavi postoje, koje su zamke zloga danas u svijetu koje priječe otkrivanje i življenje prave ljubavi među mladima, te je studente i mlade ohrabrio kako je čista ljubav, koji počiva na temeljima ljubavi Božje moguća i kako je svatko zaslužuje pronaći i živjeti. Predbračna čistoća nije ispala iz mode kako to neki pokušavaju nametnuti mladim ljudima, rekao je pater Arek, ponosan na mlade koji svojim primjerom pokazuju kako se zdravo živi u duhu evanđelja. Također se molilo za ozdravljenje duše i tijela, te se posebno molilo za mlade koji već hodaju, ili se pak odlučuju na čist prebračni hod.

Župa sv. Ćirila i Metoda u Osijeku ponovno je bila prepuna mladih i studenata kojima je posvjedočio bračni par Jelena i Tomislav, koji su dvije godine hodali u čistoći, a iza sebe imaju, kako su rekli, predivnih 7 godina braka i petogodišnjeg sina. Studente i mlade oduševili su svojom životnom pričom, ohrabrivši mlade na čistoću prije braka, jer se tako stvaraju istinski temelji za pravo upoznavanje, rast u ljubavi i kvalitetan brak koji lakše i ljepše podnosi sve životne izazove. Uz molitvu, svjedočanstva i slavlje, ovaj susret bio je poseban po tome što je p. Arek blagoslovio sve mlade parove koji svjedoče predbračnu čistoću.

Ukupno je 17 parova stalo pred oltar i svećenik je blagoslovio njihovu ljubav, hod u čistoći i čestitao im na hrabrosti i ljubavi, kako bi zajednički još više rasli u vjeri i spremno se približili sakramentu braka. Uz to, mladi parovi su molili pred relikvijom svete Marije Goretti, zaštitnice mladeži i čistoće. Sudentski kapelan istaknuo je ovaj primjer upravo kao jedno od najsnažnijih svjedočanstava i plodova ovih susreta. Uz ovih 17 budućih svetih obitelji, istaknuo je pater Arek, do sada ima i 2 svećenička poziva, a oduševljavaju i drugi brojni studenti koji su molili za svoj budući poziv i buduće supružnike kroz ostale korizmene susrete ove duhovne obnove.

Susret koji je održan 7.3. bio je na temu grijeha protiv čistoće, a duhovni nagovor bio je predbračnim spolnim odnosima, grijehu bluda, čistoći, bračnom savezu i zabludama o grijesima protiv čistoće. Prisutnim studentima posvjedočili su njihovi vršnjaci. Ivan Džanko i Dajana Štinc svjedočili su o svojoj čistoj vezi, govoreći o ljepoti čistoće i izgradnji u ljubavi gdje je na prvom mjestu Bog. Svjedočilo je još dvoje mladih, Kristina Bakula i Hrvoje Šarić, a svatko od njih opisao je svoje iskustvo rasta u vjeri, te kako žive i svjedoče svoju vjeru, dok čekaju svoje buduće supružnike.

Idući tjedan uslijedio je susret s temom braka. Uz duhovni nagovor p. Areka, svjedočanstvo o braku podijelili su Marcela i Tomislav Šperanda, koji iza sebe imaju 27 godina braka, 7 djece, uspješne karijere i angažman u zajednici. Obitelj Šperanda studentima i mladima pružila je tako primjer moderne katoličke obitelji, posvjedočivši kako je u životu moguće sve kada se surađuje s Bogom u svemu što se čini, prvenstveno kroz bračno i obiteljsko zajedništvo.

Nakon svjedočanstava i molitava za pronalazak djevojke tj. mladića, odnosno budućih supružnika, te njihov blagoslov i svjedočanstvo, posljednji korizmeni seminar bio je o pozivu na svećenstvo i redovništvo, te življenju celibata. Studentski kapelan je pred svojim studentima podijelio osobno iskustvo življenja svog poziva, govoreći o ljepoti svećenićkog poziva i življenja celibata. Uz njega, posvjedočile su dvije redovnice iz reda Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, koje su govorile o svom životu i pozivu te ohrabrile studente da slušaju svoje srce i budu hrabri u življenju svog poziva, koji će im donijeti brojne radosti i ispunjenje.

Korizmeni seminari „Duh i tijelo“ tako su iz tjedna u tjedan okupljali više stotina studenata, te im pružili ohrabrenje na život u svetosti te pripadanje Bogu i Crkvi, bilo kroz poziv braka ili svećenički ili redovnički poziv u Crkvi. Uz poticaje na aktivno življenje i svjedočenje vjere, pater Arek sve je studente i mlade potaknuo na odabir puta sljeđenja Krista, tj. puta svetosti kojega je moguće danas živjeti i svjedočiti.

S.M.


http://www.duhos.org/index.php?option=c ... Itemid=133


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 tra 2013 15:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Evo napokon sam našao na tekst patera Ivana Fučeka u kojem je najdeteljnije objašnjeno zašto su predbračni odnosi loši za kasniji bračni život

Citat:
Ivan Fuček

PREDBRAČNI SPOLNI ODNOSI

Taj je fenomen veoma proširen. Statistike govore o visokim postocima.
Ozbiljna istraživanja i u Evropi i u Americi upozoravaju da je u
trajnom porastu. Postaje gotovo pravilo da »drugačije« danas nije ni moguće,
i »zašto bi to bilo zlo«? Činjenica raste ne samo među onima koji
provode prigodne odnošaje, na radu, u nekim specifičnim okolnostima,
za vrijeme studija, pod ferijama... , nego prije svega znatno raste među
samim zaručnicima. Rijetki su koji polaze u brak čisti od toga.

S druge strane naravno je da se zaručnici pitaju dokle mogu ići u
uzajamnoj nježnosti i u želji da se potpuno sjedine. Prirodno je da se
pitaju na koji način da se svladaju da u njihovim sastancima ne dođe do
trenutaka koji dalje neodoljivo vode do fizičkog sjedinjenja. Drugim riječima,
zaručnici, mada još nisu supruzi, nisu ni anđeli niti sebi strane osobe.
Oni se vole i treba da se sve više vole, težeći za sve intimnijim darivanjem
i sve dubljom asimilacijom svojih osoba. A potpuna ljubav obuhvaća čitava
čovjeka, u svim regijama njegova bića — u duhovnoj i u tjelesnoj
sferi — za čim zaručnici teže. Takva potpuna ljubav obuhvaća također
i fizičko sjedinjenje. Pa ako se kaže da fizičko sjedinjenje njima još nije
dopušteno, oni s pravom traže dokaze takve zabrane, koju smatraju teškom
i nečim što duboko ranjava i frustrira njihovu ljubav. Najprije govorimo
o zaručničkim odnosima, zatim o prigodnim.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 tra 2013 15:30 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Ivan Fuček : PREDBRAČNI SPOLNI ODNOSI

Citat:
Nekoliko argumenata

Pravni dokaz

Bračni čin koji izvode mladi, pa bili oni i zaručnici, dosada se smatrao
nedopuštenom uzurpacijom ili nepravednim prisvajanjem nekih prava.
Ako polazimo sa stajališta da je ženidba u osnovi kontrakt ili ugovor,
treba imati na umu da svaki ugovor zahtijeva veoma precizne pravničke
norme, koje sankcioniraju od kojega trenutka točno počinju vrijediti
određena prava. To vrijedi za svaki kontrakt, pa također i za ženidbeni.
Nije li istina da brak daje »pravo« na tijelo druge osobe, što se
izriče formulom »ius in corpus«? Nije li neodloživ zahtjev svakog dobro
uređenog društva da se točno odrede polazišta od kada vrijede stanoviti
privilegiji? Čemu bi trebalo ženidbu izuzimati iz tog općeg načina?

Sigurno, pravo i njegova jasna preciznost očito su vrijednosti. Šteta
je samo što ih današnji čovjek premalo cijeni. Čemu uopće to, tako se
pitaju, da se pravo na seksualni čin s ljubljenom osobom treba steći
nekim određenim danom ili nekom određenom noći? Ili se smatra da se
to dvoje nije jednako tako voljelo dan ranije? Poteškoća da mladi shvate
pravničku određenost ovdje je spojena s individualističkom vizijom ljubavi.
Pa kažu da se vrijednost te pravničke određenosti pretjeruje. »Ako
mi sebi želimo dobro«, kažu zaručnici, »čemu da u to ulaze drugi?« »Čemu
tu treba država ili Crkva da regulira našu ljubav?« »Možda stoga
što bi se ljubav mogla navinuti kao neka ura?«

Zapravo je dužnost odgojitelja da mlade pouče o vrijednosti pravničkih
odredaba. Nije li istina da se zapravo sva prava zrelije dobi stječu
neke određene noći ili nekog određenog dana, a da ipak ta činjenica ne
tvori motiv njihove kontestacije? Primjer je »dan punoljetnosti«. Istina,
ženidba nije ni jedno, ni prvotno pravnički kontrakt (savez), nego ugovor
ljubavi. No, može li se ljubav, još ničim vezana, kao što je zaručnička
ljubav, samo tako proglasiti »dozrelom«? Koji bi tu mogao biti kriterij?
Kako može biti ljubav »dozrela« ili »potpuna« ako dvoje mladih nemaju
još jakosti da je kao takvu pred svijetom i manifestiraju? Ljubav je tako
važan faktor da treba da bude zajednici objavljen. Ona je, istina, tajna
njihove intimnosti, ali sa socijalnim reperkusijama. Pravo je da potencijalna
djeca koja bi se imala roditi, kao i sami supruzi, steknu određena
prava. I tako je ljubav socijalna dužnost, koju dvoje pred drugima uzimaju
na sebe sa svim reperkusijama: odnosima, posljedicama, odgovornostima.
Inače je opasnost da nas drugi ne poznaju onakve kakvi jesmo,
tj. kao obitelj. Kako netko može reći da zaista definitivno voli neku
osobu i da ju je izabrao sebi za družicu života ako još ne želi preuzeti
na sebe socijalnu i pravnu dužnost koja sankcionira taj izbor?

Isti dokaz možemo drugim riječima formulirati ovako: spolni čin
stvara jezgru međusobnog pripadanja, srediste bitno zajedničkih odnosa.
To je definitivan vez, i nitko više ne može sebe uzeti natrag. A zajednica
ima pravo da zna za pojavu tih i takvih skupina u svome tijelu:
ona želi da joj se zagarantira protiv zloporabe dobi, srodstva, duhovne
nezrelosti, nesposobnosti. Štoviše, čin ostaje izvan svog opravdanog socijalnog
konteksta, jer je i intenzivna ljubav podložna pravima suživota
s drugima. Prema tome, o »potpunosti« ili o »dozrelosti« ljubavi ne može
suditi subjektivno sam zainteresirani par, nego treba da bude na objektivnom
planu nekih kriterija po kojima se ta dozrelost prosuđuje; a to je
uklapanje u zajednicu činom javnog priznavanja svoje ljubavi i preuzimanja
svih sankcija koje iz toga slijede.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 tra 2013 15:37 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Ivan Fuček : PREDBRAČNI SPOLNI ODNOSI

Citat:
Jedan socijalni protudokaz: čin je bitno prokreativan, pa ni svojevoljno
izbjegavanje začeća djeteta ne oslabljuje taj njegov unutrašnji karakter.
A prokreativnost traži stabilnost, socijalnu zaštitu, društveno priznanje
obveza i dužnosti, krvne ovisnosti itd.

Pravni je dokaz sigurno snažan mada ga nije uvijek lako protumačiti
mladima. Pa tako njihovo protivljenje tom dokazu ima neki temelj. Juridičko
dokazivanje, zapravo, unatoč pompoznosti s kojom se iznosi, ostavlja
dojam stanovite površnosti i čini se kao da ne vrijedi baš za svaki
konkretan slučaj. Što da se, na primjer, rekne kad bi se dvoje svakako
željelo uzeti, ali to ne mogu još izvesti samo zbog toga jer se protive
roditelji, jer još nemaju stana ili jer su po srijedi druge okolnosti? Ili,
recimo, kad su oboje složno zaključili da za trenutak još ne žele djece:
kakva bi u tom slučaju mogla biti povrijeđena prava »trećega«? Ne događa
li se i u drugim kontraktima, na temelju privatnog prethodnog sporazuma,
da se stranke mogu služiti pravima prije vremena? A kakav bi
bio onaj brak gdje bi postojale sve pravničke točnosti, ali bi manjkalo
ljubavi?

Psihološki dokaz

Očito je da je u zaručnicima impuls prema fizičkom sjedinjenju po
samome sazrijevanju ljubavi prirodna meta ili točka do koje dolazi to
polagano sazrijevanje ženidbenih vrijednosti. To sazrijevanje pomalo dolazi
do kulminacije, što u konkretnosti znači: do totalnog raspolaganja
jednog partnera drugim u osobnoj razmjeni vrijednosti i u darivanju svega
onoga što postoji također na fizičkom planu. Ipak, s druge strane, sa stanovitog
vidika znanstvenog pristupanja problemu sigurno je (psihološka
ispitivanja i eksperimentalni podaci) da fizičko sjedinjenje u predbračno
doba među zaručnicima svršava blokiranjem daljnjeg uzrasta ljubavi u
svojim višim područjima potpunog darivanja.
(Usp. F. Bockle — J. Kohne,
Repporti prematrimoniali, Brescia, Queriniana 1969.)

I zaista, prije negoli je nastupio definitivan vez, izražaji ili manifestacije
intimnosti bračnoga tipa nemaju one punine koju inače imaju u
braku. Nedostaje im čitav onaj krug vrijednosti što tvori totalno zajedništvo
u vremenu i u prostoru, vlastit totalnom sjedinjenju dviju egzistencija.

Takvi izražaji intimnosti u zaručničko doba predstavljaju stanovito
očitovanje nedosljednosti, lišeno svojih, inače, prirodnih dimenzija punine
i pronicanja. Tim putem veoma lako dolazi do toga da zbog takvih
spolnih odnosa preuzmu mah isključivo manje konstruktivni ili čak negativni
elementi; oni emocionalne naravi, erotički, takvi koji stavljaju branu
ili zid, to jest zatvaraju mogućnost daljnjih uzvišenijih razvojnih etapa
međusobnog poznavanja. Tu onda prevlada kult »trenutka« i kult »naslade
« koji priječe da dva duhovna bića međusobno pravo komuniciraju
i koji zaustavljaju daljnji uzrast ljubavi. To je u stvari fatalno blokiranje
daljnjeg sazrijevanja u ljubavi.

Općenito govoreći, zaručnici se mnogo ne brinu za te vidike afektivnog
mehanizma, nego međusobni seksualni čin promatraju kao vrhunac
svojih međuodnosa, pri čemu ništa drugo redovito ne vide nego samo
jednostavno anticipiranje u vremenu onoga što će vrlo brzo biti »dopušteno
« i pravno sankcionirano. Međutim, stvarno je tako, ukoliko uzimamo
sa stanovitom ozbiljnošću i poštivanjem ono što nam pružaju najnovija
istraživanja psihologije, da fizičko sjedinjenje izvan svoga punog konteksta
želi uzdići mnogo manje vrijednosti dok vise vrijednosti degradira
i iskrivljuje. Takav, naime, čin provocira blokiranje regresivnog tipa
u procesu rasta ljubavi. Važno je s tim u vezi napomenuti, kako tvrde
stručnjaci, da partneri nakon čina doživljavaju puninu, radost, smirenje,
stanovitu superiornost i osjećaj predominacije, veličinu i sposobnost —
jedino u zakonitom braku, ne inače.

Predbračnim spolnim odnosima osobito je udarena djevojka, odnosno
žensko biće. Za razliku od muškarca, ona mnogo teže uspijeva u seksualnom
činu razlikovati erotski trenutak — trenutak »okusa« od specifično
oblativnog — ekstatičkog trenutka. Stoga ona u nekoj određenoj točki
tog djelovanja zapaža da su njezine najdragocjenije vrijednosti isključene,
kao stavljene izvan igre, i da njezino tijelo postaje čisti stroj koji
stimulira nasladu muškarca. Ona u stanovitom trenutku doživljava frustraciju
i kasnije nosi taj strašan osjećaj frustracije, naime, da je veliki
misterij njezina poziva na ljubav i na majčinstvo banalno i grubo povrijeđen.
Ona će dugo osjećati u svojoj nutrini te udarce koji su je potkresali,
možda dugo i kroz čitav bračni život.


Jednostavnije: eksperimentalno se dokazuje činjenica da ondje gdje
još nema službenog ženidbenog veza, spolni čin sebi na raspolaganje ne
nalazi sve one okolnosti zajedništva u vremenu i u prostoru koje zahtijeva
totalna međusobna fuzija. Tom činu manjka na dimenzijama njegove
punine. Može se reći: to je puni čin, kojemu nedostaje njegova punina.
A budući da nedostaju elementi koji su potrebni za totalnu fuziju ili potpuno
stapanje dvaju života u jedan, lako se događa da prevagnu manje
konstruktivni vidici seksualnog čina. Od takve anahronične situacije najviše
trpi žena: njena puna objektivnost, njena potreba da bude prihvaćena
sa svom svojom bogatom osobnošću, a ne samo da bude željena i prihvaćena
u svome tijelu, blokirani su od nepremostive okolnosti da njih dvoje
još nisu ono što bi morali biti — »samo jedno biće«.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 tra 2013 16:16 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Ivan Fuček : PREDBRAČNI SPOLNI ODNOSI

Citat:
Biološki dokaz

Snagom svog unutrašnjeg usmjerenja i svojih mehanizama spolni čin
je ontološki i neraskidljivo vezan uz prokreativno značenje. Niti vješto
isključivanje začeća ne može isključiti to unutrašnje značenje bračnog
odnosa. A razlog je tome taj što su, s jedne strane, biološke karakteristike
samog odnosa takve, i što su, s druge strane, u oba partnera uvijek prisutne
neuklonive težnje da se kroz tjelesno spajanje izrazi život sličan
njihovome, koji će im u vremenu opipljivo dozivati u pamet njihovu
ljubav: »to je plod naše ljubavi«. To je težnja volje da zauvijek ostanu
jedno uz drugo u novom životu. Taj će ih novi život nastavljati s njihovim
najuzvišenijim osobnim sadržajima, s crtama sličnosti njihova tijela,
s njihovim načinom i stilom života, s njihovim imenom i rodom.

Taj karakter otvorenosti prema prokreaciji, a koji je neodjeljiv od
seksualnog čina, traži autentično prokreativne uvjete, to jest, »službeno«
stanje jedinstva i trajnosti. To je stanje koje u svakom slučaju garantira
brigu asistencije i odgoja, ukoliko se eventualno kao plod njihove ljubavi
pojavi novo ljudsko biće. Društvo ima pravo zahtijevati od roditelja da
jedan građanin stupi u život opskrbljen svim onim što mu je potrebno
da raste i da se postupno uklopi u adekvatne načine dotičnog društva.
I tako dvoje zaručnika mogu tvoriti afektivno vrlo dobro integriran par,
ali oni još ne čine obitelj, to jest, ne čine sjedinjen i stabilan par, koji bi
djetetu osiguravao fizičko i psihičko normalno sazrijevanje, a što je inače
apsolutno pravo djeteta da mu se osigura.

Možemo to formulirati i ovako: kad je ljubav zaručnika već postigla
svoj relativni vrhunac i kad je njihova volja za sjedinjenjem tako uređena
da isključuje svaku, pa i najmanju dozu egoizma (a je li to zaista postignuto?),
za predbračne odnose jednako treba reći da su nedopušteni u ime
još jedne finalnosti ljudske seksualnosti, a to je prokreativnost. Nije na
ovom mjestu potrebno navoditi mišljenje i učenje tradicije da je prvotna
svrha braka prokreacija, nego će biti uputno da se sjetimo učenja Pavla
VI u HV , gdje se poziva na Učiteljstvo, koje je tu »nauku izložilo u više
navrata«. Ta se nauka temelji »na neraskidivoj vezi između dvojakog
smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja. Tu je povezanost
Bog ustanovio, i čovjek je ne smije samovoljno raskinuti. Po svojoj najdubljoj
razložnosti, bračni čin, dok najuže sjedinjuje bračne drugove, ujedno
ih osposobljuje za rađanje novog života, po zakonima koji su upisani
u samu narav muškarca i žene. Ako se čuvaju oba ova bitna vida — vid
sjedinjenja i vid rađanja — bračni čin u cijelosti zadržava smisao uzajamne
i istinske ljubavi, kao i svoju usmjerenost prema visokoj zadaći
roditeljstva, na koju je čovjek pozvan. Smatramo da su ljudi našeg vremena
na poseban način sposobni uvidjeti kako je ova nauka u skladu
s ljudskim razumom« (H V 12).

A ako Papa traži od bračnih drugova da ne rastavljaju ta dva smisla
seksualnog čina — smisao sjedinjenja i smisao rađanja — što da se kaže
o zaručnicima? Mogućnost da ovi, kao, uostalom, i općenito mladi, misle
da mogu i fizički zasvjedočavati svoju ljubav time da izbjegavaju učinke
te ljubavi (djecu), nije drugo nego teška posljedica direktne aktivne kontracepcije
koju isto Papino pismo isključuje. »Stoga, ako se poziv rađanja
ne želi izložiti samovolji ljudi, nužno treba priznati neke neprestupive
granice mogućeg čovjekovog raspolaganja vlastitim tijelom i njegovim
funkcijama: granice koje nikome — ni privatnoj osobi ni nosiocu vlasti
— nije dopušteno prestupiti« (H V 17). I tako psihološka finalnost sjedinjenja
ne može i ne smije zaboraviti i zanijekati biološku finalnost.
Nema sumnje da je taj dokaz jasan u svjetlu naučavanja Učiteljstva,
no može netko postaviti pitanje da li je uvijek i u svakom slučaju takav.
Naime, unatoč nedvojbenom naučavanju Pavla VI »da svaki bračni čin
mora ostati po sebi usmjeren na prenošenje ljudskoga života« (HV 11),
ima katoličkih autora koji smatraju da pojedini čin treba promatrati u
cjelovitosti ili u finalnosti koja objedinjuje sve čine nekog bračnog para.
Dotični moralisti gledaju »narav« više u personalističkom smislu; čovjeka,
osobu sa svim njegovim cjelokupnim odnosima, a ne toliko samo »biološku
narav«. Uostalom, sam Papa dopušta daljnje znanstveno istraživanje, dok
je »praktična norma« jasno određena (HV 24). Kad se pak radi o zaručnicima,
njihov »stalež« — ako ga tako nazivamo, nije još uopće ni određen
za prokreaciju.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 tra 2013 16:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Ivan Fuček : PREDBRAČNI SPOLNI ODNOSI

Citat:
Teološki dokaz

Ukoliko nijedan ljudski razlog ne bi apodiktički dokazivao ili ne bi
u punini bio »convincens« — takav da uvjerava, kad se želi utvrditi
nedopuštenost predbračnih odnosa među zaručnicima, nužno se treba uteći
teološkom dokazivanju. Dvoje mladih može nam reći: ne shvaćamo ljudske
razloge koje ste nam iznijeli da dokažete nedopuštenost predbračnih
spolnih odnosa, ali vjerujemo Kristu: pokažite nam da li je to Krist zaista
naučavao!

Biblija nas u tome može ne malo iznenaditi. Starim zavjetom ne možemo
sa sigurnošću dokazati našu tvrdnju. Šesta zapovijed: »Ne učini
preljuba!« (Izl 20,14) odnosi se zapravo na oženjene osobe. Tim se isječkom
ne može dokazati ni opravdanost spolnih odnosa između nevjenčanih.
Čitav, naime, Dekalog nije skup nekih veoma minucioznih i detaljiziranih
propisa s nabrajanjima svake zabranjene stvari. Radi se o zabranama
samo onih najkrupnijih stvari koje apsolutno treba izbjegavati. No
to ne znači da, recimo, bližnjega mogu na najrazličitije načine maltretirati,
jer se to izravno ne spominje u petoj zapovijedi, koja samo kaže: ne ubij!
Ne smijem ni dobrodušno dopustiti sve moguće laži i izmišljotine na brata,
jer osma zapovijed zabranjuje samo »lažno svjedočanstvo«.

Što se tiče Novog zavjeta, možemo navesti najprije Mateja (5,27-28):
»Čuli ste da je rečeno starima: 'Ne čini preljuba!' A ja vam kažem da je
svaki koji s požudom pogleda ženu već — u svom srcu — s njom učinio
preljub.« Tako je Isus osudio također jednostavnu fornikaciju (grijeh sa
slobodnom), usavršivši na taj način zakon koji je zabranjivao, bar samo
izričito, preljub. Zato se izražava općim izrazima (»žena«), kao da želi
kazati: »Tko god pogleda s požudom udatu ženu.« Drugim se egzegetama
takvo tumačenje tog mjesta kod Mateja čini isforsirano. Bilo kako s tumačenjima,
u tom je Kristovu govoru bitno nešto još važnije: On ide na korijen
zla; upire prstom na želju koja se rađa u srcu.

Ne može se izravno dokazivati ni iz pavlovskih tekstova gdje govori
o fornikaciji. Ako fornikacija, prema klasičnoj upotrebi te riječi u našim
moralkama, sa sigurnošću označuje odnos između dvije slobodne osobe, ne
može se sa sigurnošću kazati da je s tom preciznošću i Pavao upotrebljavao
izraz »fornicatio«. Istina je da on isključuje »svaku nečistoću« (Ef
5,3-4), ali dalje ne tumači svoj pojam nečistoće. On je u polemici s poganima
svoga vremena, koji su dopuštali slobodu spolnih odnošaja između
neudatih osoba, pa trajno poziva na posvećenje, preporučujući da izbjegavaju
svaku razuzdanost (1 Sol 4,1-7; Ef 5,1-9). Zatim nabraja plodove
duha, stavljajući sve u pozitivnu perspektivu (Gal 5,22).

Kad bi netko tvrdokorno ustrajao u tome da ne vidi u Bibliji temelje
naše teze (da ta nauka nije »uključeno objavljena« istina) pa ako bi na
svaki način odbijao da je prihvati »fide divina« — božanskom vjerom, —
o kom držanju dogmatičari treba da donesu svoj sud — valja je svakako
prihvatiti »fide ecclesiastica« — vjerom Crkve. Razlog je u tome što tako
formalno naučava Učiteljstvo u prošlosti: »O fornikaciji pak, koju čini
slobodan sa slobodnom, ne može se sumnjati da ne bi bio težak grijeh, jer
Apostol tvrdi i za fornikarije i za bludnike da su isključeni iz Božjeg
kraljevstva (usp. 1 Kor 6,9 si) — (DS 835). Učiteljstvo je fornikaciju
označilo kao »po sebi zlo« (DS 2148). Današnje Učiteljstvo smatra je
isto tako grijehom, mada izričito o tome nema govora u dokumentima II.
vatikanskog sabora. Takvo naučavanje, bez ikakve sumnje, ima jak oslonac
u Objavi: »Zar ne znate da.. . ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici,
ni mekoputnici.. . neće baštiniti kraljevstva Božjega« (1 Kor 6,9-10).
Ako je, prema tome, ta istina više objekt vjere negoli razuma, bar
utoliko ukoliko razumom nije posve lako decizivno isključiti prigovore za
takve odnose u svakom pojedinom slučaju, treba da se obratimo kršćanskim
zaručnicima, pozivajući se na njihovu vjeru, i, prije svega, razvijajući
predispoziciju u njima da to prime onako kao ono što nam je preko
Krista povjereno. Nešto slično je s rastavom braka. Ukoliko trajnost
braka ne možemo sa stopostotnom sigurnošću razumom dokazati za svaki
slučaj, iz vjere znamo da se rastava braka odbija; ukoliko bismo na svaki
način htjeli dokazati razumom da je rastava zabranjena, opasnost je da
naše dokazivanje ne bude uvjerljivo i da više škodi stvari negoli koristi.

Danas se od svećenika traži velika jakost a isto tako i od crkvene
zajednice da jasno iznesu zaručnicima normu, koja će se ovima redovito
činiti odviše stroga. Vjera će nam pomoći da to zgodno iznesemo. Ali
potrebno je i ljudsko razumijevanje za poteškoće koje doživljavaju zaručnici
u tome kako bi uvijek u granicama zgodno zadržali svoje osjećaje.
Osobito je teško kad se radi o graničnim slučajevima, kad se oni zaista
vole i može se reći da su u toj ljubavi sazreli, pa kad se radi o tome da
bi se radije uzeli danas negoli sutra, ali im to nije moguće bilo iz ekonomskih
razloga, bilo iz društvenih razloga koji su izvan njih samih, dok su
sa svoje strane zaista čvrsto disponirani da na sebe preuzmu sve posljedice
— i pravne i moralne — svojih čina.

Jasno, ne radi se nipošto o tome da se zlo proglasi dobrim. No postoji
način koji griješi prekomjernom revnošću. Ako se sve jednakomjerno
proglasuje nedopuštenim, to može nekoga navesti na pomisao da je sve
dopušteno. Sigurno nije svejedno jesu li zaručnici pogriješili uza svu najbolju
volju da se uzdrže, ili su pogriješili a da se uopće nisu ništa trudili
oko uzdržljivosti; da li se vode ispravnim načelima i žele ih na svaki
način ostvarivati, pa u slabosti padnu, ili se vode neispravnim načelima,
koja potvrđuju njihovu slabost. Ne može se usporediti ili izjednačiti egoistička
slijepa strast s onim što se naziva »altruističko darivanje«. Duboko
je različna fornikacija izvršena s prostitutkom, koju dotični uopće ni ne
poznaje, od čina sa zaručnicom, koju zaručnik odavna voli i koju je definitivno
odlučio zauvijek voljeti.

U svakom tom slučaju objektivno je grijeh, pa makar s različitom
akcentuacijom, ali kad se gleda na osobe, na subjekt koji griješi, dakle
subjektivno, ponekad grijeh može biti veoma umanjen.
Personalizacija
grijeha traži personalizaciju grešnika, u našem slučaju, zaručnika. To znači
da nismo mi oni, pa makar bili njihovi ispovjednici, koji ćemo sa sigurnošću
proglasiti kad su njih dvoje na subjektivnom planu pogriješili. To
nitko od ljudi ne može bolje reći od njih samih, pretpostavivši da su im
dobro formirane savjesti. Samo Bog, koji ispituje »srca i bubrege«, može
znati kolika je odgovornost i grešnost pojedinih njihovih čina. Kad bismo
odviše htjeli dokazati subjektivnu grešnost pod izlikom da treba sačuvati
bitnost grijeha i da ih ne smijemo svojom blagošću zavesti, opasnost je
ipak da tim putem dođemo kod mladih do toga da u njima postignemo
upravo protivno: da uništimo pravi smisao za grijeh: ako je »nužno sve
grijeh«, oni će brzo doći do toga da sve odbace s izjavom »ništa nije grijeh
«. Mi ne možemo uvijek reći zaručenom mladiću: »Ti je iskorištavaš!«
Ali niti on ne može olako ustvrditi: »Ja je samo volim!« Treba uvijek
uzeti u obzir gotovo beskrajnu mogućnost raznolikosti situacija i duboku
kompleksnost ljudskih srdaca.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 115 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 11 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr